REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-833/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja LL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnika obrta [obrt], soboslikarski obrt, kojeg zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika HL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnika obrta [obrt], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-180/2023-56 od 9. siječnja 2025., 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-180/2023-56 od 9. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-582/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.846,79 EUR (dvijetisuće- osamstočetrdesetšest eura i sedamdesetdevet centi) / 21.449,13 kn (dvadesetjedna- tisućačetiristočetrdesetdevet kuna i trinaest lipa) sa zateznim kamatama od 17. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 231,35 EUR (dvjestotridesetjedan euro i tridesetpet centi) / 1.743,11 kn (tisućusedamstočetrdesettri kune i jedanaest lipa) sa zateznim kamatama od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.810,20 EUR (tisućuosamstodeset eura i dvadeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-180/2023-56 od 9. siječnja 2025. prvostupanjski sud je održao djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-582/2020 od 19. listopada 2020. i prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.846,79 EUR / 21.449,13 kn sa zateznim kamatama od 17. travnja 2020. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 231,35 EUR / 1.743,11 kn sa zateznim kamatama od 19. listopada 2020. do isplate po istoj stopi (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.274,86 EUR. Točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 364,07 EUR.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženikovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 2.846,79 EUR (21.449,13 kn) kao ostatka neplaćenog iznosa po računu br.14/PJ1/1 izdanog na ukupan iznos od 28.137,40 kn. Između stranaka je bilo sporno je li tuženik svojom uplatom prije pokretanja predmetnog postupka (podnošenja prijedloga za ovrhu) podmirio utuženo potraživanje iz računa broj 14/PJ1/1, odnosno je li tužitelj tom uplatom mogao zatvoriti račun broj 13/PJ/1 u cijelosti i djelomično utuženi račun broj 14/PJ1/1 slijedom čega bi uračunavanjem uplaćenog iznosa ostao neplaćeni račun broj 14/PJ1/1 u utuženom iznosu od 2.846,79 EUR.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj izveo radove navedene u računu broj 14/PJ1/1 te da je račun br. 13/PJ1/1 u potpunosti osnovan i to u cjelokupnom iznosu od 42.898,27 kn. Stoga je primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i odredbe članka 65. stavka 1. ZOO-a ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da njena izreka proturječi razlozima navedenim u obrazloženju, odnosno da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok o činjenicama na temelju kojih prvostupanjski sud temelji svoj zaključak postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, posljedično čemu je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navodi kako prvostupanjski sud zanemaruje da je tuženik tužitelju platio 50% iznosa od ukupne vrijednosti radova prema troškovniku, za što je trebao biti izdan račun broj 13/PJ1/1 te cjelokupni iznos računa broj 14/PJ1/1, a na koji način se tuženik izjasnio što će tužitelju platiti, zbog čega nije odlučno što se tuženik prilikom uplate nije izjasnio koji račun i u kojem iznosu plaća tužitelju. Ukazuje da tužitelj svoj zahtjev temelji isključivo na računu broj 14/PJ1/1 izdanog za radove u odnosu na koje nije sporno da su izvršeni tuženiku te kojeg je on platio tužitelju. Stoga smatra da je prvostupanjski sud posve neutemeljeno raspravljao i odlučivao o tužiteljevoj tražbini na temelju izdanog računa broj 3/PJ1/1, koji nije predmet ovog postupka. Navodi da iz tuženikove e-mail poruke upućene tužitelju 1. travnja 2020. nedvojbeno proizlazi da se tuženik obvezao platiti tužitelju dio radova koji se odnose na krpljenje šliceva i kutne šine odmah po ispostavljanju računa, dok je za ostale radove koji nisu dovršeni (bojanje) zatražio od tužitelja da mu izda računa na 50% od ukupne vrijednosti prema troškovniku kojeg mu se također obvezao platiti odmah te je istodobno zatražio očitovanje o nastavku radova. Navodi i da vještak u svom nalazu i mišljenju izveo zaključak da je račun broj 13/PJ1/1 osnovan u cijelosti, iako taj račun uopće nije predmet ovog postupka.

10. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 54. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

11. Naime, nesporno je da tužitelj tužbeni zahtjev, odnosno isplatu utuženog iznosa temelji na postojanju poslovnog odnosa - ugovora o djelu sklopljenog s tuženikom, a na temelju kojeg je za tuženika kao naručitelja, između ostalog, izveo i radove krpanje šliceva od elektro i vodoinstalacija, lijepljenje i obrada kutnih šina na rubovima zidova i vanjskih otvora, i to kao vantroškovničke radove u objektu, a za koje mu je izdao utuženi račun broj 14/PJ1/1 u ukupnom iznosu od 28.137,40 kn. Nadalje nesporno je da je su ti radovi izvršeni i da se tuženik obvezao tužitelju podmiriti naknadu za te radove u cijelosti, dok je za ostatak radova koji nisu izvedeni u cijelosti, zatražio izdavanje računa na iznos od 50% od ukupne vrijednosti tih radova po troškovniku, kojeg se isto obvezao platiti odmah. Nije sporno da je tužitelj tuženiku izdao i račun broj 13/PJ1/1 u iznosu od 42.898,27 kn za soboslikarske ličilačke radove u iznosu od 50% ukupne vrijednosti radova po troškovniku (str. 38. spisa) i račun broj 14/PJ1/1 u iznosu od 28.137,40 kn za navedene vantroškovničke radove (str. 39. i 6. spisa). Nije sporno ni da je tuženik prije podnošenja prijedloga za ovrhu izvršio tužitelju uplatu na temelju koje je tužitelj zatvorio račun broj 13/PJ1/1 u cijelosti te dio računa broj 14/PJ1/1 na način da je ostao neplaćen iznos toga računa u utuženom iznosu (2.846,79 EUR). Ono što je ostalo sporno između stranaka bilo je je li tužitelj na temelju tuženikove uplate mogao izvršiti uračunavanje ispunjenja na način da prvo zatvorio račun 13/PJ171 u cijelosti, a nakon toga s preostalim uplaćenim iznosom dio računa 14/PJ1/1, koji ostatak iznosa od 2.846,79 EUR je predmet ovog postupka.

12. Sukladno odredbi članka 171. stavka 1. ZOO-a, kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a prema odredbi stavka 2. tog članka, kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

13. Pravila o redoslijedu ispunjenja i uračunavanju ispunjenja dispozitivne su naravi, u smislu mogućnosti vjerovnika i dužnika da sporazumom odrede uračunavanje plaćenih iznosa, u situaciji kada ono što je plaćeno nije dostatno za namirenje cijelog duga. Međutim, kad tog sporazuma nema, a u trenutku ispunjenja tuženik nije odredio koju točno obvezu namiruje i kojim se redoslijedom ima uračunavati ispunjenje, redoslijed ispunjenja uračunava se prema pravilima Zakona o obveznim odnosima.

14. Prvostupanjski sud o toj spornoj odlučnoj činjenici nije dao nikakve razloge, odnosno nije naveo na što se odnosila tuženikova uplata, tj. je li između stranaka postojao sporazum o redoslijedu namirenja, odnosno o redu uračunavanja tuženikovih uplata kao dužnika ili je tuženik taj red uračunavanja odredio prilikom te uplate te konačno je li tužitelj ovisno o navedenom, pravilno zatvorio prvo račun broj 13/PJ1/1 u cijelosti, a nakon toga dio utuženog računa broj 14/PJ1/1, odnosno prema starosti računa. Stoga je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a kako to tuženik ukazuje u žalbi.

15. Ovaj sud koristeći se ovlaštenjem iz odredbe članka 373.a ZPP-a na temelju podataka u spisu utvrđuje da je tuženik u e-mailu (list 54. spisa) poslanog tužitelju 1. travnja 2020. naveo da traži od tužitelja da mu izda poseban račun za stavke - krpljenje šliceva i kutne šine budući da su ti radovi izvršeni u cijelosti te navodi da će mu taj račun platiti odmah. Nakon toga navodi da s obzirom na to da ostali radovi (bojanje) nisu završeni, da traži da mu tužitelj izda za te radove račun na iznos 50% od ukupne vrijednosti tih radova po troškovniku koje mu isto može platiti odmah. Tuženik je u svom iskazu (str. 134. -135. spisa) naveo „Ja sam mu rekao da napravi dva računa jedan za krpljenje šliceva i obrada kutnih šina, jer je taj dio radova u cijelosti izvršen i to je račun br. 14, a koji račun je plaćen u cijelosti...Ja sam dogovorio s g. L, usmeno da napravi račun na iznos od 50% ukupnih radova koji su trebali biti dovršeni, i da ću platiti odmah pola toga računa, a ostatak nakon što kompletno završi dva apartmana u tom objektu...“Ja sam platio iznos prema našem usmenom dogovoru...“. Te tuženikove navode o načinu i redoslijedu plaćanja izdanih računa, tužitelj nije osporio niti je iznio činjenice koje bi ukazivale da takav dogovor između njega i tuženika nije postignut, odnosno kojim bi osporio te tuženikove navode.

16. Stoga, uzimajući u obzir sadržaj tuženikovog e-maila od 1. travnja 2020. te iskaz tuženika dan na ročištu održanom 8. rujna 2021. ovaj sud zaključuje da je između stranaka postao sporazum o redoslijedu ispunjenja tuženikove obveze i to tako da će tuženik prvo namiriti obvezu isplate naknade po računu broj 14/PJ1/1, a tek nakon toga račun broj 13/PJ1/1 i to u polovici njegovog izdanog iznosa.

17. Slijedom navedenog, tužitelj nije mogao kod takvog sporazuma stranaka, tuženikovom uplatom prvo zatvoriti račun broj 13/PJ1/1 u iznosu od 42.898,27 kn, dakle u cijelosti, a tek nakon toga dio utuženog računa broj 14/PJ1/1 na način da preostali neplaćeni iznos po tom računu iznosi 21.449,13 kn, sada 2.846,879 EUR. Tom uplatom tužitelj je sukladno sporazumu s tuženikom prvo trebao zatvoriti račun broj 14/PJ1/1 u cijelosti, dakle u iznosu od 28.137,40 kn, a nakon toga s ostatkom uplaćenog iznosa zatvoriti dio računa broj 13/PJ1/1.

18. Stoga tužitelj neosnovano traži nepodmireni dio glavnice po računu broj 14/PJ1/1 pozivom na uračunavanje koje je izvršio na temelju odredbe članka 171. ZOO-a. Bez važnosti je kojim je redoslijedom to namirenje uračunavao sam tužitelj jer se uračunavanje prije svega obavlja onim redom kako su se sporazumjeli vjerovnik i dužnik, a tek ako o tome ne postoji takav sporazum, uračunavanje će se obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a vjerovnik ima pravo prema pravilima određenim odredbom članka 171. stavaka 2. - 4. ZOO-a uračunati jedino nespecificiranu dužnikovu uplatu, što u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir. Budući da u konkretnom slučaju postoji sporazum stranaka o redu ispunjenja istorodnih tuženikovih obveza prema tužitelju, tužitelj je uračunavanje tuženikove uplate trebao izvršiti sukladno tom sporazumu, što nije učinio.

19. Slijedom navedenog, kako je tuženik svojom uplatom prije podnošenja prijedloga za ovrhu podmirio upravo utuženu tražbinu obračunatu utuženim računom broj 14/PJ1/1 i to u cijelosti, valjalo je tužbeni zahtjev ocijenit neosnovanim.

20. Činjenica je li tuženik tom uplatom podmirio i račun broj 13/PJ1/1, odnosno u kojem iznosu je tom uplatom podmirio taj račun je irelevantna, budući da isplata po tom računu nije predmet ovog postupka. Stoga je irelevantno i je li tužitelj za tuženika izveo i sve radove obračunate u tom računu.

21. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Budući da je pobijana presuda preinačena, valjalo je sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

23. Tuženik ima pravo na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a na naknadu troška zastupanja na ročištima 19. travnja 2021., 8. rujna 2021. i 10. veljače 2022., za svako prema Tbr. 9/1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u traženom iznosu od 165,90 EUR, te zastupanja na ročištima 4. ožujka 2024. i 27. studenog 2024., za svako prema Tbr. 9/1., 46. i 54. Tarife u iznosu od 250,00 EUR te sastava podneska od 31. listopada 2024. prema Tbr. 8/1., 46. i 54. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, sastava žalbe od 9. veljače 2022. prema Tbr. 10/1., 46. i 54. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, te žalbe protiv pobijane presude prema Tbr. 10/1., 46. i 54. Tarife u iznosu od 312,50 EUR, što ukupno iznosi 1.810,20 EUR.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković