Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-32/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DC, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. u svezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika DC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K- 480/2019 od 31. prosinca 2021., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika DC kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženik NC proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11 i člankom 52. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja od 26. studenoga 2018. do puštanja na slobodu istog dana.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) u cijelosti je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenice UC u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisućakuna) te je naloženo optuže DC navedeni iznos platiti oštećenici.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 u cijelosti je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika IC u iznosu od 18.000,00 kn (osamnaesttisućakuna) te je naloženo optuženiku DC navedeni iznos platiti oštećeniku.

1.4. Na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08 utvrđuje se da iznos od 5.400,00 kuna (pettisućačetiristokuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženik NC ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11 za koje je proglašen krivim i da je iznos od 5.400,00 kuna (pettisućačetiristokuna) imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku DC da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 5.400,00 kuna (pettisućačetiristokuna) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

1.5. Temeljem članka 189. stavka 1. ZKP/08 vraćeni su optuženiku DC privremeno oduzeti predmeti i to tenisice marke Dechatlon oduzete temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00109522 od dana 26. studenog 2018., a koje je privremeno oduzete predmete na čuvanje preuzeo optuženik.

1.6. Na temelju članka 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku DC snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 (petstotinakuna) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik NC po branitelju Marko Kolanović, odvjetnik u Zadru i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika DC je neosnovana.

6. U žalbi optuženika DC se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ali niti se pravno označuje niti se opisuje na koji način bi bila počinjena takva bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da su razlozi kojima se ukazuje na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenicu i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza ispravno utvrdio da je optuženik NC postupao na način pobliže opisan u izreci pobijane presude, dok se žalbenim navodima daje subjektivna ocjena dokaza kojima se nastoji eskulpirati optuženika.

6.2. Naime, u žalbi optuženika DC se navodi da je prvostupanjski sud cijenio iskaze svjedoka, koji svjedoci nisu neposredni očevici događaja i to VC, ZC i MC. Izuzeti tragovi otisaka obuće optuženika, zbog slabo izraženih individualnih karakteristika nisu pogodne za vještačenje, slijedom čega se ti tragovi ne mogu sa sto postotnom sigurnošću povezati sa optuženikom kao ni automobil marke BMW registarskih oznaka [registarska oznaka], a koji automobil koristi optuženik NC i otac optuženika ĐC. U žalbi se navodi i to da prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti provesti analizu dokaza koji bi se mogli dovesti u međusobnu vezu i u vezi sa obranom optuženika, pa niti zatvoreni krug indicija kojim bi se utvrdilo da bi optuženik bio počinitelj inkriminiranih kaznenih djela.

7. Suprotno žalbenim navodima, a cijeneći izvedene verbalne i materijalne dokaze prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su se u postupanju optuženika DC ostvarila sva bitna obilježja utuženog kaznenog djela, stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje, a što prihvaća i ovaj sud da je analizom svih provedenih dokaza dovedenih u međusobnu vezu i u vezi s obranom optuženika utvrđeno da je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, produljenog kaznenog djela teške krađe kada je s namjerom izvršio više odvojenih radnji kojima se u prirodnom smislu ostvaruje biće istog kaznenog djela teške krađe, koje s obzirom na prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.

8. Analizom iskaza optuženika DC koji je različito iskazivao na raspravi i na prvom ispitivanju u Policijskoj postaji Zadar prvostupanjski sud je iskaz dan na prvom ispitivanju cijenio kao vjerodostojan jer je utemeljen na provedenim dokazima, dok je iskaz dan na raspravi neuvjerljiv i usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a proizlazi iz točke 20. obrazloženja prvostupanjske presude, pregledom snimke prvog ispitivanja optuženik je detaljno opisao mjesta u kojima je izvršio provale i način na koji je došao do stambenih prostora i tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, što je sukladno zapisnicima o očevidu Policijske uprave Zadarske kada su od optuženika i pronađeni predmeti (plinska boca i francuski ključ), koji su od njega i oduzeti i vraćeni oštećenicima. Osim navedenog i svjedok iz [adresa] VC se sjeća događaja kada je bio ispred svoje kuće, a kuća oštećene TC je u neposrednoj blizini začuo je vozilo te uočio crni automobil marke BMW te mu je bilo sumnjivo kojom brzinom je to vozilo izašlo iz dvorišta, kao i to da oštećena koja je starija gospođa ima takve goste, dok je oštećena TC i svjedokinja OC, susjeda oštećenog IC iz [adresa] kroz prozor vidjela crni automobil koji joj je bio sumnjiv te je uspjela uočiti da su na registarskim pločicama bile oznake PŽ, da bi naknadno njezinog supruga nazvao oštećeni IC i rekao da mu je u kući izvršena provala, što je povezala s automobilom kojeg je uočila. Riječ je o automobilu marke BMW kojeg koristi optuženik i njegov otac, a činjenica je da je svjedokinja OC uočila da je riječ o vozilu Požeških tablica što odgovara vozilu BMW koje je u inkriminirano vrijeme koristio optuženik NC. Istaknut ćemo i to da iz nalaza i mišljenja vještaka u Centru za vještačenja Ivan Vučetić proizlazi da sporni tragovi broj 2., odgovaraju nespornim otiscima potplata obuće iste marke, modela i veličine kao što je obuća optuženika od koje su napravljeni nesporni otisci potplata dostavljeni na vještačenje, iako zbog necjelovitosti i slabo izraženih individualnih karakteristika sporni trag broj 2., nije bio pogodan za vještačenje u smislu potpuno pouzdane identifikacije obuće.

8.1. Kako slijedom navedenog žalbom optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi neutemeljena je njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani i to da je otac dvoje malodobne djece o kojima skrbi pa je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci prestroga pogotovo od proteka vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, a da ovako strogom kaznom neće se postići svrha kažnjavanja.

9.1. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te je optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud je ocijenio činjenicu da je optuženik otac dvoje malodobne djece, dok je kao otegotne okolnosti cijenio dosadašnju višestruku osuđivanost upravo zbog kaznenih djela protiv imovine, što upućuje na činjenicu da dosadašnje kazne nisu pozitivno utjecale na optuženika da se suzdrži od činjenja kaznenih djela. Imajući u vidu navedene okolnosti, stupanj krivnje, pogibeljnost počinjenog kaznenog djela, njegove posljedice i načelo individualizacije u kažnjavanju prvostupanjski sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci primjerenu krivnji optuženika, jačini ugrožavanja počinjenim djelom zaštićenog dobra i okolnostima počinjenja kaznenog djela.

10. Ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te da će na ovakav način utjecati na počinitelja i sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

11. Optuženik NC pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu koji žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. S obzirom da je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za produljeno kazneno djelo pravilno je optuženiku dosudio tj. u cijelosti prihvatio imovinsko pravni zahtjev oštećenika na način da je temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 naložio optuženiku da isplati oštećeniku IC na ime imovinsko pravnog zahtjeva iznos od 18.000,00 kuna, a oštećenici UC iznos od 8.000,00 kuna.

12. Budući da je ovaj utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08), na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić