Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Kž-321/2023-6

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AN, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1., a kažnjivo po članku 233. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja [trgovačko društvo] [obrt] podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovnog broja K-82/2022-15 od 20. veljače 2023., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja [trgovačko društvo] [obrt] te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima optuženik AN je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine pronevjere iz članka 233. stavak 1., a kažnjivo po članku 233. stavak 2. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stav 3. u vezi s člankom 145. stav 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 naloženo je oštećeniku kao tužitelju da plati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,721 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kuna (tisuću kuna), kao i trošak provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 415,42 eura (četiristo petnaest eura i četrdeset dva centa) / 3.130,00 kuna (tri tisuće sto trideset kuna), trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 2.127,71 eura (dvije tisuće sto dvadeset sedam eura i sedamdeset jedan cent) / 16.031,25 kuna (šesnaest tisuća trideset jedna kuna i dvadeset pet lipa), kao i trošak pristupa vještaka na raspravu 25. siječnja 2023. godine, iznos kojeg troška će se odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj ... stečaju [obrt] po opunomoćeniku ABC, odvjetniku u Osijeku i to zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se preinači pobijana prvostupanjska presuda na način da se optuženika proglasi krivim, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba oštećenog kao tužitelja je neosnovana.

5. Budući da oštećeni kao tužitelj se nije žalio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već povrede kaznenog zakona, što posebno ne obrazlaže, a ovaj sud je kao drugostupanjski sud postupajući u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 pobijanu presudu ispitao u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

5.1. Oštećeni kao tužitelj u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodeći da je optuženiku ŽN kao zaposleniku u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] na radnom mjestu prodavača bio povjeren određeni djelokrug poslova. Međutim, s obzirom na učestale narudžbe robe i činjenicu da je utvrđen manjak u odnosu na naručenu robu, direktor društva VN donio je odluku da se obavi inventura u poslovnici trgovačkog društva u [adresa] te je komisija izvršila popis robe 27. kolovoza 2025., koja je inventura pokazala manjak u iznosu od 99.908,00 kuna, a na što ukazuju i financijsko knjigovodstveno vještačenje sudskog vještaka Darija Dumančića i iskazi ispitanih svjedoka, da je upravo optuženik AN odgovoran za počinjenje kaznenog djela pronevjere i prisvajanja tuđe pokretne stvari, novca koji mu je povjeren na radu.

5.2. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Pravilnom analizom svakog dokaza pojedinačno, u suglasju s drugim dokazima pravilno zaključio da nije dokazano da bi optuženik AN u poslovnoj jedinici oštećenika [trgovačko društvo] u svojstvu prodavača u više navrata iz utrška prodavaonice uzeo i za sebe zadržao novac u ukupnom iznosu od 13.260,07 eura (99.908,00 kuna), umjesto da je taj novac uplatio na žiro račun trgovačkog društva [trgovačko društvo] na koji način bi prisvojio tuđu pokretnu stvar, novac, koji mu je bio povjeren u radu i postupao s ciljem prisvajanja velike količine novca.

6. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje, kako je između trgovačkog društva [trgovačko društvo] i optuženika AN, kao zaposlenika tog trgovačkog društva u inkriminirano vrijeme ugovoreno da će obavljati poslove prodavača u poljoprivrednoj ljekarni u [adresa]. U navedenoj prodavaonici optuženik AN je radio sam u dvije smijene te je kupcima prodavao robu uz odgodu plaćanja, a dug kupaca evidentirao u bilježnicu. Optuženik AN dakle ne negira da je izdavao robu kupcima uz odgodu plaćanja, ali po nalogu i uz odobrenje direktora trgovačkog društva [trgovačko društvo] VN, koji mu je osobno donio dvije bilježnice i rekao da u jednu upisuje narudžbe, a u drugu dužnike, te bi kupci uzimali robu, a u bilježnicu se upisivalo ime kupca i vrijednost robe te je većina dužnika bila u kontaktu sa VN, koji su po robu dolazili uz njegovo odobrenje.

6.1. Ovakav navod optuženika AN potvrđuje i ispitani svjedok UN, koji je mijenjao zaposlenika ŽN za vrijeme godišnjeg odmora te naveo da je i on prodavao robu na odgodu plaćanja evidentiranjem dužnog iznosa u bilježnicu, a da je ovakav način rada naredio i odobrio direktor trgovačkog društva [trgovačko društvo] VN, a da se na takav način radilo i u drugim poslovnicama ovog trgovačkog društva. Svjedok ZN također zaposlenik trgovačkog društva [trgovačko društvo] koji je radio na radnom mjestu vozača kamiona potvrdio je da je u poslovnici u [adresa] iz trgovine preuzimao gotovinu koju mu je predavao AN i odnosio u upravu te mu je poznato kako se u trgovini vršila prodaja robe "na teku", a tako je bilo i u svim poljoprivrednim trgovinama ovog trgovačkog društva, a osobno je vidio kupce koji su dolazili po robu i upisivali se u "teke" , što se radilo po odobrenju direktora VN jer se u trgovačkom društvu ništa i nije moglo raditi bez njegovog znanja.

6.2. Ovakav način plaćanja odgode plaćanja potvrdila je i svjedokinja MN vlasnica iznajmljenog poslovnog prostora trgovačkog društva [trgovačko društvo] koja je istakla da bi joj VN odobrio da kupi robu na odgodu te bi je uputio kod optuženika AN da preuzme robu u poslovnici, a plaćala bi mu kada bi pribavio novac. Isto tako i svjedok DN, iskazuje o tome kako je u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] u [adresa] kupovao robu uz odgodu plaćanja, po odobrenju direktora društva VN.

6.3. Analizom iskaza ispitanih svjedoka dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i s obranom optuženika AN prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je upravo direktor trgovačkog društva [trgovačko društvo] VN odobrio, pa i naložio prodaju robe s odgodom plaćanja bez stvarne garancije plaćanja, s time da se roba kao i kupci kojima je predana, upisivala u bilježnice.

7. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je direktor trgovačkog društva [trgovačko društvo] CN uveo način prodaje robe "na teku" jer mu je to bilo u interesu kao direktoru trgovačkog društva u cilju distribuiranja robe kupcima koji u tom trenutku nisu likvidni, uslijed čega je odobravao, čak i poticao ovaj način prodaje.

7.1. Iskazi citiranih svjedoka i optuženika AN u potpunosti su sukladni nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije Darija Dumančića, koji je utvrdio kako je u poslovnici trgovačkog društva [trgovačko društvo] u [adresa] utvrđena razlika između knjigovodstvenog stanja robe i stvarnog stanja robe na skladištu, jer je knjigovodstveno bilo robe u vrijednosti od 252.707,47 kuna, a prema inventurnom stanju robe je bilo u vrijednosti od 152.799,47 kuna, dakle s utvrđenom razlikom manjka robe u iznosu od 99.908,00 kuna. Vještak je izvršio uvid u dvije bilježnice te zbrajanjem iznosa duga utvrdio kako je u poslovnici bilo preuzete, a neplaćene robe, koja se roba u knjigovodstvu vodila kao da je i dalje u poslovnici sa utvrđenom razlikom manjka robe u navedenom iznosu te je vještak i pojasnio i to da je utvrđena razlika u prodavaonici između knjigovodstvenog stanja robe i stvarnog stanja robe u iznosu od 99.908,00 kuna, jer je u bilježnicama vođen popis osoba i iznosa preuzete robe i vođeno je koja je osoba platila, koliko je netko platio, odnosno ukoliko je netko platio ta osoba je bila precrtana, pa je zbrajanjem iznosa duga po bilježnici proizlazilo kako je u trgovini bilo preuzete, a neplaćene robe koja se roba u knjigovodstvu vodila kao da je i dalje u poslovnici.

8. Suprotno navodima žalbe u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedeni manjak nije posljedica protupravnog prisvajanja novca od strane optuženika nego posljedica izdavanja robe na odgodu plaćanja, koju je odobrio direktor trgovačkog društva [trgovačko društvo] CN.

9. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Prema odredbi članaka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu oko postojanja činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela, sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a iz te odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na standard dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist optuženika, prema kojem se te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženika bilo vjerojatnije, nego postojanje činjenice koja mu ide u korist. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud optuženika ŽN oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 233. stavka 1., a kažnjivo po članku 233. stavak 2. KZ/11 pa se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Nije u pravu oštećeni kao tužitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 149. stavka 3. ZKP/08 koja propisuje kada je oštećeni kao tužitelj obvezan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nužne izdatke i nagrade njegovog branitelja ako je postupak završen presudom kojom se optuženik oslobađa optužbe, stoga je ispravno u situaciji u kojoj je optuženik oslobođen optužbe naložio oštećenom kao tužitelju da plati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,721 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kuna (tisuću kuna), kao i trošak provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 415,42 eura (četiristo petnaest eura i četrdeset dva centa) / 3.130,00 kuna (tri tisuće sto trideset kuna), trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 2.127,71 eura (dvije tisuće sto dvadeset sedam eura i sedamdeset jedan cent) / 16.031,25 kuna (šesnaest tisuća trideset jedna kuna i dvadeset pet lipa), kao i trošak pristupa vještaka na raspravu 25. siječnja 2023. godine, iznos kojeg troška će se odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

11. S obzirom da je žalba oštećenog kao tužitelja ocijenjena kao neosnovana temeljem članka 482. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24) odlučeno je kao u izreci.

Split, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić