Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1038/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Ivo Grga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Duplančić i Grga j.t.d., protiv tuženika Hotel Medena d.d. Seget Donji, Hrvatskih žrtava 185, OIB: 15293296133, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, radi sklapanja ugovora o radu ne neodređeno vrijeme, te po protutužbi tuženika – protutužitelja Hotel Medena d.d. Seget Donji, Hrvatskih žrtava 185, OIB: 15293296133, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu protiv tužitelja – protutuženika ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Ivo Grga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Duplančić i Grga j.t.d., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 7241/2021-32 od 11. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika ČD kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 7241/2021-32 od 11. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I.1. izreke.

II Odbija se žalbe tuženika-protutužitelja Hotel Medena d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 7241/2021-32 od 11. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7241/2021-32 od 11. studenoga 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I.2., I.3., I.4. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev (1.) na utvrđenje da je tužitelj sklopio s tuženikom Hotel Medena d.d. Seget Donji dana 17. rujna 2021. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sukladno odredbi članka 2. i 16. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. rujna 2020. za radno mjesto kućni majstor-stolar prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i općim aktima društva; (2.) na nalaganje tuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme u pisanom obliku ili izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 17. rujna 2021. godine, te je dužan vratiti tužitelja na radno mjesto kućni majstor-stolar; (3.) za isplatu tužitelju naknade štete prouzročene zbog povrede ugovorne obveze zaključenja ugovora o radu i neisplate plaće sukladno nalazu stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo UD od 5. ožujka 2024. za razdoblje od listopad 2021.- ožujak 2023. u iznosu od 11.945,05 EUR i za razdoblje od travnja 2023. do svibnja 2024. u iznosu od 9.290,54 EUR odnosno ukupno 21.235,59 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od 5.000,00 kn ili 663,61 EUR, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, počevši od 15.dana narednog mjeseca pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe kao i (4.) zahtjev za naknadu tužitelju troškova sudskog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Pod točkom II. izreke je odbijen u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, a koji glasi:

"1.Određuje se sudski raskid ugovora o radu i s njime radni odnos na neodređeno vrijeme, čije su postojanje ustanovljeni presudom u ranijoj točki izreke, između tužitelja i tuženika, s danom 1. listopada 2021. godine. Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti 1.-tužiteljici FD naknadu plaće za razdoblje od 10. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. u iznosu od 48.976,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate.", kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

U točki III. izreke je odbijen u cijelosti kao neosnovan kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, a koji glasi:

"Utvrđuje se da ne postoji obveza i da obveza nije nikad nastala, i to obveza na sklapanje ugovora o radu između tužitelja i tuženika, prema odredbama ugovora o radu od dana 15. rujna 2020. sklopljenom između tužitelja i tuženika, te da odredba stavka 2. ugovora o radu koja glasi: 'Nakon isteka ovog ugovora na snagu stupa ugovor iz članka 16.', te odredba članka 16. ugovora o radu koja glasi: 'Nakon isteka ovog ugovora ugovorne strane se obvezuju sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme', ne obvezuje tuženika na sklapanje ugovora o radu s tužiteljem.“

U točki IV. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu "ukinuti i donijeti odluku kojom se preinačava presuda usvajanjem tužbenog zahtjeva pod toč I., a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje."

3. Protiv presude pod točkom II. (sudski raskid) i točkom IV. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže, ako sud preinači ili ukine prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, da preinači presudu u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev te da isti prihvati.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja poriče žalbene navode te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu troškova postupka.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme sukladno čl. 2. i čl. 16. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. rujna 2020. za radno mjesto kućni majstor-stolar, te zahtjev da se naloži tuženiku s tužiteljem zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme u pisanom obliku ili da mu izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 17. rujna 2021., uz obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na radno mjesto kućni majstor-stolar, kao i zahtjev za naknadom štete zbog povrede ugovorne obveze, zaključenja ugovora o radu i neisplate plaće.

8. Predmet protutužbe je sudski raskid ugovora o radu i s njime radnog odnosa, čije postojanje je ustanovljeno presudom u ranijoj točki izreke, između tužitelja i tuženika, s danom 1. listopada 2021., a kao eventualno kumulirani protututužbeni zahtjev na utvrđenje da ne postoji obveza i da obveza nije nikad nastala, i to obveza na sklapanje ugovora o radu između tužitelja i tuženika, prema odredbama ugovora o radu od dana 15.9.2020., te da odredbe čl. 2. i 16. ugovora o radu ne obvezuju tuženika.

U odnosu na žalbu tužitelja

9. Tužitelju treba skrenuti pozornost da je odredom čl. 366 st. 1. ZPP-a propisano da drugostupanjski sud može, između ostalog, ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti prvostupanjsku presudu. Dakle, drugostupanjski sud ne može istovremeno ukinuti prvostupanjsku presudu i donijeti odluku kojom se preinačava presuda usvajanjem tužbenog zahtjeva pod toč I, a kako to predlaže tuženik u žalbi.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da navedene povrede nisu počinjene. Također tužitelj neosnovano ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, prilikom odlučivanja o točki I.2. izreke, a s obzirom da pobijana presuda jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

11. No, osnovano tužitelj ističe da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

12. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu kućni majstor- stolar temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. rujna 2020.,

- da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme za razdoblje od 16. rujna 2020. do 16. rujna 2021. zbog obima poslova na investicijskim radovima,

- da je nakon proteka vremena na koji je ugovor sklopljen tuženik odjavio tužitelja s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio,

- da se tužitelj poziva na odredbu čl. 2. i 16. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 20. rujna 2020. kojom je ugovoreno kako se nakon isteka tog Ugovora ugovorne stranke obvezuju sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredaba čl. 14. st. 2., 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), već da je mjerodavna odredba čl. 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), prema kojoj ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana strana može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Pritom obveza sklapanja ugovora mora biti izričito propisana zakonom, a Zakon o radu i ZOO nisu propisali obvezu sklapanja ugovora o radu.

13. Zaključak prvostupanjskog suda da do primjene odredaba čl. 14. st. 2., 3. i 4. ZR-a dolazi kada stranke nisu sklopile ugovor o radu u propisanom pisanom obliku, a ne i u slučaju kada ugovor uopće nije sklopljen, kao što je u ovoj pravnoj stvari, je pravilan te ga prihvaća ovaj sud drugog stupnja.

14. Naime, stranke su dana 13. rujna 2020. sklopile Ugovora o radu na određeno vrijeme do 16. rujna 2021., a nakon toga tužitelj nije prešutno nastavio dolaziti na posao i odrađivati radne zadatke, pa se ne može smatrati da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 17. rujna 2021., tako da je pod točkom I.1. izreke tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

15. No, pogrešno je pravno shvaćanje da je, u odnosu na točku I.2. izreke pobijane presude, mjerodavna odredba čl. 248 .st. 1. ZOO-a, jer u ovoj pravnoj situaciji valja primijeniti odredbe čl. 268. st. 1. i 4. ZOO-a, u svezi s čl. 8. st. 4. ZR-a. To iz razloga što je u čl. 2. Ugovora o radu na određeno vrijeme 15. rujna 2020. navedeno da nakon isteka tog Ugovora na snagu stupa ugovor iz čl. 16., dok su se u čl. 16. ugovorne strane obvezale da će nakon isteka tog Ugovora sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

16. Stoga Ugovor o radu na određeno vrijeme od 15. rujna 2020. ujedno predstavlja i predugovor kojim je tuženik preuzeo obvezu da će s tužiteljem nakon isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme, to jest nakon 16. rujna 2021., sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ali je tu obvezu tuženik odbio izvršiti.

17. Odredbom čl. 268. st. 1. ZOO-a je propisano da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor, dok je u stavku 4. istog članka propisano da će na zahtjev zainteresirane strane sud narediti strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini u roku koji će joj odrediti.

Prema odredbi čl. 268. st. 6. ZOO-a, predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

18. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je za valjani nastanak i postojanje obveznog ugovora, pa tako i ugovora o radu, mora postojati suglasna volja svih ugovornih strana, ali sud prvog stupnja ispušta iz vida činjenicu da su ugovorne strane svojom suglasnom voljom preuzele obvezu sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u smislu odredbe čl. 268. st. 1. ZOO-a, a koju obvezu tuženik nije ispunio.

19. Ovdje treba dodati da su ugovori izvor prava za ugovorne strane koje moraju poštivati i ispunjavati ugovorne obveze (pacta sunt servanda), što je tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti.

20. Stoga je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu isticao da eventualni predugovor ne obvezuje u skladu s čl. 268. st. 6. ZOO-a, jer da su se okolnosti od njegova sklapanja bitno promijenile, a sve u svezi s čl. 24. st. 1. ZR-a, budući da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme nije obavijestio tuženika o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje da redovno izvršava obveze preuzete ugovorom o radu.

21. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu pod točkama I.2. i I.3. izreke te u tom dijelu predmet vratiti na ponovno suđenje.

22. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja dopunski saslušati svjedoka CD i tužitelja na okolnost konkretnih zdravstvenih problema zbog kojih je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od ožujka do kolovoza 2021., utvrditi je li tužitelj imao iste zdravstvene probleme u vrijeme koje je prethodilo sklapanju ugovora na određeno vrijeme od 15. rujna 2020. te je li o tim problemima obavijestio poslodavca u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. ZR-a, a zatim donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, vodeći računa da tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva sklapanje ugovora o radu mora sadržavati sve elemente (odredbe) ugovora, a ne samo puko nalaganje tuženiku da sklopi s tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme ili izda potvrdu, a sve kako bi presuda mogla zamijeniti točno određeni sadržaj ugovora. Također je prvostupanjski sud obvezan odlučiti i o zahtjevu za naknadu štete, vodeći računa o tome da ako tužitelj potražuju isplatu naknade štete, tada se radi o eventualnom pravu na isplatu u neto iznosu, a ako potražuje isplatu naknade plaće, tada može zahtijevati isplatu u bruto iznosu.

U odnosu na žalbu tuženika

23. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik osporava pravilnost odluke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu i s njime radni odnos na neodređeno vrijeme, čije su postojanje ustanovljeni presudom u ranijoj točki izreke, između tužitelja i tuženika, s danom 1. listopada 2021., i to iz slijedećih razloga.

24. Odredba čl. 125. st. 1. ZR-a propisuje da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. U st. 2. istog članka je propisano da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

25. U konkretnom slučaju predmet spora nije bilo utvrđenje da je otkaz poslodavca nedopušten, a takvo utvrđenje je pretpostavka sudskog raskida ugovora o radu. Pored toga, na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. travnja 2022. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „Kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu (N.N. br. 93/14, 127/17 i 98/19.) na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno (za razliku od radnikovog zahtjeva iz st. 1.), odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva.“

26. Ovdje treba reći da je u ovom predmetu tuženik podnio protutužbu dana 26. travnja 2023. (list 111-112 spisa) s protutužbenim zahtjevom za sudski raskid s danom 1. listopada 2021., što nije u skladu naprijed iznesenim pravnim shvaćanjem.

27. Pored toga, protutužbeni zahtjev na određivanje sudskog raskida ugovora o radu je stavljen pod pretpostavkom da bude prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji dio tužbenog zahtjeva je donošenjem ove drugostupanjske odluke pravomoćno odbijen, tako da je i iz tog razloga neosnovan protutužbeni zahtjev za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu.

28. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučen kao u točkama I i II izreke presude, a na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a u svezi s čl. 380. t. 3. ZPP-a kao u točki I izreke rješenja.

29. Budući da je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (čl. 154. ZPP-a), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka (točka II izreke rješenja).

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac