Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-599/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mikulandra & Malenica u Šibeniku, protiv tuženice Republika Hrvatska, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-103/2017 od 14. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-103/2017 od 14. listopada 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se tuženici da u roku od 8 dana tužitelju isplati bruto iznos od ukupno 25.209,25 kn za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. prosinca 2013. sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 23.187,50 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika postaje pomorske policije za isplatu bruto razlike plaće od 25.209,25 kn za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u turnusima kroz razdoblje od kolovoza 2011. do studenoga 2013.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tuženica u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Iz pobijane presude i sadržaja spisa proizlazi:

-da je tužitelj zaposlenik tuženice, odnosno policijski službenik MUP-a RH Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje pomorske policije Šibenik,

-da je tuženica izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge,

-da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga tuženica vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatila plaću,

-da tuženica nije donijela, a niti uručila tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu,

-da je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje te da li je tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tuženice, predstavljalo prekovremeni rad,

-da je prvostupanjski sud izvršio uvid u evidencije tužiteljeva rada za utuženo razdoblje sa obračunskim platnim listama i radnih naloga za tužitelja za utuženo razdoblje zajedno sa sačinjenim izvještajima i opisom rada po radnim nalozima za utuženo razdoblje,

-da je način i organizaciju rada tužitelja prvostupanjski sud utvrdio ocjenom iskaza svjedoka JĆ, ČĆ, RĆ, ŽĆ, HĆ, UĆ i LĆ,

-da je u skladu sa iskazima svjedoka provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Draganu Bijeliću utvrđeno koliko je sati tužitelj stvarno radio unutar utuženog razdoblja obzirom na njegovo radno mjesto i radne naloge (zapovijedi za obavljanje poslova),

-da iz nalaza i mišljenja vještaka Dragana Bijelića od 24. svibnja 2021. proizlazi da je tuženica isplatila tužitelju u utuženom razdoblju od 1. rujna 2011. do 31. prosinca 2013. po svim osnovama ukupno 256.329,21 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 1 tabele 3. nalaza,

-da nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 27.134,35 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 20 tabele 3. nalaza,

-da odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve temeljem odredbi KU, iznose ukupno 1.925,09 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u kolonama 21 i 22 tabele 3. nalaza,

-da ukupno neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi u utuženom razdoblju, a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo iznose ukupno 25.209,56 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 23 tabele 3. nalaza s dospijećem svakog 5-og u mjesecu za prethodni mjesec,

-da iz očitovanja vještaka Dragana Bijelića od 30. srpnja 2021. proizlazi da je pri izradi vještačenja uzeo u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata,

-da su iskorišteni slobodni dani umanjeni od ukupnog broja prekovremenih sati tako da su u omjeru 1: 1,5 preračunati sati slobodnih dana u prekovremene i time dobiven iznos koliko je prekovremenih sati u tim slobodnim danima,

-da je visina naknada za utvrđene ostvarene sate prekovremenog rada, smjenskog rada, noćnog rada te rada subotama i nedjeljama, blagdanom utvrđena uz korištenje sljedećih uvećanja osnovne plaće, odnosno satnice propisanih Kolektivnim ugovorom koji je važio u utuženom razdoblju:

- uvećanje za prekovremeni rad: 50% - uvećanje za rad noću: 40% - uvećanje za rad subotom: 25% - uvećanje za rad nedjeljom: 35% - uvećanje za rad u 2. smjeni : 10%

- uvećanje za rad blagdanom i neradnim danom: 150%, da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju,

-da je u vezi s pitanjem tuženice zbog čega prekovremeni rad nije po danu nego noću vještak odgovorio da spisu ne prileže rješenja tuženice kojima bi se tužitelju precizno određivao broj slobodnih dana i posljedično broj sati po osnovi tih dana za umanjenje prekovremenih sati, a da ne postoji ni točna evidencija mjesečnih radnih sati (R-27) koja uključuje točno odrađeni raspored sati rada po smjenama tužitelja i vrijeme odmora tijekom radnog vremena od 24 sata, pa da je vještak bio prinuđen samostalno odrediti u koje vrijeme unutar 24 sata je 8 sati odmora, odnosno u koje je razdoblje dana je 8 sati prekovremenog rada,

-da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik obavlja izmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana s time da se u vještačenju računski tretira s aspekta radnog vremena na sljedeći način: rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati,

- da višednevni radni nalozi ne završavaju uvijek u isto, nego u različito vrijeme, a o tome ovisi i raspored sati odmora, koji također nije uvijek 8 sati nego može biti i manji,

-da u pravilu, kad je riječ o 24 satnom radnom vremenu, kako smjene idu I, II i III, nakon provedenih osam /8/sati rada u I. smjeni, koji se u vještačenju tretira kao redovni rad, koristi se 8 sati odmora u II. smjeni ali se onda tužitelju ne obračunava smjenski rad, a što je razvidno iz tablica u vještačenju,

-da izračun u vještačenju za vrijeme unutar 24 sata koje se odnosi na 8 sati prekovremenog rada također ovisi o dnevnoj satnici višednevnih radnih naloga jer nije uvijek radno vrijeme od 00-24 sata; nekad započinje u 7 ili 8 sati nekad u 11,12 ili 14 sati i sl.,

- da višednevni radni nalozi ne završavaju uvijek u isto, nego u različito vrijeme, a o tome i posljedično ovisi i raspored prekovremenih sati, koji također nije uvijek 8 sati nego može biti i manji,

-da se u pravilu, kad je riječ o 24 satnom radnom vremenu, kako smjene idu I, II i III, nakon provedenih 8 sati rada u I. smjeni, koji se u vještačenju tretira kao redovni rad, koristi 8 sati odmora u II. smjeni ali se onda tužitelju ne obračunava smjenski rad a prekovremeni rad se evidentira u noćnoj smjeni (noćnim radom sukladno KU se smatra rad od 22:00 h do 06:00 h), odnosno ako nije riječ o III. smjeni onda se prekovremeni rad raspoređuje u I. ili II. smjenu a što je razvidno iz tablica u vještačenju,

-da iznimke ovise o ranijem odnosno kasnijem početku i završetku radnog vremena kod višednevnih radnih naloga koje smanjuju broj sati noćnog rada tijekom rada tužitelja u III smjeni,

-da sve kad bi se prekovremeni rad iz ukupno utvrđenih prekovremenih sati u utuženom razdoblju premjestio iz noćne smjene u I. ili II. smjenu, a što problematizira tuženica (što nije uvijek moguće primjerice kod dijela jednodnevnih radnih naloga ili kod višednevnih radnih naloga, za one dane kod kojih radno vrijeme počinje kasnije a završava ranije) iznos neisplaćenih dodataka na plaću od ukupno utvrđenih u nalazu od 25.209,26 kn, bio bi maksimalno manji za iznos ukupno utvrđenih neisplaćenih dodataka za rad noću od 1.522,20 kn, ali bi zasigurno bio i znatno manji jer bi se umjesto noćnog rada koji se dodatno uvećava za 40%, dodao prekovremeni rad koji se uvećava za 10%,

-da je prvostupanjski sud utvrdio da je iz isplatnih lista vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za rad u turnusima, smjenski rad i pasivno dežurstvo, da se sukladno odredbi čl. 44. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike dodaci za rad u turnusu i smjenski rad međusobno isključuju,

-da je prilikom izrade nalaza i mišljenja te izračuna razlika plaće vještak uzeo u obzir da su tužitelju isplaćeni naprijed navedeni dodaci koji se međusobno isključuju.

7. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, te pozivajući se na rezultate provedenog dokaznog postupka i nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim i odlučio kao pod točkom I. izreke.

8. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženica navodima žalbe nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

9. Odredbom čl. 33. stav. 1., 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/2011., 130/2012., 89/2014., 151/2014., 33/2015., 121/2016., 66/2019., 155/2023., dalje: ZP) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla i da policijskom službeniku za rad iz prethodno citiranog stavka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru (stav.2.), a u utuženom razdoblju su bili na snazi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/2008., 23/2009., 39/2009., 90/2010., 89/2012.), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 89/2012., 89/2012., 104/13.) i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/2013., 104/2013., 150/2013., 153/2013., 71/2016., 123/2016., 112/2017.), kojima je bio propisan način uvećanja osnovne plaća službenika i namještenika.

10. Prvostupanjski sud je, sukladno uputi u ukidnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-149/2017 od 1. ožujka 2017. proveo novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draganu Bijeliću na temelju, po prvostupanjskom sudu utvrđenih stvarno odrađenih sati, od kojih je vještak odbio i odrađene slobodne dane.

11. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženice da je za utvrđivanje vremena kojeg je tužitelj proveo na radu mjerodavna jedino dostavljena pismena evidencija. Prvostupanjski sud je pravilno spornu činjenicu među strankama utvrđivao uz pomoć svjedoka jer su oni iskazivali o uobičajenom načinu rada koji je bio obavezan za sve djelatnike, pa je po ocjeni ovoga suda sporna činjenica o stvarno odrađenim satima tužitelja utvrđena na pravilan način.

12. Naime, ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencije radnog vremena, dozvoljeno je u parničnom postupku i na drugi način dokazivati odrađeno radno vrijeme i pravo je tužitelja da u parnici dokazuje koliki je broj radnih sati odradio koje mu poslodavac nije platio odnosno eventualno nije evidentirao na točan način u evidenciji radnog vremena.

13. Vezano za dokaznu snagu personalnih dokaza Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj Revd 2881/2023 od 4. listopada 2203. i Revd 3188/2023-2 od 19. listopada 2023. odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice radi pravnog pitanja koje glasi: "Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelju imati prednost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?", zauzeo pravno shvaćanje da u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu, time da bi drugačiji (suprotan) pristup u naš procesni sustav ponovno vratio sustav formalnih dokaza.

14. Stoga, u iznesenim okolnostima konkretnog slučaja, sud prvog stupnja je za svoje uvjerenje da je tužitelj tijekom postupka s uspjehom dokazao svoje tvrdnje o načinu i vremenu rada, dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj sud, te je pravilno utvrdio da se utvrđeni sati imaju smatrati također dijelom rada tužitelja za koji rad ima pravo naknade tj. na isplatu plaće. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da se dosuđeni iznos odnosi na naknadu plaće za stvarno odrađene sate iscrpni žalbeni navodi tuženice kojima obrazlaže svoje tvrdnje da tužitelj ima pravo na naknadu samo za stvarno odrađene sate rada nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15. Neosnovani su i žalbeni navode tuženice kojima osporava nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je isti dnevni odmor obračunao u noćnoj smjeni. Naime, imajući u vidu da iz iskaza svjedoka, čiji iskazi nisu bili osporeni, proizlazi da je organizacija posla takva da je nemoguće dnevni odmor imati po noći u komadu, da svi članovi posade uvijek moraju biti dostupni i da ukoliko isključe vezu, skinu odoru i odu sa broda podliježu stegovnoj odgovornosti, da je uvijek netko morao biti pripravan, da su bez obzira na satnicu morali raditi, da je mala posada, nedovoljna da se izmjenjuju da bi se mogli odmarati, da su morali non stop slušati radio vezu, a kada su na vezu da su morali biti u uniformi, da se radi i kada su na vezu, dakle, ne samo u plovidbi, i to pješačke ophodnje, dojave građana, zaštita okoliša, da im je više zakona u nadležnosti, čuvanje javnog reda i mira, otkrivanje kaznenih djela, rad sa strancima, obiteljski zakon, promet, očuvanje okoliša, da i po noći imaju po dva sata da netko mora biti "čvrsto budan", a da se često dogodi da moraju svi biti "čvrsto" budni cijelu noć, pa upravo iz tog razloga, dakle, potrebe za noćnim dežurstvom, nijedan član posade, pa tako ni tužitelj nije mogao tijekom noći ostvariti neprekidni dnevni odmor, pa su stoga logične i životne tvrdnje da je tužitelj dnevni odmor mogao ostvariti isključivo tijekom dana.

16. Stoga su slijedom svega navedenog neosnovani žalbeni navodi tuženice u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a), pri čemu je pravilno prvostupanjski sud izračun troškova postupka temeljio na vrijednosti predmeta spora prema konačno određenom tužbenom zahtjevu. Protivljenje tuženice djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka prema konačno određenom tužbenom zahtjevu, a paušalne tvrdnje tuženice da je tužitelju priznat trošak podnesaka koji nisu bili nužni za vođenje parnice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o troškovima.

18. Slijedom svega navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod točkom I.

19. Budući da tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj