Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-670/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ZF, izvjestiteljice i članice, VF, članice, u pravnoj stvari tužiteljice HF (prije Z) /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Jasminka Trubelja, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. /OIB: 87311810356 sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d. /OIB: 23759810849/ (prije Allianz Zagreb d.d.) sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Goran Krištović, odvjetnik u Odvjetničkog društva Kačić & Brbora iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8401/2020-63 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8401/2020-63 od 27. svibnja 2024. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 1.662,04 eura sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2024. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 8401/2020-63 od 27. svibnja 2024. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi umješaču na ime parničnog troška daljnji iznos od 687,50 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za isplatu iznosa od 687,50 eura na ime parničnog troška (preko iznosa od 1.662,04 eura do iznosa od 2.349,54 eura) sa zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.608,67 eura sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2018. do isplate i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (stavak I. izreke), naloženo tužiteljici naknaditi umješaču Allianz osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 2.349,54 eura sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2024. do isplate, i odbijen zahtjev umjšača za isplatu daljnjeg iznosa od 250,00 eura na ime parničnog troška (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi umješaču parnični trošak, žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužiteljica predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 12.608,67 eura na ime pravične novčane naknade sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (30. lipnja 2018.) do isplate i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

6. Nije sporno da je tužiteljica (rođena **.**.1988.), zaposlenica tuženika, na radnom mjestu u poslovnici u [adresa], za vrijeme redovnog radnog vremena 5. srpnja 2015. (rad na šalteru - prijem i isporuka pošiljki, uplata, isplata, prodaja robe i usluga) bila izložena razbojništvu - prijetnji eksplozivnom napravom po nepoznatom maskiranom muškarcu koji je iz PVC vrećice izvadio rukom pisanu poruku prijetećeg sadržaja aktiviranjem eksplozivne naprave, tako što ju je stavio na pult gdje je radila tužiteljica i zatražio od tužiteljice novac uz prijetnju bombom, da je između tužiteljice i osiguratelja tuženika (Allianz Zagreb d.d. /polica osiguranja od odgovornosti broj 1500-172292873 /list 128. - 129./, sastavni dio koje su Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti 111-0514 - list 67. - 74./) sklopljena 6. listopada 2015. izvansudska nagodba u kojoj je između ostalog navedeno da se nagodbeni iznos štete /15.000,00 kuna/ odnosi na štetni događaj od 5. srpnja 2015. koji je pokriven polica osiguranja od odgovornosti broj 1500-172292873 (stavak I.), da je tužiteljica izjavila da joj je isplatom iznosa od 15.000,00 kuna (stavak II.) u cijelosti nadoknađena sva imovinska i neimovinska šteta vezano za događaj od 5. srpnja 2015., i da se odriči bilo kakvih daljnjih potraživanja vezanih uz isti štetni događaj prema Allianz Zagreb d.d. i HP-Hrvatske pošte d.d. (stavak III. točka 1.) - /list 44./ i da je na temelju izvansudske nagodbe Allianz Zagreb d.d. tužiteljici isplatio iznos od 15.000,00 kuna.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Prim. Gordana Makarevića, dr. med. specijalist psihijatar, subspecijalist forenzične i biologijske psihijatrije, proizlazi da se kod tužiteljice, kao izravne posljedicu događaja od 5. srpnja 2015. prvotno razvila simptomatika Akutne stresne reakcije (F43.0), nastavno elementi PTS-a (F43.) uz obilježja Disocijativnog poremećaja (F44.8), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F60.3) praćene povremenim depresivnim epizodama /F32/ (tužiteljica je u okolnostima konkretnog štetnog događaja bila izložena situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet i život što je dovelo do razvoja psihičkih poremećaja), da je tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, umjereni do jaki oscilirajući strah do tri dana, potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna, a nastavno slabiji oscilirajući strah sveukupno do 3 mjeseca (zaostao je kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj), da su životne aktivnosti tužiteljice smanjene u opsegu od 9 - 10% i da će u tom omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore.

8. Na temelju u bitnome navedenih nespornih i utvrđenih okolnosti prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljici na ime neimovinske štete pripada pravična naknada u iznosu od 2.000,00 eura i da je isplatom iznosa od 15.000,00 kuna po osiguratelju tuženika (Allianz Zagreb d.d.) u cijelosti naknađena pripadajuća šteta vezano za štetni događaj od 5. srpnja 2015., te da pored utvrđenog za konačnu odluku nije relevantan prigovor nagođene stvari.

9. Tužiteljica ustrajava na stavu da policom osiguranja broj [broj police osiguranja] nije pokriven rizik razbojništva, tvrdi da tuženik nije dostavio policu za razdoblje u kojem se dogodio štetni događaja, da je po prvostupanjskom sudu pravilno izabrano materijalno pravo vezano za objektivnu odgovornost tuženika ali da nije pravilno primijenjeno jer da je za štetni događaj odgovoran tuženik (poslodavac), a ne Allianz Zagreb d.d., da Allianz Hrvatska d.d. (prije Allianz Zagreb d.d.) nema pravni interes biti umješačem u predmetnoj parnici niti je to svojstvo stekao s obzirom da sud nije donio odluku koji ju bio dužan donijeti prema odredbi članka 207. stavku 3. ZPP-a, a nastavno niti pravo na trošak predmetne parnice.

10. Dovođenjem u vezu Uvjeta osiguranja /list 129./ sa Policom osiguranja od odgovornosti broj [broj police osiguranja] od 21. siječnja 2015. /list 128./ sastavni dio koje su i Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti 111-0514 /list 67. - 74./, kao jedini objektivni zaključak kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje da je izrijekom između tuženika i Allianz Zagreb d.d. ugovoreno / predviđeno pokriće za razbojstvo i/ili plačku po osnovi odgovornosti tuženika /poslodavca/ i to do 15.000,00 kuna za jednog radnika po štetnom događaju.

11. Stoga, uz činjenicu da je na temelju izvansudske nagodbe od 6. listopada 2015. Allianz Zagreb d.d. tužiteljici isplatio iznos od 15.000,00 kuna, što nije sporno, a niti sadržaj izvansudske nagodbe, u kojem je naveden štetni događaj i broj police, kojom je izrijekom predviđeno pokriće, da je u predmet dostavljena polica osiguranja [broj police osiguranja] 21. siječnja 2015. /list 128./, koju je tužiteljica primila 15. lipnja 2021.

/poleđina lista 129./, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da tuženik nije dostavio policu za razdoblje u kojem se dogodio štetni događaja, da je pobijana presuda donesena na temelju police osiguranja koja je vrijedila od 19. prosinca 2015. do 19. prosinca 2016., da istom policom nije predviđeno pokriće za razbojstvo i/ili pljačku po osnovi odgovornosti poslodavca (tuženika) i to do 15.000,00 kuna za jednog radnika po štetnom događaju, odnosno da za predmetnu štetu nije odgovoran Allianz Zagreb d.d. s kojim je sklopila izvansudsku nagodbu, već tuženik, pri čemu očito ispušta iz vida da je odgovornost tuženika i Allianz Hrvatska d.d. solidarna i da ispunjenjem duga po jednom od dužnika, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju iste (članak 43. stavak 1. ZOO-a[1] ).

12. Prvostupanjski je sud pravilno na temelju utvrđenih mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužiteljice kao posljedica štetnog događaja od 5. srpnja 2015. (jačina i trajanje straha, duševne boli zbog umanjene životne aktivnosti) ocijenio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu / satisfakciju u iznosu od 2.000,00 eura i da je tužiteljica isplaćenim iznosom od 15.000,00 kuna (2015. godine) po Allianz Zagreb d.d. u cijelosti namirena u šteti (neimovinskoj i imovinskoj) vezano za događaj od 5. srpnja 2015., odnosno da svako daljnje potraživanje tužiteljice vezano za štetni događaj od 5. srpnja 2015. nije u skladu sa ciljem kojem služi pravična novčana naknada, niti je spojivo sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Dakle, vezano za utvrđenu visinu pravične novčane naknade nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 1100. stavak 2. ZOO-a), kako to očito bezuspješno pokušava prikazati tužiteljica. U konačnici i sama tužiteljica je potvrdila izjavom pod stavkom III. točkom 1. izvansudske nagodbe od 6. listopada 2015., da joj je isplatom iznosa od 15.000,00 kuna u cijelosti naknađena sva imovinska i neimovinska šteta iz štetnog događaja od 5. srpnja 2015. i da se odriče bilo kakvih daljnjih potraživanja vezanih uz isti štetni događaj prema Allianz Zagreb d.d. i HP-Hrvatske Pošte d.d.

14. Osim toga, prema odredbi članka 150. stavku 1. ZOO-a predmet nagodbe može biti svako pravo kojim se može raspolagati.

14.1. S obzirom na navedenu odredbu, nagodbom o naknadi štete koju trpi oštećena osoba kao posljedicu štetnog događaja mogu biti obuhvaćene ne samo štetne posljedice koje su postojale u vrijeme sklapanja nagodbe, već i one za koje je u vrijeme sklapanja nagodbe bilo predvidivo da će nastati. U konkretnom slučaju u vrijeme sklapanja nagodbe (6. listopada 2015.) bilo je predvidivo da će tužiteljica nastaviti liječenje kod psihijatra, kao što je i nastavila, pa se izjavom da nakon primitka ugovorenog iznosa naknade štete neće imati bilo kakvih potraživanja prema tuženiku i njegovom osiguraniku u svezi predmetnog štetnog događaja, tužiteljica odrekla i prava na eventualnu naknadu štete nastalu nakon 6. listopada 2015.

15. Stav tužiteljice da u vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe nije mogla predvidjeti kada će se status njezinih psihičkih funkcija stabilizirati tiču se u biti razloga pobojnosti iz članka 279. ZOO-a. Naime, okolnost znanja tužiteljice za eventualnu buduću štetu može biti od značaja samo za ocjenu pitanja postojanja bitne zablude kao mane volje, odnosno pitanja ispričivosti zablude, u smislu stavka 2. članka 279. ZOO-a. U slučaju postojanja zablude glede okolnosti nastanka eventualne buduće štete tužiteljica je mogla zahtijevati poništenje nagodbe. Međutim, budući da izvansudska nagodba nije poništena, a nije niti traženo njezino poništenje, nagodba proizvodi pravne učinke valjanog ugovora koji obvezuje ugovorne strane.

1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnje tekstu: ZOO-a)

16. Nadalje, s obzirom na materijalno pravni odnos tuženika i Allianz Hrvatska d.d.

/Allianz Zagreb d.d./ - postojanje ugovora o osiguranjima i isplatu štete po osnovu istog vezano za štetni događaj od 5. srpnja 2015., Allianz Hrvatska d.d. je na dovoljnom stupnju vjerojatnosti dokazao postojanje pretpostavki za miješanje u predmetnu parnici na strani tuženika i podnošenjem prijave (podnesak od 10. prosinca 2018. - list 65.) se konstituirao kao treći sudionik, neovisno je li o tome donesena sudska odluka (o odbijanju prijave, što nije slučaj u konkretnoj parnici, sud mora uvijek donijeti rješenje) i njegove parnične radnje se ne mogu isključiti. Stoga nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je „…toleriranje suda da Allianz Hrvatska d.d. sudjeluje u postupku“ imalo štetne posljedice za nju jer je sud zapravo tretiralo Allianz Hrvatsku d.d. kao parničnu stranku, a ne umješača što je "razvidno iz obrazloženja izreke pobijane presude u kojem se tuženika uopće ne spominje …".

17. Suprotno žalbeni navodima, umješač na strani tuženika ima pravo na trošak (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i to onaj koji je bio potreban u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a u vezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT/).

18. Potreban je bio trošak na ime nagrade za zastupanje umješača po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.562,50 eura (sastav podneska od 10. prosinca 2018. /list 65./ i 15. ožujka 2019. /list 85./ od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, sastav žalbe od 11. studenog 2019. /list 107. - 109./ - 125 bodova /Tbr. 10/1. OT/, zastupanje na ročištu 3. listopada 2019. /list 93./ i 15. travnja 2024. /list 390./ od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/, 8. lipnja 2021. i 5. prosinca 2023. /list 382./ - 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/ ili ukupno 625 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 1.250,00 eura + 312,50 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 1.562,50 eura.).

19. Preko iznosa od 1.562,50 eura zahtjev umješača za naknadu troška na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku nije osnovan (podnesak od 14. lipnja 2021.

/list 127./ i 8. prosinac 2022. /list 236. - 237./ nisu pripremni niti dispozitivni i sadržaj istih se svodi na ponavljanje već iskazanih prigovora, za ročišta održana 8. lipnja 2021. i 5. prosinca 2023. umješaču pripada nagrada po Tbr. 9/2., a ne po Tbr. 9/1. OT).

20. Pored nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku (1.562,50 eura) umješaču pripada trošak plaćenog vještačenja u iznosu 99,54 eura, odnosno ukupan iznos od 1.662,04 eura, a što znači da je materijalno pravo primijenjeno na štetu tužiteljice u dijelu u kojim je tužiteljici naložena naknada daljnjeg iznosa od 687,50 eura (preko iznosa od 1.662,04 eura do iznosa od 2.349,54 eura) na ime parničnih troškova umješača.

21. Tužiteljici, koja je izgubila predmetnu parnici ne pripada pravo na trošak iste, uključujući i zahtijevani trošak žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

22. Iz navedenih razloga je odbijena kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 1.662,04 eura sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2024. do isplate, a preinačena za iznos od 687,50 eura po osnovi parničnog troška umješača tako što je taj dio zahtjeva umješača odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članaka 373. točka 3. ZPP-a za stavak II. i članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović