Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-122/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BOOĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antonio Medić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P Ob-16/2019-28 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P Ob-16/2019-28 od 26. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica BOOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla suvlasništvo od 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica]/1G z.k.zkl. 2433 k. o. [katastarska općina] te 1/2 dijela k.č. 212G i k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati po pravomoćnosti ove presude.
II. Tužiteljica BOOĆ , OIB: [osobni identifikacijski broj] se ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude na uknjižbu nekretnina pod točkom I., na svoje ime i suvlasništvo uz istovremeni ispis tuženika BO , OIB: [osobni identifikacijski broj] na citiranim suvlasničkim dijelovima , a što je tuženik BO dužan trpjeti.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice BOOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi utvrđenja prava vlasništva preko 1/2 dijela na k.č. 212G i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .
IV. Tuženik BO, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici BOOĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.521,86 eura ( slovima: šesttisućapetstodvadesetjedaneuro i osamdeset šest centi) , u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tužiteljica odbija."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu pobijajući ju u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda nema ikakvih nedostataka zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati, u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe međusobno, njenoj izreci ili sadržaju pojedinih isprava i zapisnika. Tvrdnja žalitelja o tome da razlozi donošenja presude ne odgovaraju stvarnom sadržaju onoga što je o odlučnim činjenicama utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka je općenita i proizvoljna, ne ističe konkretnu proturječenost i u biti se odnosi na pravilnost zaključaka suda prvoga stupnja, žalitelj naime očito smatra da je sud temeljem provedenih dokaza trebao drugačije odlučiti o tužbenom zahtjevu. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
5. Također nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnoga postupka iz čl. 8. u svezi čl. 354. st. 1. ZPP. Ovaj žalbeni razlog tuženik ističe iznoseći svoju ocjenu dokaza i proizvoljne i netočne interpretacije pojedinih iskaza. Prije svega sam tuženik je u iskazu potvrdio da se tužiteljica isključivo brinula o djeci , što se tiče škole, liječnika i o svemu što je trebalo, jer je on radio i nije se time bavio, također je potvrdio da je ona radila u galeriji u [adresa] i u galeriji u [adresa], gdje se jako trudila i ta je galerija najbolje poslovala dok ju je ona vodila, nije se mogao izjasniti koliko je godina ona radila. I sin stranaka IO je potvrdio da je tužiteljica brinula o njih troje djece. Svjedok ČO je potvrdio da je tužiteljica brinula o djeci i kućanstvu a svjedok LO je iskazao i da je neko vrijeme radila u duty free shopu na trgu, na štandu, u galeriji u [adresa], kod otvaranja ugostiteljskog objekta [obrt], obrta koji je vođen na njeno ime, radila je i kod otvorenja konobe Bakus koju su stranke vodile s njegovim roditeljima. Dakle ni iz jednog dokaza pa niti iz iskaza svjedokinje TO, koji žalitelj pgrešno interpretira, ne proizlazi da je tužiteljica zbog liječenja u Italiji izbivala dugo razdoblje u kojem bi on sam vodio brigu odjeci, to niti on sam nije tvrdio. Stoga su neutemeljene tvrdnje o selektivnoj ocjeni provedenih dokaza.
6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene i sva utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
7. Nije sporno da su stranke sklopile brak 1987., u braku je rođeno troje djece, brak nije razveden ali stranke ne žive zajedno od 2011. ili 2012.
8. Utvrđeno je da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]/1G z.k.ul. b. 2433 k. o. [katastarska općina], kuća na lokaciji [adresa], faktično kupljena 1997. ali je zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa prodavatelja ugovor formalno zaključen 2003 i 2005., kao kupac je naveden tuženik.U vrijeme kupnje nekretnina je u naravi bila zemljište s manjom kućom koju su stranke postepeno uređivale i uselile 2007.
9. Nekretnina označena kao k.č.212G i 1741/7, z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poznata kao ugostiteljski objekt "[obrt]" kupljena je ugovorom od 13. svibnja 1999., tuženik je također naveden kao kupac.
10. Nije sporno da je kao vlasnik predmetnih nekretnina uknjižen tuženik, tužiteljica je u iskazu navela da je sve prepustila tuženiku jer je on uvijek govorio "sve što je moje i tvoje je", ovdje zahtijeva utvrđenje suvlasničkog dijela po osnovi bračne stečevine. Tuženik se protivio tvrdeći da nije riječ o bračnoj stečevini jer su nekretnine stečene isključivo sredstvima koje je on ostvario svojim radom, tužiteljica nije financijski ili radom doprinjela njihovom stjecanju.
11. O tužbenom zahtjevu pravilno je raspravljeno primjenom odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 51/89, 59/90 - dalje: ZBPO) jer na to upućuju odredbe čl. 366. i čl. 372. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98) kao i odredba čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23).
12. Prema odredbi čl. 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od imovine njihova je zajednička imovina.
13. Posebnu imovinu jednog bračnog druga predstavlja prema odredbi čl. 278. toga Zakona ona imovina koju ima u času zaključenja braka (st. 1.) kao i ona koju tijekom bračne zajednice stekne po drugoj zakonskoj osnovi kao npr. darovanje, nasljeđivanje i sl. (st. 2.) ili ona koja mu pripadne nakon izvršene diobe zajedničke imovine.
14. Tuženik nije uopće tvrdio da predmetne nekretnine predstavljaju njegovu posebnu imovinu po nekoj od navedenih osnova pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o zajedničkoj imovini u smislu citirane odredbe čl. 277. toga Zakona.
15. Nadalje, pravilnom primjenom odredbe čl. 287. ZBPO suvlasnički dijelovi stranaka, svakog u ½ dijela, utvrđeni su prema njihovom doprinosu stjecanju te imovine. Prema odredbi st.2.toga zakonskog članka, pri određivanju doprinosa bračnih drugova sud će voditi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od njih nego i o pomoći jednog bračnog druga drugom, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
16. Naime, utvrđeno je da je tužiteljica u vrijeme stjecanja predmetne imovine rodila troje djece, 1992., 1994. i 1996.g. te brinula o djeci i domaćinstvu. Uz to je i radila u galeriji slika u [adresa], u objektu "[obrt]" gdje je nakon kupnje 1999. radila na vlastitom projektu otvorenja galerije slika i bara, potom je zpočeto uređenje podruma i koktel bara, on je vodila kompletan posao, organizirala izložbe, igraonice i sl., sve do 2004. kad je teško oboljela, od kada nije radila ali je i nadalje vodila brigu o djeci i kućanstvu izuzev povremenih odlazaka radi primanja terapija u Italiju. I sam tuženik je uz, svjedoke, potvrdio da je objekt "[adresa] najbolje poslovao dok ga je vodila tužiteljica koja se tu jako trudila. Točno je da je u tim okolnostima tuženik više od nje radio na drugim poslovima no to mu je bilo moguće upravo zbog tužiteljičinog angažmana oko djece i kućanstva, takav njen radni angažman i doprinos ne umanjuje to što je imala kućnu pomoćnicu. Prema iskazu sina stranaka i svjedoka HO tužiteljica je i nakon što se razboljela brinula o djeci, nije bila invalid. Kućna pomoćnica bi odrađivala samo teže poslove, po dva tri sata, majka je kuhala u velikom dijelu.
17. Cijeneći utvrđene činjenice o doprinosu tužiteljice kroz brigu o podizanju i odgoju troje djece i radu u kućanstvu, a uz to i njenom očito značajnom radnom doprinosu radom na projektu "Volsonis" u vrijeme stjecanja nekretnina i sve do oboljenja 2004., ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o jednakom doprinosu stranaka u stjecanju zajedničke imovine, sve u smislu kriterija iz citirane odredbe čl. 278. st. 2. ZBPO.
18. Slijedom izloženih razloga, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava jer obzirom na jednaki doprinos u stjecanju, tužiteljici pripada pravo suvlasništva u ½ dijela u zajedničkoj imovini.
19. Odluka o naknadi parničnog troška je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP dok žalitelj netočno navodi da su joj neosnovano priznati troškovi sastava podnesaka budući da joj nije dosuđen ijedan iznos naknade po toj osnovi.
20. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1.ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
