Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-153/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tomislava Aralice, predsjednika vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo, članice vijeća, u parničnom postupku između tužiteljice-protutuženice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Franciska Matijašević, odvjetnica u Veloj Luci, protiv 1. tuženika-protutužitelja BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, 2. tuženika mlljt. GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice mlljt. TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje djece na adresi [adresa], koje oboje maloljetne djece zastupa posebna skrbnica ŽŽ, dipl. iur., iz Centra za posebno skrbništvo u Splitu, Split, Ulica Ivana Gundulića 25, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-50/2024 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-50/2024 od 11. prosinca 2024. u dijelu pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-50/2024 od 11. prosinca 2024. u dijelu pod točkom III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Majka maloljetne djece ŠŽ ostvarivat će samostalnu roditeljsku skrb u pogledu samostalnog zastupanje maloljetnih GŽ i TŽ u svezi donošenja odluka da tužiteljica može odvesti djecu kod svoje rodbine u BiH u trajanju od 5 dana, bez suglasnosti tuženika IŽ, kao i u pogledu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta, ali samo promjeni prebivališta unutar otoka [adresa], dok će o svemu ostalom roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb te će sve odluke vezano za maloljetnu djecu donositi ravnopravno, zajednički i sporazumno.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala samostalnu roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom GŽ i TŽ u pogledu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta izvan otoka [adresa], kao i u pogledu samostalnog donošenja odluka vezanih za pribavljanje osobnih isprava djece i vezano za odluke o zdravstvenoj zaštiti djece.

III. Otac djece BŽ ostvarivat će osobne odnose sa svojom maloljetnom djecom TŽ i FŽ na način da će djeca tijekom ljetne sezone od 1. svibnja, pa do 31. kolovoza svake godine provoditi s ocem dva dana u tjednu u periodu od 8,00 sati, s tim da će otac doći po djecu, a majka djece će ih vratit kada se bude vraćala s posla, a u ostalom dijelu godine otac djece će s djecom provoditi tijekom tjedna jedan dan, na način da će majka djece ŠŽ na dan prije svoje popodnevne smjene, po prethodnom dogovoru, dovesti djecu ocu, a poslije završetka smjene preuzeti djecu od oca, te će djeca s ocem provoditi dva vikenda u mjesecu, drugi i četvrti, u vremenu od subote u 10 sati, do nedjelje u 19 sati, s tim da će otac doći po djecu i vratiti ih majci.

IV. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke žali se tužiteljica- protutuženica iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u dijelu odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi nad maloljetnom djecom u pogledu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta izvan otoka [adresa], kao i u pogledu samostalnog donošenja odluka vezanih za pribavljanje osobnih isprava djece i vezano za odluke o zdravstvenoj zaštiti djece. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama u citiranom dijelu izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, a predmet protutužbenog zahtjeva je izmjena odluke o osobnim odnosima oca i mlljt. djece određena presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob- 65/2022 od 25. svibnja 2022.

8. Tužiteljica-protutuženica tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je isključivo vođena dobrobiti djece, dok od strane tuženika u svemu vezano za roditeljsku skrb za zajedničku djecu, kao i donošenje odluka koje su od posebne važnosti, nailazi na opstruiranje, negodovanje, nerazumijevanje i ignoriranje, a sve s ciljem kako bi tužiteljici onemogućio njen daljnji razvoj osobnog i privatnog života. Stoga predlaže, obzirom na promijenjene okolnosti od donošenje odluke, kao i da je sigurnost i dobrobit djece kod oca ugrožena, da je tuženik nezainteresiran za sudjelovanje u odgoju djece te da odbija sudjelovati u istome, da je komunikacija među strankama oskudna, da tuženik svojim postupcima zanemaruje roditeljsku skrb i osnovne životne potrebe zajedničke djece te da aktivno ne sudjeluje u njihovom odgoju, vodeći se načelom najboljeg interesa za djecu, predlaže da joj se omogući samostalna roditeljska skrb.

8.1. Tuženik-protutužitelj protutužbeni zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi iz koje proizlazi da tužiteljica-protutuženica kao roditelj sa kojim djeca stanuju, onemogućava tuženika-protutužitelja u sudjelovanju u odgoju djece, budući od strane tužiteljice-protutuženice nailazi na opstruiranje, nerazumijevanje i ignoriranje, a sve s ciljem kako bi onemogućila daljnji razvoj roditeljskih odnosa između njega i djece.

9. Polazeći od utvrđenja da tužiteljica nije dokazala da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta sukladno odredbi čl. 105. st. 1. i 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023-dalje ObZ-a) sud prvoga stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi i to u pogledu samostalnog zastupanja maloljetnih GŽ i TŽ u svezi donošenja odluka da tužiteljica može odvesti djecu kod svoje rodbine u BiH u trajanju od 5 dana bez suglasnosti tuženika IŽ, kao i u pogledu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta, ali samo promjeni prebivališta unutar otoka [adresa], dok će o svemu ostalom roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb te će sve odluke vezano za maloljetnu djecu donositi ravnopravno, zajednički i sporazumno, a djelomično je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala samostalnu roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom GŽ i TŽ u pogledu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta izvan otoka [adresa], kao i u pogledu samostalnog donošenja odluka vezanih za pribavljanje osobnih isprava djece i vezano za odluke o zdravstvenoj zaštiti djece.

10. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice sporna je odluka o samostalnoj roditeljskoj skrbi u pogledu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta izvan otoka [adresa], kao i u pogledu samostalnog donošenja odluka vezanih za pribavljanje osobnih isprava djece i vezano za odluke o zdravstvenoj zaštiti djece te odluka o ostvarivanju osobnih odnosa oca sa djecom.

11. Odredba članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97, dalje: Konvencija) propisuje da u svim akcijama koje se odnose na djecu, najbolji interes djeteta mora imati prednost, naravno uz, s obzirom na njezino načelno značenje, potrebu individualizaciju norme, no pritom valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije (članak 9.), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.

11.1. Sukladno citiranim odredbama u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta, a posebno s aspekta ravnoteže između interesa roditelja s jedne strane i interesa maloljetne djece s druge strane.

12. Odredbom čl. 104. ObZ je propisano:

(1) Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

(2) Kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. ovoga Zakona.

(3) Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

(4) Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.

13. Odredbom čl. 105. st. 1., 4. i 5. ObZ je propisano:

(1) Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

(4) Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

(5) Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona.

14. Člankom 108. st. 1 OBZ-a propisano je da kad roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, odluke koje su bitne za dijete, kao i suglasnosti dužni su donijeti, odnosno dati sporazumno.

15. Odredbom čl. 109. ObZ-a propisano je:

(1) Kada se roditelji koji imaju pravo zastupati dijete ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete iz članka 108. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete.

(2) Ako se bitne odluke odnose na osobna prava djeteta, prije pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka roditelji su dužni sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja sukladno članku 329. ovoga Zakona. U postupku obveznog savjetovanja može sudjelovati i dijete sukladno članku 329. ovoga Zakona. (3) Ako roditelji postupke iz stavka 1. ovoga članka pokreću učestalo, sud može na zahtjev djeteta ili roditelja povjeriti ostvarivanje roditeljske skrbi djelomice ili u potpunosti samo jednom roditelju.

16. Člankom 110. ObZ propisano je:

(1) Roditelji, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djetetom za vrijeme kad se dijete nalazi kod jednoga od njih.

(2) Roditelji su dužni međusobno poštovati roditeljsku samostalnost u donošenju odluka iz stavka 1. ovoga članka i roditeljski autoritet u vrijeme kad se dijete nalazi kod drugog roditelja.

(3) U hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo, bez suglasnosti drugog roditelja donijeti odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti drugog roditelja.

(4) Svakodnevne odluke iz stavka 1. ovoga članka može donositi i drugi član obitelji koji stanuje s djetetom uz pristanak roditelja.

(5) Odluke o poduzimanju nužnih radnji iz stavka 3. ovoga članka može donijeti i drugi član obitelji koji stanuje s djetetom odnosno odgovorna osoba u odgojno obrazovnoj ustanovi koju dijete pohađa u slučaju da neposredna opasnost nastupi za vrijeme boravka u njoj.

17. Člankom 111. ObZ-a propisano je:

(1) Roditelji su dužni, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete. (2) Roditelji ne smiju dužnost suradnje iz stavka 1. ovoga članka koristiti radi kontrole drugog roditelja.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice nije osnovan u dijelu u kojem je zahtijevala samostalnu roditeljskoj skrbi radi samostalnog donošenja odluka vezanih za pribavljanje osobnih isprava djece, vezano za odluke o zdravstvenoj zaštiti djece te o samostalnom donošenju odluke o promjeni prebivališta djece izvan otoka [adresa]. Naime, tužiteljica-protutuženica nije dokazala da zajednička roditeljska skrb u tom dijelu nije za dobrobit djece. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica nije tvrdila da od tuženika-protutužitelja za neku određenu odluku koju zajednički trebaju donijeti, nije mogla dobiti suglasnost, budući iz njezina iskaza proizlazi da je ishodila osobne iskaznice za djecu, a ne postoji neka konkretna osobna isprava za djecu za koju tuženik-protutužitelj ne daje suglasnost, niti je tužiteljica-protutuženica navodi, niti postoji kakva konkretna odluka o zdravstvenoj zaštiti ili konkretna namjera za promjenu prebivališta djece izvan otoka [adresa]. Ujedno, valja reći da se i posebna skrbnica maloljetne djece ŽŽ na prijedlog tužiteljice-protuttuženice da ista u potpunosti ima samostalnu roditeljsku protivila tome smatrajući da bi u protivnom otac bio isključen iz svih segmenata života svoje djece, a što je u suprotnosti sa svim načelima kako Konvencije o pravima djece tako i Obiteljskom zakonu, a tuženik- protutužitelj, kao otac ima pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, pa slijedom navedenoga nije opravdano uskratiti mu njegova roditeljska prava, mimo onih s kojima se on suglasio kako bi djeci i majci djece osigurao lakši život.

19. Slijedom navedenoga tužiteljica-protutuženica nije dokazala da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djece, pa i prema stajalištu ovoga suda drugog stupnja prisutne poteškoće u roditeljskoj suradnji i partnerskim odnosima koje je opisala tužiteljica-protutuženica (te ih ponavlja u žalbi), a vezane su uz pojedinačni izolirani događaj, ne mogu se smatrati poteškoćama u vezi bitnih osobnih prava radi kojih bi bila ostvarena pretpostavka da se tužiteljici-protutuženici dopusti samostalna roditeljska skrb u dijelu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta izvan otoka [adresa], kao i u pogledu samostalnog donošenja odluka vezanih za pribavljanje osobnih isprava djece i vezano za odluke o zdravstvenoj zaštiti djece cijeneći da su se stranke sporazumjele da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u pogledu samostalnog zastupanje maloljetnih GŽ i TŽ u svezi donošenja odluka da tužiteljica-protutuženica može odvesti djecu kod svoje rodbine u BiH u trajanju od 5 dana, bez suglasnosti tuženika-protutužitelja, kao i u pogledu donošenja odluka vezanih za promjenu prebivališta, ali samo promjeni prebivališta unutar otoka [adresa], dok će o svemu ostalom roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb te će sve odluke vezano za maloljetnu djecu donositi ravnopravno, zajednički i sporazumno.

20. Međutim, osnovana je žalba tužiteljice-protutuženice u dijelu odluke o osobnim odnosima oca i mlljt. djece.

21. Naime, imajući u vidu radno vrijeme tužiteljice-protutuženice, kao i činjenice je li tuženik-protutužitelj posjeduje vozačku dozvolu, za sada se utvrđuje da prilikom donošenja odluke u tom dijelu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Ujedno, iz dopune nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU [adresa], od 13. travnja 2023. navedeno je kako se susreti i druženja oca sa mldb. djecom mogu intenzivirati u skladu s rezultatima obrade u Odjelu za mentalno zdravlje [adresa]. Imajući u vidu navedeno sud prvoga stupnja nije ocijenio rezultate obrade kako bi donio odluku o opravdanosti intenziviranja susreta i druženja slijedom čega se i u navedenom činjenično stanje utvrđuje nepotpunim.

22. Slijedom iznesenog valjalo je pobijanu presudu u dijelu pod točkom III. izreke temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti i predmet vratiti u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

23. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja utvrditi će navedene odlučne činjenice te će tek tada moći utvrditi činjenično stanje u skladu s odredbom iz članka 8. ZPP i donijeti novu, zakonitu odluku u ovom predmetu u dijelu odluke o osobnim odnosima mlljt. djece i oca.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica