Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-190/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, GKD, izvjestiteljice i GK, članice, u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Đuran Tršinski, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženika DETMERS KONTEJNER d.o.o. u likvidaciji iz Svetog Križa Začretja, Ulica Dr. Franje Tuđmana 5, OIB: 05035208715, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rubeši, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-26/2024-112 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika DETMERS KONTEJNER d.o.o. u likvidaciji kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr- 26/2024-112 od 17. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika DETMERS KONTEJNER d.o.o. u likvidaciji za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog tuženika za donošenje rješenja kojim se utvrđuje prekid postupka.

1.2. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.988,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 1.687,50 EUR–a, iznos od 1.773,00 EUR–a te iznos od 2.528,40 EUR–a kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od

15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150,55 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. siječnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 250,00 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 20. prosinca 2024. (list 395 spisa), da mu tuženik na ime prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 5.988,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 1.687,50 EUR–a od 20. srpnja 2013. pa do isplate, na iznos od 1.773,00 EUR–a od 23. svibnja 2014. pa do isplate te na iznos od 2.528,40 EUR–a od 10. listopada 2014. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.144,30 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je postupak pokrenut tužbom od 29. svibnja 2015. (list 1-3 spisa) koja je sadržavala zahtjev tužitelja za isplatu sljedećih iznosa:

- iznosa od 77.379,32 kn (10.270,00 EUR–a[1] ) na ime neplaćenih dnevnica,

- iznosa od 5.000,00 kn (663,61 EUR–a) na ime naknade za odvojeni život,

- iznosa od 35.796,41 kn (4.751,00 EUR–a) na ime neisplaćene plaće za obavljeni (redovni) rad,

- da se iznosi koje je tužitelj potraživao od tuženika odnose na razdoblje od 13. svibnja 2013. pa do 19. srpnja 2013., od 17. ožujka 2014. pa do 22. svibnja 2014. te od 4. kolovoza 2014. pa do 9. listopada 2014., kada je tužitelj od strane tuženika, kao svog poslodavca, bio upućen na terenski rad u [adresa] radi obavljanja poslova strojobravara i montera, i to na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. veljače 2013. i aneksa istog,

- da je tužitelj u pogledu dokaza koje je potrebno izvesti predložio, između ostalog, da se od tuženika službenim putem pribave obračun sati rada tužitelja, podaci o isplatama tužitelju i dokumentacija o satima rada tužitelja,

- da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 14. rujna 2015. (list 38 spisa) zaključio prethodni postupak,

- da je tuženik uz podnesak od 30. rujna 2015. (list 39 spisa) dostavio prvostupanjskom sudu obračun dnevnica i isplatne liste o izvršenim isplatama tužitelju u utuženom razdoblju (list 71-86 i list 88-91 spisa),

- da je tuženik na ročištu od 13. rujna 2016. (list 122 spisa) predao u spis predmeta i za tužitelja JOPPD obrasce o izvršenim isplatama tužitelju, presliku knjige devizne blagajne za izvršenje isplate, evidenciju o vođenju radnog vremena za sva tri boravka tužitelja u [adresa] te konto kartice o izvršenim isplatama tužitelju na ime dnevnica (list 135-167 spisa),

- da je tužitelj na ročištu od 7. lipnja 2017. (list 196 spisa) predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost:

- koliko mu je tuženik isplatio dnevnica i u kojoj visini za rad u [adresa] u razdoblju koje je navedeno u tužbi,

- koliko mu je tuženik trebao isplatiti dnevnica i u kojim iznosima za navedene dane prema visini koja je određena Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo (''Narodne novine'' broj 8/06),

- koliko mu prekovremenih sati tuženik nije platio prema evidencijama koje su vođene u [adresa] u odnosu na isplatne liste koje je tuženik dostavio, a prema kojima tužitelj nije radio prekovremeno, s time da prekovremene sate za prva dva odlaska u [adresa] izračuna po cijeni od 4,5 EUR–a po satu, a za treći odlazak u [adresa] po cijeni od 8,40 EUR–a po satu,

- da je prvostupanjski sud rješenjem donesenim na istom ročištu (list 196 spisa) prihvatio tužiteljev prijedlog te odredio provođenje knjigovodstveno–financijskog vještačenja, nakon čega je provedeno knjigovodstveno–financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo, i to na okolnost visine neisplaćenih dnevnica i prekovremenih sati u inozemstvu te na okolnost visine razlike plaće za redovan rad u [adresa],

- da je tužitelj podneskom od 10. travnja 2019. (list 283-285 spisa), sukladno pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 29. prosinca 2017. (list 220-224 spisa) i dopunskom pisanom očitovanju vještaka od 23. ožujka 2018. (list 242-243 spisa) te dopunskom pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 6. srpnja 2018. (list 258-263 spisa) i dopunskom pisanom očitovanju vještaka od 5. studenog 2018. (list 274-275 spisa), postavio tužbeni zahtjev za isplatu sljedećih iznosa:

- iznosa od 27.402,38 kn (3.636,92 EUR–a) na ime neisplaćene plaće za obavljeni (redovni) rad,

- iznosa od 33.741,75 kn (4.478,30 EUR–a) na ime neplaćenih dnevnica,

- iznosa od 45.123,37 kn (5.988,90 EUR–a) na ime prekovremenog rada,

- da je tuženik na ročištu od 11. travnja 2019. (list 286 spisa) naveo, između ostalog, da tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad, predstavlja preinaku tužbe koja nije dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka, a kojoj preinaci se tuženik protivi,

- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj Pr-83/2015-72 od 17. svibnja 2019. (list 298-302 spisa) kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na neisplaćenu plaću za obavljeni (redovni) rad i neplaćene dnevnice (točka II. izreke),

- da je povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu donio presudu i rješenje poslovni broj Gž R-1231/2019-2 od 14. srpnja 2022. (list 323-329 spisa) kojom je, između ostalog, presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 83/2015-72 od 17. svibnja 2019. potvrđena pod točkom II. izreke, a ukinuta pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.123,37 kn (5.988,90 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je Županijski sud u Zagrebu svoju odluku o tome da se presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-83/2015-72 od 17. svibnja 2019. ukida pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.123,37 kn (5.988,90 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazložio na način da je tužitelj svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom preinačio tužbu, i to u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad, budući da je tužitelj time promijenio istovjetnost zahtjeva te iznio potpune nove činjenice, a da prvostupanjski sud, iako se tuženik toj preinaci protivio, nije donio odluku o preinaci tužbe, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Pr-125/2022-85 od 15. rujna 2022., ispravljeno rješenjem poslovni broj Pr-125/2022-101 od 22. srpnja 2024., kojim je pod točkom I. izreke odlučeno da se ne dopušta tužitelju preinaka tužbe isticanjem zahtjeva za isplatu neplaćenih prekovremenih sati prema podnesku od 10. travnja 2019., a kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 1.687,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. srpnja 2013. pa do isplate, iznos od 1.773,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. svibnja 2014. pa do isplate te iznos od 2.528,40 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. listopada 2014. pa do isplate,

- da je povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Zagrebu donio rješenje poslovni broj Gž R-3236/2022-12 od 8. listopada 2024. kojim je uvažio žalbu tužitelja, ukinuo rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-125/2022-85 od 15. rujna 2022., ispravljeno rješenjem poslovni broj Pr-125/2022-101 od 22. srpnja 2024., te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da je prvostupanjski sud na ročištu od 20. prosinca 2024. donio rješenje (list 396 spisa) kojim se tužitelju dozvoljava, odnosno dopušta preinaka tužbe sukladno podnesku od 10. travnja 2019., budući da je to svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama, a da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao prije zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu,

- da je tužitelj na navedenom ročištu konačno postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime prekovremenog rada potražuje iznos od 5.988,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od 1.687,50 EUR–a, 1.773,00 EUR–a i 2.528,40 EUR–a,

- da se iznos od 1.687,50 EUR–a odnosi na prekovremeni rad od 375 sati koji je tužitelj odradio za vrijeme svog prvog boravka u [adresa] u razdoblju od 13. svibnja 2013. pa do 19. srpnja 2013., i to po satnici od 4,50 EUR–a po jednom satu,

- da se iznos od 1.773,00 EUR–a odnosi na prekovremeni rad od 394 sata koji je tužitelj odradio za vrijeme svog drugog boravka u [adresa] u razdoblju od 17. ožujka 2014. pa do 22. svibnja 2014., i to po satnici od 4,50 EUR–a po jednom satu,

- da se iznos od 2.528,40 EUR–a odnosi na prekovremeni rad od 301 sata koji je tužitelj odradio za vrijeme svog trećeg boravka u [adresa] u razdoblju od 4. kolovoza 2014. pa do 9. listopada 2014., i to po satnici od 8,50 EUR– a po jednom satu.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na ročištu od 20. prosinca 2024. donio rješenje kojim se tužitelju dopušta preinaka tužbe sukladno podnesku od 10. travnja 2019., a kojim je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da je osim iznosa na ime neplaćenih dnevnica i neisplaćene plaće za obavljeni (redovni) rad, koje je zatražio u tužbi, zatražio još i isplatu iznosa na ime prekovremenog rada.

7.1. Odredbama iz čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP–a propisano je:

- da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.),

- da, iznimno od odredbe iz čl. 190. st. 1. ZPP–a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2.),

- da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali da sud, i kad se tuženik protivi, može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (st. 3.).

7.2. Odredbom iz čl. 191. st. 1. ZPP–a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

8. Iako je točno, kako to tuženik u svojim daljnjim žalbenim navodima ističe, da je tužitelj još u trenutku podnošenja tužbe znao da je za vrijeme terenskog rada u [adresa] radio i prekovremeno, valja istaknuti da je tužitelj u tužbi predložio da tuženik dostavi obračun sati rada tužitelja, podatke o isplatama tužitelju i dokumentaciju o satima rada tužitelja, a da je tuženik tek uz podnesak od 30. rujna 2015. i na ročištu od 13. rujna 2016., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, dostavio zatraženu dokumentaciju na temelju koje je potom provedeno knjigovodstveno–financijsko vještačenje, koje je bilo potrebno kako bi tužitelj iz nalaza i mišljenja vještaka saznao ne samo koliki mu točan iznos tuženik duguje, već i po kojoj točno osnovi.

9. Dakle, na strani tužitelja ne postoji krivnja za to što je tužbu preinačio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da do zaključenja prethodnog postupka nije imao na raspolaganju cjelokupnu relevantnu dokumentaciju na temelju koje bi isti imao saznanja o punom opsegu svog potraživanja prema tuženiku, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u smislu odredaba iz čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP–a, u svezi čl. 191. st. 1. ZPP–a dopustio preinaku tužbe.

10. Samim time nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tužitelj upire.

11. Ovdje valja dodati i da prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

12.1. Nadalje, odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a da je radnik obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

12.2. Odredbom iz čl. 92. st. 4. ZR–a propisano je da se plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

12.3. Sukladno odredbi iz čl. 94. st. 1. ZR–a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.

13. S obzirom na to da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno u [adresa], kamo ga je tuženik, kao njegov poslodavac, poslao radi obavljanja poslova strojobravara i montera, a koji prekovremeni rad mu nije plaćen, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj, imajući pri tome u vidu i rezultate provedenog knjigovodstveno–financijskog vještačenja, osnovano od tuženika potražuje na ime prekovremenog rada ukupan iznos od 5.988,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 1.687,50 EUR–a, iznos od 1.773,00 EUR–a i iznos od 2.528,40 EUR–a od sljedećeg dana nakon njihovog dospijeća pa do isplate te kada je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude, sve u smislu odredaba iz čl. 7. st. 1., čl. 92. st. 4. i čl. 94. st. 1. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

14. Prema tome, neosnovani su preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 10. st. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac