Pn-60/2024-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Arturu Fišbahu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Rašić, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a javno objavljene dana 29. travnja 2025.,

presudio je

I/ Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku JI iz [adresa] da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade plati iznos od 1.798,83 kn (tisućusedamstodevedetosam kuna i 83/100 lp) počevši od dana 27. 04. 2017. godine, s time da dospjele obroke plati odjednom, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka pa do isplate, a ostale kako budu dospijevale najkasnije do petog u mjesecu trajno, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, sve to u roku od 8 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadit prouzročeni parnični trošak u iznosu od 61.824,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 29. travnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III/ S preostalim dijelom za naknadu parničnog troška tuženik se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ga je tuženik dana 27. studenog 2009. godine oko 03,50 h u Osijeku, u ugostiteljskom objektu ''Coctail Bar'', Fakultetska bb, pokušao lišiti života na način da mu je nanio više ozljeda teške naravi, međutim, tuženik u istom nije uspio jer su tužitelju pomogli kako prisutni, tako i hitna liječnička intervencija. Radi navedenog protiv tuženika je vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, te je tuženik presudom Županijskog suda u Osijeku bio pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Nadalje, tužitelj navodi da je samostalni privrednik, vlasnik ugostiteljskog obrta ''BDB'', koji je u ugostiteljskom objektu u zakupu od Grada Osijeka, a do opisanog događaja on je obavljao ugostiteljsku djelatnost, radi čega je Gradu Osijeku plaćao zakupninu, te ostvarivao i prihod, te mu je radi štetnog događaja uzrokovanog od strane tuženika, a u kojem je tužitelju isti nanio tjelesne ozljede radi kojih je postao trajno nesposoban za rad, za tužitelja nastupila i materijalna šteta u vidu neplaćenog zakupa Gradu Osijeku, kao i izgubljene zarade, pa mu s osnova materijalne štete potražuje iznos od 1.798,83 kune mjesečno počev od 27. travnja 2017. zbog odlaska u invalidsku mirovinu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako po osnovi, tako i visini, odnosno podredno navodi da je isti previsoko postavljen, a u odnosu na imovinsku štetu, tj. nemogućnost plaćanja zakupnine, što tužitelj ističe u tužbi, tuženik je naveo da je isto nastalo prije štetnog događaja, stoga u odnosu na navedeno ne postoji krivnja tuženika, a isto tako tužitelj ne dokazuje niti svoju tražbinu na ime izgubljene zarade. Nakon što je tužitelj naprijed navedenim podneskom od 31. siječnja 2019. godine konačno uredio tužbeni zahtjev, tuženik se i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti usprotivio, budući iznosi koje tužitelj potražuje je iste postavio suprotno danim nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka, s tim da je posebno istakao da tužitelj neosnovano potražuje rentu na ime tuđe njege i pomoći, jer je i sam tužitelj tijekom postupka iskazao da su mu roditelji pomagali prilikom izlaska iz bolnice, ali da sada živi sam, te da normalno koristi i vozi automobil, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva glede njegovog potraživanja u svezi izgubljene zarade tuženik smatra da isto predstavlja preinačenje tužbenog zahtjeva, tj. promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva koje je nedopušteno i kojem se tuženik protivi, s tim da tužitelj istodobno nije sudu dostavio niti dokaze o izgubljenoj zaradi, niti je to učinio naknadno tijekom postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid dokumentaciju koja prileži spisu na listu 68. do 81. spisa, 107. do 147. spisa, 259. do 263. spisa, 328. do 332. spisa, te saslušao tužitelja, te proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Dariu Muževiću i Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Odboru za sudbena mišljenja.

4. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog tako i njihovoj međusobnoj vezi, ovaj sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je na ime zakupnine prvotno plaćao 24.000,00 kuna mjesečno, a kasnije 17.800,00 ili 17.900,00 kuna mjesečno i to kada je imao zaradu, a kada nije imao zaradu nije ni plaćao. Nakon štetnog događaja u njegov ugostiteljski lokal skoro nitko nije dolazio odnosno dolazilo je jako malo ljudi. Kafić je u zakup uzeo 2005. godine na 10 godina. Taj zakup mu je bio otkazan i on se sa Gradom Osijekom sudio pred ovim sudom upravo iz razloga što nije plaćao najam jer mu nitko poslije ovog suđenja nije niti dolazio. Poslije štetnog događaja bio je na bolovanju tri godine, a to što je kao obrtnik trebao dobiti novac natrag glede bolovanja je prebio sa dugom Porezne uprave. Njegova greška je što nije ugasio obrt upravo zbog dužine trajanja bolovanja i zbog toga što nije mogao raditi. U mirovinu je otišao 2017. godine u 4. mjesecu i priznato mu je 100% invalidnosti i prima mirovinu od oko 1.401,00 kune. Nakon štetnog događaja pao mu je promet, a do štetnog događaja je zarađivao i živio od toga, ali ne zna koliko, odnosno prve dvije godine kada je otvorio promet je bio dobar, a poslije je počeo padati. Prije štetnog događaja, odnosno 08. travnja 2009. godine utvrđen mu je dug više od 244.000,00 kuna plus kamate. Nadalje navodi da nije imao posla i tako je nastao dug. Zakup nije plaćao iz razloga jer je imao usmeni dogovor sa tadašnjim gradonačelnikom F da će mu grad uračunati uređenje lokala i da će to naknadno prebiti. Ne zna kako si je isplaćivao plaću jer je to sve radio njegov brat, a misli da se novac mogao davati na ruke, ali se ne sjeća.

6. Iz izračuna mirovine proizlazi da je mirovina tužitelja na dan priznanja prava 1.103,28 kuna, dodatak od 297,89 kuna tako da ukupna mirovina i dodatak iznosi 1.401,17 kuna.

7. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 26.09.2017. utvrđeno je da je tužitelju nastao potpuni gubitak radne sposobnosti zbog ozlijede izvan rada, a da mu invalidska mirovina iznosi 1.401,17 kuna, a isplata kojeg počinje od 27.04.2017. a počevši od 01. 07. 2017. invalidska mirovina nakon usklađivanja iznosi 1.430,55 kuna. U mirovinski staž mu se nije moglo uračunati razdoblje od 13.09.2004. do 20.05.2004. i 17.11.2005. do 16.07.2013. s obzirom da za navedeno razdoblje tužitelj nije podmirio doprinose.

8. Iz Matične knjige radnika (evidencija o zaposlenim radnicima) Knjiga 1 godina 2006. "BDB" vl MI proizlazi da je tužitelj zaposlen kao vlasnik obrta od 17.11.2005. godine na neodređeno.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP-a) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9.1. Odredbom čl. 221. a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.2. U pravnom sustavu građanskog procesnog prava Republike Hrvatske primjenjuje se načelo formalne istine prema kojem načelu su stranke dužne iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice ( čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) i čl. 219. st. 1 ZPP-a. U sustavu načela formalne istine posebice dolazi do izražaja pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221 a ZPP-a budući su u postupku dokazivanja stranke dužne sve činjenice koje su iznijele i koje predstavljaju činjeničnu podlogu njihovog zahtjeva dokazati sa stupnjem izvjesnosti (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 483/2017-2 od 13. studenoga 2019).

9.3. Tužitelj nije dostavio sudu niti jedan relevantni dokument vezan za njegovo zaposlenje, naime nije dostavio presliku radne knjižice, nije dostavio podatke o isplatama plaće, podatke o uplatama doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, tako da po toj osnovi tužitelj nije dokazao postojanje izgubljene zarade. Tužitelj u svom iskazu navodi da ne zna kako si je isplaćivao plaću jer je to sve radio njegov brat, a misli da se novac mogao davati na ruke, ali se ne sjeća.

10. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u

Osijeku, KLASA: UP/I 14102/17-01/03446542988, URBROJ: 341-12-05/3-17-42232 od 26. rujna 2017. utvrđeno je da je tužitelju zbog ozljede izvan rada 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti te mu je određena počevši s danom 27. travnja 2017. invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u svoti od 1.401,17 kuna mjesečno, a isplata počinje s danom 27. travnja 2017.. Počevši od 1. srpnja 2017., a nakon usklađivanja mirovina invalidska mirovina iznosi 1.430,55 kuna mjesečno.

10.1. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba s invaliditetom evidencijski broj vještačenja 523/2017 od 3. kolovoza 2017., a nakon revizije Samostalnog sektora za reviziju nalaza i mišljenja o invalidskim mirovinama u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava kod osiguranika zbog 100% ozljede izvan rada nastao je potpuni gubitak radne sposobnosti.

10.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Daria Muževića, a koji je sastavni dio ovog spisa, proizlazi da tužitelj može obavljati poslove koji odgovaraju njegovom zvanju i zanimanju te druge uobičajene poslove uz ulaganje dodatnog napora u odnosu na zdravu osobu te tužitelj ne može obavljati specifične poslove koji zahtijevaju posebne zdravstvene uvjete (rad na visini, rad sa radnim strojevima, rad koji zahtjeva osobitu psihičku koncentraciju i sl.). Tijekom liječenja tužitelj nije mogao biti odmah radno sposoban, ali nakon nekog vremena okvirno nakon 3 mjeseca mogao je ići raditi.

10.3. U tijeku postupka provedeno je i vještačenje po Sveučilištu u Zagrebu, Medicinski fakultet, Odbor za sudbena mišljenja po vještacima prof. dr. sc. Vesni Širić spec. neurologu, prim. dr. sc. TI spec. medicine rada i prof. dr. sc. ZI specijalistu sudske medicine.

10.4. Kako su vještačenja provedena po vještacima prof. dr. sc. Vesni Širić spec. neurologu, prim. dr. sc. TI spec. medicine rada i prof. dr. sc. ZI specijalistu sudske medicine i vještaku doc. dr. sc. Dariu Muževiću spec. neurokirurgije ovaj sud smatra da s obzirom na kvalifikacije i iznimno znanje navedenih vještaka njihovi nalazi i mišljenja u svakom slučaju imaju jaču dokaznu snagu od ranije citiranog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

11. Međutim, je li kod tužitelja preostala radna sposobnost ili nije za ovaj postupak je potpuno nebitno budući da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju eventualne izgubljene zarade. Kako je navedeno u točkama 9., 9.1., 9.2. i 9.3. ovog obrazloženja tužitelj nije dokazao da je prije štetnog događaja nešto zarađivao, odnosno nije dokazao da je primao plaću, da je imao nekakvu dobit ili da je ostvarivao bilo kakve prihode, odnosno nije dokazao budući gubitak zarade zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad zbog zadobivenih povreda i narušenja zdravlja. Izgubljena zarada je dakle negativna razlika između onoga što je tužitelj ostvarivao prije štetnog događaja i onoga što ostvaruje nakon štetnog događaja. Kako je već više puta navedeno tužitelj nije dokazao da je prije štetnog događaja ostvarivao bilo kakvu zaradu, dobit, plaću i sl..

12. Ovaj sud smatra da nema mjesta primjeni odredbe čl. 219. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP-a) budući da je od podnošenja tužbe i tijekom cijelo postupka tužitelj bio zastupan po odvjetniku, dakle kvalificiranom punomoćniku za kojeg je pretpostavka da poznaje pravo, dakle zna da do zaključenja prethodnog postupka mora predložiti sve dokaze te iznijeti sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Upozoravanje kvalificiranog punomoćnika – odvjetnika na odredbu čl. 219. st. 1. i 2. ZPP-a nije svrsishodno odnosno presumptio iuris et de iure je da takav punomoćnik poznaje pravo i točno zna kako postupati u parničnom postupku, budući da nije neuka stranka.

13. Tijekom postupka, a s obzirom na zadnju postavljenu vrijednost predmeta spora od 801.928,85 kuna / 106.434,25 eura te uzimajući u obzir dosuđeni dio tužitelju u iznosu od 38.440,00 kuna tužitelj je u postupku uspio sa 6,1%.

13.1. Sukladno uputi Županijskog suda u Osijeku iz rješenja poslovni broj Gž- 1477/2022-3 od 14. ožujka 2024. iz točke 12.2. obrazloženja proizlazi da je ovaj sud dužan ocijeniti da li bi obvezivanje tužitelja na plaćanje svih troškova postupka tuženiku bio prekomjeran teret jer mu od dosuđenog iznosa ne bi ostalo ništa ukoliko bi morao platiti sve troškove postupka.

13.2. Odlukom Europskog suda za ljudska prava Zahtjev broj 3733/17 Miroslav Marić i Marijana Marić protiv Hrvatske odlučeno je da su podnositelji morali biti svjesni da neće uspjeti u sporu pogotovo uzimajući u obzir da ih je zastupao odvjetnik koji je morao znati da nisu postojali izgledi za uspjeh u sporu.

13.3. Odlukom Europskog suda za ljudska prava Zahtjev broj 27702/16 Igor Horvat protiv Hrvatske odlučeno je da negativne posljedice za podnositelja proizašle su prvenstveno iz njegovih postupovnih propusta – umjetnog preuveličavanja tužbenog zahtjeva zbog čega je tek djelomično uspio sa osnovom svog tužbenog zahtjeva.

13.4. U skladu sa citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava ovaj sud je uzeo u obzir da je tijekom cijelog postupka tužitelj bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku – odvjetniku koji je i postavio tužbeni zahtjev u ovom postupku te je kao kvalificirani punomoćnik, a u odnosu na svoje postupovne propuste doveo do toga da je tužitelj uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

14. Pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. zauzet je stav da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a.

14.1. Tuženik se nije protivio povlačenju tužbe, ali je potraživao trošak.

14.2. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

14.3. S obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je tužitelj uspio sa neznatnim dijelom svog zahtjeva tako da je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak sastava žalbe od 13.07.2015. u iznosu od 1.732,10 eura, trošak obrazloženog podneska od 19.10.2015. u iznosu od 3.464,20 eura, trošak obrazloženog podneska od 17.02.2016. u iznosu od 3.464,20 eura, trošak obrazloženog podneska od 17.10.2016. u iznosu od 3.464,20 eura, trošak obrazloženog podneska od 02.05.2017. u iznosu od 3.464,20 eura, trošak podneska od 29.06.2018. u iznosu od 2.062,22 eura, trošak obrazloženog podneska od 15.05.2019. u iznosu od 1.602,60 eura, trošak sastava žalbe na presudu od 28.11.2019. u iznosu od 2.003,25 eura, trošak zastupanja na ročištu od 20.10.2015. u iznosu od 3.464,20 eura, trošak zastupanja na ročištu od 22.06.2016. u iznosu od 3.464,20 eura, trošak zastupanja na ročištu od 17.05.2016. u iznosu od 3.464,20 eura, trošak zastupanja na ročištu od 07.07.2016. u iznosu od 1.732,10 eura, trošak zastupanja na ročištu od 09.02.2018. u iznosu od 2.062,22 eura, trošak zastupanja na ročištu od 10.07.2018. u iznosu od 2.062,22 eura, trošak zastupanja na ročištu od 16.10.2018. u iznosu od 2.062,22 eura, trošak zastupanja na ročištu od 12.12.2018. u iznosu od 2.062,22 eura, trošak zastupanja na ročištu od 01.02.2019. u iznosu od 1.602,60 eura, trošak zastupanja na ročištu od 17.05.2019. u iznosu od 1.602,60 eura, trošak zastupanja na ročištu od 26.11.2021. u iznosu od 500,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 11.03.2022. u iznosu od 500,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 14.06.2024. u iznosu od 500,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 16.09.2024. u iznosu od 500,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 19.02.2025. u iznosu od 500,00 eura što čini iznos od 47.335,75 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 11.833,94 eura, što čini ukupan iznos od 59.169,69 eura.

15.1. Ovaj sud je tuženiku dosudio trošak sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja o privremenoj mjeri u iznosu od 663,61 eura, trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 663,61 eura, trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 663,61 eura te sudsku pristojbu na presude u iznosu 663,61 eura.

15.2. Ovaj sud je tuženika odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška 2 sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura svaka budući se sudska pristojba plaća samo na zadnju presudu koju donese sud u postupku.

15.3. Ovaj sud je tuženiku na ime parničnog troška tužitelju dosudio iznos od 61.824,13 eura.

16. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

Osijek, 29. travnja 2025.

Sudac

Saša Rešetar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, nadležnom Županijskom sudu.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika