REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-4184/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Rajka Narančić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GLAMUZINA & GROŠETA d.o.o. iz Zagreba, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Rajke Narančić, odvjetnice iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika AN, odvjetničkog vježbenika, dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 isplatiti tužiteljici UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.417,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 6,72 EUR tekućom od 1.11.2008. do plateža,

- na iznos od 9,44 EUR tekućom od 1.1.2009. do plateža,

- na iznos od 11,41 EUR tekućom od 1.2.2009. do plateža,

- na iznos od 12,30 EUR tekućom od 1.3.2009. do plateža,

- na iznos od 9,85 EUR tekućom od 1.4.2009. do plateža,

- na iznos od 10,32 EUR tekućom od 1.5.2009. do plateža,

- na iznos od 6,57 EUR tekućom od 1.6.2009. do plateža,

- na iznos od 3,82 EUR tekućom od 1.7.2009. do plateža,

- na iznos od 4,55 EUR tekućom od 1.8.2009. do plateža,

- na iznos od 6,00 EUR tekućom od 1.9.2009. do plateža,

- na iznos od 5,88 EUR tekućom od 1.10.2009. do plateža,

- na iznos od 4,41 EUR tekućom od 1.11.2009. do plateža,

- na iznos od 7,16 EUR tekućom od 1.12.2009. do plateža,

- na iznos od 9,38 EUR tekućom od 1.1.2010. do plateža,

- na iznos od 12,52 EUR tekućom od 1.2.2010. do plateža,

- na iznos od 11,80 EUR tekućom od 1.3.2010. do plateža,

- na iznos od 16,07 EUR tekućom od 1.4.2010. do plateža,

- na iznos od 15,26 EUR tekućom od 1.5.2010. do plateža,

- na iznos od 16,84 EUR tekućom od 1.6.2010. do plateža,

- na iznos od 30,50 EUR tekućom od 1.7.2010. do plateža,

- na iznos od 27,68 EUR tekućom od 1.8.2010. do plateža,

- na iznos od 36,28 EUR tekućom od 1.9.2010. do plateža,

- na iznos od 33,31 EUR tekućom od 1.10.2010. do plateža,

- na iznos od 28,53 EUR tekućom od 1.11.2010. do plateža,

- na iznos od 38,61 EUR tekućom od 1.12.2010. do plateža,

- na iznos od 51,42 EUR tekućom od 1.1.2011. do plateža,

- na iznos od 42,35 EUR tekućom od 1.2.2011. do plateža,

- na iznos od 45,53 EUR tekućom od 1.3.2011. do plateža,

- na iznos od 41,48 EUR tekućom od 1.4.2011. do plateža,

- na iznos od 42,21 EUR tekućom od 1.5.2011. do plateža,

- na iznos od 59,39 EUR tekućom od 1.6.2011. do plateža,

- na iznos od 61,06 EUR tekućom od 1.7.2011. do plateža,

- na iznos od 75,42 EUR tekućom od 1.8.2011. do plateža,

- na iznos od 68,04 EUR tekućom od 1.9.2011. do plateža,

- na iznos od 59,97 EUR tekućom od 1.10.2011. do plateža,

- na iznos od 59,11 EUR tekućom od 1.11.2011. do plateža,

- na iznos od 58,49 EUR tekućom od 1.12.2011. do plateža,

- na iznos od 62,34 EUR tekućom od 1.1.2012. do plateža,

- na iznos od 65,69 EUR tekućom od 1.2.2012. do plateža,

- na iznos od 66,14 EUR tekućom od 1.3.2012. do plateža,

- na iznos od 63,82 EUR tekućom od 1.4.2012. do plateža,

- na iznos od 65,39 EUR tekućom od 1.5.2012. do plateža,

- na iznos od 66,46 EUR tekućom od 1.6.2012. do plateža,

- na iznos od 64,66 EUR tekućom od 1.7.2012. do plateža,

- na iznos od 65,13 EUR tekućom od 1.8.2012. do plateža,

- na iznos od 63,78 EUR tekućom od 1.9.2012. do plateža,

- na iznos od 60,85 EUR tekućom od 1.10.2012. do plateža,

- na iznos od 63,97 EUR tekućom od 1.11.2012. do plateža,

- na iznos od 65,47 EUR tekućom od 1.12.2012. do plateža,

- na iznos od 64,42 EUR tekućom od 1.1.2013. do plateža,

- na iznos od 58,54 EUR tekućom od 1.2.2013. do plateža,

- na iznos od 63,53 EUR tekućom od 1.3.2013. do plateža,

- na iznos od 63,97 EUR tekućom od 1.4.2013. do plateža,

- na iznos od 62,01 EUR tekućom od 1.5.2013. do plateža,

- na iznos od 55,92 EUR tekućom od 1.6.2013. do plateža,

- na iznos od 55,77 EUR tekućom od 1.7.2013. do plateža,

- na iznos od 57,26 EUR tekućom od 1.8.2013. do plateža,

- na iznos od 59,66 EUR tekućom od 1.9.2013. do plateža,

- na iznos od 62,98 EUR tekućom od 1.10.2013. do plateža i to od 1.11.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.118,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 29. travnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12.6.2019. navodi da je dana 16.8.2006. godine u svojstvu korisnika kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu za kupnju vozila broj 038-50- 3611821 u iznosu od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB važeće na dan korištenja kredita, uz primjenu valutne klauzule i primjenjive kamatne stope od 4,95% godišnje. Odredba predmetnog ugovora kojom je određena promjenjivost kamatne stope je ništetna, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog ugovora oslobođenog učinka promjenjivosti kamatne stope. Isto tako ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF. Navedene odredbe predmetnog ugovora su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog ugovora oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, presudu Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kao i odredbe čl. 81, 82 i 90 te čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača odnosno čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača navedene presude obvezujuće su i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 7.11.2024. predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedopuštenosti stupnjevite tužbe te predlaže istu odbaciti. Ističe da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji stav smatra neosnovanim. To iz razloga što se u postupku zaštite prava zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe odvesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača time da nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Vezano uz navedeno iznosi svoja stajališta izražena u naprijed spomenutoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 kao i svoja stajališta vezano uz primjenu odredbe čl. 96 st. 1 i čl. 99 Zakona o zaštiti potrošača te ranije odredbe čl. 81 st. 1 i čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje tuženik iznosi svoja stajališta vezana uz valutnu klauzulu u CHF točnije njenu jasnoću, uočljivost i razumljivost, pojedinačno pregovaranje te neravnotežu u pravima i obvezama suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Isto tako iznosi svoja stajališta vezano uz primjenu promjenjive kamatne stope navodeći da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva te da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti te je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Poziva se na tada važeće Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom kojima se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata te ističe da je među ostalim jasno propisano opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Slijedom navedenog tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora, a koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke. Tuženik je također prilikom promjene kamatnih stopa vodio računa o svom položaju na tržištu imajući u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje i promjenu kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada koji su stupili na snagu 1.1.2011. Tuženik je ugovore s valutnom klauzulom vezano za CHF počeo sklapati u drugom kvartalu 2004. godine. Navodi tržišne parametre koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za automobilski kredit s valutnom klauzulom u CHF daje prikaz promjene relevantnih parametara koji korespondiraju sa promjenama kamatne stope tužiteljevog Ugovora o kreditu. Mišljenja je da spomenuti parametri predstavljaju opravdan razlog za promjenu kamatne stope potrošačima što je i potvrđeno i Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2012. godine koji je u čl. 11 a st. 2 propisao kako parametri za promjenu kamatne stope mogu biti parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane npr. LIBOR PREMIJA na kreditni rizik Republike Hrvatske i sl. parametri. Premija na kreditni rizik Republike Hrvatske je CDS. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj je unaprijed dodao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite. Kako ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom, već s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu troška parničnog postupka. Ovakva svoja stajališta stranke ponovljeno i dodatno opsežno elaboriraju u svojim podnescima tijekom postupka i to tužitelj 20.5.2020.i 26.4.2021. te tuženik 21.5.2020., 28.9.2020. i 7.5.2021. Tuženik ponovljeno ističe i u žalbi.

3. U gornjoj pravnoj stvari ovaj sud je donio presudu posl.br. P-9946/19 dana 27. srpnja 2021. kojom je odlučivao o isplati s naslova stjecanja bez osnove zbog preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezano uz ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Povodom žalbe tuženika presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br GŽ-944/21 od 11.4.2024. godine potvrđena je presuda ovog suda posl.br. P-9946/19 od 27.7.2021. godine u toč. I izreke dok je ukinuta navedena presuda u toč. II i III izreke i u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet spora u konačnici je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova stjecanja bez osnove vezano uz ništetnost odredbe ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu.

4. U ponovljenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu, otplatni plan, potvrda o promjeni kamatnih stopa, specifikacija uplata, zahtjev za kredit, promotivne uvjete važeće u vrijeme zaključenja ugovora, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, načela za utvrđivanje promjena kamatnih stopa, pravilnik o obračunu kamata i naknada, pregled kretanja tržišnih parametara, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz tvrtke Darfin d.o.o., izvršen je uvid u presudu i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž-944/21 te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka (zaposlenika banke) CN sukladno uputi Županijskog suda budući je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje predloženog svjedoka (podnesak 2.1.2025., list 236 spisa),a što je sud i utvrdio svojim rješenjem na ročištu održanom dana 25.3.2025. (list 237 spisa).

5. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takvom i prihvaćenom od strane suda naveo da je ugovor koji je predmet ovog spora zaključila 2006. godine te da se radilo o stambenom kreditu za uređenje kuće te su sredstva ostvarena ovim kreditom iskorištena upravo u tu namjenu, a radi se o kući u kojoj stanuje i sada. Kredit u valuti CHF uzela je iz razloga što joj je kredit u toj valuti ponuđen kao jedina opcija pa je vjerovala da je to i najpovoljniji kredit za nju. Djelatnik banke joj prilikom razgovora, a isto tako i prilikom potpisivanja kredita nije pojasnio pojedine odredbe ugovora pa tako ni odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Ugovor je pročitala prije potpisivanja dok je djelatniku banke postavila ona pitanja koja je znala, a to znači vezano uz iznos kredita, mjesečnu ratu kredita i rok otplate. Ugovor je sadržajno priredila banka i radilo se o jednom tipskom ugovoru time da je njezin dojam bio da ni na koji način nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora pa tako ni na odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Isto tako od strane javnog bilježnika nisu joj tumačene odredbe ugovora prije ovjere. Navela je da su rate kredita nakon određenog vremena počele rasti time da je kredit uredno i u cijelosti otplaćen.

6. Jasan i uvjerljiv iskaz tužiteljice te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da je predmetni ugovor bio sastavljen i sadržajno pripremljen od strane banke, da na isti nije mogla utjecati kao i to da joj je kredit u CHF ponuđen kao jedina i najpovoljnija opcija time da joj nije pojašnjeno značenje valutne klauzule te da ni na koji način nije mogla utjecati na odredbe ugovora pa tako ni na odredbu koja se odnosi na valutnu klauzulu. Navedeno ukazuje na činjenicu neravnopravnog položaja tužitelja u odnosu na kreditora.

7. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na osporavanje statusa potrošača valja reći da se u predmetnom slučaju radilo o stambenom kreditu te da su sredstva iskorištena u namjenu radi koje je kredit realiziran točnije uložena u kuću u kojoj stanuje. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu sve dokaze osobito odredbe ugovora te jasan i uvjerljiv iskaz tužiteljice u kojem navodi da se radilo o kreditu osobne potrebe, sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu potrošača. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu, a i kasnijeg tijeka postupka gdje je isticao da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi o valuti te da joj je ponudio sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku o sklapanju ugovora o kreditu odnosno da je tužiteljicu "informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je sam imao saznanja" tuženik je predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (zaposlenika banke) koje navode tijekom ovog postupka temeljem tereta dokaza nije dokazao budući je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga predloženog na navedenu okolnost točnije saslušanja svjedoka, zaposlenika banke (podnesak od 2.1.2025., list 236 spisa te ročište 25.3.2025., list 237 spisa). Naime, na tuženiku je teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja CHF odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF.

8. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva i podnošenja stupnjevite tužbe valja reći da je tužitelj po dostavi dokumentaciji od strane tuženika postavio određeni zahtjev te je isto tako nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka što nije mogao do zaključenja prethodnog postupka jer odluka o visini tužbenog zahtjeva ovisi o provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja bez kojeg sud ne može donijeti odluku, to je sud imajući u vidu odredbu čl. 190. st. 1 i 2 ZPP-a dozvolio preinaku. Navedeno stajalište potvrđeno je od strane višeg suda u odluci posl.br. Gž-944/21 od 11.4.2024. godine.

9. Nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 12.6.2019. U odnosu na prigovor zastare potraživanja vezano uz ništetnost odredbi o promjenjivom kamatnoj stopi isti nije osnovan budući je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom odlukom od 13.6.2014. godine pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezano za nedopuštenost odredbe i o promjenjivim kamatnim stopama (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), te se ima smatrati kako tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. U ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok naveden u čl. 226 ZOO-a s obzirom je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata točnije ne radi se o kamatama u smislu odredbe čl. 226 ZOO-a. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20.3.2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle u tužbama iz CHF kredita za preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zastara potraživanja ne teče sve dok se deklaratorno ne utvrdi ništetnost ugovornih odredaba odnosno zastara potraživanja kojom se traži utvrđenje ništetnosti počinje teći tek po utvrđenju ništetnosti. Ovakvo shvaćanje prvostupanjskog suda vezano uz zastaru u slučaju restitucijskih zahtjeva potvrdio je i viši sud u svojoj odluci posl.br. Gž-944/21 od 11. travnja 2024. godine.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

11. Predmet spora u konačnici je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

12. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 16.8.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 038-50-3611821 kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja na način da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,95%, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Nije sporno ni to da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

13. Sporno je da li su spomenute ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82 i čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO i to čl. 12 ZOO-a.

14. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

16. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

17. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

18. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

19. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,95% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a sve sukladno odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka za

1 0

financije ČN iz tvrtke Darfin d.o.o. zaključno proizlazi da razlika u iznosu anuiteta zbog promjene tečaja CHF/kn na dan podmirenja u odnosu na tečaj CHF/kn na dan korištenja kredita iznosi 18.214,14 kn za anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata.

20. Pojedini više plaćeni iznosi iskazani su u tabeli uz nalaz, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od prvog dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Na ovakav nalaz i mišljenje tužitelj nije stavio prigovore. Tuženik istome prigovara vezano uz postavljeni zadatak vještačenja. Vezano uz zadatak vještačenja valja reći da je isti određen rješenjem suda vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečajne valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok nije otplaćen kredit. Neravnotežu nisu prouzročile niti promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope nego ugovorne odredbe. Stoga nisu osnovane tvrdnje tuženika vezano uz metodologiju izračuna, a kako je to tuženik izložio u podnesku od 28.9.2020. godine navodeći da predmetno vještačenje ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađeno kao da su stranke ugovorile kunski krediti s fiksnom kamatnom stopom iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Nalazom vještaka u cijelosti je udovoljeno zadatku vještačenja, u nalazu i mišljenju vještaka sud ne nalazi nejasnoća ni proturječnosti te istome kao stručnom, objektivnom i obrazloženom datom korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna u cijelosti poklanja vjeru. Tuženik nije predlagao provođenje dokaza dopunskim očitovanjem vještaka. Imajući u vidu naprijed izloženo zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovan u cijelosti te odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 23.7.2019. 100 bodova, podnesak 20.5.2020. 100 bodova, ročište 21.5.2020. 100 bodova, podnesak 26.4.2021. 100 bodova, ročište 22.7.2021. 100 bodova, podnesak 7.11.2024. 100 bodova, ročište 14.11.2024. 100 bodova, ročište 25.3.2025. 100 bodova ili ukupno 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.800,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u 1 1

iznosu od 265,45 EUR te trošak sudske pristoje na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, a koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.118,54 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 29. travnja 2025. godine

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.