Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: POb-56/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i z.z. ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. iz OD Brlečić i dr., odvjetnicima iz Varaždina, protiv tuženika ZD, [adresa], privremeno u Njemačkoj, Herzog-Ludwig-str. 1H, 89423 Gundelfingen a.d. Donau, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, radi povećanja uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te 29. travnja 2025. donesene i objavljene presude
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se Presuda Općinskog suda u Čakovcu od 18. lipnja 2018. godine, pod poslovnim brojem P Ob-23/2018-83 u točki I. izreke na način da se nalaže tuženiku ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mldb. OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 300,00 eura mjesečno i to počevši od podnošenja tužbe 31. siječnja 2023. pa nadalje, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, time da je dospjele iznose uzdržavanja do dana donošenja ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće iznose uzdržavanja do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, počevši od dospijeća svakog obroka uzdržavanja pa do isplate, sve to na račun majke i zakonske zastupnice ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod Raiffeisenbank Austrija d.d. pod brojem [broj bankovnog računa].
II. Odbija se mlt. OD sa dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog od 300,00 eura, a do zatraženog od 331,81 eura.
III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj zastupan po majci i z.z., a ona po punomoćniku su kod ovog suda 31. siječnja 2023. podnijeli tužbu radi povišenja uzdržavanja. U tužbi se navodi da je presudom Općinskog suda u Čakovcu od 06. studenog 2017. godine, pod poslovnim brojem P Ob-117/2015-64 razveden brak između tuženika i ŠD (sada ID), zakonske zastupnice i majke tužitelja, dok je presudom Općinskog suda u Čakovcu od 18. lipnja 2018. godine, pod poslovnim brojem P Ob-23/2018-83 određeno da je ovdje tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mldb. OD mjesečni iznos 172,54 eur/1.300,00 kuna. Od dana donošenja presude iz bitno su se promijenile okolnosti koje utječu na određivanje visine uzdržavanja koju je tuženik dužan plaćati za mldb. tužitelja OD te postoji čitav niz objektivnih kriterija i činjenica koje opravdavaju povišenje tog iznosa, a to su: Kao prvo, u vrijeme donošenja odluke o iznosu kojim tuženik doprinosi za uzdržavanje zajedničkog djeteta, mldb. RD imao je četiri godine, odnosno bio je dijete vrtićke dobi, dok sada ima 8 godina i polaznik je trećeg razreda Osnovne škole u Orehovica. Dakle, životne prilike i potrebe tužitelja su se znatno promijenile i opravdavaju potrebu podnošenja ove tužbe kojom se traži povećanje iznosa uzdržavanja. Naime, polazak u školu podrazumijeva da postoje značajni mjesečni troškovi samo za podmirenje Kevinovih školskih potreba, a koji se odnose na: prehranu cca 26,54 eur/200,00kuna (1,33 eur/10 kuna dnevno za pecivo, voće ili slasticu)kao nužni dodatak školskoj užini, jednokratne ili povremene troškove nabave školske opreme (torba, radne bilježnice, bilježnice, pernice, oprema za tjelesni), a što premašuje iznos od 331,81 eur/2.500,00 kuna godišnje odnosno cca 26,54 eur/200,00 kn mjesečno, kupnju prijenosnog računala i dodatne opreme (pisač itd) vrijednosti cca 530,89 eur/4.000,00 kuna, što je doista neophodno uvažavajući potrebe suvremenog školstva. Nadalje, mldb. RD uključen je u sportske aktivnosti pohađanjem Nogometne škole Općine Mala Subotica 3 x tjedno, za što mjesečni troškovi članarine iznose 19,91 eur/150,00 kuna. Nadalje, troškovi sezonske nabave neophodne sportske opreme iznose najmanje 199,08 eur/1.500,00 kuna(kopačke, dvoranske patike za zimsku sezonu, trenirke dugih rukava, čarape, majice i hlače kratkih rukava) godišnje (svake sezone treba kupovati novu opremu budući da će staru RD prerasti ili će se istrošiti). Daljnji iznos od kao 132,72 eur/1.000,00 kuna mjesečno valja izvoditi za zdravu i uravnoteženu prehranu te povremene slastice i sokove dok specifični troškovi vezani uz higijenske i zdravstvene potrebe RD iznose prosječno 13,27 eur/100,00 kuna mjesečno. Također, budući da je mldb. RD dijete u razvoju što podrazumijeva i ubrzani fizički rast i razvoj, troškovi nabave njegove odjeće i obuće iznose 39,82 eur/300,00 kuna, a koji iznos predstavlja prosječni mjesečni izdatak, obzirom da u ovisnosti od mjeseca, godišnjeg doba i djetetove potrebe, taj iznos varira (dakle, cca 477,80 eur/3.600,00 kuna godišnje majka troši na odjeću i obuću). Obzirom da RD, kao dijete od 8 godina, iskazuje i sve veću potrebu za ostvarivanjem socijalnih kontakata, mjesečni troškovi takvih aktivnosti iznose u prosjeku do 66,36 eur/500,00 kuna, a što uključuje troškove odlaska na bazen, u kino, igraonice i dr (prijevoz, džeparac). Osim toga, RD se druži sa školskim i drugim prijateljima te najmanje jednom mjesečno odlazi na dječje rođendane (premda takvih aktivnosti ponekad bude i tri puta mjesečno), što podrazumijeva kupnju poklona za djecu i troškove od prosječno 26,54 eur/200,00kuna mjesečno. Zbog svega navedenog, RD je potreban i mobitel, kojeg trošak iznosi 26,54 eur/200,00 kuna mjesečno. Osim navedenih mjesečnih troškova, briga za RD podrazumijeva i značajne jednokratne godišnje izdatke koji se primjerice odnose na trošak organizacije njegove rođendanske proslave koji iznosi 199,08 eur/1.500,00 kuna te trošak ljetovanja u iznosu od cca 265,45 eur/2.000,00kuna godišnje (trošak smještaja i puta koji se odnosi na RD). Primjerice RD je s majkom ove godine ljetovao u Budvi, Crna Gora. Cijena tog turističkog aranžmana za dijete njegove dobi u trajanju od 8 dana iznosilaje264,12 eur/1.990,00 kuna te je obuhvaćala prijevoz, smještaj te doručak i večeru. Osim toga, Kevinova majka je podmirila i sve dodatne troškove ljetovanja, kao što je doplata za ručak, sladoled, sok i druge uobičajene troškove koji nastaju tijekom ljetovanja. Ističe se da svake godine nastane i neki dodatni trošak kao će ove godine nastati trošak proslave prve pričesti. Nadalje, režijski troškovi za nekretninu u kojoj RD stanuje sa svojom majkom iznose cca 238,90 eur/1.800,00kuna mjesečno (voda, struja, Internet i telefon, troškovi drva za ogrjev). Bitno je i za naglasiti da tuženik RD viđa vrlo rijetko i neredovito, budući da stanuje u [adresa]. Čak štoviše, RD gotovo uopće ne ostvaruje susrete i druženja s ocem, pa čak niti kad se otac nalazi u Republici Hrvatskoj i to iz razloga što ne postoji nikakva inicijativa oca za održavanje takvih susreta. Tako se primjerice u 2022. godini nije održan niti jedan susret i druženje djeteta i oca, a jedini kontakt djeteta i oca je telefonski. Čak se i navedeni telefonski razgovori odvijaju isključivo u vrijeme kad se RD nalazi kod bake po očevoj strani(koja stanuje na adresi [adresa]), premda RD posjeduje vlastiti mobitel. Iz gore navedenog proizlazi da je teret snošenja svih troškova koji su gore opisani, isključivo na majci tužitelja. Zbog navedenog, majka je ujedno i jedina koja RD vozi svojim osobnim automobilom na treninge 3x tjedno, na natjecanja, u školu, liječniku, itd pa samo na troškove goriva za RD mjesečno troši cca 66,36 eur/500,00 kuna. Sve navedeno predstavlja ukupne materijale potrebe djeteta sukladno odredbi članka 311. stavka 1. Obiteljskog zakona kojim je određeno: „ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.“ Majka, dakle, za potrebe uzdržavanja mldb. RD izdvaja prosječni mjesečni iznos od 464,53 eur/3.500,00kn–530,89 eur/4.000,00 kuna, od čega tuženik trenutno doprinosi sa iznosom od svega 172,54 eur/1.300,00 kuna što je daleko premalo, a zbog čega podnosi ovu tužbu. Nadalje, majka ND zaposlena je pri poslodavcu FAVORIT SPORTSKA KLADIONICA d.o.o. na radnom mjestu „organizator područja“, što podrazumijeva terenski rad na području cijele Međimurske i Varaždinske županije. Majka ostvaruje mjesečna primanja u neto iznosu od 836,15 eur/6.300,00kuna, a kreditno je opterećena i mjesečnim obvezama u ukupnom iznosu od 436,66 eur/3.290,00 kn. Dakle, uvažavajući gore navedene troškove i visinu majčinih primanja i tereta, razvidno je kako majka jedva spaja kraj s krajem i da svojim primanjima ne može podmiriti sve Kevinove mjesečne potrebe i priuštiti mu sve što je potrebno za njegov uredan razvoj, pa u podmirenju dijelova troškove uskaču i njezini roditelji i teta, što je dugoročno potpuno neodrživo a i obveza je prije svega roditelja da uzdržavaju svoju djecu, prateći njihov životni standard (pritom je životni standard oca daleko viši od standarda majke, o čemu će nastavno biti više riječi). Svakako majci, uz financijski doprinos uzdržavanja, treba uzeti u obzir i to da RD pruža i dodatnu brigu i skrb koju dijete njegove dobi traži (emocionalna potreba, briga za učenje i izvršavanje školskih zadataka…), sve pozivom na odredbu članka 310. Obiteljskog zakona (dalje: ObZ) kojim je određeno: (1) Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. (2) Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Tuženik, nadalje, već duži niz godina živi i radi u Republici Njemačkoj te je trenutno, prema saznanjima tužitelja zaposlen kod poslodavca Dipl. -Ing. H. Bendl GmbH & Co. KG Bauunternehmen, Lußweg 2, 89312 Günzburg. Budući da tužitelj ne raspolaže preciznim informacijama o iznosu tuženikovih trenutnih mjesečnih primanja (kod ranijih poslodavaca kod kojih je radio kao soboslikar tuženik je zarađivao minimalno 1.700,00 eura mjesečno), to tužitelj predlaže da sud službenim putem zatraži od tuženikovog poslodavca taj podatak. U svakom slučaju, uzimajući u obzir da tuženik već duži niz godina živi i radi u inozemstvu, to majka tužitelja ima saznanja da tuženik raspolaže značajnijim financijskim prihodima u odnosu na njezina primanja, tim više što učestalo turistički putuje na razna daleka putovanja, tako je tuženik 2022. godine primjerice putovao na Karibe, a iz čega proizlazi da su tuženikov životni standard i materijalne prilike i više u odnosu na prilike koje su bile utvrđene u trenutku donošenja ranije odluke o visini iznosa uzdržavanja. Osim toga, prema saznanju majke tužitelja tuženik je vlasnik osobnog automobila te ½ dijela nekretnine u Republici Hrvatskoj, i to nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to čkrb. 334/A/2. Zbog navedenog, tužitelj smatra da bi tuženik trebao i mogao, bez ugrožavanja vlastite egzistencije, doprinositi s iznosom od najmanje 331,81 eur/2.500,00 kuna mjesečno za njegovo uzdržavanje. Pri takvom postavljanju tužbenog zahtjeva, uzete su u obzir odredbe Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine br. 37/2022)kojom odlukom je minimalni iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta, koji je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom u dobi od 7-12 godina, određen s 189,24 eur/1.425,80 kuna. Nadalje, prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 37/2022)iznos potreba djeteta za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja u rasponu od 1.526,45 eur/11.501,00-1.725,40 eur/13.000,00 kuna (što je razred tuženika), za dijete od 7-12 godina iznosi 345,08 eur/2.600,00 kn. Navedene odredbe i iznosi ukazuju kako je iznos kojim tuženik trenutno doprinosi za uzdržavanje tužitelja postavljen prenisko, pri čemu je odredbom čl. 311. stavka 2. pripisano da se: „Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja“ dok je odredbom čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine -Međunarodni ugovori broj 12/1993 -dalje: Konvencija) propisano da dijete ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, kao i razloge naprijed navedene, jasno je kako u ovom konkretnom slučaju, značaj izmijenjenih okolnosti u dovoljnoj mjeri opravdavaju postavljeni tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjev koji se postavlja, potrebno je dodatno sagledati uzimajući u obzir i aktualno povećanje životnih troškova uslijed sveopćeg poskupljenja proizvoda u odnosu na 2018. godinu i to kako prehrambenih proizvoda, tako i goriva i energenata. Takvo neizbježno povećanje životnih troškova, dodatno utječe na sniženje djetetovog životnog standarda, a što je zasigurno u suprotnosti s njegovim interesima. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se povisuje doprinos za uzdržavanje mlt. tužitelja.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženi se protivi povišenju uzdržavanja navodeći da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženik uvodno ističe kako tužitelj nije naveo (prešutio) činjenicu da osim redovitog iznosa za uzdržavanje od tuženika mjesečno prima dječji doplatak iz Republike Njemačke, a isti od 01.01.2023. godine iznosi 250,00 eura mjesečno. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja što se tiče podmirenja školskih potreba, tuženik ističe kako tuženik te tuženikova obitelj neovisno o redovitom uzdržavanju tužitelju kupuju odjeću za školu, odjeću za karate i nogomet te također, redovito dobiva i džeparac, kao i poklone i novčana sredstva od rodbine s tuženikove strane. Iako je irelevantno za ovaj postupka u kojem tužitelj potražuje povećanje iznosa za uzdržavanje, radi dobivanja šire slike ističe se kako tužitelj umjetnim dokazima pokušava diskreditirati tuženika te pa tako odnosu na navode da tuženik i tužitelj rijetko ostvaruju druženja i susrete, treba naglasiti da je to nažalost točno, međutim isto je posljedica nemogućnosti dogovora sa tužiteljevom majkom i zakonskom zastupnicom. Naime, Odlukom suda pod poslovnim brojem P Ob-117/15-64 od dana 06.11.2017. godine odlučeno, a Odlukom višeg suda pod poslovnim brojem Gž Ob-643/2017-2 od dana 17. siječnja 2018. godine i potvrđeno da se susreti i druženja između tuženika i tužitelja odvijaju isključivo u Republici Hrvatskoj jer je upravo majka tužitelja tako inzistirala, dok se tuženik tome protivio jer je želio da se susreti i druženja, osim Republici Hrvatskoj, odvijaju i u Njemačkoj. Tuženik zbog financijskog stanja i troškova života nije u mogućnosti često putovati u Hrvatsku, te nije u mogućnosti birati dane kada će koristiti godišnji odmor, dok je Odlukom suda određeno kako tuženik može susrete i druženje s tužiteljem tijekom ljetnih praznika provoditi isključivo za vrijeme blagdana Velike Gospe, dok drugačiji dogovor sa tužiteljevom majkom i zakonskom zastupnicom nije moguć. Također, nejasni su i u potpunosti irelevantni navodi tužitelja koji se odnose na tuženikovo putovanje na Karibe, te usmjereni isključivo na diskreditiranje tužitelja. Naime, predmetno putovanje bio je vjenčani poklon koji je tuženik dobio od trećih osoba, dok s druge strane tuženik 2022. godine nije, osim navedenog, nigdje drugdje putovao. Nadalje, navodi tužitelja u pogledu ljetovanja sa majkom i zakonskom zastupnicom u Budvu, Crnu Goru ističe se kako se radi od odluku isključivo majke tužitelja, te tuženik nije imao nikakvih saznanja ni utjecaja na istu. Tuženik nikada nije prigovarao putovanjima tužitelja, te podržava te aktivnosti, međutim, potrebno je istaknuti kako odluku o ljetovanju (destinaciji, cijeni i sl.) donosi isključivo majka tužitelja, bez konzultacija s tuženikom. Također je potrebno napomenuti kako tuženik svaki put kada ljetuje u Hrvatskoj, dolazio bi dodatno po tužitelja u vrijeme kada mu je to bilo određeno Odlukom suda te ga vraćao natrag, s obzirom da s majkom tužitelja nije bio moguć dogovor da tužitelj ljetuje s tuženikom kroz cijelo vrijeme trajanja ljetovanja, što je za tuženika značio dodatan trošak putovanja, no isti to nikad nije navodio niti isticao jer mu je jedina želja bila da tužitelj boravi sa tuženikom na moru. U odnosu na rođendanske proslave u iznosu od 199,08 eura /1.500,00, tuženik smatra da se za jednog osmogodišnjaka pristojna rođendanska proslava može se organizirati i u okviru 66,36 eura / 500,00 kn, odnosno u skladu sa razumnom financijskom situacijom, dok sve iznad navedenog predstavlja luksuz. Napominje se kako majka tužitelja već od samog početka postupka razvoda braka s tuženikom, na ime troškova uzdržavanja tužitelja postavljala nerealne zahtjeve, što je već i bilo prepoznato te i odbijeno Odlukom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ob-402/2018-2 od dana 03.09.2018. godine. Tuženik je, isto kao i majka tužitelja kreditno opterećen. Mjesečno izdvaja 550 eura za kredit za nekretninu, 480 eura iznosi kredit za auto, s time da tuženik ima još jedno dijete iz trenutnog braka za koje postoji obveza uzdržavanja (osim osnovnih potreba, za vrtić izdvaja 280 eura), te očekuje i treće dijete sa procijenjenim datumom rođenja **.**.2023. godine, a odredbom članka 314. obiteljskog Zakona (dalje u tekstu: Ob) određeno je: Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to: 1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće, 2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i 3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja. Supruga tuženika je trenutno nezaposlena osoba te tuženik osim redovitih potreba plaćati i njezin dio kredita te sam uzdržavati cijelu obitelj. Tuženik ističe svoju želju doprinositi više za svu svoju djecu, međutim financijska situacija isto ne dozvoljava niti ima ikoga da mu financijski uskoći u pomoć. Tuženik već od samog početka izdvaja za tužitelja i više od minimalne naknade uzdržavanja, a s obzirom da troškovi života u Njemačkoj i Hrvatskoj nisu isti, tuženik nije u mogućnosti izdvajati više novaca. Kako iz svega vidljivo, tužitelj mjesečno prima iznos od ukupno 425,00 EUR (3.201,95 kn) te osim toga od tuženika i njegove obitelji dobiva odjeću, opremu za sport te džeparac, što je također potrebno uzeti u obzir kod odmjeravanja. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Tuženik je skromna osoba, svoje prihode troši za djecu te osnovne potrebe, odnosno ne troši novčana sredstva na luksuz, slijedom čega iznos od 425,00 EUR za osmogodišnje dijete premašuje iznose mjesečnih troškova uzdržavanja tužitelja. Pri procjenjivanju potreba uzdržavanje osobe i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati sud sukladno odredbi članka 307 Obiteljskog zakona mora uzeti u obzir njihove prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.
3. Nastavno svemu iznesenom, tuženik osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Čakovcu posl. br. POb-117/2015 od 6. studenog 2018. (str. 7 do 18 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. GžOb-643/2017 (str. 19 do 25 spisa), presudu Općinskog suda u Čakovcu pos. br. POb-23/2018 od 18. lipnja 2018. (str. 26 do 35 spisa), potvrdu o imovnom stanju za z.z. tužitelja (str. 116 do 118, 167 do 169 spisa), potvrdu o imovnom stanju za tuženika (str. 120 do 121, 171 do 173 spisa), obračunske liste za z.z. tužitelja (str. 188 do 212 spisa), a saslušao je i z.z. tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja.
5. Treba napomenuti da sud nije saslušao tuženika jer isti iako je bio uredno pozvan putem svojih punomoćnika nije pristupio na ročište 27. siječnja 2025. niti 24. ožujka 2025., a na ročištu 24. ožujka 2025. je i njegova punomoćnica izjavila da se odriče svojeg saslušanja kao stranke u svrhu dokazivanja, a isto tako treba napomenuti da sud nije izvršio uvid u dokaze koje su stranke priložile u spis ali su na stranom jeziku, nisu prevedene na hrvatski jezik, a što su stranke bile dužne učiniti da bi sud mogao iste koristiti kao dokazno sredstvo.
6. Isto tako se ističe, a vezano uz izvođenje dokaza da je tužitelj predložio da sud službenim putem zatraži od poslodavca tuženika podatke o plaći i primanjima, što je sud i učinio (dopis je preveden na njemački jezik) međutim sud nije primio navedene dokaze iako je poslodavac tuženika uredno zaprimio zahtjev suda za dostavu tih podataka.
7. Sud je vezano uz primanja tuženika i naložio njegovom punomoćniku dostavu podataka, međutim to tijekom postupka i do zaključenja glavne rasprave 24. ožujka 2025. nije učinjeno (punomoćnica izjavljuje da stranka njima nije dostavila te dokaze), ali tužena strana je dostavila dokaze u podnesku koji je sud zaprimio 22. ožujka 2024. da tuženi plaća mjesečno kredit za kuću 550 eura, za kupnju vozila 481,04 eura, za renoviranje kuće 161,50 eura, kao i za vrtić uključujući i ručak mlt. Thea Jurinića 250 eura, iz čega proizlazi da su rashodi najmanje 1.992 eura, a da bi mogao podmirivati tolike troškove tuženi sigurno nema primanja ispod 3.500 eura mjesečno.
8. Dakle, tuženi nije ni na koji način dokazao visinu svojih primanja, no novčane obveze koje sam ističe upućuju da nema primanja ispod 3.500 eura mjesečno, a ako ima to je svakom slučaju trebao dokazati.
9. Druge dokaze sud nije provodio jer ih prije svega stranke nisu predlagale, a sud smatra da na temelju izvedenih dokaza može donijeti pravilnu i zakonitu odluku, posebno uzimajući u obzir da se radi o obiteljskom predmetu uzdržavanje djeteta koji je hitne naravi, te da je bilo u interesu zaštite prava djeteta potrebno zaključiti glavnu raspravu na ročištu 24. ožujka 2025. i donijeti odluku iako ponavlja se, sud nije imao podatak o plaći i primanjima tuženika s obzirom na nedostavu istih od strane i njegovog poslodavca i njega (tuženika) samoga odnosno njegovog punomoćnika.
10. Sud je na temelju gore navedenog dokaznog postupka nesporno utvrdio:
- uvidom u presudu POb-23/2018-83 Općinskog suda u Čakovcu od 18. lipnja 2018. pod točkom I. obvezan je ZD doprinositi na ime uzdržavanja za mlt. OD iznos od 1.300,00 kn mjesečno (172,54 eura)
- prema potvrdi o imovnom stanju ND je imala 2023. godine dohodak 11.189,39 eura, neoporezivi primitak 849,28 eura, a 2024. godine od siječnja do listopada 2024. 9.515,60 eura i neoporezivi primitak 1.324,63 eura, a ZD nije evidentiran kao primatelj dohotka.
11. Sud je i saslušao z.z. tužitelja LD kao stranku u svrhu dokazivanja, te je ista u svojem iskazu navela da je bila u braku sa ZD do 2017. godine, kada je brak razveden, a njihovo zajedničko dijete mlt. OD koji je rođen **.**.2014. nastavio je živjeti sa njom, dok je ocu između ostalog određeno plaćanje uzdržavanja u iznosu od tadašnjih 1.300 kn, odnosno danas je to 175 eura, tj. taj iznos otac plaća jer ga je zaokružio. Na pitanje kada je OD zadnji puta vidio oca odgovara da ga je vidio prošle godine u lipnju kada je otac bio u Međimurju, uz napomenu da otac nije inicirao to viđenje već su se na jednom događaju zapravo sreli. U kolovozu 2021. su OD i ZD bili zajedno na moru i to je zapravo bilo posljednji puta da je otac tražio viđanje sa djetetom. Otac osim plaćanja 175 eura na drugi način ne sudjeluje u uzdržavanju odnosno kupuje poklone za rođendan i za blagdane ali to su pokloni maksimalne vrijednosti 100 eura, npr. zadnje je za Božić dobio sat otprilike te vrijednosti. U utuženom razdoblju može reći da mu je kupio za Božić 2023. Playstation 5, dakle to su sve pokloni, a na drugi način odnosno plaćanjem novčanih iznosa nije sudjelovao u plaćanju uzdržavanja. Mlt. OD ide sada u 5 razred OŠ Orehovica, odličan je učenik, a od izvannastavnih aktivnosti pohađa školu nogometa, a prije toga je trenirao druge sportove. Kad je se pita kolike bi bile njegove ukupne mjesečne potrebe odgovara da kao što je navedeno u tužbi to bi mogao biti iznos otprilike 465 eura mjesečno, a to se odnosi na njegove troškove hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština odnosno svega što je navela u tužbi. Navodi da ona prima dječji doplatak iz Njemačke u iznosu od 219 eura i 30 eura iz RH, odnosno može reći da sveukupno na ime dječjeg doplatka prima 250 eura, a od siječnja ove godine iznos je 255 eura i dječji doplatak je počela primati od kolovoza 2023., a navodi da je i prije toga imala pravo ali radi nesuradnje tuženika ZD koji nije htio potpisati određene dokumente ona to pravo nije ostvarila sve dok nije od strane djelatnika našeg mirovinskog zavoda pomognuto u smislu da joj je njihova stručna služba popunila dokumente. Navodi i da je pokrenula postupak radi naplate uzdržavanja koje ZD nije platio za razdoblje od 2015. do 2017. i u sklopu tog postupka je došao dopis koji je njezina punomoćnica predala u spis, a iz kojeg proizlazi da nakon provjere prihoda tuženika da je on pozvan izvršiti mjesečne uplate u iznosu od 250 eura kako bi plaćao zaostale iznose uzdržavanja, i dakle tuženi je uz 175 eura koje je dužan po presudi plaćati počeo plaćati tih 250 eura mjesečno, i prošle godine je u cijelosti otplatio taj dug. Zapravo njoj je njihovo tijelo koje je zaduženo za takve sporove odnosno slučajeve uplaćivalo iznose, a očito je on njima morao vraćati onda te iznose na ime tog uzdržavanja. Dakle ona potražuje u ovom predmetu povišenje uzdržavanja sa dosadašnjih 175 eura mjesečno na 331,81 euro jer vjeruje da tuženi s jedne strane ima primanja i prihode koji opravdavaju i omogućavaju plaćanje tog iznosa, a s druge strane su tu potrebe djeteta koje je navela da su minimalno 465 eura mjesečno. Također navodi da ima sigurno puno manja primanja i prihode od tuženika, te predaje u spis i protivnoj strani podatak o svojoj plaći za razdoblje od podnošenja tužbe pa nadalje, radi se dakle o neto iznosima koje ostvaruje kao zaposlenica u Favorit sportskoj kladionici, gdje radi kao organizator područja za međimursku i varaždinsku županiju. Što se tiče primanja tuženika ona nema točnih informacija, jedino zna da je njegov šogor koji radi u istoj firmi gdje sada radi i ZD još 2015. godine imao plaću 3.000 eura, pa ne vjeruje da ZD ima manju plaću. Osim toga ZD je sam naveo koliko ima obveze po kreditima za auto 480 eura, za kuću 550 eura, dakle ima preko 1.000 eura obveza po kreditima, a uobičajeno je da se daju obveze za kredite u 1/3 od plaće. Također navodi da tuženi živi visokim standardom koji uključuje putovanja u daleke zemlje, odnosno destinacije pa je i njezina pun. predala u spis da je tuženi bio zajedno sa svojom obitelji na Kubi prošlu godinu, a i prije toga su bili na dr. egzotičnim destinacijama. Vezano uz navode iz odgovora na tužbu o pomoći članova tuženikove obitelji u uzdržavanju mlt. OD izjavljuje da je točno da i OD i ona imaju dobre odnose sa Kevinovom bakom odnosno Josipovom bakom odnosno i drugim članovima obitelji, te baka povremeno da OD po 20 eura, i znaju mu kupiti određene odjevne stvari, ali isto tako i članovi njezine obitelji sudjeluju na isti način u uzdržavanju, jer misli da joj oni ne pomažu da ne bi mogla sama snositi sve životne troškove. Živi sa OD u kući, vlasnik kuće je njezin otac, dakle ona živi sa svojim roditeljima i OD u njihovoj kući oni podmiruju i troškove režija, jer ne zna kako bi inače ona mogla sve sa prihodima koje ima podmiriti. Vlasnica je jedino pokretnine osobnog automobila marke Suzuki Swift 2010. godište. Dakle poznato joj je da je tuženi nakon razvoda braka u obvezi uzdržavati još dvoje djece ali smatra da njegovi prihodi omogućavaju da i mlt. OD omogući isti standard života koji omogućuje očito i svojoj drugoj djeci.
12. Dakle, predmet ovog postupka je povišenje uzdržavanja određeno pravomoćnom sudskom odlukom, a prema članku 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
13. Osim navedenog sud za donošenje odluke primjenjuje i čl. 309. Obiteljskog zakona koji propisuje da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu.
14. Sukladno čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
15. Sukladno čl. 313. st. 1. Obiteljskog zakona ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, a čl. 313. st. 4. Obiteljskog zakona propisuje da sud kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.
16. Za odluku o visini uzdržavanja sud osim gore citiranih zakonskih odredbi primjenjuje i čl. 314. Obiteljskog zakona koji glasi: „Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.
16.1. St. 3. istog zakonskog članka propisuje da potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ali ne manje od ½ polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.
17. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to:
- za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće
- za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće i
- za dijete od 13 do 18 godine 22% prosječne plaće.“
18. U Narodnim novinama broj 48/23 objavljeni su podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi:
- za dijete do 6 godina 172,67 eura
- za dijete od 7 do 12 godina 203,15 eura
- za dijete od 13 do 18 godina 223,46 eura.
19. U Narodnim novinama broj 49/24 objavljeni su podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi:
- za dijete do 6 godina 195,16 eura
- za dijete od 7 do 12 godina 229,6 eura
- za dijete od 13 do 18 godina 252,56 eura.
20. Prije svega sud smatra da su ispunjeni uvjeti za izmjenu odluke o uzdržavanju jer je od donošenja odluke o uzdržavanju pa do podnošenja tužbe prošlo 5 godina, odnosno 7 do zaključenja glavne rasprave i donošenja presude, opće je poznato da su porasli troškovi života, kao što je gore i vidljivo minimalno propisani iznosi uzdržavanja su za 2024. veći nego 2023. godinu (a povećavali su se i prijašnjih godina), povećale su se i potrebe djeteta mlt. djeteta OD, pa sve su to okolnosti koje opravdavaju izmjenu odluke o uzdržavanju.
21. Treba napomenuti da iz odgovora na tužbu proizlazi da od donošenja presude o uzdržavanju koja je na snazi dakle 2018. godine promijenile su se i okolnosti na strani tuženika jer mu se rodilo još dvoje djece mlt. ČD **.**.2019. i mlt. ŽD rođen **.**.2023.
22. Dakle, osim činjenice da li je uopće potrebno donositi novu odluku o uzdržavanju sporna je i visina uzdržavanja jer majka i z.z. predlaže povišenje na iznos od 331,81 eura (umjesto dosadašnjeg iznosa od 172,54 eura koliko do sada plaća tuženi kao otac), a tuženi kao otac kao što je već više puta i istaknuto uopće se protivi plaćanju bilo kakvog povišenog iznosa uzdržavanja i ističe da mu je i dosadašnji iznos uzdržavanja problem za plaćanje.
23. Dakle, sud prije svega smatra da se ukupne mjesečne potrebe za mlt. OD rođenog **.**.2014. koji je sada u dobi od 11 godina može i mora podmiriti mjesečnim iznosom od 450 eura, jer je to iznos koji je realan uzimajući u obzir s jedne strane prosječne potrebe djeteta njegove dobi, njegove potrebe koje je navela majka i z.z. u svojem iskazu, a uzimajući u obzir i prihode i primanja njegove majke i činjenice da je otac ZD nesporno zaposlen u inozemstvu što proizlazi iz dostavljenih dokaza od strane tužitelja jer se standard djece može i mora kretati jedino u okviru mogućnosti njihovih roditelja.
24. Dakle, sud smatra da u ukupnim mjesečnim potrebama za mlt. OD tuženi može i mora sudjelovati iznosom od 300 eura mjesečno, jer iznos koji je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za djecu njegove dobi iznosi 229,6 eura, međutim kao što je već navedeno ukoliko je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, a što je ovdje slučaj, taj iznos može biti niži od zakonskog minimuma, ali ne manje od ½ zakonskog minimuma.
25. Već postojećom odlukom tuženi je obvezan plaćati za svako dijete 172,54 eura, traži se povišenje uzdržavanja na iznos od 331,81 eura, tuženi se protivi bilo kakvom povišenju, a sud smatra da uzimajući u obzir sve gore navedeno vezano uz zakonske odredbe i dokaze o primanjima i mogućnostima stranaka, da je iznos od 300 eura realan i u skladu sa okolnostima ovog slučaja.
26. Sud je prilikom određivanja visine uzdržavanja koje je u obvezi plaćati tuženi za svoje dijete mlt. OD uzeo u obzir da je on u obvezi uzdržavati troje mlt. djece, međutim u odgovoru na tužbu sam navodi da za jedno dijete samo za vrtić izdvaja 280 eura, pa nije opravdano da za drugo dijete odnosno mlt. OD izdvaja puno manje.
27. Činjenica da majka i z.z. prima dječji doplatak za mlt. OD i to u iznosu od 210 eura od kolovoza 2023. ne utječe na obvezu tuženika da plaća uzdržavanje jer sukladno praksi i odluci Vrhovnog suda RH Revd-1704/22 dječji doplatak je pravo djeteta i ne utječe na određivanje visine uzdržavanja koje je dužan plaćati otac.
28. Prilikom određivanja visine uzdržavanja koju bi trebao plaćati otac za mlt. OD sud je posebno uzeo u obzir da tuženi nije dostavio iako je sud to naložio njegovom punomoćniku podatke o plaći i primanjima, već je dostavio u podnesku koji je sud zaprimio 22. ožujka 2024. dokaze da tuženi plaća mjesečno kredit za kuću 550 eura, za kupnju vozila 481,04 eura, za renoviranje kuće 161,50 eura, kao i za vrtić uključujući i ručak mlt. Thea Jurinića 250 eura, a sve su to okolnosti na temelju kojih sud zaključuje da je opravdano da za uzdržavanje mlt. OD doprinosi iznos od 300 eura mjesečno s obzirom da npr. kredit za kupnju vozila je i veći nego je iznos uzdržavanja za dijete.
29. Također valja napomenuti da se uzdržavanje plaća u novcu, te ukoliko bi i tuženi ili članovi njegove obitelji na drugi način npr. kupnjom poklona sudjelovali u uzdržavanju djeteta, to ne umanjuje niti ne utječe na njegovu obvezu plaćanja uzdržavanja u novčanom iznosu kao roditelja za mlt. dijete.
30. Međutim nema opravdanja niti zakonskog uporišta da bi tuženi plaćao 331,81 eura koliko se potražuje jer osim mlt. OD je u obvezi uzdržavati još dvoje djece, sud je utvrdio ukupne mjesečne potrebe za mlt. OD iznosom od 450 eura mjesečno jer je to sukladno standardu njegovih roditelja, pa dakle uzimajući u obzir sve gore navedeno povišenje iznosa uzdržavanja na 300 eura mjesečno je realno i u skladu sa okolnostima ovog slučaja.
31. Također treba napomenuti kao što je već gore i navedeno da se uzdržavanje plaća u novcu, a s druge strane sukladno čl. 310. Obiteljskog zakona roditelj s kojim dijete stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, te svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednako vrijednom zadovoljavanju mat. potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
32. Za odluku o troškovima postupka sud primjenjuje čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona koji propisuje da između ostalog u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, pa u ovom slučaju sud smatra da je svaka strana djelomično (ne)uspjela sa svojim zahtjevima, obje strane su zastupane po odvjetnicima, pa uz primjenu citiranog zakonskog članka sud smatra da svaka strana treba snositi svoje troškove ovog postupka.
U Varaždinu, 29. travnja 2025.
S U D A C
Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1. pun. tužitelja OD Brlečić i dr., odvjetnici iz Varaždina
2. pun. tuženika Ines Mošmondor, odvjetnica iz Čakovca
3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Čakovec - po pravomoćnosti
