REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: Pn-1110/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui i Petri Glavinić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Jurice Tončića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Petre Glavinić, odvjetnice, dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I.

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 6.768,86 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.11.2017. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

2. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi i prouzročeni parnični trošak ovoga postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 26.05.2017. godine dogodila prometna nezgoda u Zagrebu na raskrižju Branimirove i Mandlove ulice koju je skrivio nepoznati vozač upravljajući vozilom nepoznatih registarskih oznaka, te je pri tom naletio na tužiteljicu koja je bila pješak. Tom prilikom tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je isključivi krivac za predmetnu nezgodu vozač nepoznatog vozila. Navodi da je podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 30.06.2017. godine radi naknade štete, no tuženik je isti otklonio. Slijedom navedenog, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na zapisniku od 13. ožujka 2025. godine po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, potražuje od tuženika:

- za tuđu pomoć i njegu 6.000,00 kn,

- za pretrpljene fizičke boli 10.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 8.000,00 kn,

- za naruženje 7.000,00 kn,

- za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 20.000,00 kn,

odnosno ukupno na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 6.768,86 EUR/51.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.11.2017. godine pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava pasivnu legitimaciju, štetni događaj, dinamiku štetnog događaja opisanu po tužiteljici i odgovornost, te ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice. Tuženik, prije svega ističe kako očevid predmetne prometne nesreće nije obavljen, obzirom sudionici nesreće nisu obavijestili policiju o istoj. Djelatnici policije su obavili radnje prikupljanja obavijesti o nesreći povodom dojave KB Dubrava tek 11.7.2018., mjesec i pol dana nakon nesreće, te iz tog razloga očevid nije obavljen, a materijalni tragovi nisu utvrđeni. Slijedom navedenog, izvješće MUP-a priloženo uz tužbu sačinjeno je isključivo po kazivanju tužiteljice, a kako očevidaca nesreće i materijalnih tragova nema, dinamika štetnog događaja ne može se utvrditi na objektivan način. Propust tužiteljice da odmah nakon nesreće obavijesti policiju čiji djelatnici bi u tom slučaju odmah pristupili radnjama očevida, prikupljanju saznanja o nesreći i utvrđivanju eventualnih očevidaca i počinitelja, ne može pasti na teret tuženika. Da je nesreća prouzročena uporabom nepoznatog vozila, samo je hipotetična mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice. Tuženik se poziva na stajalište Vrhovnog suda RH, u odluci VSRH REV-608/07 kojom je određeno da se na temelju utvrđenih pretpostavki o mogućoj odgovornosti nepoznatog vozila, a bez bilo kakvih materijalnih dokaza, ne može temeljiti odluka suda, a iz razloga što se odluka suda može temeljiti samo na sa sigurnošću utvrđenim činjenicama, a ne mogućim pretpostavkama, kao što je ovdje slučaj. Ističe da i prema opisu događaja koji je tužiteljica dala djelatnicima policije, proizlazi isključiva krivnja tužiteljice. Naime, ista je kao pješak prelazila kolnik [adresa] od smjera juga prema sjeveru, na mjestu gdje je to ne samo zabranjeno, nego je i izuzetno opasno. Branimirova ul. na mjestu nesreće ima čak 5 prometnih traka, tri u smjeru istaka, a to je ujedno i smjer kretanja NN vozila, i dvije u smjeru zapada. Krenula je u smjeru Mandlove ulice koja također ima 5 prometnih traka, a kojom se kreću vozila prema tužiteljici. Nastavno, tužiteljica je započela radnju prelaženja kolnika dok su u neposrednoj blizini prometovala vozila vozeći u raznim smjerovima po 10 prometnih traka. Navodi da se tužiteljica upustila u prelazak čak 5 prometnih traka te je prema skici mjesta događaja, prešla kolnik za širinu dvije prometne trake kada je došlo do naleta NN vozila koje se kretalo trećim prometnim trakom, dolazeći tužiteljici s lijeve strane. Prema izjavi tužiteljice, vozila u prva dva traka su bila zaustavljena, vjerojatno zbog crvenog svjetla na semaforu za smjer ravno, dok se NN vozilo nalazilo u trećem traku za skretanje u lijevo u smjeru kretanja tužiteljice, pa je stoga vozač ovog vozila imao zeleno svjetlo na semaforu. Kako na mjestu događaja nema pješačkog prijelaza za smjer kretanja tužiteljice, a kraj činjenice da je za smjer kretanja NN vozila na semaforu bilo zeleno svjetlo, to vozač NN vozila nije mogao očekivati da će netko i pokušati prelaziti kolnik od čak 5 prometnih traka na mjestu gdje je to izričito zabranjeno. Osim toga, kako su se sa desne strane NN vozila, u dva prometna traka, nalazila zaustavljena vozila, to vozač NN vozila nije niti mogao uočiti tužiteljicu koja mu je dolazila s desne strane, ispred zaustavljenih vozila. Stoga tuženik smatra da je za nesreću kriva isključivo tužiteljica koja je kršeći prometna pravila za kretanje pješaka poduzela izuzetno opasnu radnju, kako za sebe, tako i za ostale sudionike u prometu. Ističe da je tužiteljica postupila suprotno odredbi čl. 131. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je propisano da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila, te stoga nema pravo na naknadu štete na teret tuženika. Ističe da je iz priložene dokumentacije razvidno da se u predmetnom slučaju ne radi o šteti nastaloj uporabom nepoznatog vozila. Prema kazivanju tužiteljice u I. postaji prometne policije Zagreb, sačinjena je službena zabilješka iz koje proizlazi:

- da se NN vozilo nakon naleta na tužiteljicu zaustavilo,

- da je tužiteljica primijetila kako se radi o vozilu starijeg tipa u kojem se nalazio alat za vrt,

- da su iz vozila izašle dvije starije osobe koje su razgovarale s tužiteljicom na mjestu događaja,

- da su je te osobe zatim odvezle u bolnicu,

- da tužiteljica nije uzela podatke kako o osobama iz vozila, tako i o vozilu. Ističe da je tužiteljica bila u mogućnosti komunicirati s vozačem vozila kojim je nanesena šteta jer vozač nije napustio mjesto nesreće, već je tužiteljici ponudio pomoć i odvezao je do bolnice, a isto tako tužiteljica je bila u mogućnosti utvrditi registracijske oznake vozila kojim je nanesena šteta, što je propustila učiniti. Kako je tužiteljica imala dovoljno vremena te bila u mogućnosti utvrditi identitet osobe koja je upravljala vozilom, kao i utvrditi registracijsku oznaku vozila kojim je nanesena šteta, to se u predmetnoj pravnoj stvari ne radi o odgovornosti po nepoznatom vozilu – vozilu koje nije bilo moguće identificirati. Slijedom navedenog, ne može se prihvati tvrdnja tužiteljice da joj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila jer je ista mogla identificirati predmetno vozilo. Bilo je dovoljno zapisati samo registracijske oznake vozila ili ime i prezime vozača, a temeljem tih podataka MUP, a i tuženik može vrlo lako identificirati vozilo kojim je šteta počinjena, kao i utvrditi društvo za osiguranje u kojem je sklopljena polica osiguranja iz automobilske odgovornosti. Ističe da je opisano postupanje tužiteljice u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja u smislu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, koje ne može ići na teret tuženiku. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava pasivnu legitimaciju, pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KN-DO-4585/18, izvješće Ministarstva unutarnjih poslova RH, I. postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-44/3-I-0055/2018 od 14.08.2018., skicu mjesta događaja, režim rada semafora na raskrižju Branimirove i Mandlove na dan 26.05.2017., bolničku prijavu od 26.05.2017., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, saslušan je svjedok DL, te je saslušana tužiteljica kao stranka.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete iz štetnog događaja - prometne nezgode koja se dogodila dana 26. svibnja 2017. godine u kojem je prema navodima tužbe zadobila tjelesne ozljede nanesene upotrebom nepoznatog motornog vozila.

6. Odredbom čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOOP) propisano je da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, te ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP-a nepoznato vozilo je vozilo koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegovog odgovornog osiguratelja.

7. Uvidom u izvješće Ministarstva unutarnjih poslova RH, I. postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-44/3-I-0055/2018 od 14.08.2018. (list 4-5 spisa) utvrđeno je da je I. postaja prometne policije Zagreb dana 11. srpnja 2018. godine po zaprimljenoj bolničkoj prijavi na ime ŠL, ovdje tužiteljice, prikupila obavijesti na okolnosti nastanka prometne nezgode koja se dogodila dana 26. svibnja 2017. godine u 8,50 sati, na raskrižju Branimirove i Mandlove ulice u Zagrebu. Očevid prometne nezgode nije obavljen, obzirom da neposredni sudionici o prometnoj nesreći nisu obavijestili policiju. Mjesto događaja je skicirano i fotografirano, te je sa tužiteljicom obavljen razgovor u ovoj postaji. Nadalje je utvrđeno da je u prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede, a liječnička pomoć pružena joj je u KB Dubrava.

8. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KN-DO-4585/18 utvrđeno je da je I. postaja prometne policije Zagreb nakon što je je dana 11.07.2018. iz KB Dubrava zaprimila bolničku prijavu na ime tužiteljice ŠL iz koje je vidljivo da je dana 26.05.2017. oko 09,00 sati na raskrižju Branimirove i Mandlove ulice u Zagrebu u svojstvu pješaka sudjelovala u prometnoj nesreći, temeljem osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo iz čl. 227. KZ RH, koje se progoni po službenoj dužnosti, započela s izvidima, obavljen je obavijesni razgovor s ŠL o čemu je sastavljena službena bilješka, te je Općinskom državnom odvjetništvu dostavljeno izvješće, kroki-skica mjesta događaja, foto elaborat, bolnička prijava na ime ŠL, službena zabilješka na ime ŠL. Nadalje, uvidom u posebno izvješće I. postaje prometne policije Zagreb od 14.08.2018. utvrđeno je da je ŠL, ovdje tužiteljica, dana 26.05.2017. u 08,50 sati u svojstvu pješaka prelazila kolnik Branimirove ulice sa zapadne strane raskrižja sa Mandlovom ulicom, na mjestu gdje ne postoji obilježen pješački prijelaz, krećući se iz smjera juga u smjeru sjevera ispred zaustavljenih vozila na južnoj polovini kolnika Branimirove ulice sa zapadne strane raskrižja zbog crvenog svjetla na semaforu za smjer kretanja istok. Tom prilikom na istu je naletio NN osobni automobil, kojim je upravljao NN vozač, a koji se kretao južnom polovinom kolnika Branimirove ulice, prometnom trakom za skretanje u lijevo u smjeru istoka, a u raskrižje je ulazio na znak zelenog svjetla skrećući ulijevo u smjeru sjevera na kolnik Mandlove ulice. Opis nastanka prometne nesreće napisan je po izjavi pješakinje ŠL, dok činjenice koje je navela nisu utvrđene. U prometnoj nesreći teške tjelesne zadobila je ŠL, a liječnička pomoć pružena joj je u KB Dubrava. Očevid ove prometne nesreće nije obavljen, obzirom da neposredni sudionici o prometnoj nesreći nisu obavijestili policiju. Dana 11.07.2018. po zaprimljenoj bolničkoj prijavi na ime ŠL, prikupljene su obavijesti o okolnosti nastanka prometne nesreće.

9. Nadalje, uvidom u službenu zabilješku od 14.08.2018. godine utvrđeno je da je tužiteljica ŠL dana 19.07.2018. u I. postaji prometne policije Zagreb na okolnosti prometne nesreće koja se dogodila dana 26.05.2017. u 8,50 sati na raskrižju Branimirove i Mandlove ulice u Zagrebu, policijskom službeniku I. postaje prometne policije Zagreb izjavila da je dana 26.05.2017. oko 8,50 sati u Zagrebu na raskrižju Branimirove i Mandlove ulice sudjelovala u prometnoj nesreći koja se dogodila na način da je na nju u svojstvu pješaka naletio NN osobni automobil. Nesreća se dogodila na način da je pješice krenula od kuće, kbr. 8a gdje živi kod željezničke stanice, u dućan u Konzum. Bila je sama te je kolnik Branimirove ulice odlučila prijeći sa zapadne strane raskrižja s Mandlovom ulicom, gdje nema pješačkog prijelaza, te kada su vozila u smjeru istoka bila zaustavljena prelazila je preko ceste u smjeru sjevera. Kada je došla do sredine ceste na nju je naletio jedan osobni automobil koji je kretao sa semafora i skretao u lijevo na Mandlovu ulicu. Pala je na cestu, a iz vozila su izašli muž i žena, stariji ljudi koji su joj rekli da nisu ništa napravili. Ostalo joj je u sjećanju da je auto bio starijeg tipa, a isti su u vozilu prevozili alat za vrt. Potom su je odvezli u bolnicu gdje su je ostavili na pregledima, a ona je ostala na operaciji. Od navedenih ljudi nije uzela nikakve podatke niti ima bilo kakvih saznanja o njihovom identitetu. Za vozilo kojim su upravljali zna samo da je bilo starije godine proizvodnje, marku i tip ne zna. Nije imala nikakvih drugih korisnih saznanja niti obavijesti vezanih za prometnu nesreću i eventualni pronalazak sudionika iste. Također je navela kako je u bolnici bila zadržana na operaciji, a policiju je izvijestila tek nakon nekih godinu dana po odvjetniku kada je zatražila dokumentaciju nesreće i policijsko postupanje. Za svjedoka očevidca nije imala nikoga za predložiti.

10. Iz iskaza svjedoka DL proizlazi da je dana 11.07.2018. godine I. postaja prometne policije zaprimila od KB Dubrava bolničku prijavu na ime ŠL, ovdje tužiteljice, te su prikupljene obavijesti na okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode od 26.05.2017. godine. Kao djelatnik I. postaje prometne policije stupio je u kontakt s tužiteljicom i s tužiteljicom obavio obavijesni razgovor u policijskoj postaji dana 19.07.2018. godine, o čemu je sačinjena službena zabilješka od 14.08.2018. godine po kazivanju tužiteljice. Očevid predmetne prometne nezgode nije obavljen, već je nakon obavljenog razgovora s tužiteljicom izašao na mjesto predmetne prometne nezgode na raskrižju Branimirove i Mandlove ulice, sačinio skicu i fotografije mjesta nezgode, a zbog proteka vremena na mjestu nezgode nisu utvrđeni nikakovi tragovi. Sjeća se da je tužiteljica navela da ju je udarilo vozilo starije godine proizvodnje, te da su nakon nezgode iz vozila izašli muž i žena, stariji ljudi koji su joj rekli da nisu ništa napravili, te da joj je ostalo u sjećanju da je auto bio starijeg tipa, te da su isti u vozilu prevozili alat za vrt. Navela je da su ju potom odvezli u bolnici gdje su ju ostavili na pregledu, a ona je ostala u bolnici na operaciji. Od navedenih ljudi nije uzela nikakve podatke niti ima bilo kakvih saznanja o njihovom identitetu. Nije imala nikakvih drugih korisnih saznanja niti obavijesti vezanih za prometnu nesreću i eventualni pronalazak sudionika iste. Sjeća se da je tužiteljica navela da je u bolnici bila zadržana na operaciji, a ne sjeća se da li je tužiteljica naknadno izvijestila policiju o predmetnoj prometnoj nezgodi, već je policija u konkretnom slučaju postupila na temelju zaprimljene bolničke prijave. Na pitanje punomoćnika tužiteljice odgovorio je da mu nije poznato zašto je bolnička prijava koja je sastavljena dana 26.05.2017. i na kojoj je navedeno da prijavu treba dostaviti u roku od 24 sata, zaprimljena u policijskoj postaji tek dana 11.07.2018. godine, već to pitanje treba postaviti ravnatelju KB Dubrava ili nekom drugom zdravstvenom djelatniku, s time da je u praksi uobičajeno da policijska postaja zaprima bolničke prijave i 6 mjeseci i više nakon nastanka prometne nezgode. Na daljnje pitanje odgovorio je da policija postupa odmah po zaprimanju bolničke prijave, te je policija u konkretnom slučaju postupila odmah po zaprimanju bolničke prijave. Na daljnje pitanje da li je na mjestu nezgode utvrdio da bi tužiteljica počinila prekršaj nepropisnog prelaska kolnika izvan obilježenog pješačkog prijelaza, odgovorio je da u konkretnom slučaju nije obavljen očevid, a zbog proteka vremena od nastanka predmetne prometne nezgode, više se ne sjeća da li na mjestu nezgode postoji obilježeni pješački prijelaz i na kojem mjestu. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je da policija također postupa odmah nakon što od sudionika prometne nezgode zaprimi dojavu o nastanku prometne nezgode, a ne sjeća se da li je u konkretnom slučaju tužiteljica obavijestila policiju o nastanku predmetne prometne nezgode, a nakon što mu se predočava službena zabilješka od 14.08.2018. godine u kojoj je navedeno da je tužiteljica policiju obavijestila tek nakon nekih godinu dana po odvjetniku kada je zatražila dokumentaciju nesreće i policijsko postupanje, pretpostavlja da je tužiteljica također zatražila putem odvjetnika dokumentaciju nesreće i policijsko postupanje, ali nakon nekih godinu dana od nastanka predmetne prometne nezgode, jer u protivnom to ne bi naveo u službenoj zabilješci.

11. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu navodi da je dana 26. svibnja 2017. godine oko 8,30 sati izašla iz kuće na adresi [adresa] kod željezničke stanice i krenula u dućan Konzuma. Dolaskom do raskrižja Branimirove i Mandlove ulice na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz započela je prelaziti kolnik Branimirove ulice od juga prema sjeveru i to u trenutku kada su vozila u smjeru istoka bila zaustavljena zbog crvenog svjetla na semaforu. Kada je prošla dvije kolničke trake ispred zaustavljenih vozila pogledala je u lijevo i vidjela da u trećoj kolničkoj traci stoji zaustavljeno vozilo te je krenula prelaziti treću kolničku traku i kada je bila na sredini kolničke trake na nju je prednjim dijelom udarilo vozilo koje je kretalo sa semafora i trebalo je skrenuti ulijevo na Mandlovu ulicu. Uslijed udarca pala je na kolnik i to na kolničku traku za smjer kretanja iz suprotnog smjera, a iz vozila su izašli muž i žena starije dobi koji su joj rekli da nisu ništa napravili. Na to im je odgovorila "kako niste, a tko je mene srušio". Odmah je osjetila jaku bol u desnom ramenu i ostalo joj je u sjećanju da je auto bio starijeg tipa, a u vozilu su na stražnjem sjedalu prevozili alat za vrt. Ne sjeća se da li se na mjestu nezgode zatekao još netko osim muškarca i žene starije dobi koji su izašli iz vozila koje ju je udarilo i čini joj se da je neko vrijeme bila bez svijesti, a pretpostavlja da su ju muškarac i žena koji su izašli iz vozila koje ju je udarilo odveli do svog vozila, s time da se samo sjeća da su ju vozilom odveli do bolnice KB Dubrava i da se u vozilu vozila na mjestu suvozača. Tijekom vožnje do bolnice nisu uopće razgovarali, a kada su došli ispred bolnice vozač ju je otpratio do prijemne na hitnoj gdje je odmah izašla liječnica, a vozač se udaljio. Od navedenih ljudi nije uzela nikakve podatke i nema nikakvih saznanja o njihovom identitetu. Za vozilo kojim su upravljali zna samo da je bilo starije godine proizvodnje, a marka i tip vozila joj nije poznata. U bolnici je zadržana na operaciji, a nakon izlaska iz bolnice obratila se odvjetniku, te je policija postupila po zaprimljenoj bolničkoj prijavi. Nezgoda se dogodila oko 8,50 sati i bilo je lijepo vrijeme i toplo. U trenutku naleta u lijevoj ruci vukla je kolica za kupovinu. Na pitanje svog punomoćnika odgovorila je da kada je došla do prijemne na hitnoj u bolnici Dubrava, odmah joj je pristupila liječnica koja ju je pitala da li ju je netko polio s vodom, jer je sva mokra, na što je odgovorila da ju nitko nije polijevao s vodom, a liječnica joj je rekla da je sva mokra. U vrijeme nezgode imala je mobitel, ali se zbog šoka i jakih bolova nije sjetila nikoga nazvati. Protiv nje nije pokrenut prekršajni postupak zbog prelaženje ceste na nedozvoljenom mjestu. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorila je da u trenutku kada je započela prelaziti kolnik Branimirove ulice u smjeru sjevera semafor je bio s njene lijeve strane, a iza semafora u dvije kolničke trake bila su zaustavljena vozila njoj nepoznate marke i tipa, a udarilo ju je osobno vozilo nepoznatog tipa i marke. Nepoznato vozilo udarilo ju je s lijeve strane u predjelu noge, a ne sjeća se na koju stranu tijela je pala na kolnik, te nije imala ozljede glave. Vozilo koje ju je udarilo bilo je nakon nezgode zaustavljeno u trećoj kolničkoj traci Branimirove ulice za skretanje ulijevo prema Mandlovoj. Za muškarca i ženu koji su izašli iz vozila koje ju je udarilo zaključila je da su starije životne dobi po izgledu, a sjeća se da je muškarac imao sijedu kosu, a žena je bila punije građe. Na daljnje pitanje odgovorila je da je vozač vozilo parkirao ispred samog ulaza u hitnu, a ne sjeća se da li joj je vozač pomogao da izađe iz vozila. Nakon nezgode nije pokušavala putem medija saznati podatke o vozaču i vozilu koje ju je udarilo. Nastanak štetnog događaja nije prijavila policiji, a odvjetniku se obratila nakon izlaska iz bolnice.

12. Cijeneći tako izvedene dokaze, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o vozilu koje nije bilo moguće identificirati u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP- a, jer je tužiteljica mogla identificirati vozilo, kao i njegovog odgovornog osiguratelja, te vozača vozila, a što tužiteljica nije učinila. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se vozač zaustavio na mjestu nezgode, nije napustio mjesto prometne nezgode i tako ostao nepoznat, već su naprotiv isti vozač i putnica iz njegovog vozila izašli iz vozila, prišli tužiteljici i pružili joj pomoć, te su ju svojim vozilom odvezli do bolnice KB Dubrava. Dakle, tužiteljica je komunicirala s vozačem vozila, te je imala mogućnost, a time i dužnost utvrditi identitet počinitelja odnosno sa istim razmijeniti osobne podatke, kao i pozvati policiju, te je mogla (za to je imala priliku) uzeti podatke barem o registarskoj oznaci vozila odnosno potpune podatke o vozilu i vozaču jer iz iskaza same tužiteljice proizlazi da se vozač zaustavio na mjestu nezgode, nije pobjegao i tako ostao nepoznat, tužiteljica je s vozačem i putnicom iz njegovog vozila komunicirala, jer su vozač i žena starije dobi odmah nakon udarca izašli iz vozila i rekli joj da nisu ništa napravili, na što im je ona odgovorila "kako niste, a tko je mene srušio", te se od mjesta nezgode do KB Dubrava s istima vozila u predmetnom vozilu, a za vrijeme vožnje do bolnice sjedila je na mjestu suvozača, te ju je vozač ispred bolnice otpratio do prijemne na hitnoj, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice da nije bilo moguće identificirati predmetno vozilo i da joj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila.

13. Kako iz iskaza same tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je vozač motornog vozila koje je naletjelo na tužiteljicu, zaustavio vozilo na mjestu nezgode, te nije napustio mjesto nezgode, već je naprotiv komunicirao s tužiteljicom i ponudio joj pomoć, te je predmetnim vozilom odvezao tužiteljicu od mjesta nezgode do bolnice KB Dubrava, to ovaj sud smatra da je tužiteljica mogla identificirati vozilo kao i njegovog odgovornog osiguratelja, te vozača vozila, a što tužiteljica nije učinila. Međutim, taj njezin propust ne može ići na štetu tuženika, pa prema tome nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju. Dakle, u konkretnom slučaju nije se radilo o vozilu koje nije bilo moguće identificirati u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP-a jer su tužiteljici mogli biti poznati i vozač i registarska oznaka vozila odnosno osiguratelj, pa je sud ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 30. ZOOP-a da bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete od tuženika nanesenu uporabom nepoznatog vozila.

14. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Budući sud smatra da nema odgovornosti tuženika za naknadu štete, to su u smislu odredbe čl. 10. i čl. 220. u svezi s čl. 311. st. ZPP-a odbijeni prijedlozi tužiteljice za izvođenjem dokaza očevidom na mjestu nezgode, te medicinskim vještačenjem i prometnim vještačenjem.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a.

17. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 16.01.2024.g. 25 bodova (Tbr. 8/4), za pristup na ročište 13.02.2024., 16.05.2024. i 07.11.2024.g. po 25 bodova (Tbr. 9/5) i za zastupanje na ročištu 13.03.2025.g. 100 bodova (Tbr. 9/1), dakle ukupno 200 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 500,00 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tuženiku su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom narečenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika