Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-128/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Koraljke Glušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], Đ 5179, Argentina, kojega zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I tuženika TJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] tuženice OJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-164/2021-11 od 3. kolovoza 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika 1/TJ i 2/OJ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 164/2021-11 od 3. kolovoza 2022.
II Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I Nalaže se I tuženiku TJ i II tuženici OJ iseliti iz jednosobnog stana koji se nalazi na III. katu, a sastoji se od sobe, kupaonice i predsoblja, površine 24,54 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednak ostalim suvlasničkim dijelovima koji se nalazi u [adresa], te taj stan slobodan od osoba i svojih stvari predati u posjed tužitelju PJ i [adresa], u roku od 15 dana. II Nalaže se I tuženiku TJ i II tuženici OJ naknaditi tužitelju PJ i umješaču [adresa] troškove parničnog postupka i to tužitelju u iznosu od 2.650,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a umješaču u iznosu od 2.000,00 kn, sve to u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženici 1/TJ i 2/OJ (dalje: tuženici) su podnijeli žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
4. Tužitelj u predmetnom postupku traži iseljenje tuženika iz nekretnine u kojoj stanuju, a koja je u suvlasništvu tužitelja i umješača Republike Hrvatske, bez pravne osnove, te se odbijaju iseliti.
5. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV), odnosno pravu vlasnika da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom čl. 162. ZV propisano je, da za ostvarenje takvog svog prava vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
5.1. Takvom zahtjevu tuženici se mogu suprotstaviti isticanjem prigovora iz čl. 163.
ZV tj. isticanjem prava na posjed.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a među strankama nije niti sporno, da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj uknjižen kao suvlasnik u 5868/10000 dijela spornog stana u [adresa], jednosoban stan koji se nalazi na III. katu, a sastoji se od sobe, kupaonice i predsoblja, površine 24,54 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednak ostalim suvlasničkim dijelovima, dok je u preostalih 4132/10000 dijela kao suvlasnica uknjižena Republika Hrvatska.
6.1. Nije sporno niti da su u posjedu tuženici, koji se nisu upustili u raspravljanje iako su uredno primili poziv za glavnu raspravu 22. listopada 2021.
7. Iz spisa predmeta ne proizlazi, da bi tuženici opravdali izostanak na raspravu održanu 6. srpnja 2022., kako prigovaraju u žalbi, dok nedolazak na ročište za objavu presude 3. kolovoza 2022. nije odlučan jer se na tom ročištu nije moglo raspravljati o glavnoj stvari, a presuda je tuženicima nesporno uručena te su protiv iste podnijeli žalbu.
8. Tuženici ističu da imaju pravni temelj za posjed stana, navodeći da redovito dobivaju račune za stanovanje koje podmiruju kako je nekretnina stradala u potresu, a da umješač prihvaća uplate, te da podmiruju režije.
9. Bespravno stanovanje nije ujedno i besplatno te činjenica, da tuženici eventualno plaćaju stanarinu Gradu Zagrebu (iz navoda tužbe proizlazi da im je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama posl. br. P-3041/2015-39 od 27. ožujka 2017. naloženo da, između ostalog tužitelju u ovom postupku, isplate na ime naknade za stanovanje 42.249,60 kn odnosno iznose najamnine počevši od 4. kolovoza 2010. godine do zaključno 10. travnja 2015. godine) ne utječe na ocjenu da tuženici za posjed stana nemaju pravnu osnovu. Tuženici nisu priložili nikakav dokaz o tome da bi bilo kada stekli pravo na posjed stana.
9.1. Tuženici se pozivaju na to da imaju nekretninu u [adresa] koju je u međuvremenu pogodio potres, međutim iz citiranih dokaza proizlazi da u spornom stanu stanuju godinama prije tog potresa. Pozivaju se na pravo na dom.
10. U smislu konvencijskog prava, dom čine prostorije s kojim je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na činjenicu je li to stanovanje zakonito ili bez ovlasti. Ako postoje elementi da je na strani tuženika riječ o domu, u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava potrebno je ispitati i provesti test razmjernosti kako bi se odgovorilo na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 8. Konvencije, odnosno Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – "Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija), odnosno je li zahtjev za iseljenjem tuženika neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.
11. U postupku između privatno pravnih osoba, o čemu se i radi u predmetnom slučaju, mehanizmi ocjene – vaganja suprotstavljenih pravnih interesa, u pravilu su već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti, odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom, pa u takvom postupku nije uvijek nužno da neovisno sud važe te interese. Potreba ocjene – vaganja interesa ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ipak i onda kada se u privatno pravnim odnosima važu interesi, miješanje u pravo poštivanje doma rijetko pada na testu opravdanosti, odnosno za miješanje se najčešće utvrdi da je nužno u demokratskom društvu i da je razmjerno legitimnom cilju koji se miješanjem nastoji postići. U pravilu se zaključi da preteže vlasnički i privatni interes nad pravom na dom.
11.1. Za reći je i to, kada je riječ o privatno pravnim odnosima, kao što je u predmetnom slučaju, država ima pozitivnu obvezu zaštiti ustavno i konvencijsko pravo vlasništva (fizičke i pravne osobe od nezakonitog posezanja trećih privatnih osoba u to pravo), osim ako je riječ o posezanju koje je utemeljeno na zakonu koje je u općem ili javnom interesu i koje je nužno u demokratskom društvu.
12. Konkretno, navedeno konvencijsko i ustavno pravo na „dom“ uživa zaštitu ovisno o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. U svakome od ovih valja provesti test opravdanosti zadiranja u „dom“ i ocijeniti razmjernost i razumnost predložene mjere kojom se zadire (miješa) u pravo na dom osobe o kojoj je riječ: je li miješanje javne vlasti ili bilo koje druge osobe (dakle i vlasnika „doma“, fizičke osobe) u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu, je li imalo legitiman cilj - te je li, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja - a neovisno od postupka i stupnja postupka u kojemu se osoba pozvala na to pravo, bilo nužno u demokratskom društvu.
13. Prijeporni stan valja za tuženike tretirati domom u smislu navedenog članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. Konvencije, sve budući da ga niz godina koriste kao jedini i za njih podoban prostor za stanovanje, navodeći da, iako posjeduju drugu nekretninu, ista nije pogodna za stanovanje - a u ovome je slučaju, riječ i o miješanju tužitelja u ostvarivanje prava tuženika na poštivanje tog njihovog (sada) doma.
13.1. Sa obzirom da je tužitelj nositelj prava vlasništva prijepornog stana, onog prava koje mu u svome sadržaju daje i osnovu da stan u okviru vlasničkopravnog ovlaštenja i posjeduje, a budući:
- da njegovo pravo na zahtijevani posjed proizlazi iz zakona, iz navedenih odredaba čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a, pa to njegovo miješanje u pravo tuženika na dom ima značaj miješanja „u skladu sa zakonom" i sa legitimnim ciljem da u konačnom ostvari samo ono što mu po vlasničkopravnom ovlaštenju i zakonu i pripada,
- da se (a jer je odredbom čl. 3. Ustava i „nepovredivosti vlasništva“ dan značaj jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava) smisao ili cilj svake pravne države ostvaruje i kroz zaštitu prava pojedinaca u ostvarenju vlasničkopravnih ovlasti te kroz poštivanje zakonitosti i učinaka pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka - što je nužnost u svakome uređenome, demokratskom, pa dakle i našemu društvu,
ovdje (u konačnom) odlučnim valja uzeti (u smislu navedene odredbe članka 16. stavka 2. Ustava) još i: je li prijeporno miješanje tužitelja (putem suda) razmjerno cilju koji se miješanjem želi postići, odnosno je li u konkretnom slučaju to miješanje razmjerno naravi potrebe za ograničenjem njegovih vlasničkopravnih ovlasti i prava tuženika na dom.
14. U okolnostima konkretnog slučaja, obzirom da tuženici stan koriste bez valjane pravne osnove, i to kroz primjetno dugo razdoblje, a kroz koje je razdoblje tužitelj bio spriječen koristiti svoje ovlasti vlasnika stana - i u kojemu je (takvom: dugom razdoblju) tuženici svakako (to je razumnim za zaključiti: budući da su znali ili mogli znati da je stan u vlasništvu tužitelja i da nemaju valjanu pravnu osnovu da ga posjeduju) pruženo dovoljno vremena ili mogućnosti da („iz“ prijepornog stana, iz njegove sigurnosti i mira) svoje pravo na dom urede na drugi način, nevezano za stan tužitelja, opravdanim je zaključiti jedino:
da je prijeporno miješanje razumno i (time) opravdano, odnosno da u sukobu interesa (logičnih) između stranaka, tuženika da nastave prijeporni posjed (i dalje) bez osnove u nekom pravnom poslu ili zakonu - iako su ga je na isti način vršili više godina, sa interesom tužitelja da u konačnom i stvarno ostvari pravo kojeg ima na stanu, ono u ispunjavanju kojeg je sve te godine bio spriječen, pravo tužitelja preteže nad pravom tuženika - te da je osporenom odlukom postignuta pravična ravnoteža navedenih sukobljenih interesa.
15. U konkretnom slučaju tuženici u spornom stanu stanuju bez valjane pravne osnove (najmanje od 2010. godine) a prema navodima tužitelja i priloženim dokazima, oglušili su se o prijedlog za sklapanje ugovora o najmu stana, pri čemu ne tvrde niti je dokazano da tuženici ne bi bili radno sposobni i mogli iz prihoda stečenih radom osigurati adekvatan smještaj.
16. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba ZV pravilno primijenjeno, kada je tuženicima naloženo iseljenje iz spornog stana.
17. Odluka o parničnim troškovima donesena je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP te Tbr. 7. t. 2. al. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa).
18. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
