Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-635/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv I. tuženika Wiener osiguranje d. d. Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, II Barilovićka 7, II. tuženika ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika SŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Radomiru Borotiću, odvjetniku iz Virovitice, Tomaša Masaryka 14, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika II. i III. tuženika, 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se I. tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, II. tuženiku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženiku AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 6.117,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, da I. tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, a II. tuženiku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženiku AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 878,81 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 13. prosinca 2024. tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – PŠ, stradala u prometnoj nezgodi koja se je dogodila u mjestu [adresa], dana 27. srpnja 1997., kada je zadobila teške tjelesne ozljede, a u kojoj je imenovana sudjelovala kao putnica u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka]. Nesreću je skrivio vozač ĐŠ osobnim automobilom Renault 4, reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod I. tuženika Wiener osiguranje.

1.1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od **.**.2009. PŠ je priznata invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada.

1.2. Tuženik je podmirio cjelokupnu štetu tužitelju isplatama iz Mirovinskog osiguranja nastalu do 30. lipnja 2021.

1.3. Isplaćivanjem invalidske mirovine PŠ, za tužitelja je nastala daljnja šteta i to za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. listopada 2024. u iznosu od 6.117,50 EUR, a radi se o ukupnoj isplaćenoj mirovini za navedeno razdoblje, a koju tužitelj potražuje temeljem čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.

1.4. Presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: K-110/98, ĐŠ je proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće.

1.5. Odštetnim zahtjevom od 21. ožujka 2023. tužitelj je od I. tuženika zahtijevao naknadu štete koju I. tuženik nije podmirio.

1.6. Radi naprijed navedenoga, tužitelj je predložio sudu da usvoji kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja naveden u točci I. izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik je učinio nespornim činjenicu da je došlo do prometne nezgode vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], 27. srpnja 1997. te da je to vozilo bilo osigurano kod prednika I. tuženika, radi čega nije sporna pasivna legitimacija I. tuženika.

2.1. I. tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, smatrajući da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), tako da bi I. tuženik trebao nadoknaditi tužitelju razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a kako isti smatra da te razlike nema, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja te je predložio da ga sud odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

2.2. Tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. prosinca 2024. a tužitelj potražuje isplate za razdoblje od 1. listopada 2021., čime je protekao trogodišnji zastarni rok.

3. U odgovoru na tužbu punomoćnik II. tuženika ĐŠ i III. tuženika AŠ, priznaje da je došlo do prometne nezgode u kojoj je ozlijeđena PŠ ali također navodi da nije dokazano da je za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nastupila šteta, te je istakao prigovor zastare radi čega je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. Među strankama je nesporno da se je 27. srpnja 1997. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka: [registarska oznaka], te je nesporno da je to vozilo bilo osigurano po polici osiguranja od automobilske odgovornosti kod 1. tuženika.

5. Također je nesporno da je tužitelj isplaćivao PŠ invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada za utuženo razdoblje.

6. Među strankama je sporna pravna osnova nastale štete te opseg i visina nastale štete, te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u dopis ODO-a u [adresa] (str. 6), u zapisnik o uviđaju (str. 7-10), u mišljenje HZMO-a (str. 11-12), u rješenje (str. 13-15), u nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (str. 16-19), u obavijest (str. 20-21), u karticu glavne knjige (str. 22), u naknadu štete (str. 23-27), u sudsku praksu (str. 42- 75, 82-100), te je saslušan II. tuženik (str. 107).

8. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Među strankama je sporna, uz opseg i visinu štete te eventualni doprinos PŠ nastaloj šteti, i pravna osnova tužbenog zahtjeva s obzirom da se tužitelj glede pravne osnove poziva na odredbu čl. 161. st. 2. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOM, dok I. do. III. tuženici smatraju da se u ovom sporu trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP).

10. Sud smatra da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe ZOOP-a, a ne ZMO-a iz sljedećih razloga:

10.1. U Odluci Suda EU broj: C-371/12 od 23. siječnja 2014. izneseno je pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, glede postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koje regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građansko – pravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Europske unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građansko – pravne odgovornosti osiguranika, (područje koje je uglavnom uređeno nacionalnim pravom, presuda C-484/09 od **.**.2011. – ĐŠS).

10.2. Osim toga, i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (npr. Rev-1067/12, Rev-5292/2019, Rev-388/2018, Rev-909/2021 itd.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme samog nastanka štetnog događaja – prometne nesreće.

10.3. Pri tome treba imati u vidu da je I. tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, a među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i I. tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze I. tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

10.4. I. tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza I. tuženika je regulirana ZOOP-u temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznim osiguranju od automobilske odgovornosti i I. tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzeti ugovornu obvezu, a koje su propisane u ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP-a, a ta odredba glasi: "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak" – "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja".

10.5. Dakle, I. tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja.

10.6. Prema tome, sud smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 27. ZOOP- u koji uređuje "Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je:

11.1. "1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2. Stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga čl. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjeni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Odredbe st. 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

5. Obvezu iz st. 1. ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".

12. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a I. tuženik je u obvezi zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog i invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a to znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti tih zavoda i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnoj šteti).

13. Stoga, svi izdaci koji su u uzročno - posljedičnoj vezi za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koje reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje, predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda, pa time i predstavlja stvarnu štetu.

14. Iz odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a proizlazi da obveza društva za osiguranje tj. I. tuženika postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

15. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o povredi na radu već izvan rada, te kako se radi o invalidskoj mirovini koja je manja od razmjernog iznosa mirovine koja bi PŠ bila utvrđena zbog povrede na radu, zapravo razlike iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a niti nema odnosno stvarna šteta u konkretnom slučaju nije niti nastupila. Eventualno postojanje naprijed navedene razlike je dužan dokazati tužitelj koji u tužbi na tu okolnost nije predložio nikakve dokaze, kao niti do zaključenja prethodnog postupka.

16. S obzirom da ne postoji pravna osnova potraživanja tužitelja, sud nije provodio daljnje dokaze glede opsega i visine nastale štete vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti postupka, kao što nije posebno obrazlagao niti istaknuti prigovor zastare jer isti nije relevantan u konkretnom slučaju, s obzirom da je sud zbog nedostatka pravne osnove za nastalu štetu tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan u cijelosti.

17. Inače, obračune mirovina, koji se nalaze u spisu, sud smatra istinitima i prihvaća ih kao takve jer one predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj je javna ustanova koja skrbi o ostvarivanju mirovinskih i invalidskih prava osiguranika te u postupku rješavanja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti, a to uključuje i utvrđivanje određenih prava osiguranika, ali isplatu novčanih iznosa koja temeljem priznatih prava pripadaju osiguranicima, pa kada HZMO izda potvrdu odnosno obračun o razmjernom dijelu isplaćene mirovine, odnosno dostavi u spis podatke o tome, takva potvrda odnosno obračun ima značenje javne isprave kojima se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje.

18. S obzirom na naprijed navedeno, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te je presudio kao u točci I. izreke ove presude.

19. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tužitelj je dužan I. tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 250 EUR, a II. i III. tuženicima u iznosu od 878,81 EUR te je stoga presuđeno kao u točci II. izreke ove presude.

20. Navedeni trošak za I. tuženika odnosi se na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, čemu treba pridodati PDV od 25 % ili 50,00 EUR, odnosno ukupni iznos

I. tuženika iznosi 250,00 EUR.

20.1. Parnični trošak za II. i III. tuženika odnosi se na sastav odgovora na tužbu, te pristup ročištu od 6. ožujka 2025. i 29. travnja 2025. u iznosu od 220,00 EUR za svaku pojedinu parničnu radnju, što ukupno iznosi 660,00 EUR, čemu treba pridodati PDV od 25 % na iznos od 660,00 UER, što iznosi 165,00 EUR, odnosno ukupni trošak II. i

III. tuženika iznosi 825,00 EUR.

20.2. S obzirom da je ĐŠ (II. tuženik) platio trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 53,81 EUR, taj iznos mu je dužan nadoknaditi tužitelj.

20.3 Trošak sudskih pristojbi I. tuženika i III. tuženika nije određen, jer isti nisu niti dužni platiti sudske pristojbe.

U Virovitici 29. travnja 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj – Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3

2. Za I. tuženika – odvjetnik Dinko Rebrović, Zagreb, II Barilovićka 7

3. Za II. i III. tuženika – ZOU Radomir Borotić i Darko Novačić, Virovitica, T. Masaryka