Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-468/2024-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog KČ i dr. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem iz članka 323. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i 2. optuženog VČ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: K-107/2020. od 13. veljače 2024. u javnoj sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba 2. optuženog VČ te se u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti i u odnosu na 1. optuženog KČ i 3. optuženu IČ, ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenja pred drugim sucem pojedincem.
II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: K-107/2020. od 13. veljače 2024. 1. optuženi KČ, 2. optuženi VČ i 3. optužena IČ proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 323. a KZ/11. pa su na temelju te zakonske odredbe osuđeni na kaznu zatvora u trajanju po sedam mjeseci svaki. Na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11. izrečena kazna zatvora 1. optuženom KČ, 2. optuženom VČ i 3. optuženoj IČ u trajanju po sedam mjeseci zamijenjena je radom za opće dobro tako što je na temelju
Poslovni broj. Kž-468/2024-6
članka 55. stavak 3. KZ/11. jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada za opće dobro.
2. Na temelju članka 55. stavak 5. i 6. KZ/11. određeno je da će se rad za opće dobro izvršit samo uz pristanak 1. optuženog 1. KČ, 2. optuženog VČ i 3. optužene IČ, i to u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima optuženika s obzirom na njihove osobne prilike i zaposlenje, s time da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.
3. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11. ako se 1. optuženi KČ, 2. optuženi VČ i 3. optužena IČ u roku od osam dana od dana za koji su pozvani ne jave nadležnom tijelu za probaciju ili im poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju su dali sudu ili ne daju pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.
4. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11. ako 1. optuženi KČ, 2. optuženi VČ i 3. optužena IČ svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro u propisanom roku, sud će odmah donijeti rješenje kojim se određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.
5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP), u svezi sa člankom 145. stavak 2. ZKP 1. optuženi KČ, 2. optuženi VČ, 3. optužena IČ dužni su solidarno naknaditi trošak sudskomedicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 353,84 eura te s naslova paušala iznos od po 100,00 eura svaki, u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude, a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske
5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te optuženicima izrekne primjerene kazne zatvora. Žalbu je podnio i 2. optuženi VČ putem braniteljice Vedrane Belin, odvjetnice u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o sankciji i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine, podredno da preinači na način da 2. optuženog ŠČ oslobodi od krivnje.
6. 1. optuženi KČ je putem branitelja Ivana Kolića, odvjetnika u Dubrovniku podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je istaknuo da je odluka o sankciji ispravna te je predložio žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Odgovor na žalbu je podnio i 2. optuženi VČ putem braniteljice, odvjetnice, Vedrane Belin u kojoj je naveo da je odluka o sankciji ispravna te je predložio drugostupanjskom sudu da presudom odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Poslovni broj. Kž-468/2024-6
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Na zahtjev 2. optuženog VČ izražen u žalbi, a u skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP, o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, 2. optuženi VČ i njegova braniteljica, odvjetnica Vedrana Belin, koji uredno obaviješteni nisu pristupili na sjednicu pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.
9. Žalba 2. optuženog VČ je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
10. U pravu je 2. optuženi VČ kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski je sud vjerno reproducirao sadržaj izvedenih dokaza da bi potom zaključio kako su optuženici počinili kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz članka 323. a KZ/11. na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, potom je naznačio kome „poklanja vjeru“, odnosno kome vjeruje, međutim, u potpunosti je izostala analiza izvedenih dokaza, obrazloženje koju odlučnu činjenicu iz kojeg dokaza je utvrdio pa u skladu s tim zašto svakom pojedinom svjedoku vjeruje ili ne vjeruje, povezujući pri tom sve provedene dokaze.
11. U činjeničnom opisu izreke pobijane presude opisani su svi bitni elementi kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323. a KZ/11., prvostupanjski je sud u odlomku 33. obrazloženja pobijane presude naznačio bitne elemente ovog kaznenog djela, međutim, propustio ih je obrazložiti. Tako iz izreke pobijane presude, između ostalog, proizlazi da su optuženici proglašeni krivim da su postupali „u nakani bezrazložnog iživljavanja“, što ukazuje da nemotiviranost njihovog ponašanja, da ne postoji povijest sukoba s oštećenim RČ, što pak ne proizlazi iz provedenih dokaza, a koju bitnu činjenicu prvostupanjski sud uopće nije obrazložio.
12. Naime, optuženici su vlasnici kamiona koji je inkriminiranog dana bio parkiran ispred hotela Konavle u Čilipima, gdje je došlo do sukoba oštećenog RČ s 2. optuženim VČ, nakon čega su na mjesto događaja došli 1. optuženi KČ i 3. optužena IČ da bi potom svi zajedno otišli do kuće oštećenika koja se nalazi u blizini, što u svojim obranama navode 1. optuženi KČ, 2. optuženi VČ i 3. optužena IČ. Oštećenik ne spori da se prvo sukobio s 2. optuženim VČ, da bi potom optuženici došli do njegove kuće. Dakle, u ovom dijelu, a vezano uz razloge početka inkriminiranog sukoba i optuženici i oštećenici su suglasni u tvrdnji da inkriminiranom događaju prethodi sukob 2. optuženog VČ s oštećenim RČ, što sve ukazuje da optuženici nisu došli do kuće oštećenika radi bezrazložnog iživljavanja nasiljem, kako je to naznačeno u izreci pobijane presude, a što predstavlja bitnu sastavnicu kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323. a KZ/11.
13. O prethodnom sukobu 2. optuženog VČ i oštećenog RČ svjedočili su ĆČ koji je naveo da je jedan čovjek vukao VČ za vrat i udario ga te svjedok NČ koji je naveo da je oštećenik rekao kako bi
Poslovni broj. Kž-468/2024-6
VČ ubio, da bi ga protjerao, potom su otišli do autobusa da se „počupaju“ i da je oštećenik ogrebao 2. optuženog VČ po oku, slomljene su mu i naočale. Prvostupanjski sud iskaz svjedoka ZČ ne prihvaća, smatra da je usmjeren ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti optuženika, dok u odnosu na iskaz svjedoka NČ navodi da nema neposrednih saznanja o samom inkriminiranom događaja, propustivši analizirati njihove iskaze, a vezano uz motiviranost optuženika za sukob s oštećenikom. Motiviranost optuženika, odnosno jesu li postupali bezrazložno ili ne je bilo bitno utvrditi i obrazložiti, što je odlučno za opstojnost terećenog kaznenog djela.
14. Nadalje, vezano uz tijek sukoba i utvrđivanje bitnih elemenata kaznenog djela nasilničkog ponašanja, sigurno je bilo od utjecaja utvrditi dinamiku sukoba kod kuće optuženika te s tim u vezi korištenje palice, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Naime, iz iskaza sudionika i očevidaca sukoba proizlazi da je u sukobu korištena palica. Optuženici tvrde da ih je oštećenik dočekao držeći palicu u rukama, oštećenik da ne zna je li tko od njih donio palicu ili su je našli u dvorištu, svjedoci ČČ, EČ, UČ, CČ i TČ su vidjeli da 3. optužena IČ ima letvu u ruci, dok svjedok DČ navodi da su se vratili do parkiranog autobusa s držačem sjekire, time da ne spominje da bi držač sjekire netko od optuženika ponio sa sobom prije odlaska oštećeniku. Prvostupanjski je sud propustio obrazložiti ovu okolnost, odnosno obrazložiti čija je palica i tko ju je prvi koristio, posebno stoga što su i ozljede 2. optuženog VČ mogle nastati u tučnjavi. Sve istaknuto je bilo odlučno utvrditi i obrazložiti tko je i na koji način započeo sukob kod kuće oštećenika, a na okolnost motiviranosti optuženika i utvrđivanja jesu li doista bezrazložno napali oštećenika, jer ako njihovi postupci nisu bili bezrazložni, ako su do kuće oštećenika došli kako bi se s njim obračunali vezano uz njegov prethodni sukob s 2. optuženim VČ, upitno je jesu li mogli počiniti kazneno djelo zbog kojeg su proglašeni krivim. 2. optuženi VČ je prilikom prvog ispitivanja 13. rujna 2018. imao ozljede koje su vidljive, a kojim ozljedama se prvostupanjski sud uopće ne bavi i ne obrazlaže kako su nastale i kakve imaju veze sa sukobom s oštećenikom.
15. S obzirom da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a 2. optuženi VČ je izjavio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 487. ZKP ocjenjivao i ove žalbene navode. Prije svega treba istaći da dio žalbenih navoda, a vezano uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje se odnosi na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP koje su obrazložene. Nastavno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je žalitelj u pravu kada tvrdi da je radi cjelovitog utvrđenja činjeničnog stanja trebalo pribaviti snimke kamere koje su snimale mjesto prethodnog događaja sa stražnje strane hotela Konavle, kao i na okolnost tog događaja ispitati svjedoka PČ, jer je bitno rasvijetliti detalje ovog događaja i na temelju istih ocijeniti jesu li optuženici otišli do obližnje kuće oštećenika s ciljem da razjasne sukob, koji očito duže vrijeme tinja, posebno na nacionalnoj bazi, ili su tamo otišli „u nakani bezrazložnog iživljavanja", što je bitno obilježje kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323. a KZ/11. Ovdje treba napomenuti da kod kaznenog djela nasilničkog ponašanja počinitelj se ne koncentrira na žrtvu, identitet žrtve mu u pravilu nije bitan, odlučno je i samo je
Poslovni broj. Kž-468/2024-6
sebi svrha ispoljavanje nasilja, zlostavljanje ili iživljavanje usmjereno s isključivim ciljem poniženja žrtve.
16. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ponovo izvesti sve već provedene dokaze, posebno ispitati PČ na okolnost događaja na parkiralištu hotela Konavle, pribaviti snimke nadzornih kamera s parkirališta hotela Konavle, izvesti i druge potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i razjasni i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud te savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. Kako se optuženici terete da su postupali dogovorno i zajednički, a razlozi zbog kojih se ukida prvostupanjska presuda se odnose i na 1. optuženog KČ i 3. optuženu IČ koji se nisu žalili, u skladu s odredbom članka 479. ZKP prvostupanjska presuda je ukinuta i u odnosu na ovo dvoje optuženika.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Lidija Vidjak
