REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P Ob-116/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], Ulica 1. svibnja 2 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženika ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Liviu Marcanu, odvjetniku iz Umaga, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 17. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Marina Buvinića, odvjetnika iz Umaga i tuženika osobno uz punomoćnika Livia Marcana, odvjetnika iz Umaga, a odluke objavljene 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice TŠ i tuženika ZŠ čini nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja dolazi upisana kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižnog odjela Buje - Buie.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica TŠ suvlasnik, u 1/2 dijela, nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja dolazi upisana kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižnog odjela Buje - Buie.

III. Ovlašćuje se tužiteljica TŠ da temeljem ove presude u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižnog odjela Buje - Buie, na svoje ime i u svoju korist upiše pravo suvlasništva, u 1/2 dijela, na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je tuženik ZŠ dužan trpjeti.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.803,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi koja je podnesena 10. travnja 2024. navodi da su stranke bivši izvanbračni drugovi čija je životna zajednica ispunjavala sve zakonske pretpostavke potrebne za stvaranje osobnih i imovinskih učinaka kao bračna zajednica. Naime, životna zajednica parničnih stranaka započela je najkasnije početkom 2008. godine, a prestala u rujnu 2022. godine te je tijekom trajanja iste rođeno dvoje zajedničke djece, mlt. OŠ dana 27. ožujka 2009. te mlt. GŠ dana 22. lipnja 2010. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice zajedničkim radom i sredstvima stekli su nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 480 m2, koja dolazi upisana kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižnog odjela Buje - Buie. Tužiteljica ističe kako je tuženik u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižnog odjela Buje - Buie, od 12.09.2019., upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine, iako ista predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev te postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Nije sporno da su parnične stranke bivši izvanbračni drugovi, te da je nekretnina kč.br.

33/3 ZGR. k. o. [katastarska općina] stečena tijekom izvanbračne zajednice parničnih stranaka. Sporno je kada je prestala izvanbračna zajednica (tuženik tvrdi u ožujku 2022., a tužiteljica tvrdi u rujnu 2022.), te je sporno da li je predmetna nekretnina stečena zajedničkim sredstvima i radom parničnih stranaka, kako navodi tužiteljica. Prema tvrdnji tuženika nekretnina kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] nije stečena radom, dobitkom od igara na sreću i imovinskom koristi od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarenom tijekom izvanbračne zajednice, već isključivo temeljem ugovora o stambenom potrošačkom kreditu od 20.08.2019. i povezanog ugovora o kupoprodaji od 19.08.2019. godine, dakle na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. Obiteljskog zakona, pa ista predstavlja vlastitu imovinu tuženika, te da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice plaćeno obroka kredita ukupno najviše 12.844,08 EUR (do listopada 2022.) odnosno 9.947,08 EUR (do ožujka 2022.) od ukupnog iznosa kredita (glavnice i kamate) u iznosu od 146.206,55 EUR. U svrhu osiguranja vraćanja istog kredita na predmetnoj nekretnini je upisano 1.1 Zaprimljeno 29.08.2019.g. pod brojem Z-12355/2019 UKNJIŽBA, ZALOŽNO PRAVO, UGOVOR O STAMBENOM POTROŠAČKOM KREDITU BROJ 9023578116 20.08.2019, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 90.000,00 EUR (slovima: devedesettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita, uvećano za sve ugovorene kamate i troškove te prema uvjetima iz ugovora, na ime: 90.000,00 EUR PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., OIB: 02535697732, RADNIČKA CESTA 50, 10000 ZAGREB. Imajući u vidu da je tuženik isključivo od novčanih sredstava stečenih radom plaćao obroke kredita za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, te nakon prestanka izvanbračne zajednice do dana podnošenja ovog odgovora na tužbu, te namjerava to samostalno činiti do 20.08.2049. godine, tužiteljica ima isključivo pravo na obveznopravni zahtjev temeljem stjecanja bez osnove u vidu povrata polovice plaćenih obroka kredita od sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu od 20.08.2019 do dana prestanka izvanbračne zajednice, te nema pravo na stvarnopravni zahtjev, jer tuženik nije zajedničkim novčanih sredstvima stečenim radom platio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, već je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice zajedničkim novčanim sredstvima u najvišem iznosu do 12.844,08 EUR platio isključivo obroke kredita, dakle, polovicom iznosa koji pripadaju tužiteljici do najviše 6.422,04 EUR platio je obroke kredita koje je isključivo sklopio tuženik (uz pogodnost programa za mlade, koju pogodnost tužiteljica zbog starosti nije mogla sklopiti, a tuženik je zbog svojih osobnih svojstava i to mladosti mogao učiniti) pa je na taj način dio imovine tužiteljice do najviše 6.422,04 EUR „na bilo koji način“ prešao u imovinu tuženika, a taj prijelaz nije imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, pa je tuženik nesporno dužan vratiti tužiteljici isti iznos. Tužiteljica nije mogla steći vlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine ukupne vrijednosti u vrijeme stjecanja nekretnine u iznosu od 90.000,00 EUR, opterećeno zalogom banke radi osiguranja tražbine banke isključivo prema tuženiku u iznosu od 146.206,55 EUR i kreditom koji traje do 20.08.2049. (dakle 27 godina od dana prestanka izvanbračne zajednice, te 25 godina od podnošenja tužbe). Svako drugo pravno tumačenje bilo bi protivno zdravom razumu - jer bi tužiteljica, koja od prestanka izvanbračne zajednice ne živi s tuženikom, u slučaju usvajanja stvarnopravnog tužbenog zahtjeva morala vratiti polovicu plaćenih obroka od prestanka izvanbračne zajednice do upisa prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, te plaćati polovicu obroka kredita od upisa prava suvlasništva u zemljišnim knjigama do 20.08.2049. godine, iako nije sklopila ugovor o kreditu, što bi dovelo do pravnog i životnog apsurda u odnosu parničnih stranaka, koje više ne žive u životnoj zajednici, te ne namjeravaju živjeti do 20.08.2049. godine, dakle još 25 godina. Stoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, međutim, predlaže tužiteljici sklopiti sudsku nagodbu kojem se tuženik obvezuje isplatiti tužiteljici 6.500,00 EUR na ime stečenog bez osnove i to u roku od 30 dana od dana sklapanja sudske nagodbe, kao i da jedna parnična stranka prema drugoj parničnoj stranci nema više međusobnih potraživanja s osnovu bračne stečevine, ta da svaka parnična stranka snosi svoji parnični trošak.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ZK izvatke, Kupoprodajni ugovor od 19. kolovoza 2019., Ugovor o stambeno potrošačkom kreditu od 20. kolovoza 2019. zajedno sa otplatnim planom, preslik otplata po kreditu, te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Nakon ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.

5. Tužiteljica svoju pravnu poziciju u ovom postupku gradi na tvrdnji da predmetna nekretnina u naravi kuća i dvorište na kč. br. [katastarska čestica] ZGR. upisna u k. o [katastarska općina], predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela budući je stečen tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice. Između stranka nije sporno, budući tuženik u svom odgovoru na tužbu potvrđuje, da je predmetna nekretnina stečena tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice, da je kao vlasnik upisan tuženik, da je nekretnina kupljena Ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu od 20. kolovoza 2019. koji je tuženik sklopio sa Privrednom bankom Zagreb d.d., na iznos od 90.000,00 EUR, sa rokom otplate 360 mjeseci. Sporno je da li osnov stjecanja predmetne nekretnine Stambeni potrošački kredit od 20. kolovoza 2019. koji glasi na ime tuženika predstavlja osnov stjecanja različit od čl. 36. ObZ-a, odnosno ima li tužiteljica pravo na stvarnopravni ili samo na obveznopravni zahtjev. Trenutak prestanka izvanbračne zajednice stranka nije odlučan iz razloga što tužiteljica nije postavila obveznopravni zahtjev za isplatom.

6. Na okolnost utvrđenja odlučnih činjenica proveden je dokaz saslušanjem parničnih stanaka.

6.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetna kuća kupljena 2019. i to putem kredita. Stranke su zajednički donijele odluku da kupe tu kuću budući su prije toga živjeli kao podstanari i htjeli su imati nešto njihovo. Kredit su odlučili podići zajedno iako je glasio na ime tuženika i to u iznosu od 90.000,00 EUR. Mjesečna rata otplate kredita je oko 400,00 EUR. Mjesečna otplata plaćala se direktno u banci odnosno tuženik nije imao trajni nalog za otplatu tog kredita. Nakon kupnje kuću su renovirali, potom u nju uselili. Nakon prestanka izvanbračne zajednice kredit je nastavio plaćati tuženik i nikada od tužiteljice nije tražio da mu plati polovicu rate kredita. Od trenutka kada je kuća kupljena pa do prestanka izvanbračne zajednice oboje su radili, tužiteljica je radila u Perutnini Ptuj, tuženik je jedno vrijeme bio u radnom odnosu, a nakon toga je radio za svog tatu bez zasnivanja radnog odnosa. Osim plaća drugih izvora primanja nisu imali. Tuženik u kupnju predmetne nekretnine nije uložio novčana sredstava koja bi predstavljala njegovu posebnu imovinu.

6.2. Iz iskaza tuženika proizlazi da su stranke prije prestanka izvanbračne zajednice u predmetnoj kući zajedno živjeli oko godinu dana iako kuća nije bila u potpunosti dovršena. Predmetna nekretnina kupljena je 2019. putem kredita za kupoprodajnu cijenu od 90.000,00 EUR, a naknadno je tuženik platio porez na nekretninu u visini od 7.000,00 EUR te trošak javnog bilježnika. Odluku da se kupi predmetna nekretnina donio je tuženik, čak je tužiteljica bila protiv toga jer je njezina ideja bila da zajedno kupe stan u kojem je stanovala njezina majka u [adresa] i da se tamo presele. Bili su podstanari i tuženik je htio da kupe predmetnu nekretninu. Nešto prije nego je tuženik podigao stambeni kredit tužiteljica je podigla kredit za kupnju auta. Predmetni kredit za kupnju kuće otplaćuje tuženik i to od plaće. Rata kredita koja iznosi 480,00 EUR mjesečno skida mu se direktno sa plaće. U slučaju da mu plaća kasni onda ode u banku i tamo zajedno s ostalim računima plati kredit. Mjesečne rate kredita otplaćivao je iz svoje plaće. Drugih izvora primanja nema iako povremeno zna pomagati na građevini.

7. Iz iskaza stranka koje u bitnom sud prihvaća budući isti nisu u suprotnosti glede odlučnih činjenica, utvrđeno je da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice dana 19. kolovoza 2019. tuženik zaključio Kupoprodajni ugovor za kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], da je dana 20. kolovoza 2019. na ime tuženika podignut kredit za kupnju predmetne nekretnine u iznosu od 90.000,00 EUR, sa rokom otplate 360 mjeseci. Tužiteljica tvrdi da predmetni stan predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela. Budući između stranaka nije sporno da je predmetni stan kupljen kreditom koji temeljem trajnog naloga sa svog računa otplaćuje tuženik i to sredstvima stečenim radom, od plaće budući drugih izvora primanja nema, a koja nekretnina je stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, prema ocjeni suda ista predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe čl. 36. ObZ-a. Naime, kredit je podignut 20. kolovoza 2019., na rok od 360 mjeseci, odnosno isti će biti otplaćen 2049. godine. Od prestanka izvanbračne zajednice kredit samostalno otplaćuje isključivo tuženik, a što između stranaka nije sporno budući tužiteljica isto potvrđuje u svom iskazu te navodi kako tuženik od nje nikada nije tražio da plaća polovicu mjesečne rate kredita. Naime, kredit koji je nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka nastavio otplaćivati tuženik, kao i svi neotplaćeni i nedospjeli obroci kredita nisu dio izvanbračne stečevine, već isti predstavljaju dug, odnosno teret izvanbračne stečevine za koji odgovaraju oboje izvanbračnih drugova. Iako je tuženik jedini obvezan i odgovoran za vraćanje kredita, jer ugovorni odnos postoji samo i isključivo između njega kao korisnika kredita i davaoca kredita – banke, on ima prvo od tužiteljice obveznopravnim zahtjevom tražiti povrat polovice iznosa koji je nakon prestanka izvanbračne zajednice platio na ime kredita, jer su sredstva tog kredita utrošena u stvar u njihovom suvlasništvu. Iz svega navedenog proizlazi da sporna nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela sukladno čl. 36. st. 3. ObZ-a, odnosno tuženik nije dokazao da bi predmetna nekretnina predstavljala njegovu vlastitu imovinu. Naime, novac dobiven kreditom ne predstavlja vlastitu imovinu već zajednički dug izvanbračnih partnera, a ne kako to pogrešno drži tuženik osnova stjecanja drugačiji od onog propisanog čl. 36. ObZ-a. Izvanbračni drug koji nakon prestanka zajednice nastavi samostalno otplaćivati stambeni kredit, nema pravo na veći suvlasnički omjer u izvanbračno stečevini, već ima obveznopravni zahtjev prema drugom izvanbračnom drugu.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je odlučio da tuženik naknadi parnični trošak tužiteljici budući je ista u cijelosti uspjela u ovom sporu. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika na ime sastava tužbe 250 bodova Tbr.7/1, zastupanje na ročištu 5.11.2024. i 17.3.2025. po 250 bodova Tbr.9/1, sastav podneska od 5.6.2024. po 250 bodova Tbr. 8/1, sastav prijedloga za zabilježbu spora 62,5 bodova Tbr. 19/1, ukupno 1062,5 bodova a što obzirom na vrijednost boda i PDV iznosi 2.656,25 EUR. Tužiteljici je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 146,98 EUR, tako da joj je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 2.803,23 EUR.

12.1. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška valjalo je odbiti u cijelosti.

U Puli, 29. travnja 2025.

S u d a c

Nataša Horvat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici