Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-2/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ŠP zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i maloljetnog ŠP podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. listopada 2024. broj Km-3/2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i maloljetnog ŠP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu od 17. listopada 2024. broj Km- 3/2024., maloljetni ŠP proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11. te mu je na temelju članka 28. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM) izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora.
1.1. Na temelju članka 28. stavak 2. ZSM/11. maloljetnom ŠP može naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor ako u vremenu provjeravanja od tri godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera.
1.2. Na temelju članka 28. stavak 1. u vezi članka 7. stavak 1. točka 2. i članka 10. stavak 2. točka 1., 5. i 11. ZSM/11. maloljetnom ŠP, uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, izrečene su odgojne mjere, posebne obveze i to da se: ispriča oštećenoj žrtvi ŠPL te osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima i uključi u individualni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
1.3. Izrečene obveze na temelju članka 10. stavak 5. ZSM-a mogu trajati najdulje do jedne godine.
1.4. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11. u vezi članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 2. točki 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), maloljetni ŠP djelomično je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to u ukupnom iznosu od 491,90 Eura od čega iznos od 291,90 Eura na ime troškova psihijatrijskog vještačenja te daljnji iznos od 200,00 Eura na ime paušalne svote dok se u preostalom dijelu maloljetnik oslobađa troškova kaznenog postupka.
2. Protiv presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i maloljetnik po branitelju Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu.
3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se maloljetnom ŠP izrekne kazna maloljetničkog zatvora.
4. Maloljetni ŠP se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
5. Maloljetnik ŠP po branitelju Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika.
5.1. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Maloljetni ŠP se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer smatra da nije jasno obrazložena ubrojivost maloljetnika kao i njegov subjektivni odnos prema počinjenju kaznenog djela, dakle da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
7.1. Međutim suprotno žalbenim navodima iz obrane maloljetnika proizlazi da se sjeća svih detalja samog događaja, kao i da je govorio svom prijatelju DP što je radio s ŠPL, a kada je ŠPL pozlilo pozvao je N prijateljice da joj pomognu, a prethodno joj je obukao spuštene hlače i gaće iz čega osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je maloljetnik u vrijeme počinjenja djela mogao shvatiti značenje svog postupanja i mogao je vladati svojom voljom kao 16-godišnjak.
7.2. Prvostupanjski sud osnovano smatra da nije sporno da je maloljetnik stavio prste u spolovilo žrtve jer je to naveo u svojoj obrani, a nakon što joj skinuo hlače i gaćice, stavio joj prste te da je njoj došla muka pa joj je pomogao da se odjene, zvao prijateljice, pomogao da ode na zahod gdje je povraćala. Iz obrane maloljetnika proizlazi da su mu prijateljice dale i mobitel da ga čuva, a nakon što se ŠPL otrijeznila pojavio se u toj sobi, a potom vratio u donji dio kuće te pričao sa DP i Š pa su otišli kući. U svojoj obrani je također naveo da je zaboravio ŠPL vratiti mobitel pa je zaustavio taxi da bi joj isti vratio pri čemu mu ona ništa nije prigovorila. Stoga, dio obrane u kojoj navodi da je konzumirao pića te da nije imao kontrolu nad svojim tijelom i nije znao što radi ne odgovara vrlo jasnim radnjama i sposobnošću kakvu sam opisuje braneći se da je spolni odnošaj bio dragovoljan.
7.3. Također je prvostupanjski sud dao jasne razloge zbog čega smatra da su ispunjena subjektivna obilježja kaznenog djela i obrazlaže sastojke krivnje i to da je maloljetnik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i da je htio njegovo počinjenje, a to je da je vidio da je dijete žrtva ŠPL alkoholizirana i da nije svjesna što čini pa ne može dati slobodan pristanak, a prstima je penetrirao u njezin spolni organ što nije bilo sporno.
8. Prvostupanjski sud je također utvrdio da nije bilo niti jednog ispričavajućeg razloga za počinjenje ovog kaznenog djela. Time nije u pravu žalitelj maloljetnik da prvostupanjski sud nije dao dostatne i jasne razloge zbog čega je utvrdio ubrojivost maloljetnika i subjektivni odnos prema počinjenom kaznenom djelu, a kako je navedeno u točkama 42. i 43. prvostupanjske presude.
9. Slijedom gore navedenog žalba je u tom dijelu neosnovana, a ispitujući presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
10. Žalitelj maloljetnik navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer sud nije pravilno utvrdio ubrojivost maloljetnika iako stranka maloljetnik u ovom kaznenom maloljetničkom postupku to nije osporavala. Na temelju članka 464. stavak 8. ZKP/08. žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti stranka koja nije osporavala tu činjenicu. Naime, maloljetnik se branio da je počinjenje izjednačene spolne radnje napravio sa pristankom žrtve djeteta ŠPL, a nije se branio da je bio u takvom stanju alkoholiziranosti da nije shvaćao svoj postupak.
11. Ujedno u žalbi maloljetnika se ističe da je žrtva pozvala maloljetnika da idu u sobu i da mu je ona govorila da se "idu jebati" te da tijekom čina nije rekla maloljetniku da prestane, a što je sve iznošenje obrane maloljetnika, koja se ponavlja, a ne proizlazi iz iskaza svjedoka niti iskaza same žrtve.
12. Prvostupanjski sud je vrlo jasno i detaljno obrazložio zbog čega uzima iskaz žrtve kao vjerodostojan, a iskaz žrtve je konfrontirao sa iskazima svjedokinja koje su tada bile na zabavi, a to su FP koja je navela da je ŠPL bila pijana, DP koji je naveo da je ŠPL bila vidno pod utjecajem alkohola, CP koji je naveo da je ŠPL bila na gornjem katu i da je povraćala i da joj je cijelu večer bila muka te da je bila dosta alkoholizirana, jako pijana, a dijete LP da joj se ŠPL nije činila dobro, a sve je bilo vezano za alkohol jer je svako malo povraćala, kao i dijete ĐP koja je navela da joj je ŠPL rekla da je bila jako pijana, da je spavala cijelo vrijeme te da je bila kao u nesvijesti iz čega ispravno prvostupanjski sud zaključuje da dijete od 16 godina uslijed alkoholiziranosti nije bilo sposobno dati pristanak na spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem. Ujedno, ispravno je prvostupanjski sud iz nalaza i mišljenja psihijatra zaključio na temelju simptoma i načina ponašanja žrtve, da se radilo o akutnoj alkoholiziranosti te da dijete žrtva nije bila sposobna donijeti i izraziti odluku o pristajanju na spolnu radnju ili spolni odnošaj. Iako žalitelj osporava žalbom pravilnost tog nalaza i mišljenja, tijekom prvostupanjskom postupka nije iznio prigovore na nalaz niti je predlagao dopunu istog.
13. Stoga maloljetnik u žalbi osporavajući pogrešno utvrđeno stanje, neosnovano navodi da je prvostupanjski sud propustio sposobnost rasuđivanja o postojanju pristanka procijeniti uz njegovu kronološku dob. Žalitelj u žalbi ponavlja da su žrtva i maloljetnik bili zbog alkoholiziranosti i svojih godina nesposobni za rasuđivanje, no međutim i dalje žalitelj navodi da je maloljetnik postupao iz razloga što je opravdano smatrao da ima suglasnost od žrtve da ju dira na način kako je to činio. Na temelju takvog iskaza maloljetnika te obzirom nije učinjena spornom ubrojivost maloljetnika, ispravno prvostupanjski sud nije naložio vještačenje ubrojivosti maloljetnika tempore criminis.
13.1. Iz same žalbe se ustvari može iščitati da se žalitelj nije smatrao neubrojivim ili smanjeno ubrojivim već da je smatrao da je ŠPL njemu dala suglasnost za spolnu radnju, izjednačenu sa spolnim odnošajem, a gubi iz vida njezinu nesposobnost da donese i izrazi odluku.
13.2. Žalitelj maloljetnik navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako to kasnije ne obrazlaže, a ustvari se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na što je odgovoreno ovom odlukom.
14. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da je sud precijenio olakotne okolnosti, da je podcijenio težinu samog kaznenog djela uz činjenicu porasta ovakvih kaznenih djela pogotovo kod osoba mlađe životne dobi te da se trebala izreći stroža kazna jer je iskoristio alkoholiziranost žrtve koju poznaje. Državni odvjetnik smatra da pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora neće utjecati na maloljetnika da se kloni činjenju novih kaznenog djela te da se neće polučiti svrha kažnjavanja i predlaže da mu se izrekne kazna maloljetničkog zatvora.
15. Iako se maloljetnik ne žali zbog odluke o kazni, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu u odnosu na kaznu, a u ovom slučaju u odnosu na maloljetničku sankciju koja je izrečena maloljetniku.
16. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud pri odlučivanju o maloljetničkoj sankciji prihvatio mišljenje stručne osobe socijalne pedagoginje DPL, a imao je u vidu mišljenje predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad te je cijenio i navode iz izvješća o obitelji maloljetnog ŠP i njegove obiteljske prilike o kojima je govorila majka maloljetnika OP.
17. Prvostupanjski sud je imao u vidu svrhu maloljetničkih sankcija, na temelju članka 6. ZSM/11., da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, a svrha maloljetničkog zatvora je i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela.
18. Stoga nije u pravu državni odvjetnik da je trebalo izreći strožu kaznu jer da ovakva maloljetnička sankcija neće utjecati na maloljetnika da ne čini kaznena djela niti će se polučiti svrha kažnjavanja jer se radilo o 16-godišnjaku koji do tada nije dolazio u sukob sa zakonom, koji je nastavio stručno osposobljavanje i koji je prihvatio pomoć savjetovališta i sprema se ispričati žrtvi pisanim putem.
19. Prvostupanjski sud je osnovano izrekao pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora jer se samom prijetnjom da mu se naknadno izrekne maloljetnički zatvor ako počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera, može postići svrha kažnjavanja, utjecati na maloljetnika, danas 19-godišnjaka koji je nastavio sa posebnim obrazovanjem, a uz odgojne mjere koje će također polučiti svrhu izricanja, a to je da se ispriča oštećenoj žrtvi, da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima te da se uključi u individualni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Upravo ovakvim izrečenim odgojnim mjerama uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora će se utjecati na njegovo obrazovanje, stručno osposobljavanje te će se razvijati i jačati njegova osobna odgovornost što će sve utjecati da se suzdrži od ponovnog činjenja kaznenih djela. Upravo psihosocijalni tretman kao posebna obveza ima za cilj zaustavljanje i sprječavanje nasilnog ponašanja kroz uključivanje u individualne i grupne postupke što je za maloljetnika potrebno.
20. Kako navodi žalbi, državnog odvjetnika i maloljetnika, nisu osnovani, a ispitivanjem presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
