Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-rz-6/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Štampar Stipić, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića, Slavena Vidmara, mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JC zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/96., 16/96 i 28/96. – dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj: K-Rz- 7/2017. od 14. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika odvjetnika Srđana Granića

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog JC kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog JC zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH, činjenično i pravno opisan u izreci presude, te ga je na temelju istog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019. i 80/22., - dalje: ZKP/08.), oštećena ĐC s imovinskopravnim zahtjevom je upućena u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08., optuženik je obvezan da na ime troškova kaznenog postupka naknadi ukupno 1.551,93 eura, kao i naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka za branitelja koji mu je određen po službenoj dužnosti, o kojim troškovima će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude pravodobno je žalbu podnio optuženi JC po branitelju Srđanu Graniću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis predmeta bio je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici vijeća izvješten je branitelj optuženika, odvjetnik Srđan Granić, koji je to u žalbi i zahtijevao, i koji je bio prisutan sjednici, a na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, treba navesti da je optuženom JC, na temelju rješenja Županijskog suda u Splitu od 2. lipnja 2022. broj Kv-Rz-3/2022., suđeno u odsutnosti jer nije bio dostupan tijelima kaznenog progona, međutim, prvostupanjski je sud pročitao zapisnik o ispitivanju optuženika pred istražnim sucem Okružnog suda u Beogradu, Vijećem za ratne zločine, od 23. lipnja 2009. broj Kri.V.123/09., koje ispitivanje je obavljeno po zamolnici Županijskog suda u Šibeniku.

8. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka budući da su „razlozi (u presudi) u znatnoj mjeri proturječni.“ Iako optuženik ne navodi u čemu se sastoji istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, suprotno iznesenim žalbenim navodima prvostupanjski je sud, nakon vrlo temeljite i savjesne ocjene izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, u obrazloženju pobijane presude naveo logične, uvjerljive i neproturječne razloge vezane uz postojanje kaznenog djela i krivnje optuženika, pa njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., nije osnovana.

9. Isto tako, nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10. Državno odvjetništvo optuženom JC stavilo je na teret da je 16. veljače 1993. oko 15,30 sati, na tada privremeno okupiranom području u Kričkama kod Drniša, tijekom oružane agresije tzv. JNA i paravojnih snaga iz SR Jugoslavije i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi u okviru protuustavne tvorevine tzv. Republika Srpska Krajina na Republiku Hrvatsku, suprotno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949 (članak 27. stavak 1. i članak 33. stavak 2.) te (I) Dopunskog protokola uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. (članak 75. stavak 2 (a), kao dobrovoljac paravojne postrojbe iz SR Jugoslavije, nakon što je saznao da civil TC ima novac, došao do njegove kuće te tražeći novac ispreturao stvari po sobi, a nakon toga ga hicem iz automatske puške pogodio u glavu te ga na mjestu usmrtio, na koji način je počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 120 stavka 1. OKZ RH.

11. U svojoj obrani koju je iznio pred Okružnim sudom u Beogradu, optuženik je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, navodeći da kroz 14 mjeseci koje je proveo na ratištu u Hrvatskoj, nikad nije ulazio ni u jednu kuću, a u vrijeme kad se dogodio inkriminirani događaj se nalazio u Kninu gdje je poslan od vojske Republike Srpske da obučava druge vojnike za rukovanje artiljerijskim oružjem. Navodi da je bio i na ratištima u ostalim mjestima, ali ne zna je li bio u Kričkama jer mu ime tog mjesta, kao i ime žrtve SC, ništa ne znače.

12. Ispravno je prvostupanjski sud iznesenu obranu optuženika cijenio kao nevjerodostojnu i usmjerenu na otklanjanje kaznene odgovornosti, budući da je u suprotnosti s izvedenim dokazima.

13. Naime, iz dokumentacije vojnih vlasti na području tadašnje tzv. RS Krajine, odnosno izvješća GŠ SV RS Krajina od 1. ožujka 1993., koje je sačinjeno povodom ubojstva više građana hrvatske nacionalnosti, nesporno proizlazi da je između ostalih, 16. veljače 1993. u Kričkama ubijen civil KC te se u tom izvješću eksplicitno konstatira da je to ubojstvo počinio dobrovoljac MC (list 342. spisa), što proizlazi i iz dokumenta koji nosi oznaku obo 75. mtbr. od 17. veljače 1993. (list 343. spisa). U tom dokumentu, vezano uz ubojstvo KC, se navodi da su petorica članovi vojne patrole, među kojima i optuženik, dobili zadatak da obiđu mjesto Kričke gdje žive J te je optuženik pretresao kuću SC, koji mu je tom prilikom, po njegovoj izjavi, iznenada prišao iza leđa, zbog čega se on okrenuo i ispalio u njega hitac koji ga je pogodio u glavu, od kojeg je isti na mjestu preminuo.

14. U svezi naprijed navedenog, istražni sudac Okružnog suda u Kninu tzv. Republike Srpske Krajine 17. veljače 1993. je na mjestu događaja izvršio očevid te iz zapisnika o uviđaju (list 12. spisa) proizlazi da su stvari – odjevni i drugi predmeti, u svim sobama na katu kuće SC, razbacani i ispreturani, tako da je i najmanja sitnica u ormaru koji je otvoren, izbačena, a s desne strane ulaznih vrata, s vanjske strane balkona je pronađena lokva krvi veličine 50x60 cm nepravilnog oblika, na kojem je mjestu, prema izjavi prisutnih, ubijen KC.

15. Iz naprijed navedenih službenih dokumenata, koje prvostupanjski sud nije imao razloga dovesti u sumnju, nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika da nije utvrđen njegov identitet kao počinitelja inkriminiranog djela, jer to također proizlazi i iz iskaza svjedoka BC, koji je naveo da je nakon događaja došao u kuću SC gdje je zatekao JC, a isti mu je tom prilikom rekao da je oštećenik krenuo prema njemu s odvijačem i da ga je tada upucao.

16. Isto tako, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da kritične zgode isti nije postupio u nužnoj obrani niti je prekoračio granice nužne obrane zbog jake prepasti, iako se u svom iskazu iznesenim pred Višim sudom u Beogradu, nije tako niti branio, ali bi to proizlazilo iz svjedočkih iskaza.

17. Naprijed navedena utvrđenja prvostupanjski sud ispravno temelji iz okolnosti koje su prethodile ubojstvu SC, jer iz svjedočkih iskaza AC, GC i ČC, oštećenikovih susjeda koji su vidjeli ono što se kritične zgode događalo ispred njegove kuće, proizlazi da se tom prilikom kod štale SC zaustavio kamion iz kojega je izašla skupina „četnika“ u maskiranim odorama i naoružani puškama. S tim u vezi svjedokinja AC je iskazala da je KC tom prilikom izašao na cestu te je razgovarao s tim „četnicima,“ a kako je vidjela je da su oni ljuti, zatvorile je vrata kuće i više nije gledala, međutim, kad je kamion otišao, s suprugom GC je otišla do Nikoline kuće te su istog pronašli mrtvog na ulaznim vratima stana na katu, a u njegovoj je ruci je vidjela mali odvijač. Svjedok RC je iskazao da je vidio da su „četnici“ ispred sebe tom prilikom SC tjerali od štale prema njegovoj kući, a ubrzo je čuo i pucanj, da bi nakon toga tamo otišao VC koji mu je potom rekao da Nikolino tijelo leži na terasi, što je isti u svom svjedočkom iskazu potvrdio, navodeći također da je u Nikolinoj ruci vidio odvijač.

18. U kontekstu naprijed iznesenog opisa događaj, ispravno prvostupanjski sud, u odnosu na atmosferu i stanje pod kojim su na tom tada privremenom okupiranom području u selu Kričke živjeli preostali građani hrvatske nacionalnosti, u uvjetima koji su vladali za vrijeme okupacije sela od strane paravojnih postrojbi iz Srbije i paravojnih srpskih postrojbi u tzv. Republici Srpskoj Krajina, kao bitan ističe svjedočki iskaz IC koji je s tim u vezi, jednako kao što to proizlazi i iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, iskazao da su ti mještani hrvatske nacionalnosti živjeli u strahu, da nisu smjeli pisnuti odnosno povisiti glas i da su gluposti što se pričalo da je oštećenik odvijačem napao osobu koja ga je kasnije usmrtila.

19. S obzirom na naprijed izneseno, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, doista je bilo iluzorno i teško zamislivo da bi oštećeni KC, koji je u vrijeme počinjenja djela imao 66 godina, suočen s prijetnjama i okružen od strane više dobro naoružanih pripadnika paravojnih srpskih postrojbi koji su ga kritične zgode od štale tjerali ispred sebe prema njegovoj kući, u toj za njega bezizglednoj situaciji im se suprotstavio na način da je jednog od njih, u ovom slučaju optuženog JC, kako bi to proizlazilo iz iskaza svjedoka BC, a prema onom što mu je navodno ispričao sam optuženik, napao odvijačem. Sve da je taj odvijač i viđen u ruci žrtve kako su to iskazali naprijed navedeni svjedoci, očito je do toga došlo naknadno, i to od strane optuženika i osoba koje su s njim, koristeći ratne prilike i apsolutnu dominaciju nad građanima hrvatske nacionalnosti koji su živjeli na tada privremeno okupiranim područjima tzv. Republike Srpske Krajine, pljačkali njihovu imovinu, pa su, kako bi prikrili stvarni motiv događaj te opravdali nepotrebnu uporabu oružja i ubojstvo oštećenika, a u cilju da od sebe otklone kaznenu odgovornost, u ruku mu podmetnuli odvijač inscenirajući tako postojanje nužne obrane.

20. To je u suglasju s onim što je u svom svjedočkom iskazu naveo EC. Naime, taj svjedok je iskazao da mu je CC na položaju rekao da je ubijen KC i da ga je ubio jedan dragovoljac koji je prvo otišao do njegovog susjeda s kojim je KC bio u svađi, tražeći od njega novac, a ova ga je uputio na KC za kojeg je rekao da ima novca jer je dan ranije prodao jednu svinju. Nakon toga je taj dragovoljac otišao u Barišićevu kuću te mu je stavio automatsku pušku ispod brade, a kad mu je KC rekao da nema novca, pucao je u njega. Okolnost da je u džepu oštećenika kasnije pronađen iznos od 1.400,00 DEM, na što se upire u žalbi, ne dovodi u pitanje motiv djela, imajući u vidu činjenicu da su sve stvari i predmeti u kući oštećenika bile ispreturane i razbacane, što je nedvojbeno učinjeno u svrhu pretrage i pronalaska novca i drugih vrijednih stvari u kući radi otuđenja.

21. Iskaze naprijed navedenih svjedoka prvostupanjski je sud pravilno vrednovao i cijenio ih kao vjerodostojne jer isti, vezano uz inkriminirani događaj, nisu imali razloga neistinito iskazivati.

22. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je ispravno zaključio da se u ponašanju optuženog JC ostvaruju sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZ RH, za koje ga je proglasio krivim te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

23. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu.

24. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud optuženiku, kao otegotno, cijenio da je inkriminirano kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, dakle, najtežim oblikom krivnje, zatim činjenicu da se kao dragovoljac došao boriti u drugu državu i da je ubio nevinu civilnu žrtvu u dobi od 66 godina i to ispred ulaznih vrata njegove obiteljske kuće, što upućuje na izuzetnu bešćutnost i bezobzirnost, dok olakotnih okolnosti nije našao.

25. I po stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku vrednovao sve naprijed utvrđene otegotne okolnosti te ga je, bez obzira na to što je od inkriminiranog kaznenog djela prošlo više od 30 godina, na što optuženik ukazuje u žalbi, ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina. Izrečena kazna nije prestroga, već je primjerene težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika te okolnostima djela, pa će se njome ostvariti svi oni u članku 31 OKZ RH predviđeni ciljevi i svrhe specijalne i generalne prevencije u kažnjavanju, a ujedno, imajući u vidu pogibeljnost djela, ta kazna sadrži dostatnu društvenu osudu za počinjeno djelo.

26. Zbog svega naprijed iznesenog, a budući da nije utvrđeno postojanje povreda kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić