REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-240/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], i to UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], Interkapital d.d., OIB: 91995585043 i ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Savska cesta 1, 10000 Zagreb, OIB: 03744272526, a ovaj opet po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. ožujka 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ŠE, vježbenice u Odvjetnikom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb i tuženice osobno, dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 144/2022 od 2. siječnja 2024. godine, u dijelu pod točkom 1. u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 917,91 eur / 6.916,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.01.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.03.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.04.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.05.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.06.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.07.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.08.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.09.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.12.2020. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.01.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.04.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.05.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.06.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.07.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.09.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.10.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.11.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.12.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur / 218,50 kn od 16.01.2022. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-144/2022 od 2. siječnja 2024. godine, u dijelu pod točkom 1. u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 eur / 1.125,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 564,13 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji-suvlasnici stambene zgrade u [adresa], podnijeli su dana 8.07.2022. godine prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem predlažu donošenje rješenja o ovrsi, u kojem će se naložiti tuženici da solidarno isplati tužiteljima iznos od 917,91 eur / 6.916,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 eur / 1.125,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a sve na ime neplaćene pričuve za stambeni prostor u vlasništvu tužene.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je pravodobno podnijela prigovor u kojem ističe da izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve koji je priložio tužitelj ima datum 30.04.2022. godine, a rješenje o ovrsi 2.01.2024. godine, koje je zaprimila 9.01.2024. godine. Tužena ističe da ju zanima gdje je vidljiva uplata od 30.04.2022. do 15.12.2023. godine. Navodi da se potraživanje s osnova zajedničke pričuve smatra povremenim potraživanjem na koji treba primijeniti trogodišnji rok zastare prema Zakonu o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, budući da je isti istekao, ne priznaje nikakvo dugovanje tužitelju jer isto ne postoji.

3. Slijedom navedenog, ovaj sud je po prigovoru tuženice, rješenjem poslovni broj Povrv-240/2024-2 od 26. kolovoza 2024. godine, temeljem odredbe članka 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje u tekstu OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-144/2022 od 2. siječnja 2024. godine, u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje i odredio kako će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 8.10.2024. godine tužitelj ističe da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], površine 109,25 m2, pod sistemskim brojem: 05452139, a koji je u vlasništvu tuženice, što tužena ni ne spori. Tužitelj ističe da je zajednička pričuva odredbom članka 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje u tekstu: ZV) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Odredbom članka 89. st. 2. gore citiranog zakona, određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. S obzirom na to da je upravo tužena vlasnik predmetnog stambenog prostora, što tužena niti ne spori, ista je sukladno zakonu dužna doprinositi u zajedničku pričuvu. Tužitelj ukazuje da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom, sukladno odredbi članka 375. ZV-a. Navedenim ugovorima, a prvenstveno međuvlasničkim ugovorom, jasno su određeni uvjeti plaćanja i izvršenja ostalih obveza suvlasnika nekretnine. U pogledu visine potraživanja za nekretninu pod sistemskim brojem 05452139 tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje od rujna 2019. godine do prosinca 2021. godine u iznosu od 218,50 kn/28,30 EUR obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima: 2,00 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 109,25 m2 = 218,50 kn/28,30 EUR. Dodatno, tužitelj obavještava sud kako do dana pisanja ovog podneska nije evidentirao niti jednu uplatu tuženika na ime utuženih mjesečnih zaduženja po osnovi zajedničke pričuve. Istaknuti prigovor zastare tužitelj smatra u cijelosti neosnovanim te ukazuje na stajalište Županijskog suda u Rijeci, koji u svojoj odluci posl. broj Gž-1301/2014 od 27. studenog 2014. izrijekom navodi kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem tražbina tužitelja na ime stambene pričuve zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na to da u ovom predmetu čak i najstariji utuženi račun ne ispunjava pretpostavke za zastaru potraživanja prema općem zastarnom roku opisanom u članku 225. Zakona o obveznim odnosima, takav je prigovor tuženika u cijelosti neosnovan. Međutim, sve i kad bi se uzelo da predmetno potraživanje predstavlja povremenu tražbinu, navedeno dugovanje ni prema trogodišnjem roku ne bi bilo u zastari. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da je dokazao osnov i visinu svog potraživanja te predlaže da naslovni sud platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održi na snazi u cijelosti, kao i da obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

5. Tužena na ročištu dana 18. ožujka 2025. godine navodi da ostaje kod prigovora i svih dosadašnjih navoda, kod prigovora zastare te ističe da evidencija uplata od strane tužene nije točna i da je dug daleko manji od ovog utuženog. Predlaže da se tužitelj očituje jesu li svi suvlasnici suglasni da se raspolaže njihovim osobnim podacima i jesu li za to dali suglasnost tužitelju i jesu li svi obuhvaćeni u tom prijedlogu za ovrhu odnosno tužbi. Zaključno, tužena navodi da nakon 5 godina nema dokaze da je platila dio utuženog potraživanja, pa sada više ne zna je li nešto platila ili nije, međutim ostaje kod prigovora zastare, jer su potraživanja iz 2019. godine, a dobila je rješenje o ovrsi javnog bilježnika 2024. godine i smatra da je cijelo potraživanje u zastari ili barem dobar dio.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 23 spisa), u račune (list 24-25 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 48 spisa), u Međuvlasnički ugovor (list 49-54 spisa), u popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list 55-57 spisa), u Ugovor o upravljanju zgradom (list 58-62 spisa), u pravila postupanja kod ustupanja radova (list 63-64 spisa), u Zapisnik o primopredaji stambene zgrade [adresa] (list 65- 67 spisa), u godišnji program upravljanja (list 68-69 spisa), te u povijesni izvadak iz sudskog registra za GSKG (list 70-74 spisa).

7. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je odlučio kao u izreci.

9. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu odnosi se na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], pod sistemskim brojem 05452139, površine 109,25 m2, a koji je u vlasništvu tuženice.

10. Naime, odredbom članka 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 70/19 - dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

11. Člankom 90. st. 1. 2. ZVDSP-a propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

12. Slijedom citiranih odredbi, a obzirom da je tuženica vlasnica predmetnog stambenog prostora, a što ista ne osporava i što jasno proizlazi i iz zk izvatka za predmetnu nekretninu, ista je dužna plaćati zajedničku pričuvu.

13. Nadalje, odredbom članka 375. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), stavkom 2. istog članka propisano je između ostaloga i da Međuvlasnički ugovor sadrži uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

14. Slijedom citirane odredbe, visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni su i u konkretnom slučaju međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom, a što sve jasno proizlazi iz izvedenih dokaza i to iz Međuvlasničkog ugovora, iz popisa zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, te iz Ugovora o upravljanju zgradom.

15. Glede visine tužbenog zahtjeva prvenstveno valja reći da se kako navodi tužitelj, redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje od rujna 2019. godine do prosinca 2021. godine u iznosu od 218,50 kn/29,00 EUR obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima: 2,00 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 109,25 m2 = 218,50 kn/29,00 EUR, a koji obračun kao logičan i ispravan prihvaća i ovaj sud, pa je stoga i sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-144/2022 od 2. siječnja 2024. godine, u dijelu pod točkom 1. u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 917,91 eur / 6.916,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od slijedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a što je vidljivo iz Izvatka iz poslovnih knjiga koji je vjerodostojna isprava, a kako to stoji pod točkom I. izreke presude, dok je pod točkom II. izreke presude sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-144/2022 od 2. siječnja 2024. godine, u dijelu pod točkom 1. u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 eur / 1.125,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

16. Glede istaknutog prigovora zastare valja reći da u smislu odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08. i 125/11. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Zakon o obveznim odnosima) sredstva zajedničke pričuve predstavljaju tražbinu povremenih davanja, koja kao takva zastarijeva za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 08. srpnja 2022. godine, valja reći da postavljeni tužbeni zahtjev s dospijećem pojedinih mjesečnih iznosa od 16.10.2019. godine do 16.01.2022. godine nije u zastari, jer od dospijeća najstarijeg potraživanja pa do podnošenja prijedloga za ovrhu nije prošlo tri godine, te je stoga prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

17. U odnosu na prigovore tuženice u vezi s aktivnom legitimacijom u ovom sporu, valja reći da u ovom postupku na strani tužitelja nastupaju suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju te vode spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade (zajedničke pričuve), a ne u korist pojedinih suvlasnika. Dakle, tužitelji ne zahtijevaju naplatu tražbine za svoj račun, nego za račun zajedničke pričuve. Slijedom navedenog, sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnine i sl. predstavlja ekscesivni formalizam. Pravni stav koji odgovara navedenom stajalištu zauzeo je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. U-III/2569/2015 od 28. veljače 2019. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na to da je nesporno da u konkretnom slučaju tužitelji nastupaju u svojstvu suvlasnika gore navedene zgrade te da su zastupani po upravitelju, a što je jasno vidljivo iz međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom, tužitelji nisu dužni posebno dokazivati aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja u ovom postupku, pa je stoga i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

18. Isto tako, a imajući u vidu da tužena ama baš ničim nije dokazala da je platila i najmanji dio utuženog potraživanja, temeljem čl. 221.a ZPP-a odbijen je kao neosnovan i ovaj prigovor tuženice.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, 155. ZPP-a, pri čemu valja reći da je sud ukinuo toč. 1. predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je odlučeno o trošku ovršnog postupka jer se radi o jedinstvenom postupku neovisno o činjenici što je postupak započet podnošenjem ovršnog prijedloga koji je kasnije prešao u parnicu povodom prigovora tuženika (tako Zaključak br. 3. od 2. lipnja 2017. sa sastanka Vrhovnog suda RH sa županijskim sudovima). Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku uvećan za PDV od 25%, odnosno 937,50 kn, predujam i ostatak naknade javnog bilježnika sve uvećano za 25%, odnosno ukupno 187,50 kn, dakle 1.125,00 kn / 149,31 eur. Nadalje, tužitelju je za sastav podneska od 8.10.2024. godine priznato 150,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu dana 17.03.2025. godine 150,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 300,00 eur, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 375,00 eur. Kada se navedenom iznosu doda trošak sudske pristojbe na presudu od 39,82 eur i onaj trošak iz ovršnog postupka od 149,31 eur dobije se iznos od 564,13 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom III. izreke presude.

20. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješ. o pristojbi na presudu od 39,82 eur (cijeli iznos bez mogućnosti plaćanja polovice)

2. pun. tuženika