Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-439/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinje Jasne Bratek, predsjednice vijeća, te izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik iz Splita, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3351/2023-20 od 29. travnja 2024., a ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-3351/2023-24 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3351/2023-20 od 29. travnja 2024., a ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-3351/2023-24 od 20. siječnja 2025.
II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, »U Splitu, 27.11.2006.«, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita (kreditora), solemniziranog po javnom bilježniku mr. Zoji Puljiz iz Splita, pod brojem OU-1021/06 dana 30. 11. 2006., i to, u dijelu u kojem je u istima ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF).
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju isplati ukupni iznos od 43.147,10 € sa zateznom kamatom koja za razdoblje do 31.07.2015. g. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:
- 225,29 eura od 31.08.2011. do isplate;
- 187,42 eura od 30.09.2011. do isplate;
- 205,80 eura od 31.10.2011. do isplate;
- 203,96 eura od 30.11.2011. do isplate;
- 219,24 eura od 31.12.2011. do isplate;
- 232,65 eura od 31.01.2012. do isplate;
- 234,95 eura od 28.02.2012. do isplate;
- 226,59 eura od 31.03.2012. do isplate;
- 233,20 eura od 30.04.2012. do isplate;
- 237,89 eura od 31.05.2012. do isplate;
- 231,55 eura od 30.06.2012. do isplate;
- 233,95 eura od 31.07.2012. do isplate;
- 229,34 eura od 31.08.2012. do isplate;
- 218,84 eura od 30.09.2012. do isplate;
- 231,44 eura od 31.10.2012. do isplate;
- 237,81 eura od 30.11.2012. do isplate;
- 234,23 eura od 31.12.2012. do isplate;
- 212,15 eura od 31.01.2013. do isplate;
- 232,06 eura od 28.02.2013. do isplate;
- 234,38 eura od 31.03.2013. do isplate;
- 227,43 eura od 30.04.2013. do isplate;
- 204,51 eura od 31.05.2013. do isplate;
- 204,54 eura od 30.06.2013. do isplate;
- 210,95 eura od 31.07.2013. do isplate;
- 220,89 eura od 31.08.2013. do isplate;
- 234,43 eura od 30.09.2013. do isplate;
- 19.629,55 eura od 31.10.2013. do isplate;
- 41,45 eura od 30.11.2013. do isplate;
- 44,27 eura od 31.12.2013. do isplate;
- 85,22 eura od 31.01.2014. do ispate;
- 88,64 eura od 28.02.2014. do isplate;
- 87,97 eura od 31.03.2014. do isplate;
- 84,89 eura od 30.04.2014. do isplate;
- 84,14 eura od 31.05.2014. do isplate;
- 84,97 eura od 30.06.2014. do isplate;
- 89,20 eura od 31.07.2014. do isplate;
- 92,81 eura od 31.08.2014. do isplate;
- 92,49 eura od 30.09.2014. do isplate;
- 13.909,15 eura od 31.10.2014. do isplate;
- 2.926,87 eura od 31.10.2014. do isplate;
III Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknadi nastali parnični trošak u iznosu od 17.294,65 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. travnja 2024., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenog razloga navedenog u čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
5. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za utvrđenje pravnih činjenica od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj s pravnim prednikom tužene 15. veljače 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu na iznos od 201.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz valutu CHF, te naknada za prijevremenu otplatu kredita, tako da je tužitelj zbog promjene tečaja platio veći iznos od 40.220,23 EUR- a, a zbog ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iznos od 2.926,87 EUR-a, odnosno ukupno iznos od 43.147,10 EUR-a.
7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kada je utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu i na odredbu o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita.
8. Pobijana presuda u skladu je i s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama ZZP-a i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj.
9. Odredbom čl. 106. st. 1. ZZP-a propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu sa čl. 118. ZZP-a.
10. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.
11. Stoga su bez pravnih posljedica žalbene tvrdnje kojima se ističe drugačije pravno mišljenje.
12. Tužene banke nisu na transparentan način obavijestile potrošača o riziku promjene vezane za CHF, tako da u smislu kolektivnog spora vrijedi presumpcija da se nije pregovaralo o toj odredbi, dok tužena na osnovi stanja spisa i rezultata postupka nije dokazala drugačije činjenično stanje.
13. Neosnovani su žalbeni navodi da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovornih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.
14. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.), jer je zbog promjene tečaja na tuženu prešao dio imovine tužitelja, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.
15. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj SuIV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. studenog 2019. godine, a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna, 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
16. Neosnovano žalbenim navodima osporava tijek zatezne kamate na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Ovo iz razloga jer je tužena nesavjesni stjecatelj, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim. Stoga je i kamata pravilno dosuđena od dana izvršene uplate svakog pojedinog obroka kao dana stjecanja.
17. Visina naknade za prijevremenu otplatu kredita nije jasno definirana, a prvostupanjski sud je na osnovi izvedenih dokaza utvrdio i ocijenio da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe, a da tužena na kojoj je bio teret dokaza nije dokazala da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje ZPP). S tim u vezi valja navesti i da je tužena odustala od saslušanja predloženog svjedoka HN i svjedokinje RNU u podnesku od 27. rujna 2023., a nakon toga predložila je saslušanje svjedokinje KN.
17.1. Prema rezultatima postupka proizlazi da je sud odustao od izvođenja tog dokaza nakon što je ta svjedokinja višekratno ispričala svoj nedolazak na ročište radi saslušanja zbog poslovne spriječenosti i uz napomenu da već nekoliko godina nije zaposlenica tuženika i da se ne sjeća predmetnog kredita.
17.2. Tužena nije imala drugih dokaznih prijedloga, tako da se neosnovano žalbenim navodima ističe da je sud donio odluku bez izvođenja dokaza.
18. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita.
19. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jasna Bratek
