Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pr-17/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Općine Josipdol, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku IK, protiv tuženika ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice pok. FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Nikoli Horvatu, odvjetniku iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić, P. Preradovića 16, Karlovac, radi naknade štete, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici pok. FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Općini Josipdol, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.912,89 eur-a (52.883,66 kn) uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 2. prosinca 2016. pa do isplate po stopi od 7,88% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ujedno se tuženiku nalaže da tužitelju naknadni parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 7,88% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju Općini [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak 1.687,50 eur-a, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 29. travnja 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pr-1/15 od 9.6.2016. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-1236/16 od 26.10.2016. naloženo tužitelju i tuženiku da solidarno isplate NK iz [adresa], na ime pravične naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu (duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, povreda ugleda i časti) novčani iznos od 70.000,00 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 9.6.2016. pa do isplate, na ime naknade materijalne štete (izgubljena zarada) novčani iznos od 10.591,66 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 9.6.2016. pa do isplate, te da joj naknade trošak izvedenih vještačenja u iznosu od 6.727,30 kn. Prethodno navedeni parnični postupak je NK, koja je bila zaposlenik tužitelja jednako kao i tuženik FK, pokrenula protiv stranaka radi naknade štete tvrdeći da je od strane tuženika FK, koji joj je bio neposredno pretpostavljeni na radnom mjestu bila izvrgnuta uznemiravanju, spolnom uznemiravanju, te je zbog navedenog pretrpjela štetu.

Sudovi su utvrdili da je NK pretrpjela uznemiravanje na radnom mjestu za koje je bio odgovoran tuženik FK, te joj dosudili novčane iznose na ime naknade štete kako je to navedeno.

Dana 2.12.2016. tužitelj je NK isplatio polovicu svih iznosa sa kamatama dosuđenih gore navedenim presudama odnosno ukupni iznos od 52.883,66 kn. Zakonom o radu, kako važećim tako i u svim ranijima, propisano je da radnik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknadi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

Obzirom je tuženik FK, štetu trećoj osobi NK uzrokovao namjerno, a što je utvrđeno i u postupku vođenom u predmetu Pr-1/15, to postoji njegova regresna odgovornost prema tužitelju kao poslodavcu, obzirom je tužitelj oštećenoj NK djelomično isplatio iznose naknade štete. Tužitelj na isplaćeni iznos potražuje i isplatu zateznih kamata od sljedećeg dana nakon izvršenja isplate 3.12.2016. pa do isplate. Zbog prethodno navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom poslovni broj Gž-1236/16-2 od 26.10.2016. Županijskog suda u Karlovcu, kojom je preinačena presuda poslovni broj Pr-1/15-81 od 9.6.2016. Općinskog suda u Ogulinu, naloženo strankama da solidarno isplate NK na ime pravične naknade štete novčani iznos od 70.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 9.6.2016. do isplate na ime nematerijalne štete te novčani iznos od 10.591,66 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 9.6.2016. do isplate na ime materijalne štete te parnične troškove u iznosu od 6.727,30 kn.

Nadalje tuženik djelomično priznaje da je u parničnom postupku NK, koja je kao i tuženik bila zaposlenik tužitelja, pretrpjela štetu za koju je odgovoran tuženik. Naime, iz drugostupanjske pravomoćne presude nesporno proizlazi da je primjenom ranijeg Zakona o obveznim odnosima i Zakona o radu utvrđeno da su tuženici FK i [adresa] suodgovorni u razmjeru od 50% za štetne posljedice manifestirane u zdravlju tužiteljice NK. Prema tome, navod iz tužbe o isključivoj odgovornosti tuženika FK je neosnovan budući da je pravomoćnom odlukom u parnici, koja je prethodila predmetnoj, utvrđena podijeljena odgovornost stranaka.

Tuženik navodi da ne osporava da bi tužitelj 2.12.2016. isplatio NK novčani iznos od 52.883,66 kn po pravomoćnoj presudi.

Tužitelj pogrešno tumači pravomoćnu sudsku odluku o naknadi štete NK pa posljedično tome pogrešno primjenjuje odredbe Zakona o radu i Zakona obveznim odnosima, koji su bili na snazi u vrijeme kritičnog događaja.

Naime, navedenim je zakonima propisano da radnik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je naknaditi poslodavcu iznos naknade isplaćene trećoj osobi. U parnici koja je prethodila ovoj pravnoj stvari, kao suodgovorni za nastalu štetu utvrđeni su oboje tada tuženika, a sada stranaka u ovom postupku i to u razmjeru od 50%.

Prema tome, pozivanje tužitelja na naprijed navedenu odredbu Zakona o radu je neosnovana, jer je tužitelj utvrđen odgovornim za nastalu štetu u razmjeru od 50%, a tuženik od preostalih 50%.

Postupanjem tužitelja, kada je isplatio svoj dio solidarne obveze, je izvršena pravomoćna sudska odluka. Ne radi se o plaćanju dijela naknade štete za koju bi bio odgovoran tuženik.

Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Tuženik predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te potražuje parnične troškove.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i čitanje Presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl.br. Pr-1/15-81 od 9. lipnja 2016. (list 4-11 spisa), Presude Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-1236/2016-2 od 26. listopada 2016. (list 12-15 spisa) i Naloge za plaćanje (list 16-21 spisa).

4. Tužitelj je na ročištu održanom 16. rujna 2019. odustao od prijedloga da se izvrši uvid u spis Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl.br. Pr-1/15.

4.1. Sud je proveo sve predložene dokaze i pun. stranaka su predložili zaključenje glavne rasprave.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik regresira iznos koji je isplatio oštećenoj osobi 2. prosinca 2016. po pravomoćnoj presudi istoga suda posl. broj Pr- 1/15 od 9. lipnja 2016. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-1236/2016-2 od 26. listopada 2016. te naloženo tužitelju i tuženiku da solidarno isplate NK nematerijalnu štetu (duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, povrede ugleda i časti) 70.000,00 kn na ime naknade materijalne štete (izgubljena zarada) 10.591,66 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom i naknadom parničnog troška (vještačenja) od 6.727,30 kn. Radi se o šteti koju je pretrpjela NK ranija zaposlenica tužitelja uznemiravanjem od tuženika kao neposredno pretpostavljenog. Tužitelj, koji je 2. prosinca 2016. naknadio oštećenici polovicu dosuđene obveze (52.883,66 kn/6.912,89 eur-a), traži povrat plaćenog uz obrazloženje da je za štetu isključivo odgovoran tuženik.

7. Povodom revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-2010/2019-2 od10. ožujka 2020. i presudu Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu posl.br. Pr-55/2017-25 od 30. rujna 2019., te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. U ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-436/2021-2 od 18. srpnja 2023. se navodi da u konkretnom slučaju niže stupanjski sudovi nisu utvrđivali je li tuženik bilo krajnjom nepažnjom, bilo namjerno, prouzročio štetu bivšoj zaposlenici tužitelja, NK, a zbog pogrešnog pravnog pristupa niže stupanjskih sudova ostalo ne neutvrđeno je li navedena šteta od strane FK pričinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje i zavisno od toga može li osnovano u drugoj (ovoj) parnici poslodavac (ovdje tužitelj) od tuženika tražiti da mu tuženik, kao zaposlenik, nadoknadi navedeni iznos.

9. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao poslodavac tuženika isplatio 52.883,66 kn ( 6.912,89 eur-a) NK, kao oštećenoj osobi, 2. prosinca 2016., postupajući po pravomoćnoj presudi istoga suda broj Pr-1/15 od 9. lipnja 2016. i presudi Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1236/2016-2 od 26. listopada 2016.,

- da je navedenim presudama naloženo tužitelju i tuženiku da solidarno isplate NK nematerijalnu štetu (duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, povrede ugleda i časti) 70.000,00 kn, na ime naknade materijalne štete (izgubljena zarada) 10.591,66 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

- da se radi o šteti koju je ranija zaposlenica tužitelja NK pretrpila uznemiravanjem na radnom mjestu od tuženika kao neposredno pretpostavljenog, pa da je odgovornost Općine Josipdol solidarna sa štetnikom FK sukladno čl. 109. Zakona o radu,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. ZK tužiteljica zbog situacije na radnom mjestu trpjela strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koji su se manifestirali kroz depresivne simptome težeg intenziteta, ali da su ovi simptomi samo jednim dijelom posljedica događaja na radnom mjestu, u razmjeru od 50%, a dugim dijelom, (u preostalom razmjeru) od 50%, posljedica drugih stresnih događaja u životu i senzibilne strukture ličnosti, te je zaključio da su tuženici odgovorni u razmjeru od 50% za štetne posljedice manifestirane u zdravlju tužiteljice,

- da tužitelj, koji je nadoknadio oštećenici polovicu dosuđene obveze (52.883,66 kn), traži povrat tog plaćenog iznosa uz obrazloženje da je za štetu isključivo odgovoran tuženik, a da se tuženik tome protivio tvrdeći da je pravomoćnom presudom suodgovoran sa tužiteljem u razmjeru od 50%.

10. Sporno je, je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju navedeni iznos.

11. Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu regulirana je u Zakonu o radu (''Narodne novine'', broj 54/95, 64/95,17/01, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, s obzirom na vrijeme kada je došlo do štete, te je u čl. 105. ZR-u propisano:

''(1) Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

(2) Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao. (3) Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima. (4) Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim (krivičnim) djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno''.

11.1. Dakle, poslodavac ima pravo potpunog regresa prema radniku koji je namjerno prouzročio štetu trećoj osobi.

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji, kako navodi u tužbi, na odredbi Zakona o radu, koja propisuje da radnik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

13. Uvidom u Presudu Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu sud utvrđuje u bitnome da je u podnesku od 25. travnja 2016.g. tužiteljica NK navela da je tijekom postupka utvrđeno da se ponašanje 1. tuženika ČK prema tužiteljici očitovalo u njegovom stalnom i javnom isticanju nezadovoljstva s njezinim radom, a osnovanost svojih prigovora nikada nije dokazao niti je kao neposredno nadređeni bio pokrenuo postupak radi sankcioniranja njezinih eventualnih pogrešaka u radu, zatim da se ponašanje 2. tuženika Općine Josipdol prema tužiteljici očitovalo na način da je kao poslodavac bio potpuno pasivan u cijeloj situaciji ne pokušavajući provesti bilo kakav postupak radi rješavanja nastale situacije.

13.1. 2. tuženik Općina Josipdol u odgovoru na tužbu je navela da nema saznanja o tome da je 1. tuženik FK od tužiteljice zahtijevao protupravno postupanje prilikom obavljanja njezinih radnih zadataka niti da je tužiteljica o ponašanju 1. tuženika ČK obavijestila 2. tuženika navodeći da mu nije jasno što se događalo između tužiteljice i 1. tuženika prije i poslije 11. svibnja 2002.g., a što bi imalo obilježja uznemiravanja i spolnog uznemiravanja tužiteljice od strane 1. tuženika ČK. Ne spori da je tužiteljici otkazan ugovor o radu o čemu se vodi upravni spor na Upravnom sudu Republike Hrvatske koji nije pravomoćno okončan. Poriče da bi kod tužiteljice nastupila bilo kakva šteta jer 2. tuženik ne nalazi da bi u bilo čemu bio odgovoran za taksativno navedene vidove nematerijalne štete na strani tužiteljice, koja nematerijalna šteta je možda i nastala kod tužiteljice, no 2. tuženik dozvoljava da je to šteta zbog pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, ali ne radi se o šteti koja bi nastala na radu ili u svezi s radom pa predlaže da se tužiteljica u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom.

13.2. 1. tuženik FK, saslušan kao stranka, u svom iskazu je naveo da obavlja poslove pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela 2. tuženika Općine [adresa], da je tužiteljica bila zaposlena u tom odjelu kao knjigovođa, računovođa, odbacuje navode tužiteljice kojima je iskazala da joj je upućivao riječi da je glupo žensko, da bi na poslu bilo kakvih političkih konotacija koje bi bile od utjecaja na njihov odnos za vrijeme dok je tužiteljica bila u radnom odnosu kod 2. tuženika. Tvrdi da nije pristustvovao sjednici Poglavarstva održanoj dana 16. srpnja 2001.g. jer da ga tadašnji načelnik nije pozvao, što mu je prigovorio. Zbog negativnog tijeka događaja u poslovanju ovog odjela, jer su informacije nekontrolirano izlazile van institucije odnosno zbog izlaska netočnih informacije je dao nalog tužiteljici da se strogo i cjelovito pridržava važećih uredbi i pravilnika. Zbog daljnjih problema u poslovanju dana 25. travnja 2002.g. je sačinio nalog tužiteljici radi pridržavanja propisa navedenih u tom nalogu. Priznaje da poslovni odnos između njega i tadašnjeg načelnika DK nije bio dobar i došlo je do problema u svezi potpisa, ponovno je nalogom od 23. svibnja 2002.g. dao konkretne primjedbe na rad tužiteljice. 2. tuženik je kao poslodavac zatražio kontrolu bolovanja tužiteljice u razdoblju od 8. kolovoza 2002. do 25. rujna 2002.g. Navodi da mu je žao što je kod tužiteljice došlo do zdravstvenih problema navedenih u dokumentaciji, međutim, da to ne znači da je ona bila spriječena uredno obavljati poslove svog radnog mjesta. Poriče da bi bolest tužiteljice bila u bilo kakvoj vezi sa njihovim odnosima na poslu, a zbog toga što je tužiteljica bila dugo vremena odsutna s posla 2. tuženik je odlučio ukinuti to radno mjesto.

13.3. Načelnik 2. tuženika ŠK u svom iskazu je naveo da dužnost načelnika 2. tuženika obavlja od mjeseca travnja 2003.g., da je prije toga bio član Poglavarstva 2. tuženika i zamjenik načelnika, u vrijeme predmetnih odnosa između tužiteljice i 2. tuženika je bio član Poglavarstva. Navodi da nema nikakvih neposrednih saznanja o međusobnih odnosa između tužiteljice i 1. tuženika ali mu se obraćala i tužiteljica zbog ponašanja 1. tuženika i 1. tuženik zbog nesuradnje i neizvršavanja radnih obveza tužiteljice, poznato mu je da su postojali određeni problemi u poslovanju zbog kašnjenja izvješća. O nastalim problemima je razgovarao sa tužiteljicom jer mu se ona žalila na sve ono što je navela u svom stranačkom iskazu u ovom postupku, na što joj je rekao da to nitko od drugih službenika nije potvrdio. Teško mu je govoriti o nekim odnosima kojima nije bio osobno prisutan.

13.4. Iz zapisnika sa četvrte sjednice Općinskog poglavarstva Općine Josipdol održane dana 4. rujna 2001.g. na čijem dnevnom redu je bilo i izvješće o stanju u Jedinstvenom upravnom odjelu, proizlazi da je u tom odjelu došlo do svađa između vršitelja dužnosti pročelnika i tužiteljice u tolikoj mjeri da je rad postao nemoguć, da se stanje toliko pogoršalo da je pročelnik bez prekida napadao, prijetio i ometao rad, nije prihvaćao realno stanje niti surađivao, kojom prilikom je i sam pročelnik naveo da se radi o sukobima poslovne naravi jer je tužiteljica sebi uzela ovlaštenja na koja nema pravo, ona se brani odlukom poglavarstva i naredbom načelnika, priopćivši načelniku da njegove naredbe nisu u skladu sa Zakonom i da se pročelnik za sve svoje nepristojnosti spreman ispričati.

13.5. Iz zapisnika sa nastavka četvrtke sjednice Općinskog poglavarstva 2. tuženika održane dana 6. rujna 2001.g. proizlazi da je prijedlog zaključka kojim se utvrđuje stanje u Jedinstvenom upravnom odjelu prihvaćen, a u kojem je navedeno da je stanje u tom odjelu nenormalno posebno imajući u vidu evidenciju stanja prihoda i rashoda općine kao i stanja međuljudskih odnosa o čemu će ovo Poglavarstvo odlučiti i poduzeti stegovne mjere.

13.6. Saslušani svjedok ŽK u svom iskazu je navela da je u radnom odnosu kod 2. tuženika 21 godinu kao viši stručni referent, obavlja uglavnom tajničke poslove. Sjeća se da je u vrijeme kada je tužiteljica bila u radnom odnosu kod 2. tuženika odnos između 1. tuženika ČK kao neposrednog rukovoditelja prema tužiteljici bio normalan. Osobno nema saznanja o odnosima između tužiteljice i neposrednog pretpostavljenog budući da je nakon što je tužiteljici izgorjela kuća, dio poslovnog prostora u kojem je bila smještena Općina Josipdol izmješten u prostorije zgrade dječjeg vrtića u kojem je svjedok obavljala poslove, a kako bi se tužiteljici oslobodio prostor Općine Josipdol u kojem bi mogla stanovati. Bilo je problema s tužiteljicom budući da ona nije htjela primati poštu radi čega su uveli knjigu pošte. Na urudžbenom zapisniku tužiteljica je predavala podneske vezano za svoj sukob sa 1. tuženikom ČK, ti podnesci su urudžbirani, o njima se raspravljalo na sjednici Općinskog poglavarstva i na sjednici Općinskog vijeća. Tužiteljica je imala problema i izvan posla, izgorjela joj je kuća, Općina Josipdol joj je nastojala maksimalno pomoći na način da su oslobodili dio svojih prostorija kako bi se tužiteljici osigurao prostor za stanovanje. Odnos tužiteljice prema svjedoku je uvijek bio nekorektan i u komunikaciji je dolazilo do sukoba. Bila je uobičajena praksa i prije spornog perioda, a i kasnije da se službenike upozorava na pravila ponašanja na poslu.

13.7. Svjedok PK u svom iskazu je navela da je 20 godina zaposlena u Općini Josipdol kao komunalni redar. Za vrijeme dok je tužiteljica radila kod 2. tuženika odnos tužiteljice prema svjedoku je bio korektan, a nije joj poznat odnos pretpostavljenog prema tužiteljici. Svi su znali dobiti od pročelnika upozorenje radi pravilnosti u obavljanju poslova. Poznato joj je da je tužiteljica imala težak život jer su tome razgovarale.

14. Iz obrazloženja presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1236/2016-2 od 26. listopada 2016. proizlazi da je tužiteljica temeljila svoju tužbu i tužbeni zahtjev na činjenici da je prvo tuženik, kao njezin neposredni nadređeni rukovoditelj u svojstvu pročelnika upravnog odjela Općine Josipdol "protupravno postupao prilikom obavljanja određenih radnih zadataka" na način da ju je uznemiravao i spolno uznemiravao, pa kako drugo tuženik (Općina Josipdol), kao poslodavac tužiteljice, nije odgovarajuće reagirao na njezine pismene primjedbe i zahtjeve za zaštitu prava radnika, su sve te okolnosti dovele do oboljenja tužiteljice, te konačno i ukidanja njezinog radnog mjesta.

14.1. Nadalje, proizlazi da ocjenom dokaza izvedenih pred prvostupanjskom sudom, ovaj sud nalazi da prileži osnovanost osnove tužbenog zahtjeva za odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, jer se ponašanjem prvo tuženika ostvaruje uvjet i zakonom kvalificirani oblik uznemiravanja iz članka 4. stavak 2. ZR-a ("uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od temelja iz članka 2. stavak 1. ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje i radnika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje"), ali ne i spolnog uznemiravanja iz stavka 3. Zakona ("spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje ili radnika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje"), dok odgovornost drugo tuženika proizlazi iz članka 109. ZR-a, prema kojem, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a kojim propisima, (čl. 200. ZOO-a), je određeno za koje vidove nematerijalne i materijalne štete mogu odgovarati odgovorna osoba u radnoj organizaciji, a i sam poslodavac.

14.2. Nadalje, proizlazi da tako iz dokumentacije tužiteljice dostavljene uz tužbu u spis proizlazi da se zbog postupanja prvo tuženika obraćala pravobraniteljici Republike Hrvatske za ravnopravnost spolova, Uredu Vlade Republike Hrvatske za ravnopravnost spolova, načelniku drugo tuženika i Općinskom poglavarstvu ukazujući na konkretne probleme u ophođenju prvo tuženika u odnosu prema tužiteljici, naslovljavajući dopise zahtjevom za zaštitu radnih prava, ali istovremeno i pisana dokumentacija koju je prvo tuženik, kao pročelnik upravnog odjela drugo tuženika višenavratno dostavljao tužiteljici u smislu obveze imperativnog izvršavanja radnih zadataka (sa vidno istaknutim "nalaže se") evidentno upućuje na narušene odnose između ovih osoba.

Da su odnosi u Upravnom odjelu Općine Josipdol teško narušeni posebno proizlazi iz zapisnika sa četvrte sjednice Općinskog poglavarstva Općine Josipdol održane dana 4. rujna 2001., u kojem načelnik drugo tuženika navodi da je "jedinstveni upravni odjel središte svađa djelatnika odnosno između vršioca dužnosti pročelnika i gospođe NK u tolikoj mjeri da je rad postao nemoguć", "da je pročelnik bez prekida napadao, prijetio i ometao rad jedinstvenog upravnog odjela", "da pročelnik nije prihvatio realno stanje da surađuje"…, pa čak prileži i konstatirana izjava prvo tuženika da će se "za sve svoje nepristojnosti ispričati", a koje sve okolnosti, promatrane u zajedništvu sa mišljenjem liječničkih vještaka angažiranih u ovom postupku, izvjesno upućuju da ponašanje prvo tuženika ostvaruje uvjet iz članka 4. stavak 2. ZOR-a, pa stoga i za njegovu građanskopravnu odgovornost za naknadu štete po općim principima obveznog prava sukladno članku 200. ZOO-a.

Nadalje, liječničkim vještačenjem koje je provedeno po liječniku psihijatru dr. Goranu Arbanas je utvrđeno da se teško narušeno psihičko stanje tužiteljice može pripisati problemima na poslu, kod čega se poziva na otpusno pismo liječnika iz siječnja 2003., a koje upućuje na "projekciju spram profesionalne okoline", ali istovremeno i psihologijski vještak prof. Mirjana Lulić bitno zaključuje da su iskazi tužiteljice u vezi događaja na radnom mjestu vjerodostojno iskazivali o ovom stresnom događaju. Dakle, sve su ovo okolnosti koje činjenično predstavljaju valjani i dostatni osnov za građanskopravnu odgovornost tuženika, pa je u tom smislu, a temeljem tužbenog zahtjeva tužiteljice od dana 25. travnja 2016., valjalo odlučiti i o osnovanosti visina postavljenih tužbenih zahtjeva za različite vidove pretrpljene nematerijalne i materijalne štete.

14.3. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da je radno mjesto tužiteljice, a nakon njezina povratka s bolovanja, ukinuto (odnosno, rješenjem drugo tuženika do 17. ožujka 2004. službeniku NK, računovođi, je prestao radni odnos po sili zakona s danom 18. ožujkom 2004.), te posebno s obzirom na postupanje prvo tuženika prema njoj u razdoblju od 2000. pa nadalje, stajalište je ovog suda da je izazvani težak stres kod tužiteljice, uz već konstatirane zdravstvene tegobe koje su se manifestirale u postojanju straha i psihičkih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, izazvali duševne boli zbog povrede ugleda i časti.

15. Odgovornost radnika za štetu mora biti posljedica propusta radnika u obavljanju poslova svog radnog mjesta ili u vezi s radom na tim poslovima, i to u odgovarajućoj vrsti i stupnju krivnje (namjera ili krajnja nepažnja). Poslodavac koji tvrdi da mu je radnik uzrokovao štetu treba dokazati koje su to radnje ili propusti radnika koje su dovele do štete prouzročene poslodavcu, u čemu se sastoji šteta kao i njezinu visinu.

15.1. Valja kod toga imati na umu:

- da „namjera“ i „krajnja nepažnja“ predstavljaju oblike krivnje, s time da se pod „namjerom“ podrazumijeva vrsta krivnje kod koje se zahtijeva da je štetnik postupao znajući i hotimice, dok „krajnja nepažnja“ (ili gruba nemarnost) predstavlja postupanje štetnika koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek,

- da tuženik za utuženu štetu ne može odgovarati po načelu pretpostavljene krivnje i samom činjenicom da je za tužitelja šteta nastupila,

16. Slijedom iznijetog, tužitelj je da bi uspio u sporu trebao dokazati (sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da je FK (u okolnostima konkretnog slučaja) na radu odnosno u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokovao (protupravnom štetnom radnjom ili propustom da postupi u skladu s obvezama) utuženu štetu.

17. Slijedom utvrđenja iz Presude Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu Pr-1/2015 i Presude Županijskog suda u Karlovcu Gž-1236/2016 sud utvrđuje

- da iz iskaza 1. tuženika FK iz Presude Pr-1/2015 proizlazi da obavlja poslove pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela 2. tuženika Općine Josipdol, da je tužiteljica NK bila zaposlena u tom odjelu kao knjigovođa – računovođa, da odbacuje navode tužiteljice NK kojima je iskazala da joj je upućivao riječi da je glupo žensko, da je zbog negativnog tijeka događaja u poslovanju ovog odjela jer su informacije nekontrolirano izlazile van institucije, odnosno zbog izlaska netočnih informacija je dao nalog tužiteljici da se strogo i cjelovito pridržava važećih uredbi i pravilnika, da je zbog daljnjih problema u poslovanju 25. travnja 2002. sačinio nalog tužiteljici radi pridržavanja propisa navedenih u tom nalogu, priznaje da poslovni odnos između njega i tadašnjeg načelnika DK nije bio dobar i da je došlo do problema u svezi potpisa pa je ponovno nalogom od 23. svibnja 2002. dao konkretne primjedbe na rad tužiteljice a da je 2. tuženik kao poslodavac zatražio kontrolu bolovanja tužiteljice u razdoblju od 8. kolovoza 2002. do 25. rujna 2002. Navodi da mu je žao što je kod tužiteljice došlo do zdravstvenih problema navedenih u dokumentaciji te da je zbog toga što je tužiteljica bila dugo vremena odsutna s posla 2. tuženik Općina Josipdol odlučio ukinuti to radno mjesto,

- iz Presude Gž-1236/2016 proizlazi i da je konstatirana izjava FK da se je za svoje nepristojnosti spreman ispričati,

- da iz iskaza načelnika 2. tuženika [adresa] ŠK proizlazi da je o nastalim problemima razgovarao s tužiteljicom NK jer mu se ona žalila na sve ono što je navela u svom stranačkom iskazu u ovom postupku, na što joj je on rekao da to nitko od drugih službenika nije potvrdio.

- da iz iskaza svjedokinje PK, zaposlenice kod 2. tuženika proizlazi da su svi znali dobiti od pročelnika upozorenje radi pravilnosti u obavljanju poslova

- da iz iskaza svjedokinje ŽK proizlazi da je bila uobičajena praksa i prije spornog perioda, a i kasnije da se službenike upozorava na pravila ponašanja na poslu,

- da iz zapisnika Općinskog poglavarstva Općine Josipdol od 4. rujna 2001. proizlazi da je 2. tuženik imao na dnevnom redu izvješće o stanju u Jedinstvenom upravnom odjelu, da je u tom odjelu došlo do svađa i između vršitelja dužnosti pročelnika i tužiteljice NK i da je pročelnik FK naveo da se radi o sukobima poslovne naravi jer je tužiteljica sebi uzela ovlaštenja na koja nema pravo. Nadalje, iz zapisnika od 6. rujna 2001. proizlazi da je stanje u tom odjelu nenormalno posebno imajući u vidu evidenciju stanja prihoda i rashoda Općine kao i stanja međuljudskih odnosa.

- da 2. tuženik Općina Josipdol protiv tuženika FK nije poduzimao nikakve stegovne postupke

- da je 2. tuženik Općina Josipdol dao kontrolirati bolovanje tužiteljice,

- da je 2. tuženik Općina Josipdol ukinuo radno mjesto tužiteljice NK i da je 2. tuženik Općina Josipdol dao otkaz tužiteljici.

17.1. Međutim, iz navedenih utvrđenja u vezi postupanja FK sud je utvrdio da u postupanju FK nije bilo namjere, odnosno krajnje nepažnje koja bi rezultirala odgovornošću prednika tuženika ĆK, FK za štetu prema tužitelju. Može se raditi o profesionalnoj pogrešci, o grešci u obavljanju dužnosti, međutim isto se ne može podvesti pod stupanj namjere, odnosno krajnje nepažnje. Naime, krajnja nepažnja po svom učinkom izjednačuje se s namjerom, a postupanje prednika tuženika na način kako je utvrđeno ne predstavlja ni jedno ni drugo, već možebitnu profesionalnu pogrešku, odnosno običnu nepažnju, koja ne dovodi do odgovornosti za štetu prema poslodavcu.

18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da u ovom slučaju nema osnove za regresnu odgovornost tuženika prema tužitelju, budući prednik tuženika nije postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

19. Odluku o troškovima sud je donio temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku te je tuženiku priznat zatraženi trošak zajedno s PDV- om od 25% i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eur-a, sastav žalbe od 21.2.2017. u iznosu od 125,00 eur-a, sastav podneska od 11.6.2018. u iznosu od 250,00 eur-a, zastupanje na ročištu 5.6.2018. u iznosu 125,00 eur-a, zastupanje na ročištu 16.9.2019. u iznosu od 250,00 eur-a, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eur-a, zastupanje na ročištu 24. listopada 2024. u iznosu od 125,00 eur-a (50% procesna pitanja), zastupanje na ročištu 20. siječnja 2025. u iznosu od 62,50 eur-a (25% ročište odgođeno prije upuštanja u raspravljanje), zastupanje na ročištu 17. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 eur-a i pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eur-a odnosno sveukupno 1.687,50 eur-a.

19.1. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe protiv rješenja o prekidu postupka od 23, veljače 2024. iz razloga što tuženik nije uspio sa žalbom pa je neosnovano teretiti tužitelja s navedenim troškom.

19.2. Punomoćnik tužene je zatražio i zateznu kamatu na troškove postupka pa je sud iste i dosudio od 29. travnja 2025. (dana presuđenja) do isplate a stopu zatezne kamate odredio je primjernom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu 29. travnja 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. [adresa], IK

2. Nikola Horvat, odvjetnik iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić, P. Preradovića 16, Karovac