REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1129/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-523/2024-2 od 27. kolovoza 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1593/2019-25 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-523/2024-2 od 27. kolovoza 2024. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1593/2019-25 od 29. travnja 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio jedno pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, i to:
„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“.
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer je pobijana odluka arbitrarna i jer je došlo do povrede načela jednakosti pred zakonom.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije poriče navode iz prijedloga te ističe da tužitelj prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-2868/2018 ima ovlaštenje utvrđivati ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u CHF iako su ugovorne stranke sklopile dodatak ugovoru na temelju kojeg je izvršena konverzija iz valute CHF u valutu EUR.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovnog ugovora o kreditu u CHF.
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odluka u sporu u pobijanom dijelu odluke ne ovisi o odgovoru na to pitanje. Naime, pobijanom presudom utvrđena je ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu (u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH izraženim u odluci Rev-2868/2018), dok se pitanjem problematizira pravo na "potpuno obeštećenje" tužitelja koji je prihvatio konverziju (što je predmet ukidnog dijela drugostupanjske odluke).
7. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava tuženik nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje, jer su dani svi razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a zbog čega pobijana odluka nije arbitrarna, a niti je došlo do povrede načela jednakosti pred zakonom. Osim toga, na temelju dokumentacije koja je priložena uz prijedlog za dopuštenje revizije proizlazi da tuženik nije iscrpio dopušteni pravni put.
9. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
10. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
