Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-76/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GČ, zbog kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog GČ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj K-15/2024-41 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog GČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj K-15/2024 od 26. travnja 2024. na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Čakovcu, broj K-147/18-2 od 10. srpnja 2018. stavljena je izvan snage.

2. Istom presudom okrivljeni GČ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te je na temelju članka 132. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP okrivljeni GČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP u iznosu od 823,77 eura i iz točke 6. ZKP u paušalnoj svoti od 132,72 eura, sve u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, i iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika i to oštećenom DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ukupnom iznosu od 625,00 eura, a oštećenom ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ukupnom iznosu od 625,00 eura, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećenici DČ i ČČ se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima za naknadu štete upućuju na ostvarivanje u parnici.

3. Protiv pobijane presude okrivljeni GČ je očito omaškom podnio dvije sadržajno potpuno identične žalbe po branitelju Franji Šebijanu, odvjetniku iz Varaždina, navodeći da se žali "zbog svih žalbenih razloga", pa će iste biti razmatrane kao jedna žalba. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe.

4. Odgovor na žalbu okrivljenika podnio je državni odvjetnik u kojem je predloženo da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

5. Okrivljenik je u spis predmeta dostavio podnesak kojim se očitovao u odnosu na odgovor državnog odvjetnika na njegovu žalbu. Potrebno je napomenuti da je člankom 473. ZKP propisano da će prvostupanjski sud odgovor državnog odvjetnika na žalbu okrivljenika dostaviti okrivljeniku koji je podnio žalbu. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o obavijesti prvostupanjskog suda okrivljeniku da je u odnosu na njegovu žalbu protiv pobijane presude državni odvjetnik podnio odgovor, ali nije predviđeno da se okrivljenik očituje u odnosu na odgovor državnog odvjetnika na njegovu žalbu.

6. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

7. Žalba okrivljenog GČ nije osnovana.

8. Iako je okrivljenik uvodno u žalbi naveo da se žali "zbog svih žalbenih razloga", iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u žalbi su sadržajno navedeni prigovori činjeničnog karaktera jer proizlazi da okrivljenik obrazlažući te prigovore ne prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela. Stoga će se žalba okrivljenika razmatrati u dijelu koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju obrane okrivljenika, iskaza oštećenika kao svjedoka DČ i ČČ te dokumentacije koja prileži spisu da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio direktor trgovačkog društva ..., da su oštećenici DČ i ČČ prema sklopljenim ugovorima o radu na neodređeno vrijeme bili zaposlenici navedenog trgovačkog društva i to DČ od 14. svibnja 2022., a ČČ od 1. ožujka 2022. te da su oba ugovora o radu otkazana u predstečajnom postupku trgovačkog društva Auto Centar Knez d.o.o. s 30. travnjem 2016. Također je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da okrivljenik kao direktor trgovačkog društva ... radnicima DČ i ČČ nije isplatio iznose na ime otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor koje im je bio dužan isplatiti i to radniku DČ nije isplatio otpremninu i naknadu za godišnji odmor u ukupnom bruto iznosu od 26.124,89 kuna, a radniku ČČ nije isplatio otpremninu i naknadu za godišnji odmor u ukupnom bruto iznosu od 20.977,97 kuna.

10. Takvo činjenično stanje okrivljenik ne negira, a kao razlog neisplate oštećenicima naknade za godišnji odmor i otpremnine navodi poteškoće u poslovanju trgovačkog društva zbog čega u inkriminiranom razdoblju nije bilo novaca za isplatu.

11. S pravom je prvostupanjski sud obranu okrivljenika u dijelu kada nemogućnost isplate oštećenicima naknade za godišnji odmor i otpremnine opravdava nedostatkom novčanih sredstava, ocijenio neuvjerljivom i nevjerodostojnom, pozivajući se na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje Ksenije Špoljarić.

12. Naime, ista je u nalazu i mišljenju navela da je trgovačko društvo ... čiji je direktor bio okrivljenik u inkriminiranom razdoblju od 30. travnja 2016. do 26. siječnja 2017. po računima slobodno raspolagalo novčanim sredstvima u iznosu od 679.597,84 kuna i da je stoga okrivljenik mogao ispuniti obveze s osnova isplate otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor prema oštećenicima, što nije učinio, već je novčana sredstva utrošio za namirenje obveza prema drugim vjerovnicima čije su obveze dospijevale nakon obveza prema oštećenicima, a obveze prema oštećenicima okrivljenik je namirio tek u vrijeme vođenja postupka u ovom kaznenom predmetu 10. veljače 2020.

13. Suprotno tvrdnji žalitelja, pod plaćom se u smislu članka 132. stavka 6. KZ/11 podrazumijeva osnovna plaća i sva druga davanja u novcu ili u naravi koju radnik prima po osnovi rada, u bruto iznosu, što uključuje i doprinose iz plaća i na plaću prema posebnom propisu. U konkretnom slučaju, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor oštećenika, predstavljaju plaću u smislu odredbe članka 132. stavka 6. KZ/11 s obzirom da se radi o primicima radnika po osnovi rada.

14. Dakle, prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da su u protupravnim radnjama okrivljenika koji je postupao protivno odredbama članka 90. stavka 1., članka 92. stavka 1., članka 126. i članka 82. Zakona o radu, ispunjena bitna obilježja kaznenog djela neisplatom plaće iz članka 132. stavka 1. KZ/11.

15. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud za utvrđenje o kaznenoj odgovornosti okrivljenika iznio jasne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

16. Iako je okrivljenik uvodno u navodima žalbe naveo da se žali "zbog svih žalbenih razloga", on žalbenu osnovu zbog odluke o kazni nije obrazložio. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je sukladno odredbi članka 478. ZKP ispitao žalbu okrivljenika i zbog odluke o kazni.

17. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i te je okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Pravilno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio da do sada nije osuđivan i da je otac maloljetnog djeteta, a cijenjena mu je i činjenica da je tijekom vođenja ovog kaznenog postupka naknadno isplatio oštećenicima iznose na ime spomenutih zakonskih obveza. Otegotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud nije našao. Uzimajući u obzir samo utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud je osnovano temeljem članka 132. stavka 1. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te mu temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Tako izrečena kazna, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena je kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 - izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

18. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju članka 482. ZKP odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević