REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4322/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milko Križanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 70, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi privremenog oduzimanja vozila, 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/7, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/22-01/7, URBROJ: 513- 04-23-2 od 6. srpnja 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/21-07/312, URBROJ: 513-02-1973/66- 21-1 od 13. studenoga 2021.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je tužitelj s motornim vozilom marke/tipa Audi Q8, stranih (BiH) registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije (VIN oznake): WAUZZZF19KD015588, postupio protivno članku 64. stavku 1. točki 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU (Narodne novine broj 40/16), na način da je predmetno vozilo, na koje nisu obračunata carinska davanja, koristio na cesti u Republici Hrvatskoj protivno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 16/98 i 8/99), bez da ispunjava uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih registarskih oznaka (točka 1. izreke) te se vozilo privremeno oduzima (točka 2. izreke); o privremenom oduzimanju vozila se izdaje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (točka 3. izreke); utvrđuje se da se vozilo može oduzeti i odrediti njegova prodaja sukladno članku 30. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU (točka 4. izreke); a žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka 5. izreke).
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je 12. studenoga 2021. upravljao vozilom marke Audi Q8, reg. oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije]. Vlasnik predmetnog automobila je trgovačko društvo EPS LAŠTRO d.o.o. koje je registrirano u [adresa], a predmetno vozilo je korišteno temeljem ovlaštenja od 12. prosinca 2018. Ističe kako nikada nije bio u nezakonitom posjedu automobila te je imao ovlaštenje vlasnika automobila. Tužitelj ima dvojno državljanstvo te je višegodišnji zaposlenik tvrtke EPS LAŠTRO d.o.o., o čemu je već dostavio dokaze. Dakle, predmetno vozilo nije u vlasništvu tužitelja te je nejasno iz kojeg razloga se u pobijanom rješenju utvrđuje da bi postupio protivno odredbi članka 64. st. 1. t. 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, a koji glasi: „...postupa s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe ili s robom puštenom u postupak privremenog uvoza postupa protivno uvjetima ili obvezama ili svrsi odobrenog postupka privremenog uvoza sukladno odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 i Konvencije o privremenom uvozu (članak 250. Uredbe (EU) br. 952/2013)“. Napominje da je bio ovlašten od strane trgovačkog društva EPS Laštro d.o.o. da vozilo koristi u poslovne svrhe, a što je razvidno iz ovlaštenja od 12. prosinca 2018. izdanog tužitelju od strane EPS LAŠTRO d.o.o. te potvrde o statusu od 21. srpnja 2021. izdanog od strane PU federacije BiH, Porezne ispostave Kreševo, a iz kojih dokumenata proizlazi ovlaštenje tužitelja za korištenje predmetnog automobila. Zaključuje kako je razvidno da egzistira ovlaštenje za korištenje predmetnog automobila od strane tužitelja, pa je u potpunosti kontradiktorno i protivno zakonu teretiti ga za počinjenje prekršaja iz čl. 64. st. 1. toč. 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kada je upravo postupanje tužitelja u skladu sa zakonom, jer isti disponira potrebnim ovlaštenjem za takvo postupanje. Naglašava da ima dvojno državljanstvo Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te je u RH bio zaposlen jedino prije 10 godina. Tužitelj živi u [adresa], zaposlen je u BiH, ima prijavljeno prebivalište u [adresa] te je ondje ujedno prijavljen i na zdravstveno osiguranje, dok jedino supruga tužitelja i njegova djeca žive na području Republike Hrvatske. Predmetno vozilo vozio je po ovlaštenju pravne osobe - tvrtke za koju obavlja posao te uslijed pandemije Covid 19, koja predstavlja višu silu, nužno je potrebno da se poslovi obavljaju prema ovlaštenju tvrtke kao što je u konkretnom slučaju. Predlaže poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troškova spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
5.1. Sud je raspravu 1. travnja 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika,, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).
5.2. Na raspravi opunomoćenica tužitelja predlaže saslušanje tužitelja na okolnosti iz tužbe odnosno korištenja predmetnog automobila, budući da tužitelj tvrdi da je vozilo koristio po ovlaštenju vlasnika vozila tvrtke EPS Laštro d.o.o. iz BiH. Sud je odbio kao nepotreban navedeni dokazni prijedlog, budući da iz isprava priloženih spisu tuženika, a na koje se tužitelj poziva u tužbi, nesporno proizlazi da je tužitelj temeljem radnog odnosa od strane EPS LAŠTRO d.o.o. Kreševo ovlašten upravljati predmetnim vozilom.
6. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je 13. studenoga 2021. od strane policijskih službenika, u posjedu i upravljanju predmetnim osobnim motornim vozilom (u vlasništvu poduzeća EPS Laštro d.o.o. iz Kreševa, Resnik BB) zatečen tužitelj, LT, sa prijavljenim boravkom na adresi u [adresa] te su zbog osnovane sumnje u počinjenje prekršaja iz Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (upravljanje vozilom bez ispunjavanja uvjeta za upravljanje vozilom stranih nacionalnih oznaka) tj. kršenja odredbi Konvencije o privremenom uvozu, o navedenom obaviješteni carinski službenici.
7. Provedenom provjerom je utvrđeno da je tužitelj hrvatski državljanin, da ima prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi u [adresa], gdje živi u kućanstvu sa suprugom (koja je zaposlena u Zagrebu) i djecom, da posjeduje zdravstveno osiguranje pri HZZO, da je dana 6. studenoga 2021. godine dovezao spomenuto vozilo u RH (ulaz granični prijelaz Stara Gradiška), zatim da je direktor poduzeća EPS Laštro d.o.o. iz Kreševa, Resnik BB, u čijem je vlasništvu navedeno vozilo, da je izvršenom provjerom u NBMIS sustav za predmetno vozilo utvrđeno da se isto unatrag godinu dana 253 dana koristi na teritoriju RH (sa više izlazaka i ulazaka u RH s područja BiH) te da vozilo nije u RH prijavljeno nadležnom carinskom uredu radi obračuna plaćanja carinskog duga i posebnog poreza na motorna vozila.
8. S obzirom da je tužitelj upravljao vozilom na koje nisu obračunata carinska davanja i koristio ga na cesti u Republici Hrvatskoj, carinski službenici su utvrdili postupanje protivno odredbama članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, odredbama članka 250. Uredbe (EU) br. 952/2013 i Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu, odnosno postupao je s vozilom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a takvo postupanje je protivno carinskim propisima.
9. Člankom 250. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 propisano je da u postupku privremenog uvoza, roba koja nije roba Unije, koja je namijenjena za ponovni izvoz, može podlijegati posebnoj uporabi na carinskom području Unije, s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, a da ne podliježe sljedećem: (a) drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama; (b) mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj one ne zabranjuju ulazak na ili izlazak robe iz carinskog područja Unije. Prema stavku 2. istoga članka postupak privremenog uvoza može se primijeniti samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) roba nije namijenjena podvrgavanju bilo kakvim promjenama, osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog njezinom uporabom; (b) moguće je osigurati da se roba koja se stavi u postupak može prepoznati, osim ako je, s obzirom na prirodu robe ili predviđenu uporabu, vjerojatno da će zbog nedostatka mjera za prepoznavanje doći do zlouporabe postupka ili, u slučaju iz članka 223., ako se usklađenost s uvjetima u vezi s istovrijednom robom može provjeriti; (c) korisnik postupka ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije, osim ako je određeno drukčije; (d) ispunjeni su uvjeti, utvrđeni carinskim zakonodavstvom, za potpuno ili djelomično oslobođenje od carine.
10. Člankom 1. točkom (a) Konvencije o privremenom uvozu propisano je da za potrebe ove Konvencije „privremeni uvoz” znači carinski postupak prema kojem se neka roba (uključujući prijevozna sredstva) može unijeti na carinsko područje uz uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza a bez primjene zabrana ili ograničenja uvoza gospodarskog karaktera; takvu se robu (uključujući prijevozna sredstva) treba uvesti s točno određenom svrhom i ona mora biti namijenjena ponovnom izvozu u određenom roku u kojem ta roba mora ostati u istom stanju, osim uobičajene amortizacije uslijed trošenja kod uporabe.
10.1. Prema odredbi članka 5. (b) glave III. Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu prijevozna sredstva za privatnu uporabu moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza, na ime osoba sa sjedištem ili prebivalištem na teritoriju izvan teritorija privremenog uvoza, i moraju ih uvesti i koristiti osobe koje žive na tom teritoriju.
10.2. Člankom 9. točkom 2. glave III. Aneksa C Konvencije propisano je da prijevozna sredstva za privatnu uporabu mogu ostati na teritoriju privremenog uvoza u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci.
11. Izvršenom provjerom u NBMIS sustavu za predmetno vozilo utvrđeno je da se isto unatrag godinu dana 253 dana koristilo na teritoriju RH (sa više izlazaka i ulazaka u RH s područja BiH) te da vozilo nije u RH prijavljeno nadležnom carinskom uredu radi obračuna plaćanja carinskog duga i posebnog poreza na motorna vozila.
12. Stoga je predmetnim prvostupanjskim rješenjem predmetno vozilo privremeno oduzeto, o čemu je izdana potvrda o privremenom oduzimanju robe od 12. studenoga 2021., radi osiguranja naplate carinskog duga i drugih javnih davanja, a sukladno članku 30. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU.
13. Prema navedenom članku ako se utvrdi da je roba bila nezakonito unesena u carinsko područje Unije ili se tu nezakonito nalazi, da je nezakonito izuzeta ispod carinskog nadzora ili da se s njom na drugi način nezakonito raspolaže u smislu carinskog zakonodavstva, carinski ured može poduzeti sve radnje radi osiguranja naplate carinskog duga i drugih javnih davanja (u daljnjem tekstu ovoga članka: dug) razmjerno svrsi koja se želi postići, uključujući i privremeno oduzimanje robe (st. 1.). O privremenom oduzimanju robe carinski ured izdaje potvrdu te u roku od 30 dana donosi rješenje s rokom zadržavanja robe do okončanja postupka obračuna i naplate duga (st. 2.). Roba koja je privremeno oduzeta smješta se u prostor koji je odredio carinski ured na rizik i trošak osobe koja je nezakonito postupala (st. 3.). Ako se podnese primjereni oblik osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg duga, privremeno oduzeta roba vratit će se osobi od koje je oduzeta. Preuzimanje robe je moguće nakon plaćanja troškova iz stavka 3. ovoga članka (st. 4.).
14. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju su ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavka 1. citiranog Zakona, budući da je utvrđeno kako je za predmetno osobno vozilo potrebno provesti postupak naplate posebnog poreza na motorna vozila i carinskog duga. Ovo stoga što se vozilo koristilo na teritoriju RH 253 dana unatrag godinu dana, dakle, više od šest mjeseci za razdoblje od 12 mjeseci, što je protivno članku 9. točki 2. glave III. Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu. Stoga nije relevantan prigovor tužitelja kako nikada nije bio u nezakonitom posjedu automobila te je imao ovlaštenje vlasnika automobila, jer carinsko tijelo niti ne tvrdi da je tužitelj bio u nezakonitom posjedu automobila, nego da vozilo nije u RH prijavljeno nadležnom carinskom uredu radi obračuna plaćanja carinskog duga i posebnog poreza na motorna vozila, s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za privremeni uvoz.
15. Sud naglašava da predmetnim prvostupanjskim rješenjem nije odlučeno o meritumu ove upravne stvari, nego samo o privremenom oduzimanju vozila kao mjeri osiguranja naplate duga, dok je sam dug utvrđen drugim upravnim aktima koji nisu predmet ovoga spora.
15.1. Naime, carinski dug je utvrđen rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/906, URBROJ: 513-02-3005/44-22-17 od 21. travnja 2022., a obveza posebnog poreza na motorna vozila je utvrđena rješenjem istog tijela KLASA: UP/I-415-02/21-18/906, URBROJ: 513-02-3005/44-22-16 od 21. travnja 2022. Radi posebnog poreza na motorna vozila tužitelj kod ovoga suda vodi spor pod poslovnim brojem: UsI-4346/24.
16. Stoga za predmetni upravni spor nije relevantno rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/2616, URBROJ: 513-02-3002/16-23-12 od 24. kolovoza 2023., koje je tužitelj dostavio podneskom od 24. listopada 2024., a kojim se temeljem članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona odbacuje optužni prijedlog Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Zagreb, PN-464/21 od 14. studenoga 2021. podnesen protiv LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, budući je isti nepotpun.
17. Iz spisa predmeta je nadalje razvidno da je vozilo koje je predmetnim rješenjem privremeno oduzeto, vraćeno tužitelju dana 29. studenoga 2021. godine, o čemu spisu tuženika prileži potvrda od istoga dana, a nakon što je izvršena uplata pologa za osiguranje naplate uvoznih davanja, sukladno članku 30. stavku 4. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU.
18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
19. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
20. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Milko Križanović, Odvjetničko društvo Križanović & partneri d.o.o., Palmotićeva 70, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb
3. U spis