Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-157/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ES, [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Mračiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĐS, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Klafuriću, odvjetniku u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem P-198/2024-8 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća, održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ĐS i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem P-198/2024-8 od 15. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.700,00 AUD s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. lipnja 2018. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 21.737,48 EUR-a.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 70.700,00 australijskih dolara (AUD), a koji iznos tužiteljica da je pozajmila tuženiku u više navrata, u vremenskom razdoblju od 12. travnja 2010. do 2. prosinca 2014., a koji iznos tuženik da joj nije vratio.

6. Iako, tuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi izričito ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem izvedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrdio, da je u ovoj pravnoj stvari, a obzirom da tuženik ima prebivalište i boravište u [adresa] i to na adresi iz tužbe, [adresa], temeljem odredbe članka 34. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 47. ZPP-a, stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Velikoj Gorici, kao i da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu da je tuženik državljanin Republike Hrvatske, u kojoj da stanuje, dakle u kojoj da ima prebivalište i boravište, pozivom na odredbu 2. Poglavlja članka 4. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012., nadležan sud u Republici Hrvatskoj, pa da je neosnovani tuženikovi prigovor apsolutne, stvarne i mjesne nadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici.

10. Nadalje, kada je našao, da je tužiteljica u više navrata, u vremenskom razdoblju od 12. travnja 2010. do 2. prosinca 2014., pozajmila tuženiku iznos 70.700,00 australijskih dolara (AUD), a koji iznos tuženik da nije tužiteljici vratio, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.700,00 AUD sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano izrekom prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 499. stavku 1. i odredbi članka 504. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), a ispravno pri tome prethodno utvrđujući, da potraživanje tužiteljice, a pozivom na odredbu članka 225. ZOO/05, nije u zastari.

11. Naime, odredbom članka 499. stavkom 1. ZOO/05 propisano je, ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoća, dok je odredbom članka 504. ZOO/05 propisano, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

12. Stoga, žalbenim navodima tuženika - kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te dajući svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno iznijetih zaključaka po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio prvostupanjsku presudu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio pobijanu presudu, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjima je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je izrekom svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Tuženiku je, a u odnosu na njihove žalbene prigovore, i za navesti, da i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, zaista proizlazi da je tužiteljica putem svoje kćeri BS i svoga sina OS uplatama na bankovni devizni račun tuženika (bankovne uplatnice – listovi od 4 do 8 spisa) u utuženom periodu pozajmila tuženiku iznos od 70.700,00 AUD, a koji iznos tuženik nje vratio tužiteljici, kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, kada je, temeljem ispravnih zaključaka, pravilno postupajući, naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.700,00 AUD sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano izrekom prvostupanjske presude.

14. Tuženiku je i za navesti, da se za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nebitnom ukazuje činjenica u koje svrhe je tuženik utrošio pozajmljeni iznos od tužiteljice, te je tuženiku i za navesti, da je sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude dao jasne i valjane razloge o tome zašto pojedinim saslušanim svjedocima poklanja vjeru, a zašto nekim saslušanim svjedocima ne poklanja vjeru, a koje zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Nadalje, tuženiku je i za navesti, a obzirom da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužiteljica dana 30. lipnja 2018. godine dolaskom u kuću tuženika pozvala tuženika da joj vrati pozajmljeni iznos, dok je tužba u ovoj pravnoj stvari sudu predana 4. lipnja 2019. (listovi 1 i 2 spisa), to u konkretnom slučaju, a primjenom odredbe članka 215. ZOO/05, nije nastupio petogodišnje zastarni rok utužene tražbine tužiteljice iz članka 225. ZOO/05, kako je to sve ispravno i utvrdio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

16. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

17. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, smatrajući da je trošak previsoko određen i da nije u skladu sa Odvjetničkom tarifom, ukazuje neosnovana, a tuženiku je za navesti, da je sud prvog stupnja tužiteljici troškove priznao u skladu sa odgovarajućim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), te suviše, tuženiku je i za navesti, da sud prvog stupnja tuženiku nije niti mogao priznati troškove žalbenog postupka, obzirom da je isti u cijelosti izgubio ovu parnicu.

18. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 29. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac