Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4352/2023-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivan Adžić iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Jelačićev trg 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa odvjetnik Kruno Knežević iz Zagreba, poradi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 3. travnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika te zamjenika tuženikova opunomoćenika, dana 29. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, broj kreditne partije: 7103242810, sklopljenog dana 28. srpnja 2006. godine između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja ČZ kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba čl. 7. st. 1. Ugovora u dijelu kojim se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 174,90 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF;

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. platiti tužitelju ČZ 2.628,94 EUR s zateznim kamatama i to:

- na iznos od 0,63 eur od 1.10.06. do isplate,

- na iznos od 0,38 eur od 1.11.06. do isplate,

- na iznos od 0,24 eur od 14.3.08. do isplate,

- na iznos od 1,73 eur od 17.10.08. do isplate,

- na iznos od 1,50 eur od 20.11.08. do isplate,

- na iznos od 9,40 eur od 21.1.09. do isplate,

- na iznos od 9,26 eur od 23.2.09. do isplate,

- na iznos od 6,11 eur od 19.3.09. do isplate,

- na iznos od 6,86 eur od 18.5.09. do isplate,

- na iznos od 5,89 eur od 2.6.09. do isplate,

- na iznos od 4,42 eur od 6.7.09. do isplate,

- na iznos od 5,74 eur od 13.7.09. do isplate,

- na iznos od 4,74 eur od 18.8.09. do isplate,

- na iznos od 5,01 eur od 18.9.09. do isplate,

- na iznos od 4,14 eur od 19.10.09. do isplate,

- na iznos od 5,64 eur od 17.11.09. do isplate,

- na iznos od 5,19 eur od 15.12.09. do isplate,

- na iznos od 7,87 eur od 11.1.10. do isplate,

- na iznos od 9,11 eur od 24.2.10. do isplate,

- na iznos od 9,84 eur od 18.3.10. do isplate,

- na iznos od 14,47 eur od 14.5.10. do isplate,

- na iznos od 19,63 eur od 16.7.10. do isplate,

- na iznos od 18,93 eur od 16.8.10. do isplate,

- na iznos od 22,73 eur od 20.10.10. do isplate,

- na iznos od 23,22 eur od 16.11.10. do isplate,

- na iznos od 31,72 eur od 22.12.10. do isplate,

- na iznos od 28,13 eur od 9.3.11. do isplate,

- na iznos od 27,41 eur od 1.4.11. do isplate,

- na iznos od 66,07 eur od 11.8.11. do isplate,

- na iznos od 55,45 eur od 16.8.11. do isplate,

- na iznos od 54,83 eur od 16.8.11. do isplate,

- na iznos od 37,05 eur od 10.10.11. do isplate,

- na iznos od 37,23 eur od 10.11.11. do isplate,

- na iznos od 37,19 eur od 9.12.11. do isplate,

- na iznos od 42,37 eur od 9.3.12. do isplate,

- na iznos od 41,32 eur od 15.3.12. do isplate,

- na iznos od 41,25 eur od 6.4.12. do isplate,

- na iznos od 40,98 eur od 13.4.12. do isplate,

- na iznos od 41,78 eur od 15.5.12. do isplate,

- na iznos od 41,70 eur od 10.8.12. do isplate,

- na iznos od 41,52 eur od 14.8.12. do isplate,

- na iznos od 41,75 eur od 9.11.12. do isplate,

- na iznos od 42,03 eur od 15.11.12. do isplate,

- na iznos od 39,58 eur od 15.2.13. do isplate,

- na iznos od 38,99 eur od 11.3.13. do isplate,

- na iznos od 39,18 eur od 15.3.13. do isplate,

- na iznos od 41,55 eur od 10.4.13. do isplate,

- na iznos od 39,49 eur od 10.5.13. do isplate,

- na iznos od 37,70 eur od 14.8.13. do isplate,

- na iznos od 41,42 eur od 10.12.13. do isplate,

- na iznos od 39,70 eur od 10.1.14. do isplate,

- na iznos od 42,43 eur od 14.4.14. do isplate,

- na iznos od 38,34 eur od 14.4.14. do isplate,

- na iznos od 40,57 eur od 11.11.14. do isplate,

- na iznos od 40,74 eur od 14.11.14. do isplate,

- na iznos od 40,94 eur od 1.12.14. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 16.3.15. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 10.6.15. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 26.6.15. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 10.9.15. do isplate,

te naknadi trošak parničnog postupka u svoti od 1.682,50 eur s zateznim kamatama od 29. travnja 2025. godine do isplate sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ČZ kojim zahtijeva isplatu 691,91 EUR s zateznim kamatama tekućim od 30.rujna.2015. godine do isplate.

Obrazloženje

I Tužitelj u tužbi od 29. svibnja 2023. godine tvrdi da je s tuženikom sklopio ugovor 28. srpnja 2006. godine za adaptaciju kuće za osobne potrebe na 23.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i otplaćuje s e u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 174,90 CHF po istom tečaju na dan plaćanja te smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u ništetnom pozivom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 pa zahtijeva ono što je primljeno temeljem takvog ugovora kao u podnesku od 27. studenog 2024. godine tj.:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, broj kreditne partije: 7103242810, sklopljenog dana 28. srpnja 2006. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao Kreditora i tužitelja ČZ kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba čl. 7. st. 1. Ugovora u dijelu kojim se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 174,90 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF;

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 2.628,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 0,63 eur od 1.10.06. do isplate,

- na iznos od 0,38 eur od 1.11.06. do isplate,

- na iznos od 0,24 eur od 14.3.08. do isplate,

- na iznos od 1,73 eur od 17.10.08. do isplate,

- na iznos od 1,50 eur od 20.11.08. do isplate,

- na iznos od 9,40 eur od 21.1.09. do isplate,

- na iznos od 9,26 eur od 23.2.09. do isplate,

- na iznos od 6,11 eur od 19.3.09. do isplate,

- na iznos od 6,86 eur od 18.5.09. do isplate,

- na iznos od 5,89 eur od 2.6.09. do isplate,

- na iznos od 4,42 eur od 6.7.09. do isplate,

- na iznos od 5,74 eur od 13.7.09. do isplate,

- na iznos od 4,74 eur od 18.8.09. do isplate,

- na iznos od 5,01 eur od 18.9.09. do isplate,

- na iznos od 4,14 eur od 19.10.09. do isplate,

- na iznos od 5,64 eur od 17.11.09. do isplate,

- na iznos od 5,19 eur od 15.12.09. do isplate,

- na iznos od 7,87 eur od 11.1.10. do isplate,

- na iznos od 9,11 eur od 24.2.10. do isplate,

- na iznos od 9,84 eur od 18.3.10. do isplate,

- na iznos od 14,47 eur od 14.5.10. do isplate,

- na iznos od 19,63 eur od 16.7.10. do isplate,

- na iznos od 18,93 eur od 16.8.10. do isplate,

- na iznos od 22,73 eur od 20.10.10. do isplate,

- na iznos od 23,22 eur od 16.11.10. do isplate,

- na iznos od 31,72 eur od 22.12.10. do isplate,

- na iznos od 28,13 eur od 9.3.11. do isplate,

- na iznos od 27,41 eur od 1.4.11. do isplate,

- na iznos od 66,07 eur od 11.8.11. do isplate,

- na iznos od 55,45 eur od 16.8.11. do isplate,

- na iznos od 54,83 eur od 16.8.11. do isplate,

- na iznos od 37,05 eur od 10.10.11. do isplate,

- na iznos od 37,23 eur od 10.11.11. do isplate,

- na iznos od 37,19 eur od 9.12.11. do isplate,

- na iznos od 42,37 eur od 9.3.12. do isplate,

- na iznos od 41,32 eur od 15.3.12. do isplate,

- na iznos od 41,25 eur od 6.4.12. do isplate,

- na iznos od 40,98 eur od 13.4.12. do isplate,

- na iznos od 41,78 eur od 15.5.12. do isplate,

- na iznos od 41,70 eur od 10.8.12. do isplate,

- na iznos od 41,52 eur od 14.8.12. do isplate,

- na iznos od 41,75 eur od 9.11.12. do isplate,

- na iznos od 42,03 eur od 15.11.12. do isplate,

- na iznos od 39,58 eur od 15.2.13. do isplate,

- na iznos od 38,99 eur od 11.3.13. do isplate,

- na iznos od 39,18 eur od 15.3.13. do isplate,

- na iznos od 41,55 eur od 10.4.13. do isplate,

- na iznos od 39,49 eur od 10.5.13. do isplate,

- na iznos od 37,70 eur od 14.8.13. do isplate,

- na iznos od 41,42 eur od 10.12.13. do isplate,

- na iznos od 39,70 eur od 10.1.14. do isplate,

- na iznos od 42,43 eur od 14.4.14. do isplate,

- na iznos od 38,34 eur od 14.4.14. do isplate,

- na iznos od 40,57 eur od 11.11.14. do isplate,

- na iznos od 40,74 eur od 14.11.14. do isplate,

- na iznos od 40,94 eur od 1.12.14. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 16.3.15. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 10.6.15. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 26.6.15. do isplate,

- na iznos od 41,08 eur od 10.9.15. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],na ime razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije, isplati iznos od 691,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.9.2015. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. studenog 2023. godine prigovara nedostatku aktivne legitimacije, poriče status potrošača tužitelju, prigovara zastari, ističe da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu radi konverzije sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, smatrajući da zbog toga tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora tj.

Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je;

Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca;

Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove;

Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.

zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a i Suda EU, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.

Naime, u tužbi tužitelj uopće ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15 odnosno ne iznosi neke druge razloge izvan režima ZIDZPK/15 temeljem kojih bi mu pripadalo eventualno neko pravo na isplatu, poriče tijek zateznih kamata i osnovanost tužbenog zahtjeva radi isplate razlike glavnice i predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u tuženikov dopis od 12. studenog 2015. godine s izračunom konverzije, informativni sažetak izračuna konverzije pregledom otvorenih stavaka po kreditu i prijedlog izmjene ugovora o kreditu, ugovor o namjenskom kreditu od 28. srpnja 2006. godine, izračun konverzije kredita, izvještaj KPNG od 14. studenog 2015, dodatak ugovoru o kreditu od 28. prosinca 2015. godine s prometom po kreditu, odredio računovodstveno vještačenje i preslušao tužitelja i svjedoka ĐZ.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Glede prigovora nedostatka aktivne legitimacije, nije prijeporno da su ugovor o kreditu i dodatak istom potpisali tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor. Točno je da je uvidom u promet po kreditu utvrđeno da je neke mjesečne obroke uplaćivala i ĐZ. No, sud prihvaća tužiteljev iskaz kao i iskaz ove svjedokinje ŠZ kao životne i uvjerljive te da je povremeno ona uplaćivala mjesečne obroke u banci kada bi tužitelj bio izočan zbog poslovnog puta i to novcem koji je ostavljao radi toga, što je i logično jer su bračni drugovi. K tomu, bitno je da je tuženik prihvatio i takve uplate u tužiteljevo ime i za njegov račun te nije tuženikova stvar komu će vratiti možebitno stečeno bez osnove, već tim pravom raspolaže tužitelj po svojoj volji.

6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu 28. srpnja 2006. godine na 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s 4,5% godišnje kamate na dan sklapanja ugovora, promjenjiva u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama, s rokom trajanja od 180 mjeseci radi adaptacije kuće te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 174,90 CHF po istom tečaju za tu valutu na dan plaćanja, što je i utvrđeno uvidom u čl.1,2,3. 6. i 7. tog Ugovora te je ugovor otplaćen nakon isteka, kao što nije prijeporno da su parnične stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu dne 28. prosinca 2015. godine kojim je utvrđeno da je neotplaćena glavnica kredita u CHF-u 11.267,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke 30. rujna 2015. godine s preostalim rokom otplate od 71 mjeseca te je zbroj uplaćenih iznosa po ugovoru o kreditu veći od broja anuiteta po kreditu u eurima 30. rujna 2015. godine i predstavlja pretplatu od 11.345,47 kn te su se sporazumjele o toj pretplati da ako ne prelazi ukupan zbroj anuiteta preostalih za otplatu kredita u eurima će se koristiti za namirenje budućih dospjelih anuiteta po kreditu u eurima tako da se 50% anuiteta podmiruje iz te pretplate dok ne bude iskorišten cjelokupni iznos pretplate a tuženik je obvezan podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta i zadnjom uplatom iz pretplate podmiruje se dio anuiteta koji može biti manji od 50% anuiteta te je opet tuženik u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta a nakon što je iskorištena pretplata je tužitelj obvezan nadalje podmirivati anuitete u punom iznosu ili ako je iznos utvrđen kao pretplata veći od 50% ukupnog broja preostalih anuiteta po kreditu u eurima ali ne prelazi ukupan zbroj anuiteta po potonjem kreditu onda se ukupan iznos pretplate koristi za podmirenje iznosa u visini 50% svih preostalih anuiteta a ostatkom pretplate korisnik kredita ima pravo raspolagati odmah nakon provedene konverzije o čemu e dati kreditoru nalog za postupanje te ako iznos utvrđen kao pretplata prelazi zbroj anuiteta po kreditu u euru preostalih na dan 30. rujna 2015. godine korisnik tj. tužitelj ima pravo raspolagati s ukupnim iznosom pretplate odmah nakon provedene konverzije o čemu će kreditor tj. tuženik dati nalog za postupanje te na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica kredita u eurima iznosi 7499,72 eur s redovnom kamatom u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te se otplaćuje u mjesečnim obrocima o d 125,19 eur koji sadrži glavni dug i kamate što je i utvrđeno uvidom u čl.1., 4,5, 6. i 8. tog dodatka, a nije prijeporno da je tužitelj koristio utvrđenu pretplatu za podmirenje preostalih obroka otplate do kraja trajanja ovog ugovornog odnosa.

7. Prijeporni su ništetnost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

8. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81,82,85,86,87,89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba treba primijeniti čl.5. Direktive 93/13 EEZ.

9. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnim u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23). pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena valutna klauzula nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit za obnovu obiteljske kuće kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.326. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništavosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

11. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

12. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 7. studenog 2024. godine je utvrđeno da je razlika između tečaja za valutu CHF primijenjeno na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita 2.628,94 eur , sve s mjesečnim svotama i nadnevcima dospjelosti kao u točki 1. mišljenja, svota tzv. negativne razlike je 71,81 eur kao u točci 2. mišljenja i razlika glavnice je 691,91 eur kao u točki 3. mišljenja.

13. Sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu te načinjeno sukladno sudskom zadatku o bitnim činjenicama, a tuženikovi navodi u podnesku od 21. studenog 2024. gdoien su pravne naravi, koje sud ocjenjuje neosnovanima upravo zbog načina kojim je određeno vještačenje, kako je obrazloženo prethodno. pa vještak nije ni pozivan obrazlagati svoje mišljenje usmeno.

14. Primjenom odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da je tužitelj bio potrošač, jer je i sama namjena kredita bila stambena te prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv tj. trebao mu je za obnovu obiteljske kuće te je u vrijeme sklapanja ugovora bio po zanimanju radniku trgovačkom društvu, a po zvanju bravar, dočim tuženik nije dokazao suprotno, premda je na njemu dokazni teret.

15. Sada je prijeporno pitanje zastare.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u dijelu ništetnosti valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 31. svibnja 2023. godine.

17. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.

18. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo svoja pravna stajališta o tomu u odlukama poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.

19. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

20. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.

21. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano odredbom čl 19c.Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09-156/23.), a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova ugovora o kreditu koji nije više na snazi.

22. Stoga sud prihvaća ovaj dio tužbenog zahtjeva za isplatom 2.628,94 eur s zateznim kamatama na pojedine svote kao u točki I izrjeke i to od dana uplate kao dana dospjelosti sve do isplate

23. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva isplatu razlike glavnice od 691.91 eura s zateznim kamatama od 30, rujna 2015. godine do isplate, kao u točci II izrjeke, koja je svota utvrđena točkom 3. mišljenja računovodstvenog vještaka, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća zbog prethodno obrazloženih razloga.

24. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF to tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF te kako je tuženik proveo konverziju sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Nadalje sud ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom

7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

25. Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj pa je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, a ostali prigovori nisu obrazlagani kao nepotrebni.

26. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

27. Samim tim, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF-u.

28. Zatezne kamate na parbeni trošak po odredbi čl. 151.st.3. Zakona o parničnom postupku, a na sve dosuđene svote po stopi propisanoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

29. Točno je da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF-a bio niži od početno ugovorenoga, kao što je utvrđeno nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka u tablici 2. mišljenja i to u svoti od 71,81 eur.

30. No, uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF-a kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo. K tomu je tuženik svjesno pristao na takav dobitak u vidu tzv negativne razlike tečaja CHF-a , znajući i morajući znati da će biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Tako dalje sud ocjenjuje da tužitelj u tom razdoblju kad je ostvarena tzv negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF-a za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što tj. smanjivati tzv pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF-a, uračunavši u takvo postupanje i tzv negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe, kako je i bilo u stvarnosti. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u ništetna , sud ocjenjuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv pozitivnu razliku tečaja CHF-a tijekom otplate kredita umanji za tzv negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pomnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, dočim je jedino tuženik ostvario korist usuprot svima ovima načelima obveznog prava, koja koristi zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv negativnu razliku, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).

31. Zatim, uzevši u obzir i odredbu čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je tečaj CHF-a bio snižen u odnosu na početno ugovoreni, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa ni primio u odnosu na to. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti., sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine, a niti je tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja u toj svoti.

32. Nije osnovan tuženikov prigovor kojim predlaže odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, jer je isti očit u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva.

33. Na osnovi odredbe čl.154. st.2. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja uzevši u obzir da je uspio s 79% tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu prama vrijednosti predmeta spora a tuženik s 21% te je razlika 58% a tuženik je uspio i s osporavanjem osnove dijela tužbenog zahtjeva od 691,91 eur i to za tužbu, oba ročišta te podnesak 2.2.2024., 17.9.2024., 27.11.2024., kao podnesak 6.12.2024. po 200,00 eur, a podnesak od 4.2.2025. nije priznat kao suprotan odredbi čl.299. A st.1. i 2. istog Zakona te nije uzet u obzir, što je ukupno 1.400,00 eur uz PDV od 350,00 eur, što je 1.750,00 eur, a 79% od toga je 1.382,50 eur , uvećano za trošak vještačenja od 300,00 eur ili ukupno 1.682,50 eur, dočim trošak ročišta za objavu presude nije priznat primjenom odredbe čl.155.st.1. istog Zakona kao potpunoma nepotreban za uspjeh u postupku.

U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte