REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-700/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Noli, odvjetniku u Makarskoj protiv tuženika IČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Marinu, odvjetniku u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 422/2021-4 od 26. lipnja 2024. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-2234/19-22 od 13. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-422/2021-4 od 26. lipnja 2024. u odnosu na povredu temeljnog ljudska prava na pravično suđenje te u njemu sadržanog prava na procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“) i na obrazloženu sudsku odluku o bitnom navodu stranke (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-422/2021-4 od 26. lipnja 2024. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-2234/19-22 od 13. listopada 2020., iz razloga određenog u čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP). U prijedlogu ističe četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:
„- Da li je sud ovlašten temeljem odredbe čl. 299. ZPP-a uzeti u obzir kao dopuštene i pravovremene nove dokaze, isprave koje stranke prilažu nakon zaključenja prethodnog postupka, navodeći da se tim ispravama samo potvrđuje da su iskazi svjedoka saslušanih na glavnoj raspravi istiniti?
- Može li sud zanemariti nove dokaze, isprave koje stranka prilaže u dokazne svrhe nakon zaključenja prethodnog postupka, kojima se osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka saslušanih nakon zaključenja prethodnog postupka na glavnoj raspravi?
- Da li je sud time što je uzeo u obzir i ocijenio kao nove dokaze, isprave koje je jedna strana dostavila sudu nakon zaključenja prethodnog postupka navodeći da se tim ispravama potvrđuje da su iskazi svjedoka saslušanih na glavnoj raspravi istiniti, a istovremeno je zanemario kao nove dokaze, isprave koje je druga strana dostavila sudu nakon zaključenja prethodnog postupka navodeći da se tim ispravama potvrđuje kako iskazi istih svjedoka nisu istiniti, povrijedio pravo na pošteno suđenje, koje uključuje načelo jednakosti oružja, propisano čl.29. st.1. Ustava Republike Hrvatske te čl.6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
- Da li je žalbeni sud dužan cijeniti žalbene razloge tuženika kojima se, pozivom na konkretne dijelove iskaza samog tužitelja, ukazuje na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (glede postojanja odnosno nepostojanja potraživanja tužitelja u konkretnom razdoblju), kao žalbene razloge od odlučnog značaja o kojima se žalbeni sud dužan očitovati sukladno odredbi čl.375. st.1. ZPP-a, te da li se žalbeni sud u tom slučaju može samo paušalno osvrnuti na takve žalbene razloge navodeći kako ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju tuženikovu ocjenu provedenih dokaza koja je različita od ocjene suda prvog stupnja, ali da takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja suda kao ni pravilnost u primjeni materijalnog prava?„
Kao razlog važnosti istaknutih pitanja tuženik ukazuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-235/2022 od 28. studenoga 2023., Rev-1260/2014 od 14. veljače 2018., Rev-2885/2018 od 2. lipnja 2020., Revt-133/05 od 26. siječnja 2006. i Rev-1425/2016 od 19. veljače 2019.).
1.2. Ujedno tuženik u prijedlogu ističe da mu je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka (učinjenima u postupku pred nižestupanjskim sudovima) povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U bitnom tvrdi da mu je odlukama prvostupanjskog suda povrijeđena procesna ravnopravnost budući da je onemogućen u dokazivanju (tj. pobijanju tvrdnji protivnika, čiji su dokazi prihvaćeni, kao i osporavanju dokazne snage tih dokaze, na kojima sud utemeljuje svoju presudu), a da o tome u pobijanoj presudi nema razloga, iako je to bio jedan od odlučnih žalbenih navoda.
2. Tužitelj na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnio odgovor.
3. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Postupajući u skladu s citiranom čl. 385.a st. 2. ZPP, revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tuženik učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl. 299., čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), a koje obuhvaća i pravo na procesnu ravnopravnost (tzv. jednakost oružja) te pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o bitnom navodu stranke - konkretno navodu tuženika da je prilikom odlučivanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 299. ZPP kada jest prihvatio dokaze koje je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio tužitelj (i sud ih je koristio da potvrdi iskaz svjedoka predloženih po tužitelju i tužitelja, a da pritom nije prihvatio dokaze tuženika podnesene nakon zaključenja prethodnog postupka, ali na okolnost nevjerodostojnosti iskaza svjedoka predloženih po tužitelju). Budući da u obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud nije iznio o tim navodima jasne i neproturječne razloge - nije odgovorio na odlučne žalbene razloge iznesene u žalbi tuženika upravo na te okolnosti.
5. Na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je zbog sveg iznesenog kao u izreci ovog rješenja i određeno je u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava je dopušteno podnošenje revizije, dok se u svezi označenih pitanja, na temelju iste zakonske odredbe uzima da je prijedlog povučen.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
