REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1666/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku AĆ iz [adresa] protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB-46377257342 radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JĆ, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti tuženika, dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB- 46377257342 da tužitelju KĆ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 831,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom

- na iznos od 26,32 eur od 16. 09. 2015. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 17,13 eur od 16. 10. 2015. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 5,87 eur od 16. 11. 2015. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 7,83 eur od 16. 12. 2015. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 26,85 eur od 16. 02. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 1,10 eur od 16. 03. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 9,81 eur od 16. 04. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 6,04 eur od 16. 05. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 9,66 eur od 16. 06. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 2,70 eur od 16. 07. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 29,89 eur od 16. 08. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 24,63 eur od 16. 09. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 5,62 eur od 16. 10. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 17,66 eur od 16. 11. 2016. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 8,44 eur od 16. 01. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 22,92 eur od 16. 02. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 0,79 eur od 16. 03. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 4,80 eur od 16. 04. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 48,40 eur od 16. 05. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 5,48 eur od 16. 06. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40,30 eur od 16. 07. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 51,99 eur od 16. 08. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 22,52 eur od 16. 09. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 41,46 eur od 16. 10. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 5,87 eur od 16. 11. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 29,94 eur od 16. 12. 2017. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 28,64 eur od 16. 02. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 6,59 eur od 16. 03. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 30,69 eur od 16. 04. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 24,06 eur od 16. 05. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 25,69 eur od 16. 06. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 31,60 eur od 16. 07. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 24,07 eur od 16. 08. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 45,28 eur od 16. 09. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 13,24 eur od 16. 10. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 6,02 eur od 16. 12. 2018. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 12,61 eur od 16. 01. 2019. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 14,29 eur od 16. 02. 2019. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 27,27 eur od 16. 03. 2019. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 38,95 eur od 16. 04. 2019. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 19,52 eur od 16. 05. 2019. godine pa sve do isplate i

- na iznos od 8,70 eur od 16. 06. 2019. godine pa sve do isplate.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos od 655,23 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanu u dosuđenom bruto iznosu od 831,24 eur, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od 15. dana u tekućem mjesecu do 15. dana u slijedećem mjesecu.

III Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB- 46377257342 da tužitelju KĆ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.240,51 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.403,80 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 21. srpnja 2020. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a rad joj je zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Nadalje navodi da joj je plaća, odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13 – dalje KU 88/13, NN 143/13 - dalje KU, NN 96/15 - dalje Dodatak KU te NN 29/18 – dalje KU 29/18) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 - dalje TKU).

Ističe da mu tuženik nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao“ na „standardni“ radni dan (od ponedjeljka do petka) prema čl. 58. st. 9. KU 88/13, čl. 51. st. 9., 10. i 11. KU, odnosno čl. 49. st. 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Također ističe da mu u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana.

Također ističe da mu tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 65. KU 88/13, čl. 57. KU, Dodatkom KU, odnosno čl. 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada.

Nadalje ističe da mu tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 66. KU 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU, odnosno čl. 57. KU 29/18, iako je sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi.

Navodi da je Zakonom o radu (NN 93/14, dalje ZR), i to odredbom čl. 81. (čl. 60. prema Zakonu o radu NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Također navodi da je odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom čl. 37. st. 2. KU 126/11, odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Naglašava da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, tako da mu je tuženik počevši od 06. ožujka 2015. godine do dana podnošenja ove tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor.

2. Podneskom od 4. ožujka 2022. godine tužitelj od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća potražuje ukupan iznos od 11.199,84 kn (1.486,47 eur) bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnovu tako i visinu istog. Ističe prigovor zastare na sva potraživanja koje su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Također ističe da je netočan navod u tužbi da prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koje ne ulaze dani blagdana jer u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) nigdje ne nalazi da u mjesečni fond radnih sati ne ulaze dani blagdana.

Navodi da je odredbom čl. 49. KU 29/18 propisano da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Ističe da je od ponedjeljka do petka 5 radnih dana u tjednu, bez obzira pada li blagdan u radni dan. Pojašnjava da je blagdan koji pada u radni dan dio umnoška radnih dana s 8 sati i dio je redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se za blagdan koji pada u radni dan, radnicima koji taj dan ne rade isplaćuje 8 sati naknada plaće za blagdan (čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH) i tih 8 sati zbrojeno s ostalim ostvarenim satima rada čini ukupno ostvarene mjesečne sate radnika. Nadalje navodi da blagdan koji pada u subotu ili nedjelju nije dio umnoška koji čini mjesečni fond radnih sati te se radnicima koji taj dan ne rade ne evidentira u evidenciji radnog vremena, niti isplaćuje naknada plaće za blagdan. Naglašava da je pitanje blagdana i mjesečnog fonda radnih sati precizno pojašnjeno Zaključkom 153, odnosno Zaključkom 17 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji je sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl.19. st. 6. KU 143/13.

Ističe da se broj prekovremenih sati mjesečno utvrđuje u odnosu na redovni mjesečni fond sati kako je prethodno citirano odredbama KU 29/18 te u Zaključku 153. Također ističe da je tužitelju obračunao i isplatio sve ostvarene prekovremene sate u skladu s citiranim odredbama koje se odnose na primjenu KU 29/18 za cijelo utuženo razdoblje. Naglašava da je sporna činjenica treba li se, prema Kolektivnim ugovorima, dodaci na osnovnu plaću obračunavati i na dio plaće koji nije osnovna plaća, odnosno na sate prekovremenog rada.

Nadalje, navodi da su pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću definirani čl. 45. KU 29/18, te se poziva na Zaključke broj 58, 95 i 106 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.

Navodi da tužitelj sukladno članku 57. KU i 59 KU ima pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, a kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan. Ističe da se dodatak na posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi ne obračunava po satu rada, već se sukladno odredbama Kolektivnog ugovora, obračunava u propisanom postotku od osnovne plaće koja je utvrđena čl. 45. st. 2. KU i čl. 49. st. 2. TKU, dakle u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez sati prekovremenog rada. Naglašava da je dodatak za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunat na osnovnu plaću te nije obračunat na prekovremene sate rada jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Također ističe da su tužitelju plaće isplaćivane u skladu s odredbama Kolektivnih ugovora, te je stoga neosnovan navod tužitelja da se prosjek plaće za naknadu za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja obračunavao prema umanjenim plaćama.

Nadalje navodi da je osnovna plaća mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati, se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu te u skladu s time za svaki kalendarski mjesec, radniku se obračunavaju sva uvećanja i dodaci u skladu sa odredbama KU od osnovne plaće. Posebno se protivi zahtjevu tužitelja za obračun zakonskih zateznih kamata na eventualno dosuđene bruto iznose razlike plaće kako je pogrešno navedeno u prijedlogu presude, te pojašnjava da se u skladu sa čl. 22. Zakona o porezu na dohodak, zatezna kamata ne smatra dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježe oporezivanju, a porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (koji čine strukturu bruto plaće) dospijevaju tek u trenutku isplate, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate. Slijedom navedenog, a budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom pravnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u radnopravnu dokumentaciju tužitelja na CD-u (str. 20 spisa).

5. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 37-50 spisa).

6. Na temelju tako provedenog postupka sud je dana 9. rujna 2022. godine donio presudu broj Pr-7034/2020-25 kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev odnosno kao neosnovan odbio je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

7. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu dana 19. rujna 2022. godine, a Županijski sud u Osijeku je rješenjem broj Gž R-323/2023-2 od 19. listopada 2023. godine uvažio žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuo presudu ovog suda broj Pr-7034/2020-25 od 9. rujna 2022. godine u pobijanom usvajajućem dijelu kao i u odluci o trošku i predmet je vratio ovom sudu na ponovno suđenje navodeći da je sud prvog stupnja trebao voditi računa o Zaključcima 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (posebno o vremenu njihova važenja).

8. U ponovnom postupku sud nije provodio nove dokaze već je na temelju provedenih dokaza donio novu odluku.

9. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 04. prosinca 2024. godine, kao i na ročištu 25. travnja 2025. sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH i uputi Županijskog suda u Osijeku, na način da je do 21. prosinca 2015. godine uzeo u obzir primjenu Zaključka br. 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a nakon 21. prosinca 2015. godine Zaključak 153, kojim Zaključkom je stavljen izvan snage Zaključak br. 148. Slijedom navedenog tužitelj od tuženika na ime razlike plaće potražuje ukupan bruto iznos od 899,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

10. Tuženik je u podnesku od 09. prosinca 2024. godine naveo da ne spori visinu tužbenog zahtjeva uređenog u podnesku tužitelja od 04. prosinca 2024. godine, s time da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj učinio predmetnim podneskom u kojem je smanjio postojeći tužbeni zahtjev tj. tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 04. ožujka 2022. godine, a kojim potražuje isplatu iznosa od 1.486,47 eur (11.199,84 kn), te predlaže da sud odluči o navedenom tužbenom zahtjevu.

11. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, kao i naknade plaće za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili neki neradni dan padao na radni dan od ponedjeljka do petka, a posljedično tome zahtjev za isplatom razlike naknade plaće koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća

– naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

13. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu medicinske sestre, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća tužitelja.

14. Među parničnim strankama je sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, te jesu li tužitelju plaćeni dodaci za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve odrađene sate rada, kao i naknada plaće za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili neki drugi neradni dan padao na radni dan (od ponedjeljka do petka) i je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplatio naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njegovih plaća sa utuženim razlikama koje mu nisu isplaćene.

15. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio djelomično osnovanim. Naime, odredbom čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 i 156/22, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužitelj naveo da ima potraživanje prema tuženiku koje je dospjelo 15. ožujka 2015. godine (najstarije potraživanje), a tužba je u ovom predmetu podnesena dana 21. srpnja 2020. godine, u času podnošenja tužbe, nastupila je zastara za sva tužiteljeva potraživanja koja su dospjela do 21. srpnja 2015. godine, dok za ostala potraživanja dospjela nakon navedenog datuma nije protekao zastarni rok od 5 godina propisan čl. 139. ZR-a.

Slijedom navedenog sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje razliku plaće u iznosu od 67,97 eur sa pripadajućom kamatom (potraživanja dospjela 15. ožujka 2015. godine, 15. travnja 2015. godine, 15. svibnja 2015. godine, 15. lipnja 2015. godine i 15. srpnja 2015. godine).

16. Odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

17. Odredbom čl. 94. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

18. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13), odnosno čl. 45. st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje KU/18), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2. istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3. navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

19. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13, odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

St. 8. istog čl. propisano je da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%, a st. 9. da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Nadalje st. 10. istog čl. propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

20. Odredbom čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18 propisano je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

21. Odredbom čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je da se u dane blagdana ne radi, a čl. 5. istog Zakona da zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

22. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13, odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, tužitelju kao medicinskoj sestri taj dodatak iznosi 25 % uvećanja osnovne plaće.

23. Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 4. Dodatka I KU (NN 96/15), a koji je stupio na snagu 01. listopada 2015. godine, navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

24. Odredbom čl. 59.a. Dodatka I KU (NN 96/15), odnosno čl. 58. KU/18 propisano je da iznimno od čl. 59. (čl. 57.) ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

25. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13, odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

26. Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12), odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13, odnosno KU/18.

27. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

28. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 26. siječnja 2022. godine proizlazi da za razdoblje od 01. ožujka 2015. godine do 13. svibnja 2019. godine:

- pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.805,84 kn,

- posljedično na prethodno utvrđenje, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 619,15 kn,

- ukupno potraživanje tužitelju po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 4.424,99 kn.

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 5.026,90 kn,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 681,22 kn,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužitelja iznosi 1.066,73 kn,

- ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje iznosi 6.774,85 kn, slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 11.199,84 kn.

Vještak nadalje navodi da u slučaju da sud zauzme stav da se Zaključak 153 ima primjenjivati na utuženo razdoblje ne bi postojale razlike / potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada te bi sveukupno potraživanje iznosilo 6.774,85 kn, a koje je prikazano u tabeli 3.

29. Na gore navedeni nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev na način da je primijenio Zaključak 153 Zajedničkog Povjerenstva za tumačenje KU od 21. prosinca 2015. godine prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati.

30. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao.

31. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti budući je isti stručan, objektivan, sukladan priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazložen.

32. Budući je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa uputom Županijskog suda u Osijeku i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH, uvažavajući primjenu Zaključka 153, sud smatra osnovanim njegov zahtjev za isplatom razlike plaće po osnovi dodatka za sate prekovremenog rada odrađene na blagdan ili neki drugi neradni dan koji je padao na dane od ponedjeljka do petka, pod uvjetom da mu odrađeni sati prelaze mjesečni fond radnih sati, i to za razdoblje do donošenja Zaključka 153, odnosno do 21. prosinca 2015. godine, a kako to tužitelj svojim tužbenim zahtjevom i potražuje.

33. Dakle, sud smatra da tužitelju u konkretnom slučaju pripada razlika plaće po osnovi dodatka za prekovremene sate odrađene na neradne dane i blagdane koji su padali u dane od ponedjeljka do petka za razdoblje do 21. prosinca 2015. godine, kada je u primjeni Zaključak 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.

Naime, odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 propisano je da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, dakle broj radnih sati množi se sa brojem radnih dana na nivou mjeseca, što znači da su dani blagdana i neradni dani određeni zakonom, isključeni iz tog umnoška pa ako je tužitelj radio na blagdan, a vještak je utvrdio da je tužitelj u tom mjesecu radio preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ima pravo na naknadu plaće za prekovremeni rad.

34. Nadalje, sud smatra da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 25%, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

35. Vezano za zahtjev tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 59.a. Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a prema mišljenju ovog suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

36. Tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih gore navedenih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, odnosno TKU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

37. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata međusobno isključuju.

38. Tužitelju treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

39. Tu treba naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela koja je održana 09. prosinca 2019. godine zauzeo pravno shvaćanje vezano za pravo na uvećanje plaće te sate ostvarene u prekovremenom radu. Sukladno zauzetom shvaćanju zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

40. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće za prekovremeni rad u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan, a tužitelj je taj dan radio pod uvjetom da mu odrađeni sati prelaze mjesečni fond radnih sati sukladno Zaključcima 148 i 153, a kako je to naprijed obrazloženo.

41. Nadalje, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 94. ZR-a, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18.

42. Također, sud je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u razdoblju od 01. listopada 2015. godine pa nadalje za sve efektivno odrađene sate za 4% prema čl. 59. a Dodatka I KU, odnosno čl. 58. KU/18.

43. Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

44. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća dosudio ukupan iznos od 831,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno odredbi čl. 92.st.4. ZR-a, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 831,24 eur.

45. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 22. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,138/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

46. Nadalje, sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od 15. dana u tekućem mjesecu do 15. dana u slijedećem mjesecu. Naime, odredbom čl. 92. st. 4. ZR-a propisano je da se plaće, naknada plaće i ostali primci isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Iz navedenog proizlazi da bi tuženik došao u zakašnjenje sa isplatom 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec te tužitelj tek od navedenog dana može potraživati kamatu. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da tužitelj potražuje kamatu na pojedine mjesečne iznose od 15. dana u mjesecu za tekući mjesec (npr. za potraživanje iz kolovoza 2015. potražuje kamatu tekuću od 15. kolovoza 2015.), a ne kako je to propisano gore navedenom odredbom ZR-a najkasnije do 15. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec (odnosno za potraživanje iz kolovoza 2015. tužitelj može potraživati kamatu tek od 16. rujna 2015.). Stoga je sud odbio dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje kamate suprotno navedenoj odredbi ZR-a.

47. Sud je također odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 655,23 eur sa pripadajućom kamatom kao neosnovan, s time da se od navedenog iznosa, iznos od 67,97 eur odnosi na potraživanje koje je u zastari, a iznos od 587,26 eur na povučeni dio tužbenog zahtjeva budući se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju te je zatražio da sud odluči o tužbenom zahtjevu uređenom u podnesku tužitelja od 04. ožujka 2022.

48. Kako je tužitelj, sukladno uputi Županijskog suda u Osijeku, smanjio tužbeni zahtjev, a tuženik je naveo da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje i da se istom protivi, sud je odlučio o tužbenom zahtjevu koji je tužitelj postavio u podnesku od 04. ožujka 2022. godine.

49. Naime, prema pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. godine smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Sukladno navedenom, s obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, prema kojoj se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 04. ožujka 2022. godine, a ne tužbenom zahtjevu uređenom u podnesku tužitelja od 04. prosinca 2024. godine.

50. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

51. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

52. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

53. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 04. ožujka 2022. i 04. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta dana 12. veljače 2021., 1. lipnja 2022. i 25. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1), kao i troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 1.300,00 eur.

54. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 325,00 eur pa trošak tužitelja iznosi 1.625,00 eur.

55. Tužitelj je u ovom postupku uspio 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 55,92 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 77,96 %.

56. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik uspio u omjeru od 22,04 %. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 55,92 %.

57. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 908,70 eur, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 55,92 %. Navedenom iznosu dodan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur, a koji je tužitelju priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, a što ukupno iznosi 1.240,51 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.403,80 eur odbijen kao neosnovan.

58. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 22. srpnja 2021. godine te trošak sastava odgovora na žalbu jer ih je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

59. Također mu nije priznao trošak sastava podneska od 10. studenog 2021. godine kojim tužitelj potražuje produljenje roka za uplatu predujma za provođenje financijskog vještačenja, jer takav trošak sigurno ne može pasti na teret tuženika, budući tužitelj snosi odgovornost za isti.

60. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podneska od 07. prosinca 2021. godine jer je istim dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja, a isto je sudu vidljivo iz e-spisa, te je navedeni trošak ocijenio nepotrebnim.

61. Sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podneska od 09. travnja 2025. godine kojim je dostavio punomoć s obzirom da je obveza tužitelja dostaviti punomoć po podnošenju tužbe, a što je isti propustio učiniti.

62. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a

63. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku