1              Poslovni broj: Gž Ovr- 531/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-531/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke  sudske savjetnice Sanje Vrgoč u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o. iz Z., OIB: ..., protiv ovršenika D. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. Z., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-695/2023-10 od 3. svibnja 2023., 17. studenog 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-695/2023-10 od 3. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odgodio izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika D. K. na temelju zadužnice solemnizirane 5. rujna 2008. od javnog bilježnika V. K. pod poslovnim brojem OV-1542/08 do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu povodom tužbe za utvrđenje ništetnosti navedene zadužnice sastavljene 7. ožujka 2022.

 

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 144/22 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

 

3.1. Iz stanja spisa proizlazi, kako je ovršenik dana 12. ožujka 2023. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

 

4. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. tog članka propisano da se na odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

.

5. Prema odredbama iz članka 65. stavak 1. točka 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je ostvaren koji od zakonskih razloga za odgodu ovrhe propisanih odredbama iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 10. OZ-a: ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

 

6. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

6.1. Dakle, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

 

7. Postupak izravne naplate u konkretnoj pravnoj stvari se provodi na temelju ovršne isprave - zadužnice solemnizirane 5. rujna 2008. kod javnog bilježnika V. K. pod poslovnim brojem OV-1542/08, izdane radi osiguranja tražbine proizašle iz Ugovora o nenamjenskom kreditu, broj: 9014121678, ovjerenog kod javnog bilježnika V. K. pod poslovnim brojem OV-1544/08 (dalje u tekstu: Ugovor), a što među strankama nije sporno.

 

8. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su, obzirom je zadužnica izdana u svrhu osiguranja tražbine utvrđene navedenim Ugovorom, za odluku o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava odlučne odredbe predmetnog Ugovora kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

 

9. Ovršenik je predložio da se ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja parnice koju je pokrenuo protiv ovrhovoditelja kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, odnosno njenih nepoštenih odredbi po tužbi sastavljenoj 7. ožujka 2022. Također navodi da bi mu, obzirom da nije u stalnom radnom odnosu te uzdržava maloljetno dijete, provedbom postupka izravne naplate nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

 

10. Prvostupanjski je sud, pobijanim rješenjem odgodio izdavanje naloga bankama, smatrajući da su ispunjene pretpostavke za takvu odluku. Stajalište prvostupanjskog suda podudarno je i sa zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda sa sjednice održane 11. ožujka 2022. u Zagrebu.

 

11. Postupak izravne naplate pokrenut je na temelju zadužnice, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o tražbini iz Ugovora sklopljenog između prednika ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita (kao fizičkoj osobi) odobren i stavljen na raspolaganje kredit. Dakle, radi se o ovršnom postupku u kojem isprava koja predstavlja ovršnu ispravu nije prošla sudsku kontrolu, a koja proizlazi iz potrošačkih ugovora.

 

11.1. U konkretnom slučaju, podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ispunjena je objektivna pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. t. 4. OZ-a, te u ovakvim okolnostima proizlazi da bi bila ispunjena i subjektivna pretpostavka za odgodu prijenosa novčanih sredstava. Naime, upravo ovrhovoditelj u žalbi potvrđuje da se tužba koju ovršenik dostavlja uz prijedlog u ovoj pravnoj stvari radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, vodi pod poslovnim brojem O-1653/23.

 

12. Imajući u vidu prethodno navedeno, žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na neispunjenost pretpostavki iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe, nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, i prema mišljenju ovog žalbenog suda, ovršenik je u dovoljnom stupnju ukazao na vjerojatnost nenadoknadive štete koja bi mu nastala daljnjim provođenjem ove ovrhe.

 

13. Zbog svega navedenog, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 368. st. 1. ZPP-a i u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, ovrhovoditeljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

Split, 17. studenog 2023.