Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4164/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-9/2024-15 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-9/2024-15 od 4. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-9/2024-15 od 4. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III i IV izreke te sudi:

1. Odbija se tužiteljica EU s tužbenim zahtjevom koji glasi: " Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. tužiteljici EU isplatiti 3.581,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 1,51 EUR od 2. listopada 2006. pa do isplate;

- na iznos od 1,15 EUR od 2. studenog 2006. pa do isplate;

- na iznos od 0,56 EUR od 2. prosinca 2006. pa do isplate;

- na iznos od 1,15 EUR od 2. travnja 2008. pa do isplate;

- na iznos od 9,52 EUR od 2. studenog 2008. pa do isplate;

- na iznos od 0,04 EUR od 2. prosinca 2008. pa do isplate;

- na iznos od 10,56 EUR od 2. siječnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 11,99 EUR od 2. veljače 2009. pa do isplate;

- na iznos od 12,71 EUR od 2. ožujka 2009. pa do isplate;

- na iznos od 11,00 EUR od 2. travnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 10,75 EUR od 2. svibnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 8,07 EUR od 2. lipnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 5,72 EUR od 2. srpnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 6,54 EUR od 2. kolovoza 2009. pa do isplate;

- na iznos od 8,29 EUR od 2. rujna 2009. pa do isplate;

- na iznos od 7,29 EUR od 2. listopada 2009. pa do isplate;

- na iznos od 6,32 EUR od 2. studenog 2009. pa do isplate;

- na iznos od 8,55 EUR od 2. prosinca 2009. pa do isplate;

- na iznos od 10,66 EUR od 2. siječnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 12,88 EUR od 2. veljače 2010. pa do isplate;

- na iznos od 12,30 EUR od 2. ožujka 2010. pa do isplate;

- na iznos od 16,04 EUR od 2. travnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 15,08 EUR od 2. svibnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 16,96 EUR od 2. lipnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 27,56 EUR od 2. srpnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 25,15 EUR od 2.kolovoza 2010. pa do isplate;

- na iznos od 34,20 EUR od 2. rujna 2010. pa do isplate;

- na iznos od 29,43 EUR od 2. listopada 2010. pa do isplate;

- na iznos od 25,84 EUR od 2. studenog 2010. pa do isplate;

- na iznos od 36,76 EUR od 2. prosinca 2010. pa do isplate;

- na iznos od 43,51 EUR od 2. siječnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 38,61 EUR od 2. veljače 2011. pa do isplate;

- na iznos od 39,33 EUR od 2. ožujka 2011. pa do isplate;

- na iznos od 35,82 EUR od 2. travnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 36,90 EUR od 2. svibnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 48,85 EUR od 2. lipnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 50,53 EUR od 2. srpnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 63,76 EUR od 2. kolovoza 2011. pa do isplate;

- na iznos od 58,96 EUR od 2. rujna 2011. pa do isplate;

- na iznos od 51,48 EUR od 2. listopada 2011. pa do isplate;

- na iznos od 51,28 EUR od 2. studenog 2011. pa do isplate;

- na iznos od 50,46 EUR od 2. prosinca 2011. pa do isplate;

- na iznos od 53,18 EUR od 2. siječnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 56,17 EUR od 2. veljače 2012. pa do isplate;

- na iznos od 56,26 EUR od 2. ožujka 2012. pa do isplate;

- na iznos od 54,38 EUR od 2. travnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 55,15 EUR od 2. svibnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 56,27 EUR od 2. lipnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 55,06 EUR od 2. srpnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 55,16 EUR od 2. kolovoza 2012. pa do isplate;

- na iznos od 54,05 EUR od 2. rujna 2012. pa do isplate;

- na iznos od 51,98 EUR od 2. listopada 2012. pa do isplate;

- na iznos od 54,50 EUR od 2. studenog 2012. pa do isplate;

- na iznos od 55,41 EUR od 2. prosinca 2012. pa do isplate;

- na iznos od 55,05 EUR od 2. siječnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 51,37 EUR od 2. veljače 2013. pa do isplate;

- na iznos od 53,92 EUR od 2. ožujka 2013. pa do isplate;

- na iznos od 54,50 EUR od 2. travnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 53,36 EUR od 2. svibnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 49,97 EUR od 2. lipnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 47,87 EUR od 2. srpnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 49,73 EUR od 2. kolovoza 2013. pa do isplate;

- na iznos od 51,02 EUR od 2. rujna 2013. pa do isplate;

- na iznos od 54,30 EUR od 2. listopada 2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,49 EUR od 2. studenog 2013. pa do isplate;

- na iznos od 53,30 EUR od 2. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 53,96 EUR od 2. siječnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 51,54 EUR od 2. veljače 2014. pa do isplate;

- na iznos od 52,77 EUR od 2. ožujka 2014. pa do isplate;

- na iznos od 52,14 EUR od 2. travnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 50,91 EUR od 2. svibnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 50,35 EUR od 2. lipnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 50,60 EUR od 2. srpnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 52,14 EUR od 2. kolovoza 2014. pa do isplate;

- na iznos od 53,73 EUR od 2. rujna 2014. pa do isplate;

- na iznos od 53,59 EUR od 2.listopada 2014. pa do isplate;

- na iznos od 54,38 EUR od 2. studenog 2014. pa do isplate;

- na iznos od 55,52 EUR od 2. prosinca 2014. pa do isplate;

- na iznos od 55,06 EUR od 2. siječnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 85,77 EUR od 2. veljače 2015. pa do isplate;

- na iznos od 81,16 EUR od 2. ožujka 2015. pa do isplate;

- na iznos od 84,24 EUR od 2. travnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 81,26 EUR od 2. svibnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 85,14 EUR od 2. lipnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 83,80 EUR od 2. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 80,39 EUR od 2. kolovoza 2015. pa do isplate;

- na iznos od 74,28 EUR od 2. rujna 2015. pa do isplate;

u roku od 15 dana.“

2. Svaka stranka snosi svoje troškove parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], kreditna partija 7103245078 koji su dana 11. kolovoza 2006. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,5 % godišnje dok je pod točkom II izreke utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] kreditna partija 7103245078 koji su dana 11. kolovoza 2006. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF a pod točkom III izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 3.581,24 eura sa pojedinačno označenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od svake preplate do isplate te je pod točkom IV izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u svoti od 2.075,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud također glede ovog dijela zahtjeva nije počinio niti bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati a također je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno 11. kolovoza 2006., sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu gdje je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva a preko ugovorene kamatne stope od 4,5% godišnje te ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

7. Ovaj dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje prvostupanjski sud prihvaća upućujući na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača ocjenjujući, na temelju iskaza tužiteljice da je kredit podignula radi kupovine stana kao fizička osoba za osobne potrebe čime je utvrđen njezin status potrošača a tuženika trgovca u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) pri čemu joj je predmetni kredit ponuđen kao najbolja opcija uz uputu da je CHF stabilna valuta a ugovorena kamata vezana za tu valutu manja te ju prilikom sklapanja Ugovora nitko nije uputio na rizike vezane uz valutu i odredbe Ugovora već joj je samo dano objašnjenje kako je predmetni Ugovor o kreditu najbolji zbog čega utvrđuje kako se o odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo pa se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama.

8. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

9. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

10. Tuženik međutim nije predlagao dokaze radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu a saslušanjem tužiteljice je utvrđeno da takvog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu nije bilo pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik.

11. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje stana za osobne potrebe a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužiteljica nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužiteljici.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

13. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

15. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

16. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 4. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

17. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

18. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je nadalje utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

19. Tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

20. U odnosu na nesporno zaključeni Dodatak Ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka 13. siječnja 2016. na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015 – dalje: ZIDZPK, dalje: Dodatak) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim ZID ZPK pravilno je ocijenjeno postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

21. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

22. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude pod točkom III izreke prvostupanjski sud, prema nalazu i mišljenju vještaka obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici svotu od 3.581,24 eura što predstavlja preplaćene svote po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena otplata kredita vezana za valutu CHF a koje su bile predmet ovog postupka dok u odnosu na sklapanje Dodatka, prvostupanjski sud ističe da sama činjenica kako su stranke s ciljem propisanim čl. 90.c ZIDZPK sklopile konverziju i sporazumjele o raspolaganju preplatom, nije zapreka za provođenje kontrole nepoštenosti a iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka je utvrđeno da konverzijom nije u potpunosti uspostavljena pravična ravnoteža u ugovornim odnosima između stranaka odnosno, nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredbi.

23. Dodatak Ugovora o kreditu je sklopljen na temelju ZIDZPK koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike..

24. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

25. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

26. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate (čl. 6. Dodatka), očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO/05.

27. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

28. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

29. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

30. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbom čl. 1. Dodatka prema kojemu je tuženik poduzeo radnju sklapanja Dodatka na temelju ZIDZPK u ispunjenju svoje zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim odredbama ZIDZPK u skladu s tamo propisanim i od strane korisnika kredita prihvaćenim izračunom konverzije dok je u odredbi čl. 2. st. 2. Dodatka ugovoreno da su na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužiteljice Dodatkom izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, sve na način kako to nalaže ZIDZPK te je prema čl. 2. st. 3. Dodatka tužiteljica potpisom Dodatka potvrdila da joj je kao preduvjet za sklapanje Dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu, pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina odnosno izvod otvorenih stavaka po kreditu te da joj je za potrebe provjere izračuna konverzije omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama i dnevnih tečajeva koji su se primjenjivali za kredite uz valutnu klauzulu u CHF i kredite u valutnu klauzulu u euro pa je (čl. 2. st. 4. Dodatka) tužiteljica potpisom Dodatka potvrdila da je suglasna s izračunom konverzije koji joj je tuženik dostavio u skladu s odredbama zakona i suglasna da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije koji je sastavni dio Dodatka.

31. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe, budući da je zaključila Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

32. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema s odredbama ZID ZPK tužiteljica restituirana za nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u U go voru o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

33. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi posl. broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

34. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK.

35. Slijedom iznijetog, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao pri čemu je u ovom predmetu vještak utvrdio kako je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK i prilikom izračuna konverzije i sklapanja Dodatka bile su uzete u obzir preplate tužiteljice vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i valuta kredita CHF/euro.

36. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištena u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom, koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP/14 koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti.

37. Budući da je tužiteljica kao korisnica kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate pa ne postoji niti umanjenje glavnice u provedenoj konverziji .

38. Slijedom iznijetog, s obzirom da je u kondemnatornom dijelu prvostupanjske odluke pod točkom III izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

39. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV izreke pobijane prvostupanjske presude s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis