Posl.br. P Ob-294/2022-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Nataši Citković Vrkić, u pravnoj stvari tužitelja mlt. GF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po ocu i z.z. BF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a on po punomoćnicima Senki Pilepić i Ireni Lerner, odvjetnicama iz Rijeke, protiv tužene FF OIB [osobni identifikacijski broj] 301 iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marijani Anđelić, odvjetnici iz Rijeke, radi povišenja uzdržavanja, dana 28.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Tužena FF rođ. G OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], , dužna je doprinositi na ime zakonskog uzdržavanja umjesto iznosa od 800,00 kn / 106,18 EUR mjesečno temeljem presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob- 362/2015 za GF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 189,24 EUR mjesečno od 30.kolovoza 2022. do 23.travnja 2023., iznos od 203,15 EUR mjesečno od 24.travnja 2023. do 10.ožujka 2024. te iznos od 229,60 EUR mjesečno od 11.ožujka 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do 30. u mjesecu za tekući mjesec, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužna platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2023. godine teče po stopi koja se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja se računa od dospjelosti svakog mjesečnog obroka uzdržavanja do isplate, a tekuće obroke uzdržavanja dužna je plaćati mjesečno unaprijed, najkasnije do 30-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun oca i z.z. BF, u roku 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev preko visine dosuđenog iznosa uzdržavanja u toč. I. izreke presude, za razliku do zatraženog iznosa od 237,00 EUR mjesečnog doprinosa, kao neosnovan.

III.Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana, dok se za preostali iznos u visini 625,00 EUR zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV.Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.125,00 EUR kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1.U tužbi od 30.kolovoza 2022. navodi da se da je tužitelj zajedničko dijete tužene i BF rođen dana **.**.2014. Pravomoćnom i ovršnom presudom ovog Suda posl. br. P Ob-362/2015 utvrđena je obveza zakonskog uzdržavanja tužene kao majke u odnosu na mlt. tužitelja u mjesečnom iznosu od 800,00 kn. Od donošenja citirane sudske odluke utvrđeno je da visina zakonskog uzdržavanja nije razmjerna potrebama tužitelja te su se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena presuda u citiranoj pravnoj stvari. U vrijeme donošenja citirane odluke tužitelj je imao dvije godine, a danas je učenik. Troškovi tužitelja su porasli, a prije svega razumijevaju se troškovi odjeće, obuće, higijene, troškovi kupovine potrebnih knjiga, školske opreme i podmirenje drugih troškova, izleta i sl. Svakako treba uzeti u obzir i kretanja na tržištu cijena energenata, hrane i drugih nužnih potrepština. Tužena je zaposlena u inozemstvu te ostvaruje uredne mjesečne prihode. Predlaže da sud presudom obveže tuženu da od dana podnošenja tužbe doprinosi za uzdržavanje tužitelja u povećanom iznosu od 1.933,00 kn mjesečno odnosno iznos od 237,00 EUR mjesečno najkasnije do 30. u mjesecu za tekući mjesec od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, kako je precizirano u podnesku od 12.ožujka 2024.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev u cijelosti te tvrdnje prema kojima bi se okolnosti na strani tužitelja izmijenile u dijelu koji bi opravdavao postavljeni zahtjev za povećanjem uzdržavanja, budući da je ostala bez posla te se u međuvremenu zaposlila u tvornici staklenih boca za što ostvaruje neto plaću od cca 3.600,00 kuna mjesečno. Nesporno je da tužena trenutno radi u Njemačkoj, ali u naravi se radi o privremenom/sezonskom poslu te tužena pokušava pronaći posao u Hrvatskoj. Pojašnjava da ne radi za njemačku, već za hrvatsku tvrtku pa su i primanja koja tužena ostvaruje uvjetovana standardom plaća u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj. Nadalje, tužena pored obveze uzdržavanja mldb. GF, ima i obvezu uzdržavati maloljetnu kćerku B koja danas ima trinaest godina i pohađa osmi razred osnovne škole. Istovremeno tužena pored troškova prehrane koje ima u Njemačkoj, ima troškove i u Republici Hrvatskoj i to troškove najma stana i režija, prehrane, higijenskih i ostalih potrepština. Nastavno, račun tužene u blokadi je i tužena uistinu nema materijalnih sredstava kojima bi mogla doprinositi iznosom većim od onoga dosuđenog u pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Rijeci. Također, pojašnjava se kako trenutno tužena približno dva mjeseca provodi u Njemačkoj, te dvadesetak do mjesec dana u Hrvatskoj. Za vrijeme kada je tužena u Rijeci, mlt. ĆF, prema dogovoru sa Centrom za socijalnu skrb Rijeka, cijelo vrijeme provodi s majkom. Kada tuženoj materijalne mogućnosti dopuštaju i uz pomoć brata i roditelja, pored iznosa uzdržavanja kojega uplaćuje prema sudskoj odluci, dodatno participira u troškovima, pa je tako, primjerice sudjelovala u dijelu troškova nabavke školskih knjiga .Nadalje, kada joj to dopuštaju prihodi tužena kupuje i odjeću i obuću tužitelju, kada je tužitelj kod tužene, tužena istoga, iako nema osobno vozilo, odvodi na treninge i slično. Dakle, pored dosuđenog iznosa uzdržavanja tužena aktivno participira u životu svoga djeteta, no tužena trenutno nema dostatnih materijalnih sredstava da bi se mogla obvezati na plaćanje povećanog iznosa uzdržavanja, a osobito ne u utuženom iznosu. Slijedom svega naprijed iznijetog tužena odista nije u mogućnosti doprinositi većim iznosom uzdržavanja od onog naznačenog u pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Rijeci, posl.br.: P Ob-362/2015, pa se predlaže da naslovljeni Sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te potražuje naknadu troškova postupka.

3.Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu te je saslušao z.z. BF i tuženu FF.

4.Nesporno je među strankama da je pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. P Ob-362/15-46 od 5.svibnja 2017. zajedničko dijete stranaka, ovdje tužitelj mlt. ĆF rođen **.**.2014., povjeren na stanovanje ocu BF te je istom presudom tuženoj FF utvrđena obveza uzdržavanja mlt. tužitelja u visini 800,00 kn mjesečno počevši od 5.svibnja 2017. pa nadalje.

5.Tužitelj tvrdi da su se u međuvremenu promijenile okolnosti koje opravdavaju povišenje doprinosa za njegovim uzdržavanjem, čemu se tužena protivi pravdajući to svojim lošim imovinskim prilikama, skrbi za još jedno maloljetno dijete i tvrdnjom da i na druge načine sudjeluje u uzdržavanju mlt. tužitelja.

6.Iz iskaza oca BF proizlazi da je isti vlasnik društva Miler-krov j.d.o.o. gdje ostvaruje mjesečnu plaću u visini 750,00 EUR, a društvo je u prošloj godini ostvarilo dobit od 350.000,00 kn. Mlt. ĆF u dobi je od deset godina, urednog je psihofizičkog razvoja te polazi u treći razred osnovne škole gdje ostvaruje vrlo dobar uspjeh. Aktivno trenira nogomet u HNK Rijeka i to šest puta tjedno. Mjesečna članarina iznosi 40,00 EUR, a kao naprednom igraču za individualni trening z.z. izdvaja dodatnih 50,00 EUR mjesečno te još 20,00 EUR za gimnastiku, tako da ukupni troškovi sportskih aktivnosti mjesečno iznose 110,00 EUR. Nadalje, za nabavku opreme, a što uključuje torbu, trenirku, dva dresa i štucne, izdvaja daljnjih 200,00 EUR godišnje. S obzirom na pojačane treninge ĆF često mijenja kopačke, minimalno dva para mjesečno, a vrijednost jednih kopački je 40,00 EUR. Nadalje, po osnovi troškova prijevoza djeteta na treninge, u školu, turnire, rođendane i sl. mjesečno izdvaja 200,00 EUR na gorivo. S djetetom živi u stanu u najmu za koji mjesečno izdvajam 400,00 EUR za najamninu i još 200,00 EUR za režije. Za produženi boravak plaća 80,00 EUR mjesečno. S obzirom na sve navedeno procjenjuje da je za uzdržavanje GF potreban iznos od 1.600,00 EUR mjesečno, a iskazujući taj iznos uračunao je polovicu svih troškova stanovanja kao i ostalih troškova prehrane, odjeće, higijenskih potrepština, mobitela, džeparca i sl. Smatra da su potrebe tužitelja jednake potrebama druge djece njegovog uzrasta, osim dodatnih troškova koji se tiču sporta. Z.Z. tužitelja obvezan je doprinositi za uzdržavanje kćeri u dobi od 17 godina u visini 300,00 EUR mjesečno, a povremeno i dodatne troškove (izleti, vozački ispit i sl.). Tužena ne doprinosi redovito za uzdržavanje djeteta prema pravomoćnoj presudi te njen dug iznosi između 25.000,00- 30.000,00 kn presudi zbog čega je pokrenuo postupak izravne naplate. Na pitanje doprinosi li tužena na drugi način, naveo je da tužena kupi npr. tenisice, jaknu i sl. bez da se prethodno s njime konzultira pa se onda pokaže suvišnim imati još jedne tenisice. U zadnje vrijeme kupuje isključivo tenisice. Navodi da se ĆF nisu niti svidjele zadnje tenisice koje je kupila, pa ih ne želi ni nositi jer prethodno nije pitala dijete da li mu se sviđaju. U kupovini školskih knjiga i pribora tužena ne sudjeluje, a nije mu poznato je li tužena u Njemačkoj ostvarila pravo na dječji doplatak namijenjen uzdržavanju djeteta.

7.Tužena FF navela je u svom iskazu da osim obveze uzdržavanja tužitelja uzdržava i kćer B koja je u dobi od 16 godina i pohađa prvi razred srednje škole i koju sama uzdržava jer njen otac ne doprinosi za njeno uzdržavanje u zadnjih 5-6 godina, a kako nije u radnom odnosu nije u mogućnosti naplatiti dospjela potraživanja putem ovrhe. Tužena je za vrijeme pandemije ostala bez posla te je 2021. počela raditi za Marlin nautiku d.o.o. i preko te tvrtke otišla raditi u Njemačku u tvornicu staklenih boca za plaću od oko 1.000,00 EUR mjesečno, s plaćenim smještajem i jednim obrokom. Od 1.veljače 2024.radi za njemačku tvrtku Ba-glass, radi se o istoj tvornici gdje je i prije radila, ali sada kao njihov zaposlenik te joj plaća iznosi 1.600,00 EUR mjesečno. Radi u tri smjene, uključujući i noćnu. Od plaće izdvaja za smještaj 450,00 EUR mjesečno u što su uključene i režije, a za najam stana u [adresa] izdvaja daljnjih 250,00 EUR za najam i još 100,00 EUR za režijske troškove. Za troškove prehrane, higijenskih potrepština i ostalih troškova mjesečno izdvaja još oko 200,00 EUR mjesečno. Za uzdržavanje tužitelja mjesečno joj se od plaće usteže 132,00 EUR. Smatra da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja najviše do 200,00 EUR mjesečno, s time da ona F kupuje svu odjeću i obuću te je zajedno s ocem snosila polovicu troškova sportskog kampa oko 200,00 EUR. Navela je da je nedavno tužitelju kupila dva para kopački, majicu sa kapuljačom i tri majice sa kratkim rukavima, u ukupnoj vrijednosti od 400,00 EUR. Početkom školske godine ĆF je kupila sve bilježnice i školski pribor, osim radnih bilježnica. Svaki mjesec kada dođe u Hrvatsku, tužitelja odvede u kupovinu. Tužena neprekidno boravi u [adresa] mjesec dana i duže, a zatim je u Hrvatskoj po 7 do 15 dana i u tim periodima je tužitelj stalno s njom. Svaki put djetetu kupi sve što mu treba. S obzirom na svoj radni status u Njemačkoj ima pravo na ostvarivanje dječjeg doplatka za tužitelja, za što joj je njegov otac uskratio suglasnost. Za kćer B prima doplatak u visini 250,00 EUR, te bi isti iznos mogla primati za mlt. tužitelja i sredstva isplaćivati izravno na račun z.z. tužitelja. S obzirom na svoje zdravstveno stanja (imala je srčani infarkt i ugruške u krvi) ne obavlja nikakve dodatne poslove te je trenutno na bolovanju. Ranije je znala čistiti po stanovima te bi po toj osnovi zaradila dodatnih 150,00-200,00 EU mjesečno. Radi u mjestu Gardelegen, na sjeveru Njemačke, te se autobusom vozi puna 22 sata do Rijeke, a troškovi puta su najmanje 100,00 EUR u jednom pravcu.

8.Iz obračunskih lista Marlin nautika d.o.o. proizlazi da je tužena za kolovoz, rujan, listopad 2022. ostvarila neto plaću u iznosu od 3.562,50 kn, za studeni (isplata u dva dijela) 3.732,95 kn. Nadalje, za siječanj 2023. isplaćena je plaća u visini 430,59 EUR, za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad 2023. u visini 548,26 EUR, za studeni 2023. u visini 556,10 EUR te za prosinac 2023. iznos od 553,33 EUR. Zadnja obračunska lista dostavljena je za siječanj 2024. istog poslodavca te je tuženoj prema tome isplaćena neto plaća u visini 632,63 EUR.

9.Iz obračuna plaće za z.z. tužitelja BF proizlazi da mu je u MILER-KROV j.d.o.o. Rijeka isplaćena plaća u visini 741,79 EUR za prosinca 2023. te u visini 832,65 za siječanj i veljaču 2024.

10.Iz očevidnika Fine o neizvršenim osnovama za plaćanje specifikacijom naplate od 14.ožujka 2024. proizlazi da dugovanje tužene na taj dan iznosi 3.640,19 EUR po osnovi presude posl.br. P Ob-362/15.

11.Nadalje, tužena navodi da se nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba te je dostavila Profesionalni plan traženja posla od 24.rujna 2024. sastavljen pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje-Područna služba Rijeka.

12.Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Pritom je u čl. 288.st.1. ObZ-a određeno da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

13.Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja i pritom se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, kako je određeno u čl. 310.st.1. i st.2. ObZ-a.

14.Odredbom čl.311.ObZ-a propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

15.Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ- a) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a);

16.Sud, kad utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. članka 313. ObZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (članak 313. stavak 4. ObZ-a), i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. ObZ- a).

17.Odredbom čl. 317.st.1. ObZ-a određeno je da će odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

18.Nesumnjivo da su ukupne potrebe djeteta znatno veće od onih utvrđenih u ranijoj oduci od 5.svibnja 2017., kada je maloljetni tužitelj bio u dobi od tri godine i kada je obveza tužena utvrđena u visini od 106,00 EUR (800,00 kn). Dijete je danas u dobi od gotovo 11 godina, njegove ukupne potrebe povećavaju se kako dijete raste, ne samo osnovne egzistencijalne (prehrana, odjeća, obuća i sl.), već rastu i troškovi školovanja, slobodnih aktivnosti i sl., što zahtjev za preispitivanjem ranije sudske odluke nesumnjivo čini opravdanim. Kako je naveo otac, radi se o djetetu urednog psihofizičkog razvoja, čije su ukupne potrebe jednake potrebama druge djece istog uzrasta. Od dodatnih troškova izdvaja visoke troškove aktivnih treninga nogometa te s tim u svezi i povećanih troškova, u vidu članarine, opreme, dodatnih treninga i sl. Međutim, sud nije prihvatio ocjenu roditelja da su ukupne potrebe djetetovog uzdržavanja 1.600,00 EUR mjesečno, jer se taj iznos ukazuje previsokim i neobjektivnim. Dijete nesumnjivo ima povećane troškove u vezi sporta, međutim pritom valja ukazati na odredbu čl.311.ObZ-a kojom je propisano što predstavlja ukupne materijalne potrebe djeteta, ali i da se oni određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

19.S druge strane, ocjenjujući ukupne imovinske mogućnosti tužene kao obveznika uzdržavanja i to visinu primanja u spornom razdoblju te ostale iskazane troškove (najma, režija i sl.), vidljivo je da je tužena u spornom razdoblju primala plaću u visini minimalne plaće i da je trenutno nezaposlena. Nadalje, ista navodi da je imala troškova dva najma i režija, u Njemačkoj i Hrvatskoj. Osim tužitelja da ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta, za koje prima dječji doplatak u visini 250,00 EUR i za koje otac navodno ne doprinosi za uzdržavanje, u kojem pravcu nije doprinijela dokaze. Iako je ranije znala zaraditi oko 150,00-200,00 EUR mjesečno od čišćenja, od toga je odustala zbog narušenog zdravlja, tako da nije utvrđeno da bi imala dodatnih prihoda, a i radi se o minimalnim iznosima koji bitno nisu utjecali na standard tužene. Što se tiče tvrdnji da je za uzdržavanje tužitelja doprinosila i na drugi način, kupnjom odjevnih predmeta, obuće i sl., tuženoj se skreće pozornost na odredbu čl. 309. ObZ-a kojom je propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, te da svoju obvezu ne može kompenzirati kroz druge vidove doprinosa, pogotovo ako to nije u dogovoru s roditeljem kojem je dijete povjereno na skrb.

20.Prema tome, sud je visinu obveze tužene utvrdio prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 37/22, 48/23 i 49/24), imajući u vidu u vidu da se uzdržavanje određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. ObZ-a). U preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbio je kao previsok i neosnovan, s obzirom na trenutne okolnosti. Stoga je donio presudu kao u toč. I. i II.

21.Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi čl. 366.st.1. ObZ-a, a visinu je odmjerio sukladno Tbr. 7.3., Tbr.54. i Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), u visini jednokratne nagrade s PDV-om. Ostali troškovi ukazuju se previsokim i neopravdanim.

Rijeka, 28.ožujka 2025.

SUTKINJA

Nataša Citković Vrkić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

-e-komunikacijom pun. tužitelja i pun. tuženika