Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-158/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika CN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. -dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 9. siječnja 2025., broj K- 406/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj K-406/2024-8, optuženik CN, proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., za koje je osuđen kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se osam mjeseci izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženi u roku od četiri godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok će se šest mjeseci izrečene kazne zatvora izvršiti. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 30. listopada 2024. pa nadalje. Na temelju članka 40. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11. optuženiku je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu 2.000,00 eura što predstavlja četrdeset osobnih dnevnih iznosa, s time da jedan optuženikov osobni dnevni iznos iznosi 50,00 eura, koju kaznu je optuženi dužan platiti u roku od petnaest dana, računajući od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku(„Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.) u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu 300,00 eura koje je dužan platiti u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude kao i troškove postavljenog branitelja koji će biti posebnim rješenjem određeni.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio optuženik po braniteljici Ivani Eni Hemar, odvjetnici iz OD Terešak i partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te odluke o kazni, prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženi oslobodi optužbe, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije naveo sadržaj iskaza saslušanih svjedoka niti je kritički cijenio iskaze pa da se zbog toga pobijana presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primjenio zakon te je obrazloženje presude sukladno članku 459. stavku 6. i 7. ZKP/08. koji propisuje da u slučaju kad se optuženik očitovao na optužbu na način da se smatra krivim, obrazloženje presude sadržava samo podatke koji se odnose na kaznu. Stoga nije bilo ni razloga da prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi sadržaj iskaza saslušanih svjedoka kako to pogrešno drži žalitelj.
6. S obzirom da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja se ne može podnijeti.
7. Žaleći se zbog odluke o kazni, žalitelj smatra da je izrečena kazna prestroga te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, da je optuženi priznao kazneno djelo i time ubrzao kazneni postupak i da je izrazio kajanje, a da se ne zna je li kažnjavan ili nije jer nema evidencije o njegovom kažnjavanju. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne sukladno članku 47. KZ/11. pravilno utvrdio da je optuženi postupao s izravnom namjerom, da je bio ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da za njegovo postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. K tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža odnosno pravilno je utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotnu okolnost cijenio mu je priznanje počinjenja kaznenog djela čime je olakšao i ubrzao vođenje kaznenog postupka. Kao otegotno pravilno je prvostupanjski sud cijenio okolnost što je optuženi prethodno osuđivan, a što proizlazi iz njegovih osobnih podataka koje je sam iznio, pa suprotno žalbenim navodima takva okolnost se imala cijeniti otegotnom.
8. Uz tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, polazeći od stupnja krivnje koji je maksimalan i činjenicu da je optuženi došao u Republiku Hrvatsku s jednim i isključivim ciljem činjenjem konkretnog kaznenog djela iz koristoljublja, što ukazuje na povećan stupanj krivnje. Imajući u vidu svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije i generalne prevencije to je prvostupanjski sud pravilno, a obzirom na propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. u trajanju od jedne do osam godina, izrekao kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca te kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće u budućnosti činiti kaznena djela izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da se šest mjeseci izrečene kazne ima izvršiti dok se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti i provjeravati će se četiri godine. Kako je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja, a optuženi redovno imao dohodak u iznosu od 1.500,00 eura mjesečno, to mu je pravilno prvostupanjski sud izrekao sporednu novčanu kaznu u iznosu 2.000,00 eura.
9. Kako je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo to je pravilno prvostupanjski sud optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu i sporednu novčanu kaznu. Dakle, i po mišljenju ovog vijeća takva kazna je u cijelosti primjerena, a ne prestroga kako ističe žalitelj jer se ista utvrđuje u odnosu na optuženika, a ne generalno, a i takva kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela. Ujedno ostvarit će i specijalnu prevenciju u odnosu na optuženika da ubuduće ne čini više kaznena djela te na resocijalizaciju optuženika.
10. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1 ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.
U Karlovcu 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Klapšić
