Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-142/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika H-Abduco d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marijančić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-158/2021-19 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ĆS i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-158/2021-19 od 4. siječnja 2024. u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 13.612,50 Eur.

II. Odbija se žalba tuženika H-Abduco d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-158/2021-19 od 4. siječnja 2024.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-158/2021-19 od 4. siječnja 2024. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 33.718,75 Eur i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku H-Abduco d.o.o. da tužitelju ĆS naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 33.718,75 Eur u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku H-Abduco d.o.o. da tužitelju ĆS naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.349,51 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja presudio je:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ovrha na nekretninama tužitelja kč. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u površini 2953 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] Kuća, dvorište, oranica i šuma u [adresa] u površini 20127 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se provodi pred Općinskim sudom u Kutini pod poslovnim brojem Ovr-220/2019 nedopuštena."

II. Nalaže se tuženiku H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.145,97 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, počev od 4. siječnja 2024., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik H-Abduco d.o.o. zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 373. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati i preinači pobijana presuda zbog navedenih žalbenih razloga te odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II izreke, u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 47.331,25 Eur žali se tužitelj ĆS zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu drugog stupnja da se žalba uvaži i tužitelju dosudi daljnji trošak postupka. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.894,31 Eur.

4. Žalba tuženika je neosnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja (u ovršnom postupku ovršenika) za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, u predmetu Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr- 220/2019 iz razloga što je nastupila zastara te iz razloga što je tražbina prestala.

U odnosu na žalbu tuženika

6. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je neproturječna razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika u postupku i samih tih isprava i zapisnika, stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Vezano uz žalbene navode tuženika u kojima citira točku 8. obrazloženja pobijane presude, te navodi „da nije jasno na kojeg pravnog slijednika tuženika„ sud prvog stupnja misli, valja istaći da se u ovom slučaju radi o grešci u pisanju, jer je tuženik pravni slijednik ugovaratelja kredita, pa je u navedenoj rečenici suda prvog stupnja pravilno trebalo stajati „pravni prednik tuženika“ a ne pravni slijednik. Međutim, isto nije dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao što to navodi tuženik, već isto predstavlja grešku u pisanju, koju sud prvog stupnja, sukladno čl. 342. st. 1. ZPP može ispraviti u svakom trenutku.

8. Što se tiče žalbenog navoda tuženika da iz obrazloženja presude nije vidljivo koje sve dokaze je sud prvog stupnja izveo, pa tako nije razvidno niti da li je i kada i kako izveo uvid u predmete koji su vođeni pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem Ovr- 219/2019 i P-259/2202, valja istaći da navedeni žalbeni navod bi eventualno mogao predstavljati relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP. Međutim, tijekom postupka sam tuženik se u svojim podnescima očitovao vezano uz navedene predmete poslovni broj Ovr-219/2019 i P-259/2202, na što sam tuženik i ukazuje u žalbi. Stoga okolnost da u obrazloženju presude sud prvog stupnja nije naveo koje sve dokaze je sud prvog stupnja izveo, pa tako nije razvidno niti da li je i kada i kako izveo uvid u predmete koji su vođeni pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem Ovr-219/2019 i P-259/2202 nije utjecala na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, te stoga nije niti počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

9.1. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je u predmetu Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-220/2019 pokrenuta ovrha protiv tužitelja (kao ovršenika) na nekretninama tužitelja, a temeljem zadužnice od 29. listopada 2004.,

- da je tužitelj upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zaključkom Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-220/2019 od 18. svibnja 2021. i to iz razloga da je tražbina prestala te da je nastupila zastara,

- da navedena zadužnica nije solemnizirana već su na njoj samo ovjereni potpisi,

- da su ugovor o kreditu broj 401-40/2004 od 28. listopada 2004. zaključili Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao davatelj kredita i DA-GA-MAR d.o.o., te ĆS Cerovečki sin GS i GS kao založni dužnici,

- da je tužitelj izdao zadužnicu pravnom predniku tuženika kao osiguranje za navedeni kredit,

- da je tražbina po ugovoru o kreditu od 28. listopada 2004. dospjela 12. srpnja 2007.,

- da su vođeni ovršni postupci u vezi istog kredita, ali protiv drugih ovršenika, a ne tužitelja.

10. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

11. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pri tome pravilno sud prvog stupnja ima u vidu razloge zbog kojih je tužitelj (kao ovršenik) upućen u parnicu (čl. 47. st. 1. toč. 9. i 11. OZ). Naime, u ovakvoj vrsti parnice sud je vezan granicama koje je odredila odredba čl. 51. st. 3. OZ, a koja propisuje da se tužba kojom je pokrenuta parnica na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je on istaknuo u žalbi (odnosno u prigovoru) u povodu koje je upućen u parnicu. Stoga isključivo razlozi koje je istaknuo tamo ovršenik ovdje tužitelj, u prigovoru u povodu koje je upućen u parnicu predstavljaju okvir za donošenje odluke u ovoj parnici.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je zadužnica temeljem koje je pokrenut ovršni postupak pred Općinskim sudom u Kutini, poslovni broj Ovr- 220/2019 privatna isprava, jer nije potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku pa nema svojstvo javnobilježničkog akta. Javni bilježnik je samo ovjerio potpis tužitelja potvrdivši time njegov identitet kao izdavatelja zadužnice, a ne i sadržaj zadužnice. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tražbina tuženika zastarijeva u odnosu na tužitelja u općem zastarnom roku od 5 godina, sukladno čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01– dalje ZOO) koji se primjenjuje u ovom predmetu.

13. Vezano uz žalbene navode tuženika da je pokretanjem mnogobrojnih postupaka prekinuta zastara, valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da navedeni postupci na koje se poziva tuženik nisu pokrenuti protiv tužitelja već protiv drugih osoba te stoga nije došlo do prekida zastare. Nadalje, u ovom predmetu se nastupanje zastare ne ocjenjuje prema tome je li zastarjela tražbina iz ugovora o kreditu jer se ovrha ne provodi temeljem ugovora o kreditu već na temelju zadužnice.

14. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tražbina dospjela 12. srpnja 2007., a da je ovrha u predmetu Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-220/19 započela podnošenjem prijedloga 16. listopada 2019. te je stoga primjenjujući opći zastarni rok od 5 godina utvrdivši da je nastupila zastara, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i proglasio ovrhu nedopuštenom.

15. Još valja istaći da, iako je ovrha proglašena nedopuštenom zbog nastupanja zastare, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da je tražbina koja je osigurana zadužnicom prestala.

16. Naime, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da zadužnica predstavlja instrument osiguranja novčane tražbine i da bi se na temelju nje mogla provesti ovrha, mora postojati dugovanje izdavatelja zadužnice prema vjerovniku. Kako tužitelj i pravni prednik tuženika nikada nisu bili u pravnom odnosu vjerovnika i dužnika, da ne postoji dugovanje tužitelja kao izdavatelja zadužnice prema vjerovniku.

17. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

18. Iako je tuženik žalbom pobijao navedenu presudu u cijelosti, žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja. Stoga je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci pod st. I. ove presude.

U odnosu na žalbu tužitelja

19. Tužitelj žalbom pobija presudu pod stavkom II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka i to u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 47.331,25 Eur.

20. Pravilno je sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o troškovima postupka utvrdio da trošak u iznosu od 13.612,50 Eur nije bio potreban tužitelju u postupka.

21. Naime, trošak za sastav podneska od 29. rujna 2021. u iznosu od 62,50 Eur pravilno nije priznat tužitelju, jer navedeni podnesak uopće ne postoji u spisu. U predmetu postoji podnesak koji nosi datum 30. rujna 2021., a zaprimljen je na sudu 1. listopada 2021. (list 69 spisa).

22. Pravilno sud prvog stupnja nije tužitelju priznao trošak sastava neobrazloženog podneska od 14. srpnja 2022. jer u njemu tužitelj iznosi svoje stavove vezane uz zastaru koje je već višekratno iznio tijekom postupka. Jednako tako, pravilno sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja za trošak sastava obrazloženog podneska od 18. siječnja 2023. u iznosu od 13.487,50 Eur pravilno utvrdivši da navedeni podnesak nije bio potreban u postupku, jer njime tužitelj ponavlja svoje već ranije iznesene stavove i ukazuje na sudsku praksu što je bilo moguće iznijeti na ročištu.

23. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika – dalje Tarifa ("Narodne novine" broj 138/23) kada je tužitelju za pristup punomoćnika na ročište dana 24. listopada 2022. dosudio trošak primjenom Tbr. 9. točka 2. Tarife, odnosno 50% od Tarife. Naime, okolnost da na ročište nije pristupio punomoćnik tuženika ne ukazuje na to da se na ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari, kao što to pravilno tužitelj navodi u žalbi. Naime, radi se o pripremnom ročištu na kojem je tužitelj ostao pri navodima tužbe pa nije odlučno jesu li na navedenom ročištu izvođeni dokazi (tako i Rev- 771/2021). Stoga tužitelju za pristup punomoćnika na navedeno ročište pripada trošak primjenom Tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosu od 13487,50 Eur s PDV. Kako je sud prvog stupnja dosudio tužitelju za pristup punomoćnika na navedeno ročište trošak u iznosu od 6.743,75 Eur, valjalo je dosuditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 6.743,75 Eur.

24. Nadalje, osnovano tužitelj ističe u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u Tarifi kada tužitelju nije dosudio trošak sastava još dva podneska i to podneska od 3. ožujka 2022. i od 25. svibnja 2023. Naime, navedeni podnesci su bili potrebni u postupku pa kako sud sa strankama izvan ročišta komunicira putem podnesaka to je valjalo dosuditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 26.975,00 Eur, odnosno za svaki podnesak trošak u iznosu od 13.487,50 Eur.

25. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP i preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 33.718,75 Eur, a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ove drugostupanjske presude.

26. Tužitelj je zatražio i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.894,31 Eur koji trošak se sastoji od 1.562,50 Eur trošak sastava žalbe s PDV te 331,81 Eur trošak sudske pristojbe. Kako je tužitelj sa žalbom uspio sa 71,24 % (ožaljeno 47.331,25 Eur, a dosuđeno 33.718,75 Eur) u tom omjeru mu je i dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu do 1.349,51 Eur.

U Velikoj Gorici 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina