REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5608/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EM iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku D. V., odvjetniku iz B., ..., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Z., ..., OIB: ..., zastupanog po JM, službenoj osobi, radi statusa Ea, 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/23-01/3124, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-2 od 6. listopada 2023. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562- 02/23-01/3124, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-2 od 6. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja B.-b. županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave, Odsjeka za društvene djelatnosti, KLASA: UP/I-562-02/23- 01/87, URBROJ: 2103-22-3/6-23-9 od 8. kolovoza 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa Ea po osnovi ranjavanja u desnu ruku i prsni koš.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer da je do njegova stradavanja došlo u svezi vojnih aktivnosti, odnosno prilikom vađenja oprema i oružja iz vozila. S tim u vezi, navodi da činjenice navedene u potvrdi od 11. svibnja 1993. nisu točne, jer da je postojala i druga potvrda od 10. ožujka 1993. Stoga, smatra da je potrebno utvrditi koja od tih potvrda sadrži istinite podatke, budući da protiv tužitelja nije vođen nikakav postupak radi krivotvorenja isprave od 10. ožujka 1993., a što je navedeno kao razlog stavljanja izvan snage te potvrde. Uz navedeno, ukazuje da mu je status HRVI-a trebalo priznati po osnovi varikoznih vena nogu, kao posljedice smrzotina prstiju i edema oba stopala, zadobivenih u vrijeme Domovinskog rata. Predlaže poništiti osporeno rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 7. travnja 2025.
6. Sukladno članku 12. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog: a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
Prema članku 180. točki d) ZHBDR-a, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a dokazuje se potvrdom o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen.
7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 7. lipnja 2023. podnio zahtjev za priznavanje statusa HRVI-a temeljem ranjavanja desne ruke (podlaktica i nadlaktica) i prostrjela prsnog koša u događaju od 26. prosinca 1992. u [adresa].
8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da su javnopravna tijela ispravno zaključila da ranjavanje tužitelja, uz koje je vezan njegov zahtjev, nije nastalo u svezi aktivnosti iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, odnosno nije nastupilo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, što je pretpostavka za priznavanje statusa HRVI-a u smislu članka 12. stavka 1. ZHBDR-a. Iz potvrde Operativne zone B., Odsjeka za skrb HV-a, KLASA: 035-01/93-01, UR.BR.: 1077-01-93-01/90 od 11. svibnja 1993. proizlazi da je do ranjavanja tužitelja iz pištolja došlo 26. prosinca 1992. kod kuće ŽM, tijekom privatne posjete i nema nikakve veze sa službom u Oružanim snagama HV-a. Istodobno je stavljena izvan snage i ranija potvrda od 1. ožujka 1993. Naprijed navedeno potvrđuje i dokumentacija koja prileži spisu tuženika (zapisnik o uviđaju Vojnog suda B. od 26. prosinca 1992., rješenje Županije B.-b., Sekreterijata za društvene djelatnosti u B., KLASA: UP-I-562-02/93-03/23, URBROJ: 2103-05-05-93-4 od 12. srpnja 1993.). Osim toga, presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj K-63/97-8 od 18. rujna 1997., na koju se poziva tužitelj, također opovrgava tužbenu tvrdnju da bi do ranjavanja došlo prilikom istovara oružja i opreme iz vozila, budući da je tom presudom okrivljeni ŽM osuđen zbog toga što je u dvorištu svoje kuće u [adresa] dana 26. prosinca 1992., prilikom otklanjanja zastoja pištolja, nesmotreno povukao obarač, što je dovelo do opaljenja streljiva i ranjavanja tužitelja.
9. Uvažavajući naprijed navedeno, nije odlučno je li tužitelj osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, već je relevantno to da činjenice navedene u citiranoj potvrdi od 11. svibnja 1993. odgovaraju pravom stanju stvari, zbog čega je pravilno obrazloženje javnopravnih tijela da tužitelj ne ispunjava pretpostavke iz članka 12. stavka 1. u svezi članka 3. stavka 2. i članka 180. toč. d) ZHBDR-a da mu se prizna status HRVI-a. U odnosu na pozivanje tužitelja na druge bolesti (varikozne vene kao posljedice smrzavanja prstiju i edema stopala), napominje se da po osnovi tih bolesti nije tražio priznavanja statusa Ea, zbog čega se o istome javnopravna tijela nisu niti trebala očitovati.
10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik D. V., ..., [adresa] ...
2. Ministarstvo hrvatskih branitelja, ..., [adresa] ...
3. u spis
