Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kžzd-7/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića, i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optuženika JD zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 10. lipnja2024., broj Kzd-23/2022-48, u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika JD kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi JD proglašen je krivim zbog teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji čime je kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj i stanje dugotrajne patnje, čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to djelom pod točkom 1) kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i djelom pod točkom 2) nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11.

1.1. Za gornja kaznena djela temeljem odredbe članka 51. stavka 1. KZ/11., optuženiku JD izrečene su slijedeće kazne: - za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11., temeljem iste odredbe, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci - za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11., temeljem iste odredbe, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je temeljem odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., u vezi članka 177. stavka 2. KZ/11., optuženik JD osuđen na jedinstvenu kanu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Nadalje, temeljem odredbe članka 56. stavka 1., 2., 3. KZ/11., prema optuženiku JD primjenjuje se uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11., optuženiku JD u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme lišenja slobode od 29. listopada 2021. do 31. listopada 2021.

1.4. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 130/2020 i 80/2022 ) optuženik JD u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 130,00 eura te putne troškove svjedoka u visini od 23,36 eura.

1.5. Temeljem odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 dalje u tekstu ZKP/08 ) optuženik JD oslobođen je optužbe da je u vremenskom periodu od kraja ožujka 2019. do 29. listopada 2021. u Mirošima 19, Grižane-Belgrad, gdje je prebivao sa svojom izvanbračnom suprugom DD te zajedničkim djetetom malodobnim JDT rođenim **.**.2019., premda svjestan nedopuštenosti vlastitog postupanja te da time negativno utječe na uredan psihofizički razvoj svojeg djeteta malodobnog JDT pa na to pristajući zanemarivao dijete JDT, nije vodio računa o njegovim potrebama i njegovom zdravlju, te se učestalo protivio odlasku liječniku, iako je utvrđena sumnja da dijete boluje od autizma, a potom isključivo na nagovor DD odvodio dijete liječniku obzirom da majka samostalno to nije mogla činiti jer nije imala vozačku dozvolu, odbijao djetetu kupovati hranu, odjeću, obuću i druge potrepštine, dakle, kao roditelj grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11.

2. Protiv prvostupanjske presude u osuđujućem dijelu, žalbu je uložio optuženi JD po branitelju Borisu Marohniću, odvjetniku iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet na ponovno suđenje ili oslobodi optuženika od optužbe, te da se naloži da troškovi postupka padnu na teret proračuna i da se naknade optuženiku u roku od 8 dana.

3. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

4. Žalba optuženika JD nije osnovana.

5. Optuženik JD u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 2., 3., 7., 8., 9., 10. i 11. i stavak 2. i 3. ZKP/08, pri čemu u cijelosti citira navedene zakonske odredbe, obrazlažući pri tom samo povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, navodeći da je prvostupanjski sud propustio izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane. Pri tom iznosi žalbene navode koji se po svom sadržaju u biti odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenih navoda, vijeće ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio povrede odredaba kaznenog na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti, niti one na koje upire žalitelj, obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio je sve odlučne činjenice i za to dao dostatne razloge, koje vijeće u cijelosti prihvaća.

5.1. Žalitelj nadalje ističe i povrede Kaznenog zakona, pri čemu citira u cijelosti odredbu iz članka 469. ZKP/08, međutim niti u ovom pogledu žalitelj dodatno ne obrazlaže u čemu bi se povrede kaznenog postupka sastojale, a niti je sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08, pronašao da bi kazneni postupak bio povrijeđen na štetu optuženika.

5.2. Žalitelj pobija presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je odbijanje dokaznih prijedloga optuženika rezultiralo nepravilnim i nepotpunim utvrđenjem činjeničnog stanja, međutim ne navodi koje su to činjenice trebale biti utvrđene i kojim dokaznim prijedlozima. Uvidom u raspravni zapisnik od 06. lipnja 2024. proizlazi da nakon provedenog dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, niti drugih prijedloga, pa žalbeni osnov nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan.

5.3. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu oštećene DD, čije navode ne potvrđuje niti priležeća materijalna dokumentacija, niti iskazi saslušanih svjedoka. Pritom žalitelj iznosi vlastite zaključke i ocjene provedenih dokaza.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice bez proturječja, na temelju provedenih dokaza, poglavito na iskazu oštećene kojeg je pravilno ocijenio vjerodostojnim, a koji se dodatno potvrđuje i iskazom svjedokinje TD, UD i ZD, kao i iskazom svjedokinje ČD, zaposlenice Centra za pružanje usluga u zajednici „Izvor“ u Selcu. Pa tako iz iskaza oštećene DD proizlazi da ju je optuženik u nazočnosti malodobnog JDT napadao, hvatao za vrat, gurao, govorio joj da će ju ubiti, rasporit joj glavu, nabiti na kolac, te ju u kolovozu 2020., kada je uspavljivala spomenuto dijete, uhvatio i vukao za nogu sa ciljem da ju gurne s gornjeg kata na tlo, a što je sve vidjelo malodobno dijete koje je počelo plakati. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud potvrđuje subjektivni odnos optuženika prema djelu pod točkom 23. obrazloženja, tj. svjesnost optuženika o nedopuštenosti njegova postupanja i da takvo postupanje utječe na uredan psihofizički razvoj njegovog djeteta, a čime je optuženi ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjenog na štetu mlt. JDT.

8. I u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 pravilno prvostupanjski sud ima u vidu kako iskaz oštećene DD, a koji se kao kontrolnim dokazom i potvrđuje iskazom svjedokinje UD, ZD, te sadržajem izvješća Centra za socijalnu skrb Crikvenica od 8. studenog 2021. iz kojeg proizlazi da je optuženi u inkriminiranom razdoblju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji na način da je svjestan nedopuštenosti svog ponašanja fizički i psihički zlostavljao vanbračnu suprugu, vrijeđao ju, omalovažavao, pogrdnim riječima i psovkama govoreći joj da je kurva, da se jebe okolo, da je svima dostupna, zbog čega je oštećena odlazila kod svojih roditelja da se skloni od optuženika, predbacivao joj u pogledu služenja društvenim mrežama, a što pak znači da ju ograničavao u pogledu slobodne komunikacije s drugim osobama, prilikom svađa hvatao ju za vrat, gurao i vrijeđao, a što je prvostupanjski sud sve valjano i dostatno naveo pod točkom 24. obrazloženja i u konačnici pravilno zaključio da je optuženi ostvario sva bitna obilježja tog kaznenog djela.

9. Suprotno žalbenim navodima da je intervencija prvostupanjskog suda u činjenični supstrat optužbe nezakonita i nedopuštena valja napomenuti da je iz obrazloženja vidljivo da je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti izmijenio činjenične opise kaznenih djela za koja je optuženi oglašen krivim na način da je sukladno utvrđenim činjenicama, a u pogledu inkriminiranog perioda isti preciziran na način da je skraćen, pa je tako u pogledu kaznenog djela pod točkom 1. kao početak razdoblja inkriminacije naznačen „kraj“ mjeseca ožujka, dok je pod točkom 2. također skraćen vremenski period na datum iza događaja od 26. listopada 2019., a za koji je optuženi i oglašen krivim u prekršajnom postupku, a sve radi izbjegavanja povrede Kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. u vidu ponovnog presuđenja za isto djelo, a kako je to prvostupanjski sud i dostatno obrazložio pod točkama 23. i 27. pobijane presude. Isto tako prvostupanjski sud pravilno je i izostavio činjenični opis za određene radnje optuženika koje su mu se optužnicom stavljale na teret, a obzirom da tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi se u optuženikovom ponašanju manifestirali i navedeni modaliteti nasilničkog ponašanja, a kako se to i navodi pod točkom 27.1. pobijane presude.

10. Optuženik pobija odluku o kazni citirajući pritom odredbu iz članka 471. ZKP/08, ne navodeći pritom konkretne razloge zbog kojih se odluka o kazni pobija u smislu navedene zakonske odredbe.

11. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša da je optuženik prethodno neosuđivan, kao i protek vremena od prethodnih inkriminacija tijekom kojeg optuženik nije prijavljivan zbog protupravnog postupanja. Kao otegotno pravilno je optuženiku cijenjena duljina razdoblja tijekom kojeg je ostvario obilježja predmetnih kaznenih djela, a što pak ukazuje na iskazanu upornost i odlučnost u protupravnoj aktivnosti. Cijenivši gore navedeno, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, primijenivši pritom odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 optuženiku utvrdio kazne ispod zakonskog minimuma i to za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 u trajanju od 8 mjeseci, a za kazneno djelo iz članak 179.a KZ/11 u trajanju od 8 mjeseci te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, te pravilno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 3 godine, čije trajanje je i po mišljenju ovoga vijeća u skladu s ličnosti počinitelja, njegovim prijašnjim životom, obiteljskim prilikama te okolnostima počinjenja samog kaznenog djela. Navedenom sankcijom će se ostvariti svrha kažnjavanja kako u pogledu specijalne tako i generalne prevencije.

12. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja naložio optuženiku da na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08., snosi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 130,00 eura te putne troškove svjedoka u visini od 23,36 eura. Žalitelj predlaže da troškovi postupak padnu na teret proračuna, zašto međutim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni preduvjeti. To stoga što odredba iz članka 148. stavak 6. ZKP/08., određuje da sud može osloboditi optuženika obveze naknade troška zbog lošeg materijalnog stanja optuženika te ako bi njegovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Iz osobnih podataka optuženika proizlazi da je zaposlen, pa stoga plaćanjem gore navedenog troška kaznenog postupka, neće nastati opasnost za uzdržavanje optuženika niti osoba koje je optuženik dužan uzdržavati.

13. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 482. ZKP/08., presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež:

Elma Kaleb Mamić