Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-130/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Arsenu Vaneku, u parničnom predmetu I. tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani punomoćnik Dariu Grbavcu odvjetniku iz Virovitice, Masarykova 15, protiv I tužene ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Kozjaku odvjetniku iz Virovitice, A. Šenoe 3, II. tužene ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika I-III tužitelja, punomoćnika I. tužene i II. tužene osobno, temeljem čl. 335. st 4., Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13 dalje 4PP-a), 29. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Usvaja se u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

I. "I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Međuvlasnički ugovor od 9. lipnja 2022 godine. sklopljen u Virovitici temeljem odredbe čl. 375 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Uredbe o održavanju zgrada, između suvlasnika zajedničkih dijelova stambene zgrade u [adresa], Zbora narodne garde k.b. 5, k.b. 7, koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 1025 m2, koja se sastoji od DVORIŠTA sa 764 m2, POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 23 m2, STAMBENE ZGRADE, K.B. 5; K.B. 7, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 165 m2, POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 44 m, te POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 29 m2, a što je sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA, k. o. [katastarska općina] potpisan od strane 1. tuženice ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II. Nalaže se I-II tuženoj, da I –III tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.646,48 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja presude ( 29. travnja 2025.) do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku od 15 dana.

III. U razlici od zatraženog ( 1.785,79 Eur-a) do dosuđenog iznosa od 1.646,48 Eur- a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja ove presude ( 29.04.2025) do isplate odbija se zahtjev za naknadu trošak I-III tužitelja kao ne osnovan.

Obrazloženje

1. I-III tužitelji su kod ovog suda podnošenjem tužbe pokrenuli parnični postupak protiv I-II tuženi radi utvrđenja ništetnim sklopljenog Međuvlasničkog ugovora od 09.lipnja 2022 godine. U činjeničnim navodima ističu slijedeće cit "Stranke su suvlasnici stambene zgrade i pomoćnih zgrada na adresi [adresa]. i 7. U zemljišnim knjigama se ta nekretnina vodi kao čkbr. [katastarska čestica] ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 1025 m2, koja se sastoji od DVORIŠTA sa 764 m2, POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 23 m2, STAMBENE ZGRADE, K.B. 5; K.B. 7, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 165 m2, POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 44 m, te POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 29 m2, a što je sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA, k. o. [katastarska općina].Dokaz: - uvid u zk izvadak koji se dostavlja u privitku, II. Tuženice su dana 9. lipnja 2022. sastavile i sklopile Međuvlasnički ugovor, navodeći da je se isti sklapa temeljem čl. 375 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: Z). Samo su ga tuženice potpisale. To tužitelji znaju jer ga nisu potpisali, a niti trenutačno imaju Prilog 1. predmetnog ugovora na kojem bi morao biti popis suvlasnika, njihovi podaci, te vidljivi potpisi ugovornih strana (suvlasnika) s preciziranim suvlasničkim omjerima. Navedeni ugovor je ništetan i to jer je sklopljen od strane suvlasnika koji imaju manje od 50% suvlasničkih udjela na navedenoj nekretnini odnosno jer je suprotan članku 375. stavku. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji određuje:"(3) Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine." Dakle, ugovor je ništetan jer je suprotan prisilnim zakonskim propisima iz članka 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) vezano za članak 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Iz dostavljenog zk izvatka je vidljivo tko ima više suvlasničkih dijelova: 1. suvl. dio - AM

- 214/1000 2. suvl. dio - MM - 214/1000 4. suvl. dio - UM - 214/1000 3. sulv. dio - ČM - 214/10005. suvl. dio - ĆM - 214/10 SUMA: 428/1000 Dokaz: - kao naprijed,- očekivano priznanje, - Međuvlasnički ugovor sklopljen dana 9. lipnja 2022. koji se dostavlja u privitku, - Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], Zbora narodne garde k.b. 5, k.b. 7, koji se dostavlja u privitku, - pribava i uvid u kompletni Međuvlasnički Ugovor od 1. tuženice kao predstavnika stanara, a ukoliko ista tomu ne udovolji, pribava i uvid u kompletni Međuvlasnički ugovor od Poslovnog parka Virovitica, d.o.o., koji je ujedno i Upravitelj zgrade, - uvid u dopis stanarima od strane 1. tuženice od 10. lipnja 2022. koji se dostavlja u privitku, - uvid u Kućni red koji se dostavlja u privitku, - saslušanje stranaka,

- po potrebi i drugi dokazi, pri čemu se ističe mogućnost predložiti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka Ističe se da je i jedan od razloga zašto tužitelji traže deklaratorno utvrđenje ništetnost Međuvlasničkog ugovora ugovora činjenica da 1.tuženica na temelju n ugovora koji ističe kao mjerodavan, čini suživot suvlasnicima nepodnošljivim, donoseći samostalno kućni red, pravila o parkiranju, te načinu ophođenja u zajedničkoj zgradi. Zatim ta pravila vrlo motivirano na svakodnevnoj bazi vrlo žustro primjenjuje tumačeći ih na svoj način; viče na suvlasnike i goste suvlasnika, ponekad ih vrijeđa, polijeva ih vodom i tjera sa dvorišta, tjera djecu sa travnjaka, brani suvlasnicima parkiranje vozila unutar dvorišta, remeti javni red i mir ispred zgrade i slično. Prema tvrdnjama tužitelja zbog toga je i višekratno radnje na adresi poduzimala Policija i po njihovim pozivima izdajući 1. tuženici prekršajne naloge za remećenje javnog reda i mira" . tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

2. Slijedom iznijetoga, tužitelj podnošenjem tužbe predlaže sudu da se usvoji tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi da je predmetni Međuvlasnički ugovor od 09.lipnja 2022 ništetan i da ne proizvodi pravne učinke. Uz podnesenu tužbu tužitelj je kao materijalni dokaz priložio obavijest upućenu stanarima zgrade o sastanku koji se ima održati dana 17.06.2022 sa aktualnim dnevnim redom ( Informiranje stanara o Međuvlasničkom ugovoru i Ugovoru o upravljanju zgradom, informiranje stanara o tekućoj problematici, Razno), punomoći za zastupanje stranaka, izvadak za nekretninu, Međuvlasnički ugovor, ugovor u upravljanju nekretninom , kućni red, te dokaz o plaćenoj pristojbi.

3. U dostavljenom odgovoru na tužbu koji je u vremenskom kronološkom smislu zaprimljen u predmet prije zaprimljenog odgovora na tužbu I tužene ČM, II tužena ĆM navodi cit "Poštovani, Ja, ĆM, 01B: 82635886470 iz Zagreba, kao tužena stranka u postupku ne osjećam se krivom za novonastalu situaciju u zgradi u [adresa], kućni brojevi 5 i 7, [adresa]. Stan sam naslijedila od svojih roditelja. U zgradi je 5 stanova i po zakonu obvezno je plaćati pričuvu. Plaćanje pričuve pokrenula je gđa. ČM, 0IB 26325328615, kako bi svi plaćali sredstva za tekuće održavanje zgrade. Ja sam joj potpisala punomoć za predstavnika stanara u najboljoj vjeri obzirom da gospođa živi stalno na toj adresi. U međuvremenu su počeli sukobi između nje i ostalih stanara u kojima nisam sudjelovala, a u više navrata je intervenirala i policija. Iz tih razloga povlačim svoju punomoć za predstavnika stanara koju sam potpisala u prostorijama poslovnog parka i više svoj potpis ne želim nikome dati niti želim voditi daljnji sudski postupak. Ne osjećam se krivom zbog nastale situacije i ne želim da me se dovodi u situaciju da ja kriva ni dužna moram snositi troškove odvjetnika i suda. Ja nisam sudjelovala u nikakvim svađama niti sam koga vrijeđala te ne želim sudjelovati u daljnjem procesu. U Zagrebu, 31.5.2023. S poštovanjem, ĆM".

4. II. tužene ČM u odgovoru na tužbu ističe slijedeće cit "Ad. I. tužbe: Priznaje se. Ad.II. tužbe: Poriče se da bi ugovor potpisan od strane tuženih bio ništetan. Ne postoji niti jedan razlog za utvrđenje ništetnosti, iz čl. 322. ZOO, dakle, ugovor nije protivan Ustavu RH, nije protivan prisilnim propisima, potpisani ugovor između tuženih nije protivan niti moralu društva. Tužitelji niti ne navode niti jedan prisilan propis. Propis iz čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima više nije važeći propis, jer se on odnosi samo na prijelazno razdoblje koje je odavno završilo. Propis iz čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije prisilan propis. Taj propis ne govori što stranke "moraju" ugovoriti , prisilan je jedino dio koji govori o pismenoj formi . Potpisani ugovor između tuženih nije protivan niti moralu društva. Propis iz čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u stavku 3. govori da obvezuje sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice VRIJEDNOSTI SVIH POSEBNIH DIJELOVA NEKRETNINE. Ovo je u suprotnosti navodima tužbe koja navodi SUVLASNIČKE DIJELOVE. Upravo tužene imaju većinu VRIJEDNOSTI SVIH POSEBNIH DIJELOVA NEKRETNINE. I to, tužene zajedno posjeduju 51 % površine posebnih dijelova u m2, ukoliko računamo samo posebne površine u glavnoj zgradi, a 61,9% ukoliko se pribrajaju i posebni dijelovi u zajedničkom dvorištu. Upravo na temelju te većine upravitelj zgrade POSLOVNI PARK i njegova pravna služba priznali su tuženima važenje predmetnog ugovora i zaključili s tuženima ugovor o upravljanju zgradom. Poriče se da bi tužitelji bili ovlašteni tražiti ništetnost ugovora kojeg su potpisale tužene. Pravo tražiti utvrđenje ništetnosti pripada samo strankama ugovora. U čl. 322. st.2. Zakon o obveznim odnosima, ovo je osobito istaknuto: "Ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj STRANI...". Tako i čl. 320., 292. ili 247. ZOO. Tužene imaju pravo zaključiti ugovor kojeg su potpisale, makar on važio samo između njih i tu slobodu ugovornu volju tuženih, tužitelji ne mogu ograničavati. Ukoliko tužitelji drže da tužene nisu većina, da nisu suglasni sa sadržajem međuvlasničkog ugovora, oni imaju ovlaštenja iz čl. 40. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , odnosno, da zahtijevaju da odluku donese sud, a ne na traženje ništetnosti ugovora između tuženih , kako je to gore već obrazloženo. Navodi tužbe iz točke II. tužbe, zadnji paragraf su neistiniti i zlonamjerni, te potvrđuju da je tužba podnesena iz nedopuštenih pobuda, bez pravnog interesa, zbog obi se iz tog razloga predlaže odbaciti. Štoviše, tužitelji su ti koji se, ničim izazvano, prema 1.tuženoj ponašaju, bezobzirno, nepristojno i nedolično, čine joj život tegobnim i nepodnošljivim (čl.99. ZOVO). 1. tužena nije pravomoćno prekršajno kažnjavana za prekršaje protiv javnog reda i mira. Istovremeno, ovi navodi tužitelja obrazlažu neku navodnu povredu suposjeda tužitelja od strane tuženih, a nikako ne ništetnost ugovora. Nadalje, pogrešan je navod tužitelja da bi 3.tužiteljica bila suvlasnik u 214/1000, jer je ona suvlasnik u samo 144/1000 dijela. D o k a z i: saslušanje stranaka, dokumentacija koja će se dostaviti, po potrebi vještačenje, saslušanje svjedoka RM i pravnice iz POSLOVNOG PARKA VIROVITICA Ad III. tužbe: 1. tužena ČM se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. 1. tužena predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, podredno odbaci. 1. tužena potražuje trošak parničnog postupka solidarno od svih tužitelja, uključujući i za ovaj odgovor na tužbu u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dosude do konačne isplate".

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u tužbu kao i dokaze koji su priloženi uz istu (1-31) , dostavljeni odgovor na tužbu II tužene ĆM (35,) odgovor na tužbu I tužene ( 36), izvršen je uvid u zapisnik sa ročišta održanog dana 26.09.2023 ( 40), dostavljenu dokumentaciju I tužene ( 41-98), podnesak tužitelja (107), izvršen je uvid u zapisnik sa ročišta održanog dana 28.11.2023 (112-113),priloženu dokumentaciju ( 116-118) , izvršen je uvid u zapisnik sa ročišta od 11.01.2024, uvid u odluku II stupanjskog suda Žs Varaždin broj Gž-355/2024-2 od 06.veljače 2022 (164- 172), izvršen je uvid u zapisnik sa ročišta održanog dana 16.04.2025 (176-178) kao i cjelokupnu dokumentaciju koja je priložena u predmetu. Svi dokazi ocjenjeni su po sudu savjesno i brižljivo te je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ocjena suda da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Sud ne spornim utvrđuje činjenicu da su stranke suvlasnici stambene zgrade i pomoćnih zgrada na adresi [adresa]. i 7. U zemljišnim knjigama se ta nekretnina vodi kao čkbr. [katastarska čestica] ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 1025 m2, koja se sastoji od DVORIŠTA sa 764 m2, POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 23 m2, STAMBENE ZGRADE, K.B. 5; K.B. 7, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 165 m2, POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 44 m, te POMOĆNE ZGRADE, ULICA ZBORA NARODNE GARDE sa 29 m2, a što je sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA, k. o. [katastarska općina], što je sve vidljivo iz dostavljenog izvatka za predmetnu nekretninu . Nadalje nije sporno da je dana 09.lipnja 2022 sklopljen Međuvlasnički ugovor koji toč. I definira predmet samog ugovora a to je uređenje uzajamnih međusobnih odnosa u vezi sa upravljanjem i korištenjem zgrade te izvršavanjem prava i obveza koji u vezi sa time nastaju između stranaka ovog spora kao suvlasnika zajedničkih dijelova i uređaja predmetne stambene zgrade koja se nalazi na adresi [adresa] sagrađena na čkbr [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] . Nadalje nisu sporne niti činjenične tvrdnje iznesene pod toč. II tužbe da I-III tužitelji nisu iskazali suglasnosti sa sklapanjem navedenog Ugovora jer u Prilogu 1 koji je sastavni dio predmetnog Međuvlasničkog ugovora ( čl. 2 istoga) nema njihovog potpisa s preciziranom veličinom njihovih suvlasničkih omjera Navedenu činjenicu dakle onu sadržanu u toč. II tužbe u dostavljenom odgovoru na tužbu izričito ne spori I. tužena ČM , a tu činjenicu ne spori niti ĆM kao II tužena već naprotiv potvrđuje i to na ne izravan način činjenicu da je svojim potpisom u Prilogu I koji je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora iskazala suglasnost za sklapanjem spornog Međuvlasničkog ugovora a prema tumačenju i razumijevanju dijela njezinih navoda upravo iskazanom voljom da predstavnik stanara bude ČM imenovanje koje osobe čini između ostaloga sadržaj predmetnog ugovora iz čl. 375 st 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96-94/17 dalje ZV-a) koja bi bila ovlaštena zastupati i predstavljati suvlasnike u odnosima prema upravitelju ili trećim osobama.

7. Spornim se ukazuje činjenica od koje ovisi odluka o osnovnosti tužbenog zahtjeva, a to je da li bi se zbog nesporne činjenice da suglasnost za sklapanjem Međuvlasničkog ugovora nije dana od strane I-III tužitelja jer u Prilogu I koji je sastavni dio spornog ugovora ( čl. 2 istoga) nema njihovih potpisa sa preciziranom veličinom njihovih suvlasničkih dijelova navedeni ugovor imao smatrati ništetnim u smislu odredbe čl. 375 st 3 ZV-a u vezi sa čl. 322 Zakona o obveznim odnosima i iste ne bi obvezivao, kao i činjenica da li tužitelji uopće imaju pravni interes utvrđivati ništetnost navedenog ugovora što se spori od strane tužene ČM dakle na taj način se dovodi u pitanje zapravo postojanje aktivne legitimacije tužitelja za pokretanjem parničnog postupka podnesenom deklaratornom tužbom.

8. Razmatrajući pitanje osnovanosti prigovora tužene ČM koji se dovodi u pitanje postojanja pravnog interesa na strani I-III tužitelja da mogu pokrenuti postupak radi utvrđenja ništetnim predmetnog Međuvlasničkog ugovora sud ocjenjuje da taj prigovor nije osnovan. Na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana strana ( čl. 327 st 1 ZOO-a) , a deklaratornu tužbu kojom će se utvrditi postojanje ili ne postojanje kakvog pravnog odnosa ( ovdje spornog Međuvlasničkog ugovora ) iz čl. 187 st 2 ZPP-a tužitelj može podnijeti onda kada dokaže da ima poseban pravni interes te tražiti zaštitu svojih prava podnošenjem tužbe takvog sadržaja. Pravni interes I-III tužitelj za utvrđenjem da je sporni ugovor ništetnim temelji se na pravnoj prirodi Međuvlasničkog ugovora, činjenici da se navedenim pravnim poslom uređuju odnosi između stranaka spora i to kao suvlasnika zgrade ( čl. 375 st 1 ZV-a) , zajedničkih dijelova i uređaja, kao i činjenici što je vidljivo iz toč. I samog ugovora da se istim uređuje i pitanje izvršavanje i ostvarivanja njihovih prava i obveza koji nastaju u vezi upravljanja i korištenja zgrade dakle definira se ono što je predmetnom uređenja navedenog pravnog posla .Kako se dakle na ugovornoj osnovi definiraju međusobni odnosi suvlasnika zgrade u vezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnine, kao i prava i obveze koje za suvlasnike zgrade nastaju kao posljedica njezina upravljanja i korištenja a koji se odražavaju ili se mogu odraziti u sferi zaštite ili ostvarenja njihovih prava i interese kao suvlasnika nekretnine onda je jasno da postoji jasno utvrđeni pravni interes na strani I–III tužitelja za pokretanjem navedenog postupka i podnošenja deklaratorne tužbe upravljene na utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora i ostvarenja na taj način sudske zašite svojih prava i interesa kroz ostvarenje društveno i socijalno opravdane osobne legitimne koristi.

9. Odlukom višeg suda ( 164-172) zbog pogrešnog pravnog pristupa ovog suda kod ocjene spornog odnosa u prethodnoj odluci pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje stvari zbog čega se zakonitost navedene odluke sa stajališta primjene materijalnog prava nije mogla ispitati. Kako to proizlazi iz obrazloženja predmetne odluke višeg suda ( toč.17-23) sve na način kako to shvaća ovaj sud, kod rješenja spornog odnosa ovaj sud je pošao od pogrešne pretpostavke da je predmetna zgrada neetažirana umjesto od objektivno utvrđene činjenice da se radi o etažiranoj zgradi gdje je vrijednost posebnih dijelova utvrđena te gdje su međusobni odnosi suvlasnika uređeni odredbama glave 4 trećeg dijela ZV, zbog čega nije mjerodavan pravni režim prijelaznih i završnih odredbi ( u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini) , dakle pravni režim iz odredbi čl. 374-387 ZV-a, što je i bio razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja stvari , budući ovaj sud nije utvrdio odlučne činjenice u smislu odredbe čl. 40 ZV-a, te činjenicu od kakvog je značaja Izjava tuženice ĆM od 05.lipnja 2023 u kojoj je ista navela da povlači svoju punomoć za predstavnika stanara koju je potpisala u prostorijama Poslovnog parka te da svoj potpis više ne želi nikome dati niti želi voditi daljnji sudski postupak, a dodatno je trebalo ocijeniti i činjenicu što navedena tuženica nije podnijela odgovor na tužbu te da je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka bila pasivna. U ponovnom postupku ovome sudu je naloženo da ponovno provede predložene dokaze, sve kako bi se moglo utvrditi od kakvog je značaja činjenica što tuženice i Poslovni park d.o.o. iz [adresa] kao upravitelj predmetne zgrade nisu u spis dostavili popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima koji je temeljem čl. 2. Međuvlasničkog ugovora sadržan u Prilogu 1., koji je sastavni dio tog ugovora, kao i utvrditi od kakvog je značaja Izjava tuženice ĆM od 5. lipnja 2023., te je trebalo po potrebi istu pozvati da se očituje na sadržaj te izjave, nakon čega će u smislu čl. 40. st. 1. i 2. ZV utvrditi da li je Međuvlasnički ugovor potpisan po suvlasnicima koji imaju većinu glasova, imajući u vidu da se većina glasova računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po većini korisne površine suvlasničkih dijelova.

10. Spornu okolnosti što tuženice i Poslovni park d.o.o., iz [adresa] kao upravitelj predmetne zgrade nisu u spis dostavili popis suvlasnika sa utvrđenom suvlasničkim dijelovima koji je temeljem čl. 2 Međuvlasničkog ugovora sadržan u Priogu 1 te kao takav čini dio toga ugovora sud je ocijenio na način da tuženice bez toga Priloga I. odnosno dostavljenog Popisa suvlasnika sa točno utvrđenim suvlasničkim dijelovima nisu na osnovani način dokazale činjenicu da imaju većinu glasova potrebnu za sklapanjem valjanog Međuvlasničkog ugovora koji je sklopljen dana 09.lipnja 2022 godine jer se bez toga dokaza ne može utvrditi osnovna činjenica koja je sporna a to je da li prema tome prilogu odnosno popisu suvlasnika sa točno utvrđenim suvlasničkim omjerima imaju ili nemaju onu potrebnu većinu glasova za sklapanjem spornog međuvlasničkog ugovora od dana 09.06.2022 godine koja se većina glasova računa po veličini suvlasničkih dijelova a ne po broju suvlasnika ( čl. 40 st 2 ZV-a). Prema odredbi čl. 85. ZV cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim Zakonom nije što drugo određeno (st. 1.), time da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, a međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor) sadržaj kojeg ugovora osobito treba sadržavati i podatke o osobi koja će upravljati nekretninom ( čl. 375 st 2 ZV-a) .

11. Navedeni Popis suvlasnika na koje se poziva I. tužena i koji je zaprimljen u ovaj predmet na ročištu održanom dana 26.rujna 2023 predstavlja samo nacrt starog stanja kako je predmetnu zgradu trebalo etažirati i tabelu suvlasničkih dijelova koju je Poslovni park d.o.o. iz [adresa], kao upravitelj zgrade priznao pa se na temelju takvog stanja ne može utvrditi da li tuženice kao suvlasnice imaju većinu glasova odnosno većinu suvlasničkih dijelova na temelju kojih bi bile ovlaštene donijeti predmetni Međuvlasnički ugovor ( toč 25. obrazloženja odluke višeg suda).Obzirom na tako iskazani stav višeg suda, ovaj sud je odbio dokazne prijedloge I. tužene sa ročišta održanog dana 16.travnja 2025 za saslušanjem predloženih svjedoka (RM i pravnice zaposlene u Poslovnom parku ) koji bi dokazivale suprotno od onoga što je činjenično po višem sudu utvrđeno a utvrđeno je da navedeni Popis (41) ne predstavlja sadržaj Priloga I navedenog u čl. 2 spornog Međuvlasničkog ugovora koji čini njegov sastavni dio ( Popis suvlasnik sa točno utvrđenom suvlasničkim dijelovima) nego samo nacrt starog stanja kako je predmetnu zgradu trebalo etažirati i tabelu suvlasničkih dijelova koju je Poslovni park d.o.o. iz [adresa], kao upravitelj zgrade priznao . Navedeni dokazni prijedlog na utvrđenje navedene činjenice trebalo je također odbiti iz razloga što po tuženoj nisu dokazani opravdani razlozi zbog čega bez svoje krivnje isti nije mogao biti predložen do zaključenja prethodnog postupka ( čl. 299 st 1 ZPP-a) da bi kao takav mogao biti eventuano prihvaćen u kasnijem tijeku vođenja ovog postupka dakle tijekom glavne rasprave.

12. Na ovaj način iznoseći razloge u prilog utvrđenja sporne činjenice na koju je ukazano od strane višeg suda a koju je trebalo utvrditi radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja stvari sve u cilju pravilne primjene materijalnog prava po ovome sudu je utvrđeno da po I i II tuženoj stoga nije dokazano da posjeduju Popis suvlasnika ( Prilog I) sa točno određenim suvlasničkim omjerima koji je sastavni dio spornog Međuvlasničkog ugovora ( 11-17) a time niti činjenica da li imaju većinu glasova (imajući u vidu da se većina glasova računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po većini korisne površine suvlasničkih dijelova) temeljem koje utvrđene veličine njihovih suvlasničkih dijelova bi mogle sklopiti predmetni Međuvlasnički ugovor.

13. U odnosu na drugu spornu okolnost koju je trebalo raspraviti ( toč. 28 obrazloženja odluke višeg suda ) od kakvog je značenja izjava I tužene ĆM od 5. lipnja 2023. sud je istu pozvao na očitovanje te se ista sudu pisanim podneskom koji sud citira u dijelu koji glasi "…i dalje ostajem pri svojoj odluci od 31.05.2023 da povučem suglasnost potpisnu ČM OIB [osobni identifikacijski broj] dana 09.06.2022 u zgradi Poslovni park Virovitica .Razlozi radi koje povlačim potpis ostaju isti kako sam se očitovala ovome sudu 31.05.2023 godine" ( list 175 spisa), dok je na ročištu održanom dana 16.04.2025. izjavila da u cijelosti ostaje kod svojih izjava koje su dostavljene u spis. Ne želi da je se u ovim godinama povlači po sudovima, a za pravu problematiku odnosa između suvlasnika nije niti znala. Dodatno pojašnjava razloge svog potpisa a to je da je u najboljoj namjeri željela dati svojim potpisom suglasnost na sklapanje među vlasničkog ugovora radi razrješenje međusobnih odnosa suvlasnika zgrade u vezi sa upravljanjem iste da bi kasnije povukla taj svoj potpis iz razloga da ne sudjeluje u svađama suvlasnika do kojih je došlo zbog toga što gosp. ČM napada sve suvlasnike.

14. Dakle postojanje "Izjava" koje su dostavljene u spis od strane II tužene sudu sugeriraju na zaključak da ĆM "svoj glas ne želi dati nikome" odnosno da se protivi sklapanju Međuvlasničkog ugovora dakle da se ima smatrati da je isti sklopljen bez njezine suglasnosti. Na osnovanost ovakvog zaključka ukazuje i činjenica što je u završnoj riječi na ročištu održanom dana 16.04.2025 priznala osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva I-III tužitelja. Međutim tako dane "Izjave"

II. tužene po sudu su razmatrane u okolnostima procesnog položaja u kojem se II tužena kao pasivni suparničar nalazi, te je po sudu ocjenjeno da ista obzirom na prirodu postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se od strane I-III tužitelja kao suvlasnika zgrade koji nisu potpisali sporni Međuvlasnički ugovor i sudu postavljaju tužbeni zahtjev kojim se isti ima utvrditi ništetnim , dakle traže ostvarenje svoga prava pred sudom da ih u uređenju međusobnih odnosa kao suvlasnika zgrade u vezi sa upravljanjem i korištenjem zgrade te izvršavanjem prava i obveze koji iz njega proizlaze ili nastaju u vezi sa time tako zaključeni ugovor ne obvezuje jer kao takav pravno i činjenično niti ne postoji budući je sklopljen protivno Zakonu, ima kao potpisnik spornog ugovora zajedno sa I tuženom utvrđeno svojstvo nužnog jedinstvenog suparničara ( čl. 201 ZPP-a) jer u ovom parničnom postupku kao procesnopravnom odnosu moraju sudjelovati svi sudionici materijalnopravnog odnosa koji se smatraju jednom strankom u pogledu radnji koje poduzimaju.

15. Stoga priroda materijalno pravnog odnosa ( utvrđenje ništetnim spornog Međuvlasničkog ugovora ) zahtjeva da se nastali spor na jednaki način ima razriješiti prema svim strankama nastalog spora odnosno svim suvlasnicima zgrade i zemljišta . Polazeći od takvog utvrđenja ima se zaključiti da su na tuženoj strani radnje pojedinih suparničara dakle I i II tužene u međusobnoj koliziji gdje I. tužena osporava osnovanost postavljenog zahtjeva dok II tužena "povlačenjem " svoje suglasnosti za sklapanjem predmetnog Međuvlasničkog ugovora i izravnim priznanjem tužbenog zahtjeva u završnoj riječi sa ročišta od 16. travnja 2025. ulazi u kontradkitornost sa I tuženom a budući se po utvrđenom principu kao relevantna radnja koja se po sudu ima cijeniti u postupku uzima ona najkorisnija za sve jedinstvene suparničare, u ovom postupku u utvrđenoj koliziji priznanja i osporavanja pojedinih činjenica uzima se da su iste osporene od strane svih suparničara dakle ovdje I i II tužene. Na taj način ocjenjene su i dane "izjave" II tužene u ovom postupku odnosno na način da nemaju bitnijeg utjecaja na odluku suda da se ista protivi tužbenom zahtjevu obzirom na držanje I. tužene tijekom postupka i njezinog protivljenja postavljenom zahtjevu.

16. U nastavku postupka I. tužena je temeljem činjenice koju argumentira dostavljenim povijesnim izvatkom ( 179-181) zbog toga što su tijekom trajanja ovog postupka neki od tužitelja konkretno MM i UM svoje stanove prodali, navedenim strankama je osporavala postojanje pravnog interesa za vođenjem ovog postupka . Ocjena suda je bez obzira što nije sporno da su tijekom vođenja ovog postupka činjenicom prodaje svojih posebnih dijelova nekretnine I i II tužitelji prestali biti suvlasnici zgrade, zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi ( čl. 96 ZV-a) isti imaju i na dalje po sudu utvrđeni pravni interes za vođenjem ovog postupka i dokazivanja postojanja osnovanosti svog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim predmetnog Međuvlasničkog ugovora.

17. U argumentaciji svoga stava sud polazi od analize procesnog položaja samih I- III tužitelja te zaključuje da se radi o jedinstvenim suparničarima koja procesna zajednica je formirana voljom samih stranaka kod podnošenje tužbe sudu ( prvobitno suparničarstvo ) , ali se u ovom slučaju ne radi i o nužnim jedinstvenim suparničarima, jer priroda postavljenog tužbenog zahtjeva ne nalaže da kao uvjet njezina podnošenja i utvrđenja postojanja aktivne legitimacije na tužiteljskoj strani ona mora biti podnesena od strane svih suvlasnika zgrade koji nisu potpisnici spornog Međuvlasničkog ugovora, zbog čega je po ocjeni suda u teoretskom razmatranju samu tužbu mogao podnijeti i jedan od suvlasnika zgrade tražeći utvrđenje ništetnim spornog Međuvlasničkog ugovora. Jedinstveno suparničarstvo svoju polaznu osnovu uvijek ima u materijalnom suparničarstvu, pa tako nije sporno da su se I-III tužitelji izvan spora u trenutku podnošenja tužbe nalazili u stvarnoj i pravnog zajednici obzirom na predmet spora. ( čl. 196 st 1 ZPP-a) Pravna zajednica postoji kada se više osoba pojavljuje kao sudionik određenog (istog) građanskopravnog odnosa iz kojeg za njih proizlaze prava ili obveze a ovdje nije sporno da se I-III tužitelji kao suvlasnici zgrade i zemljišta na kojoj je ista sagrađena nalaze u takvoj pravnoj zajednici i izvan predmeta spora ( suvlasničkoj zajednici gdje je vlasništvo njihovog posebnog dijela povezao sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade, zemljišta i zajedničkih dijelova sama zgrade) sve po čl. 68 st 1 ZV-a. Obzirom na tako utvrđenu činjenicu postojanja jedinstvenog suparničarstva na tužiteljskoj strani takva procesna zajednica po samom Zakonu pretpostavlja da se spor u odnosnu na sve jedinstvene suparničare pa tako i I-III tužitelje ima riješiti na jednak način prema svima njima zbog čega sud citira odredbu čl. 201 ZPP-a koja glasi cit "Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli". To u konkretnom slučaju znači da bez obzira što su tijekom postupka I i II tužitelji otuđili svoje posebne dijelove te zbog te činjenice ujedno prestali biti suvlasnicima zgrade i zemljišta zbog pravne fikcije koje je uspostavljena odredbom čl,. 201 ZPP-a u odnosu na njih sud nije mogao donijeti rješenjem kojim bi tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa za vođenjem ovog postupka na njihovoj strani do kojeg je došlo tijekom postupka zbog otuđenja njihovih posebnih dijelova i prestanak suvlasništva na zgradi odbacio , već je i u odnosu na njih radi ostvarenja aspekta omogućavanja jednakog ishoda spora za sve suparničare na tužiteljskoj strani pa tako i I-II tužitelja, bio dužan donijeti presudu kojim prihvaća tužbeni zahtjev i pruža materijalnopravnu zaštitu njihovih prava koji se traže postavljenim tužbenim zahtjevom.

18. Sud je odbio dokazni prijedlog I tužene za izvođenjem građevinskog vještačenje na okolnost utvrđenja veličine suvlasničkih dijelova, uzimajući u obzir i suvlasništvo 1. tužene na garaži od 44m2 i dijelu zemljišta ispred dvorišne zgrade br. 3, dimenzije 73m2, prema izjavama tužitelja od 17.10.2016., te prema novom elaboratu etažiranja iz studenog 2021. potpisanog od MM U, ĆM i ČM, koji su predani u spis od strane 1. tužene na raspravi o 26.9.2023 , prvo iz razloga što i sam II stupanjski sud zaključuje ( toč 22 obrazloženja , list 176) da ovaj sud nije bio ovlašten utvrđivati korisne vrijednosti posebnih suvlasničkih dijelova jer je isto utvrđeno ( ili je moralo biti utvrđeno) prije provođenja etažiranja predmetne zgrade, a nakon etažiranja niti jedna od stranaka nije tvrdila da su se promijenile prilike na neki od načina iz čl.77 ili čl. 78 ZV-a, dakle navedena činjenica nije od strane I tužene učinjena spornom niti u odgovoru na tužbu , a niti do zaključenje prethodnog postupka, a osim toga po I tuženoj nema navedenih opravdanih razloga zašto taj dokaz nije mogla predložiti bez svoje krivnje do zaključenje prethodnog postupka ( čl. 299 st 2 ZV-a) da bi ga sada opravdano mogla iznijeti u ovoj fazi postupka ( ročištu za glavnu raspravu).

19. Stoga se u zaključnoj ocjeni suda utvrđuje da se prema razlozima koje je iznio u prilog utvrđenja odlučne činjenice ima smatrati da je po I-III tužiteljima dokazana činjenica da je predmetni Međuvlasnički ugovor ništetan jer su ga sklopili suvlasnici zgrade ( I i II tužena) koje u trenutku njegova sklapanja dana 09.06.2022 godine nisu imale većinu glasova koja je potrebna sa sklapanjem istoga budući su njihovi suvlasnički dijelovi kao potpisnika navedenog ugovora koji su utvrđeni u postupku etažiranja zgrade sa kojim je povezano pravo vlasništva njihova posebnog dijela iznosili ukupno 428/1000 dijela suvlasništva na zgradi i zemljištu (214/1000 + 214/1000) , dok su suvlasnički dijelovi I-III tužitelja koji a što nije sporno nisu iskazali suglasnost za sklapanjem Ugovora iznosili ukupno 572/1000 suvlasničkog dijela na zgradi i zemljištu ( 244/1000+244/1000+144/1000) a što nije bilo dovoljno da bi se moglo po Zakonu na pravno valjan način sklopiti Međuvlasnički ugovor iskazanom voljom za njegovim sklapanjem od strane I i II tužene budući se većina glasova suvlasnika određuje ne prema broju suvlasnika zgrade nego veličini njihova suvlasničkog dijela ( čl. 40 st 2 ZV-a). Smatrajući da su na ovaj način utvrđene sve sporne činjenice koje su po nalogu višeg suda ( toč 28 obrazloženja odluke navedenog suda)trebale biti utvrđene radi pravilne primjene materijalnog prava po sudu je utvrđeno da je predmetni Međuvlasnički ugovor sklopljen dana 09.06.2022 (11-179) u cijelosti ništetan jer je sklopljen od strane suvlasnika zgrade ovdje I-II tužene koji nisu imali potrebnu većinu glasova prema veličini njihovih suvlasničkih dijelova koja je po Zakonu potrebna da bi isti bio valjan i obvezivao sve suvlasnike zgrade.

20. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154/1 ZPP-a . Vrijednost predmeta spora sud utvrđuje u iznosu od 1.327,22 Eur-a po čl. 19 Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18,51/23 dalje ZOSP-a) budući je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti sklopljenog Međuvlasničkog ugovora dakle na nepostojanje pravnog odnosa, te je I-III. tužiteljima, kao nužne i opravdane troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka I-III tužiteljima primjenom Tbr 52 st 3 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23 dalje OT-a) dosudio slijedeće troškove:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 178,86 Eur-a sve po tbr 7/1 u vezi sa tbr 40 st 1 Ot- a pri čemu je odlučeno u granici istaknutog zahtjeva stranke

-trošak zastupanja na ročištima od dana 26.09.2023 , dana 28.studenoga 2023, dana 11.01.2024 i dana 16.04.2025 u iznosu od 4X178,86 Eur-a po tbr.9/1 Ot-a pri čemu je odlučeno u granici istaknutog zahtjeva

-trošak sastava podnesak od 05.10.2023 u iznosu od 178,86 Eur-a pri čemu je odlučeno u granici istaknutog zahtjeva po tbr 8/1 OT-a

-trošak sastava žalbe od dana 23.01.2024 u iznosu od 223,58 Eur-a po tbr 10/1 Ot-a pri čemu je odlučeno u granici istaknutog zahtjeva stranke na koji iznos od (6x178,86+223,58=1.296,74) je odmjeren trošak Pdv-a od 25% (324,18 Eur-a) ili ukupno iznos od 1.620,93 Eur-a, na koji iznos je dosuđen trošak plaćene pristojbe na tužbu (6,64 Eur-a) na žalbu na presudu u iznosu od 13,27 Eur-a kao i na presudu u iznosu od 6,64 Eur-a ili ukupno 26,55 Eur-a odnosno sve ukupno iznos od 1.647,48 Eur-a koji je dosuđen toč. II izreke presude uz dosudu zatezne kamate koja se potražuje na isti po zahtjevu tužitelja od dana donošenja presude ( 29.04.2025), sve po čl. 151 st 3 ZPP-a.

U razlici od zatraženog do dosuđenog iznosa odnosno u dijelu zatraženog troška radi pristupa na ročište radi objave presude na kojem nije bio nazočan, te u dijelu razlike zatražene pristojbe (53,08 Eur-a) do dosuđenog iznosa po toj osnovi ( 26,55 Eur-a) valjalo je odbiti zahtjev I-III tužitelja za naknadom troška te odlučiti kao pod toč. III izreke rješenja.

U Virovitici 29. travnja 2025.

Sudac:

Arsen Vanek

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. I-III tužitelji–po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku iz Virovitice

2. I tuženik –po punomoćniku Borisu Kozjaku, odvjetniku iz Virovitice

3. II. tuženik- ĆM, [adresa]