REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. 83 P-1205/2022-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-I protutuženika RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II protutuženice RAI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika- protutužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, V. Jagića 33, zastupan po Zoranu Šuniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šunić i Lisec d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 05. veljače 2025., u prisutnosti II protutuženice osobno, punomoćnice tužitelja-I protutuženika i II protutuženice ČAI, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika- protutužitelja ČA, odvjetničke vježbenice, dana 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o je:
I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja-I protutuženika koji glasi: Proglašava se nedopuštenim ovrha određena na osnovu rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladen Burec iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-9216/10 od 14.12.2010 kojom se vrši pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika sa računa tužitelja RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. putem Financijske Agencije.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II./ Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka pravna radnja izjave o odricanju od nasljedstva kojom se RAI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] odrekla od nasljedstva iz Rješenja o nasljeđivanju izdanog od javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače od dana 2. srpnja 2019. god. pod poslovnim brojem O-245/2019 u odnosu na tuženika-protutužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. , Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862
2. Utvrđuje se da je nedopuštena pravna radnja povrata zajma od dana 25. lipnja 2020. god. kojom je tužitelj-protutuženik izvršio uplatu iznosa od 93.000,00 kn na ime povrata zajma od RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. protutuženiku, RAI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
3. Nalaže se tužitelju-protuženiku RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. protutuženici, RAI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženiku-protutužitelju solidarno nadoknaditi parnične troškove.
III./ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj-I protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi Zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovrv-18369/2021, od 15. veljače 2021.g. koji je punomoćnik tužitelja kao punomoćnik ovršenika zaprimio dana 21.02.2021.g, ovršenik ovdje tužitelj upućen je u pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. stavak 1. točke 10 i 11. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 79/17 ). U otvorenom zakonskom roku tužitelj sukladno rješenju naslovnog suda protiv tuženika kao ovrhovoditelja podnosi predmetnu tužbu. Uvidom u sustav e-građani, tužitelj je utvrdio da je istomdana 06.12.2021. godine FINA izvršila blokadu računa temeljem Rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladen Burec iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 9216/10 od 14.12.2010.g. u kojem je kao ovršenik naveden njegov pokojni otac RA OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je preminuo dana **.**.2019. Tužitelj ovim putem ističe prigovor vrijednosti visine naslijeđene imovine, jer sukladno članku 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju( NN 127/13) nasljednik odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nasljednik ovdje tužitelj je iza svojeg pokojnog oca naslijedio nekretninu u [adresa], te potraživanja po računima, te je vrijednost ukupno naslijeđene imovine Zaključkom porezne uprave utvrđena u visini od 381.938,55 kuna. Tužitelj je kao nasljednik iza svojeg pokojnog oca, do dana zaprimanja obavijesti o blokadi računa od strane tuženika iz vrijednosti naslijeđene imovine podmirio veliki broj očevih dugova, te ovim putem ističe prigovor visine vrijednosti naslijeđene imovine . Tužitelj kao nasljednik je iz vrijednosti naslijeđene imovine do dana zaprimanja obavijesti o blokadi računa od strane tuženika, podmirio slijedeća dugovanja koja su ostala iza njegovog oca: porezni dug u iznosu od 8.002,45 kn, podmireno 14.10.2020.
-dugovanje prema SVEA EKONOMI d.o.o. u iznosu od 59.416,93 kune, podmireno 12.11.2019., troškove ostavinskog postupka 2.839,38 kn, podmireno 02.07.2019. izvršio povrat višekratnih pozjamica svojeg oca, dugovanja prema fizičkim osobama i to VA u iznosu od 22.671,58 kuna, podmireno **.**.2020., CA u iznosu od 37.827,38 kuna, podmireno **.**.2020., KA u iznosu od 120.000,00 kuna, podmireno **.**.2020., JA u iznosu od 25.000,00 kuna, podmireno **.**.2020., RAI u iznosu od 93.000,00 kuna, podmireno 25.06.2020., Erste&Steiermarkische bank d.d. iznos od 13.210,88 kn podmireno ustegom dana 22.03.2021.g., sveukupno 381.968,60 kn. Ujedno Tužitelj napominje da je osobno nakon zaprimanja rješenja o nasljeđivanju na FINI zatražio provjeru dugovanja svojeg pokojnog oca, te tuženik nije bio evidentiran kao vjerovnik. Tužitelj odgovara za dugove pokojnog oca, kada se uzme u obzir prigovor visine vrijednosti naslijeđene imovine, a koji prigovor je sud dužan uzet u obzir kada ga nasljednik istakne sukladno članku 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju. Tužitelj je od naslovnog suda tražio donošenje rješenja kojim se odgađa prijenos tražbine i kojim se pljenidba proglašava nedopuštenom, jer je ispunjenje tražbine zabranjeno s obzirom na prigovor visine naslijeđene imovine. Tužitelj u cijelosti osporava postojanje duga tuženika kako u visini tako i u osnovanosti jer visina vrijednosti naslijeđene imovine ne pokriva P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
preostalu tražbinu tuženika, te ističe prigovor zastare potraživanja, po rješenju o ovrsi broj Ovrv-9216/10 obzirom da je rješenje o ovrsi doneseno dana 14.12.2010.g., da po navedenoj ovršnoj ispravi nije izvršena nikakva naplata kroz razdoblje od 10 godina, slijedom čega je potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti u zastari.
2. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) u svom odgovoru na tužbu navodi kako je temeljem prijedloga ovrhovoditelja, javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba donio je dana 14. prosinca 2010. god. rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-9216/10 na temelju vjerodostojne isprave, općenito na imovini ovršenika radi isplate iznosa od 24.165,94 kn na ime glavnice potraživanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i radi isplate iznosa od 2.954,02 kn na ime ovršnog troška. Gore navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 27. prosinca 2010. god. Ovrhovoditelj je dana 9. srpnja 2019. god. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Dana 17. srpnja 2019. god. ovrhovoditelj je zaprimio Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje iz razloga što je ovršenik preminuo. Slijedom gore navedenog, ovrhovoditelj, sada tuženik postupao je unutar desetogodišnjeg zastarnog roka utvrđenog čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (NN: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO). Podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji od dana 9. srpnja 2019. god. ovrhovoditelj je prekinuo tijek zastare, sve sukladno čl. 241. ZOO-a. Ovrhovoditelj ističe kako je bezuspješno pokušao provesti ovrhu i kod ovršenikovog dužnika. Tuženik napominje kako iz Rješenja o nasljeđivanju izdanog od javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače od dana 2. srpnja 2019. god. pod poslovnim brojem O-245/19, proizlazi kako je nasljednikom iza pokojnog RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju zakona proglašen RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ostavitelja u cijelosti (dalje u tekstu: Tužitelj). Važno je istaknuti činjenicu kako iz gore navedenog Rješenja o nasljeđivanju proizlazi da se nasljednica RAI, inače kći ostavitelja u svojoj ovjerenoj nasljedničkoj izjavi odrekla nasljedstva u korist Tužitelja. Nadalje, Tužitelj u prilogu tužbe dostavlja Obavijest o vrijednosti naslijeđene imovine izdanu od strane Ministarstva financija- porezne uprave, područni ured [adresa] od dana 28. rujna 2020. god., a koje je utvrdilo vrijednost naslijeđene imovine u iznosu od 381.938,55 kn, a koji iznos je utvrđen prema kupoprodajnim ugovorima od 8. lipnja 2020. god. kojima Tužitelj prodaje naslijeđene nekretnine kupcu CA. Tužitelj u tužbi prilaže i izjavu njegove sestre RAI kojom potonja izjavljuje kako je dana 25. lipnja 2020. god. od Tužitelja primila iznos od 93.000,00 kn, na ime povrata duga od pokojnog RA, njihovog oca. Dakle, RAI odrekla se nasljedstva u korist svog brata RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da bi potom od njega primila iznos od 93.000,00 kn na ime duga njenog oca. Razvidno je kako su RAI i Tužitelj znali za prezaduženost svog oca te su bili svjesni kako će ostaviteljevi vjerovnici, ako se ona prihvati nasljedstva, postati i njeni vjerovnici te su se tada nastojali iz cijele situacije izvući upravo korištenjem instituta odricanja od nasljedstva. Odričući se od nasljedstva, nasljednica je u biti učinila besplatno raspolaganje (člankom 67. stavak 4. ZOO-a) te se namjerno odrekla nasljedstva na štetu ostaviteljevih vjerovnika. Tu treba napomenuti da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, zatim su simulirali pravni posao zajma te iskoristili njegovu karakteristiku neformalnosti kako bi isplatili 93.000,00 kn na ime fiktivnog pravnog posla te na taj način umanjili vrijednost ostavine i u konačnici pokušali spriječiti tuženika u ostvarenju njegove tražbine. U odnosu na Potvrdu izdanu od strane P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
društva SVEA EKONOMI d.o.o., dana 14. studenog 2019. god., a na traženje Tužitelja kojom se potvrđuje da je podmireno dugovanje prema tvrtki SVEA EKONOMI d.o.o. po ugovoru broj 4043734440, koje je tvrtka SVEA EKONOMI d.o.o. otkupila od OTP banka d.d., tuženik napominje kako se iz dostavljene potvrde ne može zaključiti tko je dužnik niti tko je podmirio predmetno dugovanje, kada je dugovanje podmireno odnosno kojom dinamikom i u kojem iznosu je podmireno. Osim navedenog, tužitelj dostavlja i potvrdu kojom KA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iskazuje kako mu je RA OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RA iz [adresa] izvršio povrat pozajmice u iznosu od 120.000,00 kn dana 6.09.2020. god., a iz koje također nije moguće izvesti zaključak kako je pokojni RA bio dužnik gospodina KA, OIB: [osobni identifikacijski broj]. U tužbi se navodi i Tužiteljevo podmirenje duga prema CA u iznosu od 37.827,38 kn. Naime, važno je napomenuti kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je CA kupio nekretnine koje je Tužitelj naslijedio od oca i to za iznos od 381.938,55 kn da bi potom primio iznos od 37.827,38 kn na ime tražbine prema Tužiteljevom ocu. Iz svega gore navedenog, razvidno je kako je Tužitelj, u suradnji sa članovima obitelji iskoristio institut odricanja od nasljedstva te simulirao pravne poslove zajma, a sve kako bi umanjio vrijednost naslijeđene imovine te na taj način pokušao spriječiti vjerovnike u ostvarenju svojih prava. Naime, prema shvaćanju Tuženika nije životno niti logično da nasljednik ide ispunjavati obveze ostavitelja na način da dobrovoljno i bespogovorno podmiruje neovjerene zajmove ostavitelja sklopljene u usmenom obliku i to u tolikim iznosima, dok s druge strane osporava osnovu, visinu, kao i zastaru potraživanja iz pravomoćnih i ovršnih isprava donesenih od strane za to ovlaštenih tijela. Tuženik je opreza radi podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za ispis stanja iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje za pokojnog RA u trenutku njegove smrti, a kojeg do dana podnošenja ovog odgovora na tužbu nije zaprimio te pridržava pravo naknadne dostave istoga, a ukoliko bude odbijen predlaže Naslovnom sudu naložiti Financijskoj agenciji dostavu navedene isprave. Prema mišljenju tuženika, ako bi se iz podataka u očevidniku utvrdilo postojanje nespornih tražbina koje je tužitelj u smislu odgovornosti za dugove mogao podmiriti, tada je na njemu teret dokaza postojanja navedenih pravnih poslova, budući iz podataka priloženih u tužbi nije razvidno postojanje niti osnovanost tražbina na koje se Tužitelj poziva, Slijedom svega gore navedenog, Tuženik predlaže Naslovnom sudu odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te da naloži Tužitelju naknaditi Tuženiku parnični trošak.
3. U svojoj protutužbi tuženik navodi kako sukladno čl. 189. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP) tuženik podnosi protutužbu radi pobijanja pravnih radnji tužitelja-I protutuženika, i II protutuženice (dalje: II protutuženica). Iz Rješenja o nasljeđivanju izdanog od javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače od dana 2. srpnja 2019. god. pod poslovnim brojem O-245/2019, proizlazi kako je nasljednikom iza pokojnog RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju zakona proglašen tužitelj RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ostavitelja u cijelosti. Važno je istaknuti činjenicu kako iz gore navedenog Rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako se nasljednica RAI (II protutuženica), inače kći ostavitelja u svojoj ovjerenoj nasljedničkoj izjavi odrekla nasljedstva u korist Tužitelja. Dakle, RAI odrekla se nasljedstva u korist svog brata RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da bi potom od njega primila iznos od 93.000,00 kn na ime duga njenog oca. Razvidno je kako su RAI i Tužitelj znali za prezaduženost svog oca te su bili svjesni kako će ostaviteljevi vjerovnici, ako se ona prihvati nasljedstva, P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
postati i njeni vjerovnici te su se tada nastojali iz cijele situacije izvući upravo korištenjem instituta odricanja od nasljedstva. Odričući se od nasljedstva, nasljednica je u biti učinila besplatno raspolaganje (člankom 67. stavak 4. ZOO-a) te se namjerno odrekla nasljedstva na štetu ostaviteljevih vjerovnika. Tu treba napomenuti da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, zatim su simulirali pravni posao zajma te iskoristili njegovu karakteristiku neformalnosti kako bi isplatili 93.000,00 kn na ime fiktivnog pravnog posla te na taj način umanjili vrijednost ostavine i u konačnici pokušali spriječiti tuženika u ostvarenju njegove tražbine, pa stoga traži da su utvrdi da je bez pravnog učinka pravna radnja izjave o odricanju od nasljedstva kojom se II protutuženica odrekla od nasljedstva iz Rješenja o nasljeđivanju od 2. srpnja 2019. god. pod poslovnim brojem O-245/2019 u odnosu na tuženika, te utvrdi da je nedopuštena pravna radnja povrata zajma od dana 25. lipnja 2020. god. kojom je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 93.000,00 kn na ime povrata zajma pok. VAI protutuženici.
4. U odgovoru na protutužbu tužitelj i II protuženica navode kako se prvenstveno protivi subjektivnoj preinaci, imenovanju nove stranke u panici, II protutuženice, osobe koja nije stranka u predmetnoj parnici, niti to može biti, obzirom je ovo parnica radi nedopuštenosti ovrhe, te su i sud i stranke limitirane granicama i izrijekom rješenja iz ovršnog postupka, kojim je tužitelj upućen u pokretanje parnice radi nedpuštenosti ovrhe. Tužitelj predlaže odmah protutužbu odbaciti kao nedopuštenu, jer je ovo parnica za proglašenje nedopušenosti ovrhe, u kojoj je parnični sud vezan uz izreku rješenja iz ovršnog postupka kojim je tužitelj upućen u pokretanje ove parnice, te je sud u ovoj parnici ovlašten odlučivati isključivo o tužbenom zahtjevu koji mora biti postavljen u okviru izeke rješenja iz ovršnog postupka. Nadalje tužitelj ističe prigovor prekluzije prava za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika. Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog RA broj O-245/19, pravomoćno je dana 02. srpnja 2019.g., a sporna nedopuštena protutužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, podnesena je po isteku roka propisanog člankom 71. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o prekluzivnim rokovima, nakon proteka kojih prestaje pravo na pobijanje, tuženik je prekludiran zbog proteka rokova, te bi protutužbu svakako trebalo odbiti. Također neosnovan je protutužbeni zahtjev tuženika i iz razloga što je njegova tražbina zastarjela, te istu obzirom na već istaknuti prigovor zastare, više ne može naplaćivati. Zaključno tužitelj ističe da je neosnovan protutužbeni zahtjev u cijelosti, ne samo procesno pravno veći materijalno pravno, obzirom da su odredbama čl.66. -71 Zakona o obveznim odnosima, navedene opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to je 1.postojanje i dospjelost tražbine ( tražbina je u konkretnom slučaju u zastari), 2.pravna radnja dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika ( ne postoji, obzirom se u konkretnom slučaju između prednika tužitelja i ŠA radi o dužničko vjerovničkom odnosu-proizašlom iz ugovora o zajmu ), 3.insolventnost dužnika ( nije dokazana), 4.postojanje oštećenja vjerovnika ( ne postoji jer je sam dopustio da mu tražbina ode u zastaru). Slijedom svega iznesenog tužitelj predlaže odbaciti, podredno odbiti protutužbeni zahtjev tuženika, usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku Zaključka ovog suda Ovrv-18369/21 od 15.02.2022. (list 4-6 spisa), zahtjev za naplatu tuženika od 06.12.2021.g. (list 11 spisa), presliku zahtjeva za opoziv naplate (list 12 spisa), izvod P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
iz očevidnika FIN-e osnove a plaćanje sa specifikacijom naplate (list 13-15 spisa), presliku naloga za plaćanje Erste banke od 21.05.2021. (list 15 spisa), nalog o provedenom plaćanju na ime UA od 18.06.2020. (list 16 spisa), nalog o provedenom plaćanju na ime CA od 16.16.2020. (list 17 spisa), račun o plaćanim troškovima javnog bilježnika za ostavinsku raspravu (list 18 spisa), UA od 18.06.2020. (list 16 spisa), nalog o provedenom plaćanju na ime Grada Virovitice od 14.10.2020. (list 19 spisa), potvrdu o plaćenom dugu prema Svea ekonomi d.o.o. od 14.11.2019. (list 20 spisa), potvrde o povratu pozajmica svojeg prema KA, JA i RAI (list 21-23 spisa), nalog o provedenom plaćanju na ime CAI od 06.09.2020. (list 24 spisa), presliku prometa po računu pok. RA (list 25-27 spisa), obavijest porezne uprave Klasa: UP/I-410-01/20-10/91-prijenos duga na nasljednika (list 28 spisa), rješenje o nasljeđivanju broj O-245/2019 (list 29-30 spisa), presliku zahtjeva za naplatu od 03.12.2021. (list 31-32 spisa), specifikaciju FIN-e izvršenja osnove za plaćanje (list 33 spisa), presliku prijedloga za ovrhu od 08.03.2011. (list 34-37 spisa), presliku zahtjeva za naplatu od 05. srpnja 2019. (list 44-45 spisa), presliku obavijesti o vračanju obavijesti za plaćanje Fine od 10. srpnja 2019 (list 46 spisa), presliku dopisa punomoćnika tuženika Fini (list 47-48, 54-55 spisa), presliku dopisa punomoćnika tuženika FUTURA d.o.o. od 22. rujna 2020. (list 49-50 spisa), izvodi sudske prakse (list 75-78, 149-151 spisa), presliku obavijesti Ministarstva financija tužitelju o prijenosu duga na nasljednike od 28. rujna 2020. (list 84 spisa), presliku potvrde Svea ekonomi d.o.o. od 14. studenog 2019. (list 124 spisa), presliku pisma namjere Svea ekonomi d.o.o. od 05. studenog 2019. (list 126-127 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Gž-1032/22 od 07. kolovoza 2024. (list 160-162 spisa).
6. Nadalje proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. sc. Darku Prpiću (list 87-119 spisa), saslušanjem tužitelja (list 80 spisa), saslušanjem II-protutuženice (list 165-166 spisa), te je izvršen uvid u spis ovog suda Ovrv-18369/21.
7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim, a protužbeni zahtjev tuženika nesnovanim zbog nepostojanja pravnog ineteresa.
8. Među strankama je nesporno kako je temeljem prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba donio je dana 14. prosinca 2010. god. rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-9216/10 na temelju vjerodostojne isprave, općenito na imovini pok. RA kao ovršenika radi isplate iznosa od 24.165,94 kn na ime glavnice potraživanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i radi isplate iznosa od 2.954,02 kn na ime ovršnog troška. Gore navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 27. prosinca 2010., a u koje je sud izvršio uvid.
9. Iz preslike zahtjeva za naplatu od 05. srpnja 2019. proizlazi kako je ovdje tuženik podnio zahtjev FINA-i dana radi naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-9216/10 javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba od 14. prosinca 2010. koji je pravomoćno i ovršno 26. prosinca 2010. na način da se novčana sredstva radi naplate tražbine iz priloženog rješenja o ovrsi u cijelosti prenesu na žiro račun ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, a koji se vodi kod Privredne banke d.d. Zagreb, dok je iz Obavijesti FIN. -e od 10.07.2019. o vraćanju osnove za plaćanje razvidno da ovrha nije provedena iz razloga što je ovršenik (pok. RA) preminuo.
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
10. Iz preslike zahtjeva za naplatu od 03. prosinca 2021. proizlazi kako je ovdje tuženik ponovo podnio zahtjev FINA-i radi naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-9216/10 javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba od 14. prosinca 2010. koji je pravomoćno i ovršno 26. prosinca 2010. na način da se novčana sredstva radi naplate tražbine iz priloženog rješenja o ovrsi u cijelosti prenesu na žiro račun ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, a koji se vodi kod Privredne banke d.d. Zagreb, dok je iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-9216/10 Fine razvidno kako iznos duga tužitelja kao ovršenika prema tuženiku kao ovrhovoditelju po osnovi troška na dan 06. prosinca 2021. iznosi 350,64 kn, zatim iznos duga po osnovi troška 2.954,02 kn te po osnovi glavnice 24.165,94 kn, te ukupno zaplijenjen iznos 350,64 kn a ukupno nenaplaćeno 61.653,36 kn, dok je iz Obavijesti FIN-e od 07.04.2022. o vraćanju osnove za plaćanje razvidno da ovrha nije provedena iz razloga nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.
11. Iz Rješenja o nasljeđivanju izdanog od javnog bilježnika Brigite Anđal- Mlinarić iz Pitomače od dana 2. srpnja 2019. god. pod poslovnim brojem O-245/19, proizlazi kako je nasljednikom iza pokojnog RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju zakona proglašen ovdje tužitelj RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ostavitelja u cijelosti, a da se nasljednica RAI, II protutuženica inače kći ostavitelja u svojoj ovjerenoj nasljedničkoj izjavi odrekla nasljedstva u korist tužitelja.
12. Iz Obavijest o vrijednosti naslijeđene imovine izdanu od strane Ministarstva financija- porezne uprave, područni ured [adresa] od dana 28. rujna 2020. god., proizlazi kako je vrijednost naslijeđene imovine pok. RA u iznosu od 381.938,55 kn, a koji iznos je utvrđen prema kupoprodajnim ugovorima od 8. lipnja 2020. god. kojima tužitelj prodaje naslijeđene nekretnine kupcu CA.
13. Iz izjave II protutuženice RAI (list 23 spisa) proizlazi kako je dana 25. lipnja 2020. god. ista od tužitelja primila iznos od 93.000,00 kn, na ime povrata duga pokojnog RA, njihovog oca.
14. Iz Potvrde SVEA EKONOMI d.o.o., od 14. studenog 2019. god., proizlazi kako podmireno dugovanje prema tvrtki SVEA EKONOMI d.o.o. po ugovoru broj 4043734440, koje je tvrtka SVEA EKONOMI d.o.o. otkupila od OTP banka d.d., a kja potvrda se izdaje na zahtjev tužitelja.
15. Iz potvrde na ime KA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) proizlazi kako isti izjavljuje da mu je tužitelj, sin RA iz [adresa] izvršio povrat pozajmice u iznosu od 120.000,00 kn dana 6.09.2020. god,
16. Iz potvrde na ime JA od 25.06.2020. proizlazi kako isti izjavljuje da mu je tužitelj, sin RA iz [adresa] izvršio povrat pozajmice u iznosu od 25.000,00 kn na ime zajma zaključenog sa pok. ocem tužitelja RA po osnovi Ugovora o zajmu od 20.04.2016.
17. Iz potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 18.06.20202., 16.06.2020., i 14.10.2020. proizlazi kako je tužitelj dana 18.06.2020. izvršio isplatu iznosa od 22.671,58 kn VA na ime povrata posudbe 1-2019, dana 16.06.2020. isplatu iznosa od 37.827,38 kn CA na ime povrata posudbe, a 14.10.2020. Gradu Vorovitica isplatu iznosa od 8.002,45 kn na ime poreza na promet nekretnina.
18. Iz računa br. 1371/1/1 od 02.07.2019. proizlazi da je tužitelj podmirio troškove ostavinskog postupka iza pok. RA u iznosu od 2.839,38 kn.
19. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, jer prema stavu tužitelja visina vrijednosti naslijeđene imovine pok. RA ne pokriva preostalu tražbinu tuženika, te prigovor zastare potraživanja, po rješenju o ovrsi broj P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
Ovrv-9216/10. U odnosu na protutužbeni zahtjev sporno je da li je nastupila prekluzije prava za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, konkretno izjave II protutuženice na odricanje od nasljedstva u ostavinskom postupku iza pok. RA, kao i Izjava o povratu zajma od 25.06.2020. koji je navodno zaključen između prednika tužitelja pok. RA i II protutuženice, a sve obzirom je tražbina tuženika zastarjela, a isto tako jer tuženik kao protutužitelj nije dokazao sve procesne pretpostavke pobijanja dužnikovih radnji na štetu vjerovnika propisane zakonom. Sporno je i pitanje subjektivne preinake u odnosu na II protuženicu.
20. Uvidom u spis ovog suda Ovrv-18369/21 proizlazi kako je isti vođen temeljen Ovršnog prijedloga ovdje tužitelja kao ovršenika protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčane tražbine ovdje tuženika sa računa ovdje tužitelja kao ovršenika putem Financijske agencije na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba broj Ovrv - 9216/10 od 14. prosinca 2010., a da je u istom postupku sud donio rješenje dana 15. veljače 2022. kojim je odbijen prijedlog tužitelja kao ovršenika za odgodu ovrhe od 18. siječnja 2022. kao neosnovan kao i prijedlog za naknadu troška u iznosu od 1.000,00 kuna. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj kao ovršenik protiv rješenja o ovrsi Ovrv- 9216/10 od 14. prosinca 2010. javnog bilježnika Mladena Bureca kojim je određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovjde tuženika kao ovrhovoditelja u odnosu na prednika ovdje tužitelja kao ovršenika pokojnog RA, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističući prigovor vrijednosti nasljeđene imovine te prigovor zastare, to jest po tumačenju suda žalbu nakon proteka roka propisanog čl. 50. st. 1. toč. 10 i 11. Ovšnog Zakona da je zaključkom od 15. veljače 2022. ovdje tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenog iz razloga iznesenih u samom prijedlogu, te da tužitelj kao ovršenik u navedenom postupku nije učinio vjerojatnim da bi provedbu ovrhe trpio ne nadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu, niti učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje niti je naveo neku od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. OZ-a zbog čega je odbijen prijedlog tužitelja kao ovršenika.
21. Nadalje iz istog spisa proizlazi da je protiv rješenja ovog suda Ovrv- 18369/21 od 15. veljače 2022. tužitelj kao ovršenik izjavio žalbu u kojoj navodi kako je priloženom dokumentacijom i dokazima dokazao kako je iscrpljena svota u vrijednosti naslijeđene imovine, da uslijed ne donošenja rješenja o dogodi ovrhe posebno trpi nenadoknadivu štetu budući da se ovrha i dalje provodi, a da za to nema zakonskog osnova, te će provedba iste prouzročiti naplatu nepostojećeg i zastarjelog potraživanja.
22. Iz istog spisa nadalje proizlazi kako je Županijski su u Šibeniku rješenjem Gž Ovr-132/22 od 02. svibnja 2022. godine odbio žalbu ovdje tužitelja kao ovršenika i potvrdio rješenje ovog suda Ovrv-18369/21 od 15. veljače 22. godine. Iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je i prema mišljenju drugostupanjskog suda navod na kojima ovršenik temelji svoj prijedlog, da iscrpljena svota u vrijednosti imovine koju je naslijedio iza svog pravnog prednika oca RA nije dokazao na koji način bi time istome nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta posebice kad se uzme u obzir mogućnost ovršenika da podnese prijedlog za protuovrhu, te navedeno ne predstavlja ispunjenje zakonskih pretpostavki za udovoljenje prijedlogu za odgodu ovrhe.
23. Odlučujući o spornim činjenicama među strankama sud je polazio od odredbe 210. OZ-a koji propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članka 50. i 53. OZ-a).
24. U smislu čl. 50. stavak 1. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
25. Odlučujući o spornim činjenicama među strankama prije svega prigovoru zastare utuženog potraživanja potrebno je navesti kako je među strankama nesporno kako se u konkretnom slučaju radi o naplati potraživanja po osnovi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-9216/10 na temelju vjerodostojne isprave, na imovini prednika tužitelja pok. RA kao ovršenika radi isplate iznosa od 24.165,94 kn na ime glavnice potraživanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i radi isplate iznosa od 2.954,02 kn na ime ovršnog troška.
26. S tim u vezi čl. 233 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
27. U smislu čl. 241. istog Zakona zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
28/. Sukladno čl. 245. st. 1. ZOO propisano je da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. 1 0
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
29. U konkretnom slučaju, a nakon prethodno analizirane dokumentacije razvidno je kako je tuženik pokrenuo ovrhu dostavom rješenja o ovrsi broj Ovrv- 9216/10 FIN-i dana 09.07.2019., koja je 04.09.2020. obavijestila tuženika o nemogućnosti provedbe ovrhe jer je prednik tužitelja preminuo pa je sukladno odredbi članka 241. ZOO prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je zastara prekinuta sa danom 09.07.2019. Obzirom da iz samog spisa nigdje ne proizlazi da bi ista tražbina bila podmirena i uslijed toga postupak naplate temeljem spomenute presude eventualno pravomoćno obustavljen čime bi bio ponovno prekinut propisani desetogodišnji rok zastare, u smislu citiranog čl. 245. st 3. ZOO-a zbog čega bi zastara počela ponovno teći, a imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 02.03.2022. to je valjalo prigovor zatare tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.
30. Tome se dodaje kako osnovano tuženik ističe da s obzirom na to kako je nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje utvrđena isključivo iz razloga što je prednik tužitelja kao ovršenik preminuo, a ne zato što isti nema računa na teret kojih se ovrha može provesti, to tuženik kao ovrhovoditelj nije niti mogao predložiti novi predmet, odnosno sredstvo ovrhe, budući nije utvrđena nemogućnost provedbe na određenom predmetu ili na određenom sredstvu, već je utvrđeno kako je ovršenik preminuo, pa stoga isti u trenutku zaprimanja obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje od Financijske agencije nije bio dužan u roku od dva mjeseca predložiti novi predmet, odnosno sredstvo ovrhe, budući je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, a u smislu čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona koji propisuje: „ ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.
31. Tome u prilog, govori i i sudska praksa pa tako Županijski sud u Zagrebu, presudom pod posl. br. Gž-3859/2022 od dana 15. studenog 2022. godine utvrđuje kako se podnošenjem zahtjeva za naplatu kod Financijske agencije smatra prekidom zastare. 2Imajući u vidu sadržaj naprijed citiranih odredbi ZOO ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je do prekida zastarnog roka od 10 godina za tražbinu utvrđenu pravomoćnim i ovršnim rješenjem javnog bilježnika posl. br. Ovrv- 42429/06 došlo 29. svibnja 2007., podnošenjem zahtjeva za izravnom naplatom, te da je zastarni rok počeo iznova teći 2018., kada je Financijska agencija isknjižila tražbinu utvrđenu predmetnim rješenjem o ovrsi iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.
14. Kako od 2018. do 9. lipnja 2021., kada je ponovno podnesen zahtjev Financijskoj agenciji za naplatu protiv tužitelja, nije protekao zastarni rok od 10 godina određen odredbom članka 223. st. 1. ZOO, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom ovrhe određene temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-42429//06 javnog bilježnika I. H. i L. Š. S., koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 12. svibnja 2007.“
32. U odnosu na protivljenje imenovanju II. protutuženice jer nije stranka postupka, te isticanje prekluzije prava tuženika na podnošenje protutužbe potrebno je navesti kako je sukladno čl. 189. st. 1. ZPP-a propisano da tuženik može do 1 1
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.
33. Sukladno gore navedenoj odredbi, tuženikov zahtjev protutužbe je osnovan i pravovremen, obzirom da je u vezi s tužbenim zahtjevom budući da tuženik traži utvrđenje prava i pravnog odnosa o kojima ovisi u cijelosti odluka o tužbenom zahtjevu, odnosno utvrđenje da su bez pravnog učinka radnje tužitelja i II protutuženice poduzete na štetu tuženika kao vjerovnika, a koje su utjecale na visinu naslijeđene imovine pok. RA, a o čijoj visini ovisi osnovanost prigovora tužitelja visini naslijeđene imovne radi naplate potraživanja pok. RA temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-9216/10, a za koje tuženik tereti sada tužitelja kao nasljednika istog.
34. Prema tome osnovana je kako pasivna legitimacija II protutuženice u predmetnoj ravnoj stvari, tako je i pravovremen tuženikov protutužbeni zahtjev, pa je u tom smislu prigovore tužitelja valjalo ocijeniti kao neosnovane.
35. Isto tako pogrešno je protivljenje tužitelja preinaci uz obrazloženje da II tuženica ne može biti stranka postupka, budući da u konkretnom slučaju nije došlo do nikakve preinake, već je tuženik u protutužbi II protutuženicu odmah naznačio kao stranku postupka za što je imao osnove obzirom na prethodno obrazloženje suda 36. Odlučujući stoga o zahtjevu protutužbe da bi II protutuženica poduzela pravne radnje na štetu tuženika davanjem izjave o odricanju od nasljedstva u ostavinskom postupku iza pok. RA u korist tužitelja, te primila iznos zajma od tužitelja na ime ugovornog odnosa zajma između II protutuženice i pok. RA sud je polazio od odredbe čl. čl. 66. ZOO-a kojim je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a to je u slučaju kada dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
37. U smislu čl. 67. st. 1. istog Zakona kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da ako je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i pobijanjem tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moralo biti poznato.
38. U smislu 2. istog članka, ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj linije ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku osim ako dokaže suprotno.
39. U ovom postupku nesporna je činjenica da je II protutuženica i tužitelj u trenutku davanja izjave o odricanju od nasljedstva u ostavinskom postupku iza pok. RA i u trenutku uplate na ime povrata zajma od 25.06.2020. na ime ugovora o zajmu zaključenog između pok. RA i II protutuženice bili sin i kći pok. RA, pa se slijedom navedenog na iste primjenjuje citirani čl. 67. st. 2. ZOO-a, te da za iste vrijedi presumpcija svjesnog znanja da su navedenim poduzetim radnjama nanijeli štetu tužitelju kao vjerovniku novčane tražbine utvrđene spomenutim rješenjem o ovrsi Ovrv-9216/10, time da je tuženik tijekom postupka bio dužan dokazati da zbog tih radnji prednik tužitelj nije imao dovoljno sredstava za podmirenje tražbine prema tuženiku kao vjerovniku.
40. U svom iskazu tužitelj navodi kako je isti nasljednik pok. RA, koji je preminuo **.**.2019.. On je od istog naslijedio kuću u [adresa], veličine 64 m2, te je jedini nasljednik. II potutuženica je njegova sestra i ima sestru KAI, a koja se odrekla nasljedstva u njegovo ime budući da se cijeli život brinuo o ocu, a sestra je jednom prilikom sanirala krovište ove kuće za života oca,
1 2
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
te su dogovorili da će joj otac vraćati taj novac, međutim kako je isti iznenada preminuo, on je preuzeo obvezu da će nakon prodaje kuće taj novac njoj vratiti.
41. U svom iskazu II protuženica navodi kako je pok. RA bio njegov otac koji je preminuo **.**.2019., dok je tužitelj njezin brat. Nakon smrti oca provedena je ostavinska rasprava, a koja je vođena kod javnog bilježnika. Ona se u ime svog brata odrekla nasljedstva i to suvlasničkog dijela u ½ dijela, a predmet ostavine je kuća u [adresa] veličine 60 m2. O navedenom su se dogovorili unutar obitelji prije očeve smrti budući da je iz [adresa] otišla 2000 godine i preselila se u [adresa] gdje ima stan, a brat i dalje živi u [adresa] sa svojom obitelji, te se on cijelo vrijeme brinuo o njihovom ocu. Kuća je bila vrlo stara, te je u jednom trenutku trebalo sanirati krov pa je ocu dala 90.000,00 kn, a to je bilo negdje 2017., te joj rekao da će joj to vratiti. Budući da nisu očekivali da će se otac tako brzo razboljeti i preminuti, brat je rekao da će joj on taj novac vratiti. Njoj je brat vratio u cijelosti navedeni iznos u lipnju 2020. u kešu.
42. Sud ne vjeruje iskazima tužitelja i II protutuženice da bi se II prutuženica odrekla nasljedstva u ime tužitelja jer se isti cijeli život brinuo o pok. ocu, a da je do sporne pozajmice došlo iz razloga jer je kuća u [adresa] bila vrlo stara, te je u jednom trenutku trebalo sanirati krov pa je ocu dala 90.000,00 kn, koji iznos joj se nakon smrti oca obvezao vratiti tužitelj, obzorom su njihovi iskazi u tom dijelu neživotni i protivni dokumentaciji u spisu.
43. Naime iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. RA, razvidno kako je II. protutužiteljica odrekla nasljedstva u korist tužitelja, dok iz izjava II. protutuženice u prilogu tužbe proizlazi da je od tužitelja dana 25. lipnja 2020. godine primila iznos od 12.343,22 EUR.
44. Analizirajući radnje koje je II tuženica poduzimala za vrijeme života pok. RA i nakon njegove smrti sudu upućuju na zaključak da nikakve pozajmice između nje i pok. oca nije bilo, a koju se nakon njegove smrti obvezao II protutuženici vratiti tužitelj.
45. Prije svega na okolnost sanacije krovišta i stanja spomenute kuće osim iskazom, niti tužitelj niti II protutuženica ne dostavljaju niti jedan relevantan dokaz, prije svega račun o izvršenim radovima, nastalim troškovima i sl. Osim toga u svom iskazu II protutuženica spominje isplatu iznosa od 90.000,00 kn, dok iz potvrde od 25.06.2020. potpisane po tuženici proizlazi da bi ista od tužitelja na ime povrata duga, ne zna se kojeg duga i za što primila iznos od 93.000,00 kn.
46. Nadalje tužitelj u prilogu tužbe dostavlja Obavijest o vrijednosti naslijeđene imovine izdanu od strane Ministarstva financija- porezne uprave, područni ured [adresa] od dana 28. rujna 2020. god., a koje je utvrdilo vrijednost naslijeđene imovine u iznosu od 381.938,55 kn, a koji iznos je utvrđen prema kupoprodajnim ugovorima od 8. lipnja 2020. god. kojima tužitelj prodaje naslijeđene nekretnine kupcu CA, te izjavu II protutuženice kojom potonja izjavljuje kako je dana 25. lipnja 2020. god. od tužitelja primila iznos od 93.000,00 kn, na ime povrata duga od pokojnog RA, njihovog oca.
47. Sudu je neživotno da bi se II protuženica odrekla nasljedstva u korist svog brata ovdje tužitelja, da bi potom od njega primila iznos od 93.000,00 kn na ime duga njenog oca, dok u svom iskazu navodi kako se nasljedstva odrekla jer se isti brinuo o njihovom pok. ocu.
48. Iz navedenog ovaj sud zaključuje kako između II protutuženice i pok. RA nije postojao zaključen nikakav ugovor o zajmu, a po osnovi kojeg se pok. DA obvezao vratiti II protutuženiciu navedeni iznos, a koji je tužitelj potom isplatio II protutuženici, a sve kako bi se umanjila imovina pok. RA 1 3
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
RA, odnosno njegove ostavinske mase, a na štetu tuženika da naplati svoje potraživanje po osnovi pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Ovrv-9216/10 od 14.12.2011.
49. Isto tako II protutuženica odričući se od nasljedstva, učinila besplatno raspolaganje (člankom 67. stavak 4. ZOO-a) a kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, pa je stav ovog suda da su obje navedene radnje tužitelja II protutuženice jasno usmjerene na izbjegavanje plaćanja ostaviteljevih dugova, obzirom da su o činjenici postojanja dugova ostavitelja zakonski nasljednici imali saznanja.
50. Međutim sud je u ovom postupku proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po dipl. oec Darku Prpiću na okolnost vrijednost naslijeđene imovine pok. RA, a kojeg je sud prihvatio kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima ekonomske struke, te imajući u vidu da na isto stranke nisu imale prigovora, a iz iz kojeg proizlazi (list 28) obavijest Porezne uprave Područni ured Virovitica Ispostava Virovitica, od 28.9.2020., izdana ovdje tužitelju RA OIB [osobni identifikacijski broj], u kojoj se navodi: dana 28.9.2020.g. porezna uprava je utvrdila vrijednost imovine naslijeđene iza pravnog prednika pok. RA iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i to nekretnina opisanih kao: k. č. br. [katastarska čestica] Dalj sa 239 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] Dalj sa 273 čhv, vrijednost naslijeđene imovine utvrđena je u iznosu od 381.938,55 kn. U Prilogu nalazu u Tabeli 1 vještak daje pregled isplata za koje priliježe dokumentacija o plaćanjima i osnovi dugovanja, a koje se odnose na: naplatu po rješenju o ovrsi posl.br. OVRV-6538/2013 u iznosu od 11.358,55 kn, ovrhovoditelj Erste banka, porezni dug u iznosu od 8.002,45 kn, pozajmicu KA u iznosu od 120.000,00 kn. Sveukupno plaćeno po tužitelju, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn. Ukupno izvršena plaćanja tužitelja, za koje priliježe dokumentacija o plaćanjima i osnovi dugovanja, iznose 139.361,00 kn (što iznosi 18.496,39 EUR). U Prilogu nalazu u Tabeli 2 vještak daje pregled isplata za koje priliježe dokumentacija o plaćanjima i osnovi dugovanja, a koje se odnose na: troškove javnobilježničke usluge ostavinskog postupka iza pok. RA u iznosu od 2.839,38 kn. Pitanje uračunavanja troškova ostavinskog postupka u iscrpljenje vrijednosti naslijeđene imovine je za vještaka financijske struke pravno pitanje. Kada bi se pravno utvrdilo da se troškovi ostavinskog postupka mogu uračunati u iscrpljenje vrijednosti naslijeđene imovine, tada bi plaćeno po tužitelju, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn, bilo: Ukupno izvršena plaćanja tužitelja, za koje priliježe dokumentacija o plaćanjima i osnovi dugovanja, ali je pitanje uračunavanja troškova ostavinskog postupka u iscrpljenje vrijednosti naslijeđene imovine za vještaka financijske struke pravno pitanje, iznose 2.839,38 kn (što iznosi 376,85 EUR). U Prilogu nalazu u Tabeli 3 vještak daje pregled isplata za koje priliježe dokumentacija o plaćanjima, ali ne priliježe dokumentacija o osnovi dugovanja, a koje se odnose na: posudbu CA u iznosu od 37.827,38 kn posudbu VA u iznosu od 22.671,58 kn, pozajmicu JA u iznosu od 25.000,00 kn dugovanje prema JAI u iznosu od 93.000,00 kn. Sveukupno plaćeno po tužitelju, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn. Ukupno izvršena plaćanja tužitelja, za koje priliježe dokumentacija o plaćanjima, ali ne priliježe dokumentacija o osnovi dugovanja, iznose 178.498,96 kn (što iznosi 23.690,89 EUR). U Prilogu nalazu u Tabeli 4 vještak pregled iznosa do iscrpljenja vrijednosti naslijeđene imovine za koje ne priliježe dokumentacija o plaćanju niti o osnovi dugovanja, a koji se odnose na: dugovanje prema SVEA EKONOMI d.o.o. u 1 4
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
iznosu od 59.416,93 kn, naplatu po rješenju o ovrsi posl.br. OVRV-6538/2013 u iznosu od 1.260,91 kn, ovrhovoditelj Erste banka razliku do vrijednosti naslijeđene imovine u iznosu od 561,37 kn. Sveukupno iznosi do iscrpljenja vrijednosti naslijeđene imovine, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn: Ukupno iznosi do iscrpljenja vrijednosti naslijeđene imovine, za koje ne priliježe dokumentacija o plaćanju niti o osnovi dugovanja (izuzev za rješenje o osnovi posl.br. Ovrv-6538/13), iznose 61.239,21 kn (što iznosi 8.127,84 EUR). Plaćanja tužitelja, za koja se može utvrditi osnova dugovanja pok. RA, iznose 139.361,00 kn, odnosno, 18.496,39 EUR. Plaćanja tužitelja, za koja vještak financijske struke ne može utvrditi mogu li se uračunati u iscrpljenje vrijednosti naslijeđene imovine iza pok. RA jer je to pravno pitanje, iznose 2.839,38 kn, odnosno, 376,85 EUR. Plaćanja tužitelja, za koja se ne može utvrditi osnova dugovanja pok. RA, iznose 178.498,96 kn, odnosno, 23.690,89 EUR. Iznosi do iscrpljenja vrijednosti naslijeđene imovine, za koje ne priliježe dokumentacija o plaćanju niti o osnovi dugovanja pok. RA (izuzev za rješenje o osnovi Ovrv-6538/13), iznose 61.239,21 kn, odnosno, 8.127,84 EUR. Zbroj stavaka, za koje priliježe i ne priliježe dokumentacija o plaćanju i osnovi dugovanja pok. RA, iznosi 381.938,55 kn, odnosno 50.691,97 EUR.
51. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupno plaćanje izvršeno od strane tužitelja u iznosu od 139.361,00 kn / 18.496,39 eur. Vrijednost naslijeđene imovine prema obavijesti Porezne uprave, Područni ured Virovitica od dana 28. rujna 2020. godine iznosi 381.938,55 kn / 50.620,29 eur. Sukladno navedenom, a prema nalazu i mišljenju vještaka do iscrpljenja vrijednosti naslijeđene imovine preostao je iznos od 61.239,21 kn / 8.127,84 EUR (dugovanje prema Svea ekonomi d.o.o., rješenju Ovrv-6538/13 ovrhovoditelja Erste banke d.d. za koje ne prileži dokumentacija o plaćanjima niti osnovama dugovanja).
52. Slijedom navedenog, razvidno je kako vrijednost naslijeđene imovine, unatoč tome što je u račun uzeto i plaćeno dugovanje prema II protutuženici za koje je sud utvrdio da se radi o nedopuštenoj pravnoj radnji u odnosu na tuženika koji prigovor neosnovano ističe tužitelj, nije iscrpljena. Kako glavnica potraživanja tuženika prema tužitelju iznosi 24.165,94 kn / 3.207,37 EUR, jasno je utvrđeno kako tužbeni zahtjev nije osnovan, budući da niti je nastupila zastara tuženikove tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Ovrv-9216/10 od 14.12.2011., a niti visina te tražbine prelazi vrijednost naslijeđene imovine tužitelja.
53. S tim u vezi tuženik zbog utvrđenja vještaka da u konkretnom slučaju nije iscrpljena svota vrijednosti naslijeđene imovine iz koje bi tuženik mogao naplatiti predmetno potraživanje, to isti u smislu citiranih odredbi čl. 66. ZOO-a nije dokazao kako tužitelj nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine prema tuženiku kao vjerovniku, pa je stoga valjalo u cijelosti odbiti i protutužbeni zahtjev tuženika i odlučiti kao u izraci ove presude pod točkom II.
54. Budući da su prema stavu ovog suda stranke podjednako uspjele u parici, to je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, te sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučio kao pod točkom III izreke presude.
U Zagrebu, dana 29. travnja 2025.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
1 5
P o s l . b r . 8 3 P -
1 2 0 5 / 2 0 2 2 - 3 8
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju uz rješenje o sudskoj pristojbi za tužbu-66,36 EUR i presudu-33,19 EUR
2. tuženiku po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za protutužbu-66,36 EUR i presudu- 33,19 EUR
