REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-112/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Grada Vinkovaca, Vinkovci, Bana Josipa Jelačića 1, OIB: 67648791479, kojeg zastupa službena osoba BS, protiv tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, Vukovar, Županijska ulica 9, OIB: 74724110709, kojeg zastupa službena osoba BSI, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Roko Rešetar, odvjetnik u Osijeku, Šetalište P. Preradovića 7, radi utvrđivanja visine i načina plaćanja komunalnog doprinosa, 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, KLASA: UP/II-363-01/19-01/02, URBROJ: 2196-09-23-6 od 12. prosinca 2023.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti zainteresiranoj osobi troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvjestopedeseteura) u roku od 30 (slovima: trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Odbija se zainteresirana osoba sa zahtjevom za isplatu troškova spora u iznosu od 62,50 EUR (šezdeset dva eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, navedenim točki I. izreke ove presude, usvojena je žalba ŽS i poništeno je rješenje tužitelja odnosno Grada Vinkovaca, Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada, KLASA: UP/I-350-06/17- 01/217, URBROJ: 2196-4-8-23-4 od 23. listopada 2023., a koje rješenje je doneseno po službenoj dužnosti u postupku utvrđivanja visine i načina plaćanja komunalnog doprinosa obvezniku AS.

2. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka osporava rješenje tuženika u bitnome navodeći kako na temelju članka 83. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu drugostupanjsko tijelo pravilno zaključuje da se rješenja o komunalnoj naknadi i rješenja o komunalnom doprinosu donose i ovršavaju u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, dakle, Opći porezni zakon. Smatra kako se primjenom Općeg poreznog zakona, na temelju odredbe članka 108., u cijelosti i neosnovano nameće stav tuženika da je nastupila zastara prava utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa te ističe kako drugostupanjsko tijelo u svom postupku uopće nije utvrdilo i konstatiralo činjenicu kada je i po kojem osnovu prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, kada je zastara počela teći, kada je protekao zastarni rok od 6 godina i kada je nastupila zastara. Također, smatra da je drugostupanjsko tijelo trebalo utvrditi kako je postupak utvrđenja obveze komunalnog doprinosa pokrenut po službenoj dužnosti na temelju izvršnog rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-08/18-01/11, URBROJ: 2188/01-09-17-2 od 26. travnja 2018., a koje je svojstvo izvršnosti steklo 12. svibnja 2018., da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počela teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza odnosno od 1. siječnja 2019. prema odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona, te bi zastara nastupila protekom roka od 6 godina, odnosno 1. siječnja 2025. Dakle, tuženik nije uopće utvrdio ili nije pravilno utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje ove pravne stvari, pogrešno je primijenio ili uopće nije primijenio odredbe Općeg poreznog zakona, te je na temelju takvog postupanja i utvrđenja donijeto nezakonito rješenje. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. U bitnome osporava da bi zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počela teći 1. siječnja 2019. odnosno da bi nastupila 1. siječnja 2025. jer rješenje KLASA: UP/I-361-08/18-01/11, URBROJ: 2188/01-09-17-2 od 26. travnja 2018. na koje se tužitelj u svojoj tužbi poziva predstavlja rješenje kojim je samo otklonjena pogreška u rješenju o izvedenom stanju KLASA: UP/I-363-03/13-01/3053, URBROJ: 2188/01-09-16-8 od 6. listopada 2016., koje je pravomoćno od 31. listopada 2016., a pravomoćnošću kojeg se donosi rješenje o komunalnom doprinosu. Poziva se na članak 104. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Dakle, smatra da je zastara počela teći 1. siječnja 2017., a nastupila 1. siječnja 2022. prema odredbi članka 108. stavaka 2. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'' 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ).

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 15. travnja 2025. u prisutnosti službene osobe tužitelja, službene osobne tuženika te opunomoćenika zainteresirane osobe. Strankama je na takav način, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj; 36/24., dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ovoj upravnoj stvari sporno je pitanje kada počinje teći zastara utvrđenja obveze komunalnog doprinosa. Naime, tužitelj tvrdi da je zastara počela teći 1. siječnja 2019. jer je predmet utvrđenja komunalnog doprinosa pokrenut 2018. po službenoj dužnosti te istodobno naglašava da je prvotno predmet vođen radi utvrđenja plaćanja komunalnog doprinosa za osobu JS, koji je u međuvremenu preminuo, a budući da postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa prati nekretninu isti je nastavljen prema novom vlasniku ŽS. Službena osoba tuženika u prilog svojih tvrdnji kako je zastara u konkretnom slučaju počela teći 1. siječnja 2017. navodi da je rješenje o izvedenom stanju doneseno 2016., a rješenje o ispravku koje je doneseno 2018. ne može samostalno proizvoditi pravne učinke, nego se isti vežu uz rješenje o izvedenom stanju iz 2016. pa obveza plaćanja komunalnog doprinosa nastaje pravomoćnošću rješenja o izvedenom stanju.

7. Spisu tuženika prileži rješenje o izvedenom stanju Grada Vinkovaca, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/13- 01/3053, URBROJ: 2188/01-09-16-8 od 6. listopada 2016., koje je pravomoćno, pa time i izvršno 31. listopada 2016.

8. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj zainteresiranu osobu ŽS pozvao na očitovanje o načinu plaćanja komunalnog doprinosa u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-350-06/17-01/217 i to dopisom od 9. lipnja 2023.

9. Prema članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama (''Narodne novine'', 86/12. i 143/13.) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

10. Prema članku 83. stavku 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', 68/18., 110/18. i 32/20.) rješenje o komunalnom doprinosu donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

11. Nadalje, prema članku 108. stavku 1. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. istog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

12. Budući da komunalni doprinos predstavlja novčano javno davanje koje nastaje izvrsnošću rješenja o izvedenom stanju, a u konkretnom je slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno, a time i izvršno 31. listopada 2016., to je prema mišljenju ovoga Suda, zastara u smislu članka 108. stavka 2. OPZ-a počela teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveze odnosno 1. siječnja 2017.

13. Stoga, kako je od nastanka porezne obveze plaćanja komunalnog doprinosa 1. siječnja 2017. do donošenja prvostupanjskog rješenja tužitelja 23. listopada 2023. kojim se utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa i koje je obvezniku ŽS uručeno 26. listopada 2023. protekao šestogodišnji zastrani rok to je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa što je tuženik pravilno utvrdio u osporavanom rješenju.

14. Navode tužitelja kako je u tuženik trebao utvrditi da je postupak utvrđenja obveze komunalnog doprinosa pokrenut po službenoj dužnosti na temelju izvršnog Rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-08/18-01/11, URBROJ: 2188/01-09-17-2 od 26. travnja 2018. koje je svojstvo izvršnosti steklo dana 12. svibnja 2018. te da je stoga zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počela teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza odnosno od 1. siječnja 2019. ovaj Sud ne smatra osnovanim. To stoga što rješenje od 26. travnja 2018. predstavlja rješenje kojim se ispravlja pogreška, a koje prema članku 104. stavku 2. ZUP-a proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja, a u konkretnom slučaju to je od 31. listopada 2016., odnosno od dana kada je postalo pravomoćno i izvršno rješenje o izvedenom stanju.

15. Budući da se i tužitelj u tužbi poziva na odredbu članka 83. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu to među strankama nije sporno da bi se u konkretnom slučaju imao primijeniti Zakon o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', 68/18., 110/18., 32/20.) pri čemu valja reći kako Sud u spisu tuženika ni ne nalazi dokaz da bi postupak utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa bio pokrenut po odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) Ujedno, spisu tuženika ne prileže ni dokazi kada bi i je li postupak radi utvrđenja plaćanja komunalnog doprinosa vođen u odnosu na osobu JS, a kako to navodi tužitelj na raspravi, već se u smislu članka 40. ZUP-a prvom radnjom u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa ima smatrati dopis tužitelja upućen zainteresiranoj osobi od 9. lipnja 2023.

16. Kraj takvog stanja stvari Sudu nije preostalo drugo nego odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. O troškovima spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je nadoknaditi zainteresiranoj osobi trošak zastupanja na ročištu koji primjenom Tbr. 27., Tbr. 46., Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.), iznosi ukupno 1.250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

17.1. Zainteresiranoj osobi nije priznat zatraženi trošak podneska od 14. travnja 2025. u traženom iznosu od 50,00 eura koji uvećan za PDV iznosi ukupno 62,50 eura jer Sud isti ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 29. travnja 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku

4. U spis