REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1988/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, 8. ožujka br. 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odobrenja stalnog boravka, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-04/1160, URBROJ: 511-01-204-24-5 od 26 rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-04/1160, URBROJ: 511-01-204- 24-5 od 26 rujna 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje stalnog boravka s obrazloženjem da je u razdoblju od četiri godine do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak izbivala iz Republike Hrvatske jednokratno duže od 4 mjeseca te višekratno duže od 6 mjeseci ukupno, slijedom čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 156. st. 2. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22.; dalje: ZoS).

2. Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila postupka. Čini nespornim duljinu izbivanja izvan Republike Hrvatske u referentnom razdoblju, no opravdava isto zdravstvenim stanjem roditelja i potrebom za skrbi o istima. Nadalje smatra da tuženik nije uzeo u obzir da je obiteljska egzistencija vezana uz Grad Umag te da dijete pohađa vrtić u [adresa]. Slijedom, predlaže sudu održati raspravu i poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbene navode tužiteljice ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da člankom 156. Zakona o strancima, kojim su propisani uvjeti za stalni boravak, nisu propisani i opravdani razlozi kao izuzetak od propisanog trajanja izbivanja. Osporava da bi razlozi navedeni po tužiteljici bili relevantni u ovoj upravnoj stvari. U prilog istome se poziva na brojnu sudsku praksu. Ističe kako je u postupku tužiteljici omogućeno izjašnjavanje te nije došlo do povrede pravila postupka. Predlože sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Odredbom čl. 156. st. 1. t. 1. ZoS-a propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina te koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva. Stavkom 2. istoga članka je propisano da se smatra da je državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 4. ovoga članka neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od četiri odnosno tri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica imala odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji od 27. rujna 2019. do 12. prosinca 2024. te da je 23. travnja 2024. podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak.

7. Nije sporno ni da je tužiteljica razdoblju od četiri godine računajući do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak izbivala izvan Republike Hrvatske ukupno 515 dana, od čega u jednokratnom trajanju duže od četiri mjeseca (od 22. listopada 2021. do 13. ožujka 2022 i od 15. listopada 2023. do 2. ožujka 2024.) i u višekratnom trajanju duže od šest mjeseci, a isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu predmeta upravnog postupka (izjave tužiteljice od 14. rujna 2024., preslike putne isprave), već je sporno je li takvo izbivanje opravdano te s tim u vezi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za odobrenje stalnog boravka tužiteljice u Republici Hrvatskoj.

8. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st.a 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Sud nije izvodio po tužitelju predložene dokazne prijedloge ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora budući se okolnosti na koje se predlaže izvođenje mogu utvrditi iz isprava koje se nalaze u spisu predmeta, a kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od 25. travnja 2025.

9. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, koje tužiteljica ne dovodi u sumnju, tuženik je pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju tužiteljica ne ispunjava uvjet za odobrenje stalnog boravka obzirom na njezino izbivanje iz Republike Hrvatske u relevantnom četverogodišnjem razdoblju u višekratnom trajanju dužem od šest mjeseci i jednokratno duže od četiri mjeseca.

10. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da su postojali opravdani razlozi za ovakvo izbivanje, stajalište je ovog suda, a tako i brojne sudske prakse (primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Usž-2535/2024 od 4. rujna 2024.) da članak 156. ZoS-a jasno propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni u trenutku podnošenja zahtjeva i da navedena zakonska odredba ne predviđa i razloge kojima bi se moglo opravdavati prekoračenje razdoblja izbivanja od propisanog uslijed kojeg bi se iznimno mogao odobriti stalni boravak.

11. U odnosu na prigovor povrede pravila postupka, odredba čl. 30. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.) propisuje da se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Iz zaključka tuženika od 21. kolovoza 2024., a i iz navoda tužiteljice u tužbi, razvidno je da je tužiteljica pozvana da dostavi svoju izjavu na okolnost izbivanja iz Republike Hrvatske, a što je ista i učinila. Dakle, tijekom postupka, kao i ovog spora, omogućeno joj je izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima te ih je ovaj sud i uzeo u obzir prilikom odlučivanja, slijedom čega joj nije povrijeđeno pravo na izjašnjavanje.

12. Sud zaključuje da je tuženik pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice za izdavanjem odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj obzirom na činjenicu da tužiteljica ne ispunjava osnovni uvjet za odobrenje stalnog boravka koji je propisan naprijed citiranom kogentnom zakonskom odredbom čl. 156. st. 1. t. 1. u vezi st. 2. ZoS- a, odnosno da u razdoblju od četiri godine prije podnošenja takvog zahtjeva nije neprekidno boravila u [adresa]. Razlozi koje iznosi tužiteljica nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

13. Pri tome se napominje da neodobravanje stalnog boravka nije prepreka za podnošenje novog zahtjeva kojim tužiteljica može produljivati odobreni privremeni boravak sve dok ispunjava uvjete za isti i temeljem kojeg može nesmetano boraviti u [adresa] te podnijeti i novi zahtjev za stalni boravak kada za isti bude ispunjavala zakonske uvjete.

14. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

15. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 29. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).