Povrv-830/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupano po punomoćnici ZM, dipl. iur., protiv tuženika P. PALIĆ d.o.o. Zagreb, Teslićka 21/1, OIB: 70138850459, zastupan po punomoćnici Branki Mandić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 29. travnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Radojke Galić, poslovni broj Ovrv-1418/2019 od 25. travnja 2019.g., te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.594,00 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2025. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Radojke Galić, poslovni broj Ovrv-1418/2019 od 25.04.2019. g., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru ( list 7-8 spisa) navodi da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, jer uvidom u poslovne knjige proizlazi da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos s naslova zakupa poslovnog prostora na adresi [adresa] i to za period od 1.7.2017. do 1.12.2018.g., a da isti ne koristi poslovni prostor. Ističe aktivnu i pasivnu legitimaciju jer da tužitelj nije vlasnik poslovnog prostora. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi.

3. U očitovanju na prigovor i u daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da tužitelj predmetnu tražbinu potražuje od tuženika s osnova neplaćenih zakupnina za poslovni prostor u Zagrebu, Kralja Zvonimira 9. Istaknuo je da je ½ dijela predmetne nekretnine vraćen u vlasništvo ZMĆ, a da se za preostali dio ½ dijela i dalje vodi postupak povrata koji nije okončan. Navodi da između stranaka postoji ugovoreni odnos zasnovan na ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 30.06.2006.g. a da ovlast tužitelja proizlazi iz čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora te da isto pravo tužitelj nije izgubio zbog pogrešne provedbe zemljišno knjižnog upisa, ako niti zbog činjenice da je doneseno djelomično rješenje o povratu ½ dijela predmetne nekretnine. Iz Povijesnog izvatka iz zemljišne knjige od 06.08.2014. razvidno je da je na predmetnoj nekretnini ČMĆ bila upisana kao vlasnica u cijelosti iako joj je u vlasništvo vraćeno tek ½ dijela, a koji dio je ona prodala ČM te da s preostalim dijelom Grad Zagreb ima pravo raspolaganja sve do okončanja navedenog postupka povrata, a sve sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

4. Tijekom postupka tuženik je naveo da su stranke dana 30.8.2006. sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme time da je u ugovoru naznačeno da se radi o poslovnom prostoru koji je predmet povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Predmetni poslovni prostor je vraćen bivšem vlasniku NMĆ, rješenjem od 26.4.2004. te je u rješenju navedeno da se raskidaju ugovori o zakupu poslovnog prostora. Unatoč navedenoj činjenici tužitelj je s s tuženikom sklopio predmetni ugovor o zakupu a koji ugovor se smatra raskinutim ex lege. Ističe da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora stoga da isti nije aktivno legitimiran.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitan je: u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), djelomični izvadak iz sudskog registra (list 6 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. kolovoza 2006. (list 26-29, 42-44 spisa), djelomično rješenje (list 30-34, 46-50 spisa), izvadak iz zk. ( list 35-36, 53-54, 84-88, 90 spisa), preslika rješenja od 24.7.2007. (list 51-52 spisa), presliku djelomičnog rješenja od 26. travnja 2004. (list 44-47 spisa),rješenje od 21.2.1961. ( list 55-56 spisa), zapisnik 6.6.2019. (list 57-58 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 31. siječnja 1996. (list 61-62 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 27. veljače 1996. (list 63-64 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 27. veljače 2001. ( list 65-66 spisa),zapisnik ( list 69 spisa), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (list 70-76 spisa), obavijest ( list 89 spisa), zaključak od 21.10.2020. ( list 102- 104 spisa) zapisnik od 3.11.2003. ( list 115-116 spisa), rješenje od 14.3.2005. ( list 125-129 spisa), proveo financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omaziću (list 151-155 spisa).

6. Rješenjem Visokg trgovačkog suda poslovni broj Pž-2099/2023-2 od 8. srpnja 2024.g. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj. Povrv-2048/2021 od 12. siječnja 2023. u toč. I. i II. Izreka i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prvenstveno treba navesti da je na ročištu 25. ožujka 2025. g. punomoćnica tuženika izričito navela da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, odnosno da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Predmet spora jest osnovanost naplate računa koje je tužitelj izdao tuženiku s naslova zakupa poslovnog prostora na adresi [adresa] i to za period od 1.7.2017. do 1.12.2018.g.

10. S obzirom na to da je na dan donošenja ove odluke na snazi Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine” broj 125/11 od 7. studenoga 2011.) kojim je (čl. 45.) propisano da danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje važiti Zakon o zakupu poslovnog prostora te da sukladno čl. 44. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora svi parnični i ovršni postupci koji nisu pravomoćno okončani do stupanja na snagu tog Zakona dovršit će se po odredbama tog Zakona, ovaj sud sukladno toj zakonskoj odredbi u ovom parničnom predmetu na poslovni odnos između stranaka mora primijeniti odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

11. Člankom 4. st. 1. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora propisano je kako se zakup poslovnog prostora zasniva ugovorom o zakupu.

12. Uvidom u presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 26-29, 42-44 spisa), sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 30. kolovoza 2006. godine sklopile predmetni Ugovor na neodređeno vrijeme. U istom je navedeno da se predmetni poslovni prostor nalazi u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

13. Člankom 5. st. 1. ZZPPP-a propisano je da se ugovorom o zakupu poslovnog prostora zakupodavac obvezuje predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a da se zakupnik obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da se tuženik obvezao plaćati zakupninu u iznosu od 3.974,40 kn i to mjesečno unaprijed do petog u mjesecu na temelju ispostavljenog računa.

14. Iz djelomičnog rješenja od 26.04.2004. razvidno je da je ½ predmetnog poslovnog prostora vraćeno u vlasništvu ŽMĆ.

15. Iz Izvatka iz zemljišne knjige za predmetni poslovni prostor razvidno je da su kao vlasnici upisani ČMĆ u ½ dijela i ČM u ½ dijela.

16. Uvidom u djelomično rješenje od 19. svibnja 2022., ( list 172-189 spisa) utvrđeno je da je predmetni poslovni prostor u ½ dijela vraćen u vlasništvo NM, te je da se pravomoćnošću rješenja raskida ugovor o zakupu.

17. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je on bio ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom sukladno čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine 125/2011, 64/2015, dalje u tekstu ZZKPP). Ista odredba propisuje da po odredbama tog Zakona Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka.

18. Valja napomenuti da predmetni zakon nije bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o zakupu između stranaka, no unatoč tome tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se predmetni poslovni prostor nalazi u društvenom vlasništvu i da je tužitelj imao pravo korištenja na njemu.

19. Naime, iako je nesporno da se je za ½ dijela predmetnog poslovnog prostora vodio postupak povrata oduzete imovine, a koji je pravomoćno okončan, valja reći da iz izvatka iz zemljišne knjige ne proizlazi da u odnosu na predmetni prostor tužitelj ima pravo korištenja istog.

20. Isto tako, Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 39/99 i 80/02 – dalje ZN) sukladno čl.5 ZN odredbe tog zakona odnose se na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzeli na temelju zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ( NN br. 90/92, 94/93 i 117/93), a prenesena je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz čl. 2., akata i načina propisanih čl. 3. tog Zakona. Tim Zakonom i čl. 67. u svizi čl. 67. propisano je da sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu, a isto je propisano i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu (NN br. 76/93, 69/95, 14/97 i 36/98). Međutim odlučna činjenica je da iz zemljišne knjige za predmetni poslovni prostor razvidno da su kao vlasnici upisani ČMĆ u ½ dijela i ČM u ½ dijela i kako iz zemljišno knjižnog izvatka ne proizlazi da se predmetni poslovni prostor nalazi u društvenom vlasništvu i da je tužitelj imao pravo korištenja odnosno da se radi o nacionaliziranoj nekretnini i poslovnom prostoru kojim je raspolagao tužitelj ne može se utvrditi da za sada to čini njegovu imovinu sukladno citiranim odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i Gradu Zagrebu kojom je mogao raspolagati.

21. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Pri tome se posebno ukazuje da sud nije posebno obrazlagao mišljenje vještaka jer tužitelj nije dokazao osnov svoga potraživanja, a i visina tužbenog zahtjeva je nesporna između stranaka.

22. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nije mogao utvrditi da je tužitelj imao pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora i davanja istog u zakup, slijedom čega je utvrdio da tužitelj nije aktivno legitimiran pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I/ izreke ove presude.

23. S obzirom da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, sud je, na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona, u vezi sa člankom 154. st. 1 ZPP-a, naložio tužitelju da tuženiku nadoknadi potrebne troškove ovršnog i parničnog postupka.

24. Tuženiku pripada pravo na zatraženi trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura, te trošak pristupa na ročište (Tbr. 9. t. l.) dana 1.3.2021., 17.05.2021., 30.11.2022., 24.03.2025, za svaki iznos od 200,00 eura, te trošak sastava podneska od 24.2.2020., 1.3.2021., 15.4.2021., 13.5.2021., 20.9.2022., za svaki iznos od 200,00 eura sve uvećano za iznos PDV-a 25%, sveukupno 2.500,00 eura. Nadalje tuženiku pripada i trošak za sudsku pristojbu u iznosu od 94,10 eura, stoga sveukupni priznati trošak tuženiku iznosi 2.594,00 eura, sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplete, te je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

I. GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937,

zastupano po punomoćnici ZM, dipl. iur.,

II. P. PALIĆ d.o.o. Zagreb, Teslićka 21/1, OIB: 70138850459, zastupan po punomoćnici Branki Mandić, odvjetnici u Zagrebu