Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-404/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao pravni slijednik društva SPLITSKA BANKA d.d., Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ŽURIĆ I PARTNERI d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32 radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 10.travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 29.travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 kao pravnom slijedniku društva SPLITSKA BANKA d.d., Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242, da isplati tužiteljici VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 3.480,92 Eur, a na ime povrata neosnovano stečenih iznosa kamata po svakom mjesečnom anuitetu u razdoblju od 10. 04. 2009. godine do 22. 03. 2019. godine sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31. 07. 2015. godine po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, kako slijedi i to:

- na iznos od 28,96 eura od 10. 07. 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,92 eura od 10. 08. 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,96 eura od 10. 09. 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,65 eura od 10. 10. 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,73 eura od 10. 11. 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,69 eura od 10. 12. 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,77 eura od 10. 01. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,92 eura od 10. 02. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,69 eura od 10. 03. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,67 eura od 10. 04. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,67 eura od 10. 05. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,61 eura od 10. 06. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,41 eura od 10. 07. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,51 eura od 10. 08. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,75 eura od 10. 09. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,87 eura od 10. 10. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,04 eura od 10. 11. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,16 eura od 10. 12. 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,20 eura od 10. 01. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,28 eura od 10. 02. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,18 eura od 10. 03. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,08 eura od 10. 04. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,14 eura od 10. 05. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,26 eura od 10. 06. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,18 eura od 10. 07. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,40 eura od 10. 08. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,51 eura od 10. 09. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,59 eura od 10. 10. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,55 eura od 10. 11. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,55 eura od 10. 12. 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,73 eura od 10. 01. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,92 eura od 10. 02. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,81 eura od 10. 03. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,53 eura od 10. 04. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,61 eura od 10. 05. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,79 eura od 10. 06. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,55 eura od 10. 07. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,59 eura od 10. 08. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,34 eura od 10. 09. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,51 eura od 10. 10. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,73 eura od 10. 11. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,69 eura od 10. 12. 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,85 eura od 10. 01. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,89 eura od 10. 02. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,94 eura od 10. 03. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,02 eura od 10. 04. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,85 eura od 10. 05. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,69 eura od 10. 06. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,63 eura od 10. 07. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,63 eura od 10. 08. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,03 eura od 10. 09. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,13 eura od 10. 10. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,15 eura od 10. 11. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,15 eura od 10. 12. 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,17 eura od 10. 01. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,25 eura od 10. 02. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,01 eura od 10. 03. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,92 eura od 10. 04. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,72 eura od 10. 05. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,77 eura od 10. 06. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,83 eura od 10. 07. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,23 eura od 10. 08. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,18 eura od 10. 09. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,22 eura od 10. 10. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,36 eura od 10. 11. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,50 eura od 10. 12. 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,54 eura od 10. 01. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,73 eura od 10. 02. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,51 eura od 10. 03. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,45 eura od 10. 04. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,32 eura od 10. 05. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,27 eura od 10. 06. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,33 eura od 10. 07. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,17 eura od 10. 08. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,14 eura od 10. 09. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,27 eura od 10. 10. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,14 eura od 10. 11. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,32 eura od 10. 12. 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,32 eura od 10. 01. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,77 eura od 10. 02. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,67 eura od 10. 03. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,53 eura od 10. 04. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,41 eura od 10. 05. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,52 eura od 10. 06. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,45 eura od 10. 07. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,67 eura od 10. 08. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,68 eura od 10. 09. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,70 eura od 10. 10. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,69 eura od 10. 11. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,70 eura od 10. 12. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,72 eura od 10. 01. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,78 eura od 10. 02. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,76 eura od 10. 03. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,77 eura od 10. 04. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,76 eura od 10. 05. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,75 eura od 10. 06. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,75 eura od 10. 07. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 08. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 09. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 10. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 11. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 12. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 01. 2018. godine pa do isplate.

- na iznos od 0,46 eura od 10. 02. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 03. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 04. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,45 eura od 10. 05. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,45 eura od 10. 06. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 07. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 08. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 10. 09. 2018. godine pa do isplate, te

- na iznos od 1.187,70 eura od 22. 03. 2019. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.005,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 11.listopada 2018. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužiteljica dana 16.ožujka 2009. zaključila s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 43410/09 koji je potvrđen solemniziran od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita dana 17.ožujka 2009. pod brojem OV-2083/09 ( dalje Ugovor) temeljem kojeg je tuženik dana 20.ožujka 2009. isplatio stambeni kredit u iznosu od 90.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika važećem za EUR na dan korištenja na račun prodavatelja nekretnine REZIDENCIJA MERIDIJAN d.o.o. Supetar s tim da se kredit otplaćuje u 348 rata s tim da 347 anuiteta iznose po 559,24 Eur-a, a jedan preostali anuitet iznosi 559,92 Eur-a s tim da prvi anuitete dospijeva 10. travnja 2009. a zadnji 10.ožujka 2038. s tim da je otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu Eur protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi tuženika na dan dospijeća.

3. Nadalje, navodi da je ništetna odredba o naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita sukladno čl. 322 i 1024 ZOO, a da je tužiteljice prije podnošenja tužbe podnijela zahtjev za prijevremenom otplatom kredita bez naplate predmetne naknade.

4. Nadalje, navodi da je tuženik u standardiziranom ugovoru u odredbi čl. 5.1 naveo da kamatna stopa iznosi 6,15 % PROMJENJIVA ali bez navođenja jasnih parametara o načinu na koji će se ista mijenjati uz formulaciju u odredbi čl. 11.1. Ugovora kako to ovisi o Odluci tuženika.

5. Nadalje, budući je sudskim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača protiv određenih banaka i baš presudom Trgovačkog suda u Zagrebu 1401/2012, presudom VTS u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 16.7.2014. koje su potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9.travnja 2015. i Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015 i dr. utvrđeno kako su u kreditima sklopljenim između 2003. i 2008. i dalje ovakve ugovorne odredbe nepoštene i ništetne a navedeni ugovor da je sklopljen upravo u zahvaćeno razdoblju tako da se pravna shvaćanja odnose i na predmetni ugovor te obvezuju i ovaj sud. Naime, da je u odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 između ostalog navedeno kako su ugovorne odredbe koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu nisu bile razumljive jer je formulacija bila takva da na temelju iste potrošači nisu ni približno mogli ocijeniti zašto, kako i u kom smjeru će se mijenjati kamatna stopa stoga da ista nije bila određena niti odrediva.

6. Konkretno u citiranoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđen au odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope odlukom Visokog Trgovačkog suda RH i odlukom Vrhovnog suda RH već je utvrđeno da da je između ostalih upravo tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama ZOO /95 i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da se isti slučaj odnosi na CHF i na valutu EUR ili kunske kredite jer da u istim ugovorima tuženik nije mogao jednostrano mijenjati kamatnu stopu pa da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja zavisi isključivo o odluci tuženika ništava i ne proizvodi pravne učinke. Nadalje, da je navedeni kredit u EUR-ima izjednačen u pogledu pravnog stava navedenim rješidbama kolektivne zaštite potrošača sa kreditima vezanim za valutu CHF u pogledu ugovorene kamatne stope odnosno načina njezinog određivanja.

7. Nadalje, obzirom je odredba o ugovorenoj kamatnoj stopi promjenjivoj odlukom banke nepoštena s obzirom da promjenjiva kamatna stopa nije određena niti odrediva u smislu čl. 269 st.2 i čl.272. ZOO/95 te odredbe su ništetne u smislu odredbe čl. 102 ZOO/ 05 budući temeljem odredbe čl. 324. ZOO/95 ništetnost neke odredbe ili nekog dijela ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako nije bila uvjet niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

8. Slijedom toga, obzirom tuženik nije imao pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu to da je onu početno određenu s kojom su bile suglasne obje strane ugovora trebalo primijeniti za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa dakle, kamatnu stopu od 6,51 %.

9. Slijedom toga, tužiteljica potražuje na ime neosnovano stečenih kamata, a sukladno odredbi čl. 1111 ZOO / 05 iznos naveden u tužbi, a preciziran u podnesku od 23.kolovoza 2021.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti, ističe prigovor zastare, nadalje navodi da je sukladno odredbi čl.26 ZOO bilo dopušteno ugovarati promjenjive kamatne stope, da se neosnovano poziva na "parnicu potrošač" koja se odnosi na kredite u CHF i sklopljene prije datuma sklapanja predmetnog kredita, te da je tužitelj pročitao predmetni ugovor koji nije "tipski" te da je tužitelj bio obaviješten o promjeni kamatne stope, a da su odredbe bile jasne, uočljive i razumljive, a ugovor je naposljetku solemniziran od neovisne osobe javnog bilježnika kao osobe javne vjere, slijedom čega predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

11. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem založnog prava broj 43410/09 solemniziranog od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Split pod brojem OV-2083/09 dana 17.3. 2009., izvatka iz zemljišne knjige, pregled uplata po kreditu, financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Matija Trogrlić pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 43410/09 koji je potvrđen solemniziran od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita dana 17.ožujka 2009. pod brojem OV-2083/09 ( dalje Ugovor) te zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana sklopili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.000,00 Eura uz rok otplate od 29 godina, u 348 mjesečna anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate, s početnom redovnom kamatnom stopom od 6,15 % godišnje. Nije sporno da je u čl.3.1 predmetnog ugovora ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, a što se utvrđuje odlukom kreditora ( čl.11.1), odnosno tuženika.

Nadalje, nesporno se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

14. S obzirom na prigovor tuženika da se sudska zaštita i Presuda u predmetu Potrošač ne može koristiti u odnosu na Ugovore o kreditu u valuti Euro, navodi se slijedeće. Naime, pravomoćnom Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. su između ostalog odbijene žalbe svih tuženika kao neosnovane, te je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1.,2., 3., 4., 5., 6., i 7 izreke kojim se utvrđuje da su prvo tuženik Z.B.d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedili kolektivne interese i prava potrošaća korisnika kredita tako što u potrošačkim Ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se pojedinačno nije prigovaralo, a koja je ništetna.

15. Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt- 249/14. od 9. travnja 2015. odbijene su Revizije tužitelja, (točka 1. Odluke) te Revizije prvo do sedmo tuženika (točka 2. Odluke).

16. Prema tome na temelju navedenog, ovaj sud smatra, a kao što proizlazi iz citiranih Odluka da se navedena povreda kolektivnih interesa i prava potrošaća u odnosu na kamatnu stopu odnosi na sve kredite, bez obzira na valutu, a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franaka.

17. Prema odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11.-dalje: ZOO-a), ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva.

18. Prema odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni, ako su iste jasne, lako razumljive, lako uočljive, a ova odredba je identična odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g.

19. Iz članka 11.1 sklopljenog Ugovora, proizlazi da je tijekom postojanja obveze po Ugovoru, kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke.

20. U samom Ugovoru drugih obrazloženja u odnosu na promjenjivost kamatne stope nema, a što znači da u samom Ugovoru nisu određeno navedeni oni parametri o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, osim što je bilo jasno da će se ove kamatne stope mijenjati sukladno odlukama kreditora, odnosno Banke.

21. Vrhovni sud RH je u svojoj Odluci Revt-249/14-2., od 09. travnja 2015.g., a povodom revizije na odluku Visokog Trgovačkog suda, br. Pž-7129/13., a u predmetu Udruge "Potrošač-Hrvatski savez Udruga za zaštitu potrošača protiv banaka", radi zaštite kolektivnih interesa, naveo da u svojim odlukama, a uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i njezin obračun Banke, koriste "visoko stručnu terminologiju", koja je kao takva razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, te se bave bankarskim poslovanjem, a za prosječnog potrošača da je ovakva terminologija apsolutno nerazumljiva, a osim toga da se razlozi koje Banke navode u svojim odlukama, ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču, provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita, te da je unošenje tako neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope u Ugovore o kreditu, suprotno načelima obveznog prava, jer da je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravan položaj u odnosu na Banku kao trgovca, te da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu, bila takva da je na temelju njih tužiteljska strana jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a da se nije moglo ocijeniti zašto, te kako će se i u kojem smjeru kretati kamatna stopa u budućem kreditnom razdoblju.

22. Razmatrajući konkretni Ugovor o kreditu, sud je već prethodno utvrdio u kojim odredbama tog Ugovora je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je utvrdio da će se kamatna stopa koja je ugovorena u postotku od 4,98% godišnje, kretati ovisno o kamatnim stopama kreditora, koje su promjenjive, a u skladu s promjenom broja grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.

23. Apsolutno ni jedan parametar te promjenjivosti u Ugovoru nije određeno naveden, a na način da bi tužitelju kao ugovornoj strani bilo jasno kako će se mijenjati u budućnosti te kamatne stope, na koji način će se one formirati, osim što mu je bilo poznato da će se formirati na temelju jednostrane odluke Banke, odnosno tuženika, a što se i dogodilo, jer sam tužitelj nije sudjelovao u donošenju odluka o kamatnim stopama kreditora, odnosno o promjeni kamatnih stopa, već je o istima bio obaviješten nakon što su te odluke bile donesene.

24. O parametrima promjenjivosti u odnosu na buduću kamatnu stopu ugovorenu kao promjenjivu, tužitelj je trebao biti upoznat na dan sklapanja Ugovora i u samom Ugovoru upravo svi oni parametri koji su doveli do promjene kamatne stope, trebali su biti navedeni, a da bi tužitelj mogao određeno znati kako će se i u kojem smjeru kretati kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja Ugovora. Činjenica je, a na koju upućuje Vrhovni sud RH u svojoj Odluci, da su Banke kasnije izmijenile, odnosno otklonile svoje postupanje u odnosu na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sukladno čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09. i 112/12.), a prema kojoj odredbi je vjerovnik dužan definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno- posljedične veze kretanja toga parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, odrediti razdoblje u kojem je razmotreno donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, a što znači bazno razdoblje, te referentna razdoblja, zatim promjenjivu kamatnu stopu definirati kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže Banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom, a dužniku, odnosno korisniku kredita, jasno i nedvojbeno prije sklapanja Ugovora predočiti sve elemente promjenjivosti kamatne stope i upozoriti ga na sve rizike promjenjivosti, a sve elemente ove promjenjivosti, određeno navesti u samom Ugovoru.

25. Ovakvo stajalište iznijeto je i u direktivi 93/13/EEZ i to u odredbi čl. 5., a u kojoj je navedeno da sve odredbe Ugovora potrošaču moraju biti jasne i razumljive i na taj način sročene, a kao nepoštene odredbe da se mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga.

26. Kako u konkretnom Ugovoru u odnosu na promjenjivost kamatnih stopa, tuženik nije poštovao odredbe važećeg Zakona o potrošačima iz 2003.g., Zakona o obveznim odnosima i kako su ove ugovorne odredbe suprotne načelima koja su određeno propisana u odredbama navedenih zakona i to odredbi čl. 4. ZOO-a (načelo savjesnosti i poštenja), čl. 3. ZOO-a (ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu), čl. 6. ZOO-a (zabrani zlouporabe prava), čl. 7. ZOO-a, (načelo jednake vrijednosti činidaba), čl. 8. ZOO-a (zabrani prouzročenja štete), čl. 10. ZOO-a (ponašanju i ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava), čl. 12. ZOO-a (primjeni običaja i prakse).

27. Sve su to bili razlozi što je sud utvrdio ništetnim odredbe sadržane u čl.5 t. 2. i čl. 11.t.1 Ugovora o kreditu od 16.3.2009. i naložio tuženiku isplatiti tužitelju prema njegovom zahtjevu iznos s osnove razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takovih ništetnih dijela ovog Ugovora, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2 ZOO-a.

28. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi se da je isti neosnovan. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka Matija Trogrlić, a koje sud u svrhu dokaza prihvaća kao sturčno i argumentirano, utvrđena je razlika između visine anuiteta određenog u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu korištenjem tada ugovorene kamatne stope od 6,15 % godišnje i iznosa koji je tužiteljici naplaćen u utuženom razdoblju s obzirom na jednostranu promjenu kamatne stope od strane tuženika.

30. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da je razlika u visini kamata prema stopi određenoj u trenutku sklapanja ugovora i iznosa kamata obračunatih u skladu s tuženikovim promjenama kamatnih stopa, za razdoblje od 10.travnja 2009. do otplate kredita u cijelosti 22. ožujka 2019. tužiteljica s osnova ugovora trebala platiti po prvom otplatnom planu iznos od 141.957,74 Eur, a platila je 145.439,40 Eur pa je preplatila iznos od 3.481,66 Eur zbog promjene kamatne stope.

31. Nadalje, vještak navodi da provjerom anuiteta iskazanih u prvom otplatnom planu utvrđeno da visina anuiteta nije izračunata sukladno Odluci HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite sukladno Odluci HNB- a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (NN 56/01) te u skladu s Odlukom HNB o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija I kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima ( NN 1/09,41/09) Prema tome, da se sukladno navedenim odlukama anuitet mogao utvrditi korištenjem relativne ( direktne, proporcionalne metode) i konformne metode obračuna odnosno one koja je u slučaju nejasnoća, povoljnija za potrošača. Nadalje, da je na odobreni iznos kredita od 90.000,00 Eur uz kamatnu stopu od 6,15 % i otplatu u 348 mjesečnih anuiteta obveza korisnika kredita iznosila bi ukupno 189.778,31 Eur uz izračun po konformnoj metodi ili 193.115,80 Eur po direktnoj metodi. Nadalje, da je sukladno nalogu suda izvršila obračun razlike između iznosa koji je tužiteljica platila i iznosa koji bi platila da je otplatu kredita vršila primjenom početne kamatne stope od 6,15 % na dva načina po anuitetima – utvrđenim prvim otplatnim planom sačinjenim od tuženika i anuitetima izračunatim konformnom metodom uz početnu kamatnu stopu od 6,15 %.

32. Nadalje, vještak je u tablici na listu 3 nalaza i mišljenja prikazao izračun razlike anuiteta utvrđenih prvim otplatnim planom sačinjenih po tuženiku i plaćenih iznosa te dobio iznos od 26.227,02 kune ili 3.481,66 Eur za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta 10.travnja 2009. do otplate kredita 22.ožujka 2019.

33. U odnosu na izračun razlike preplaćenih kamata glede anuiteta izračunatih konformnom metodom, razlika u kamati je veća te iznosi 41.832,74 kune. Međutim, navedeni izračun vještak je napravio uzimajući u obzir iznos koji bi tužiteljica platila ( a nije) da je anuitet banka izračunala konformnom metodom ( a nije) te razliku kamata koje bi na taj iznos tužiteljica trebala platiti ( a nije) slijedom čega sud navedeni izračun koji nije niti bio zadatak vještaka sud nije niti cijenio, dok je vještvo u dijelu u kojem se daje iznos stvarno preplaćenih kamata sud cijenio kao objektivno i stručno pa je tužitelju upravo temeljem utvrđene razlike na ime stvarno preplaćenog iznosa kamata po ugovoru o kreditu, a primjenom odredbe čl. 1111 ZOO prihvatio podredni tužbeni zahtjev.

34. Nadalje, iz drugostupanjske presude i rješenja Gž-389/22 proizlazi da je ukinuta točka IV izreke presude P-1710/2021 jer je izreka prvostupanjske presude u tome dijelu u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 26.227,02 kn na ime povrata neosnovano stečenih iznosa kamata po svakom mjesečnom anuitetu u razdoblju od 10. travnja 2009. do 22. ožujka 2019. i na ime povrata neosnovano stečenog iznosa naknade za prijevremeno vraćanje kredita u visini od 1 % od ukupnog iznosa nedospjelog glavnog duga (glavnice) sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, proturječi razlozima presude u kojima je navedeno da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se navedeni preplaćeni iznos od 26.227,02 EUR odnosno 3.481,66 EUR odnosi na razliku u visini kamata prema stopi određenoj u trenutku sklapanja ugovora i iznosa kamata obračunatih u skladu s tuženikovim promjenama kamatnih stopa.

35. U ponovljenom postupku pregledom nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica preplatila po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 26.227,02 kuna jer vještak u svom nalazu i mišljenju jasno navodi da iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita nije dostavljen u spis pa isti nije ni mogao biti "ukalkuliran" u iznos od 26.227,02 kuna.

36. Stoga, iako je sud pravilno utvrdio ništetnom odredbu o naknadi zbog prijevremene otplate kredita ista nije uračunata u iznos kojeg je tuženik dužan platiti tužitelju po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

37. Slijedom toga, odlučeno je kao u izreci.

38. Nadalje, drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I izreke u odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 12.1 Ugovora sukladno kojoj je tužitelj dužan platiti tuženiku naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita.

39. Naime, u vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje ZZP), koji je u odredbi članka 81. stavka 1. i 2. propisao kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na šteti potrošača. Smatra se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

40. Tuženik se brani navodeći da je predmetna naknada u skladu s Tarifom naknada za poslovanje s građanima te da ista predstavlja sporazumno dogovorenu naknadu za angažman tuženikovih ljudskih i materijalnih resursa koji su izravno povezani sa prijevremenom otplatom kredita.

41. Ovdje je za reći da je u ovom postupku utvrđeno da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi iz članka 12. stavka 1. Ugovora o kreditu od 16.3.2009., a kojom ugovornom odredbom je bilo propisano da u slučaju prijevremene otplate kredita prije krajnjeg roka dospijeća, korisnik kredita je dužan podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu određenu aktom Kreditora.

42. Slijedom toga, jasno proizlazi da je predmetna ugovorna odredba, zbog toga što se o istoj pojedinačno nije pregovaralo, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer doista u trenutku sklapanja predmetnog ugovora tužitelj kao korisnik kredita nije mogao unaprijed znati kolika je naknada niti utjecati na njezin sadržaj niti na visinu slijedom čega nije mogao znati kako će se odraziti na njegovu ekonomsku situaciju jer u trenutku sklapanja Ugovora tužitelju kao ugovornoj strani, ostali su nepoznati parametri za utvrđivanje iste, dok je tuženik s druge strane bio ovlašten istu zaračunati sukladno internim odlukama Banke.

43. Nadalje, obzirom je riječ o nedorečenoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo po kojoj je Banka ovlaštena sama donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi da je sporna odredba nepoštena, a uvažavajući i pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. („Narodne novine“, broj 123/16), odnosno prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., i to upravo u onom dijelu kojim su odbijene revizije, odnosno ustavne tužbe banaka u dijelu kojim je utvrđeno da su pojedine banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banaka, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. ( Tako i ŽS St Gž-2359/17).

44. Slijedom navedenog, utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radilo o nepoštenoj odredbi sukladno čl. 81.st.1 i 2. ZZPT/03.

45. Nadalje, iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZPT/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Nadalje, propise o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima sadržavaju odredbe članka 81-87 ZZPT, pa tako odredba čl. 81. stavka 1. ZZPT propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je odredbom stavak 2. istog članka propisano kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Nadalje, sukladno stavku 4) istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

46. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da se o pobijanoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Naime, isti tvrdi da je tužitelj bezuvjetno pristupio ugovornoj klauzuli kojom se ovlašćuje tuženika na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita međutim iz iste nije razvidna visina te naknade, slijedom čega proizlazi da je zavisnost ugovorne odredbe o aktu tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer isti kao prosječni potrošač nije mogao utjecati na to kako će se kreirati sporna naknada odnosno visina sporne naknade. Nadalje, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično, ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne kamatne stope. Spornom ugovornom odredbom tuženik je sebi ostavio slobodu određivanja visine takse-naknade za prijevremenu otplatu kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

47. Dakle, utvrđeno je kako je odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštena pa je kao takva ništava prema odredbi čl. 87.stavak 1 ZZPT/03.

48. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 156 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, te sastava podneska 14.listopada 2019. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 21.listopada 2019. 100 bodova, sastav podneska od 31.listopda 2019. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 18.veljače 2021. 100 bodova, sastav podneska od 23.8.2021. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 14.listopada 2021. 100 bodova, sastava žalbe 125 bodova, te ročištu od 10.travnja 2025. 100 bodova odnosno ukupno 925 bodova pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 2,00 eura ( Tbr. 54) iznosi 1.850,00 eura, te uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 462,50 eura sveukupno iznosi 2.312,50 eura, uvećano za trošak vještačenja od 265,45 eura te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 111,89 eura te presudu u iznosu od 111,89 eura, te žalbu 203,86 eura te sveukupno iznosi 3.005,59 eura.

49. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14). Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

50. Kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. Takvi zahtjevi nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom ("glavnom") zahtjevu ili obrnuto (tako i u Rev- 238/2019 od 3. prosinca 2019.). Stoga je sud zaključio da tužitelj ne traži da sud prihvati glavni i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nego traži da se udovolji samo jednome od njih.

51. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu. Budući da u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev ( isplata), a uspio je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev ( isplata), dok u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, tuženik je tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama revizijskog suda broj: Rev172/08-2 od 15. siječnja 2013. i Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 29. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

(Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.)

Dostaviti:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika