REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-559/23-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04.ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi preplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, isplati iznos od 5.078,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom: od 31.10.2008. na iznos od 13,84 EUR

od 30.11.2008. na iznos od 1,51 EUR

od 31.12.2008. na iznos od 17,19 EUR

od 31.01.2009. na iznos od 19,60 EUR

od 28.02.2009. na iznos od 20,69 EUR

od 31.03.2009. na iznos od 18,35 EUR

od 30.04.2009. na iznos od 18,95 EUR

od 31.05.2009. na iznos od 14,18 EUR

od 30.06.2009. na iznos od 10,68 EUR

od 31.07.2009. na iznos od 11,61 EUR

od 31.08.2009. na iznos od 13,46 EUR

od 30.09.2009. na iznos od 13,30 EUR

od 31.10.2009. na iznos od 11,43 EUR

od 30.11.2009. na iznos od 14,93 EUR

od 31.12.2009. na iznos od 17,75 EUR

od 31.01.2010. na iznos od 21,74 EUR

od 28.02.2010. na iznos od 20,83 EUR

od 31.03.2010. na iznos od 26,25 EUR

od 30.04.2010. na iznos od 25,22 EUR

od 31.05.2010. na iznos od 27,23 EUR

od 30.06.2010. na iznos od 44,60 EUR

od 31.07.2010. na iznos od 41,02 EUR

od 31.08.2010. na iznos od 51,95 EUR

od 30.09.2010. na iznos od 48,17 EUR

od 31.10.2010. na iznos od 42,10 EUR

od 30.11.2010. na iznos od 54,91 EUR

od 31.12.2010. na iznos od 71,21 EUR

od 31.01.2011. na iznos od 59,67 EUR

od 28.02.2011. na iznos od 63,72 EUR

od 31.03.2011. na iznos od 58,57 EUR

od 30.04.2011. na iznos od 59,49 EUR

od 31.05.2011. na iznos od 81,34 EUR

od 30.06.2011. na iznos od 83,47 EUR

od 31.07.2011.na iznos od 101,02 EUR

od 31.08.2011.na iznos od 91,71 EUR

od 30.09.2011.na iznos od 81,52 EUR

od 31.10.2011. na iznos od 78,84 EUR

od 30.11.2011. na iznos od 78,07 EUR

od 31.12.2011. na iznos od 82,84 EUR

od 31.01.2012.na iznos od 86,99 EUR

od 28.02.2012.na iznos od 87,55 EUR

od 31.03.2012. na iznos od 84,68 EUR

od 30.04.2012.na iznos od 86,62 EUR

od 31.05.2012.na iznos od 87,94 EUR

od 30.06.2012.na iznos od 85,71 EUR

od 31.07.2012.na iznos od 86,30 EUR

od 31.08.2012.na iznos od 84,62 EUR

od 30.09.2012.na iznos od 81,00 EUR

od 31.10.2012. na iznos od 84,86 EUR

od 30.11.2012. na iznos od 86,71 EUR

od 31.12.2012. na iznos od 85,41 EUR

od 31.01.2013. na iznos od 78,13 EUR

od 28.02.2013. na iznos od 84,32 EUR

od 31.03.2013. na iznos od 84,86 EUR

od 30.04.2013. na iznos od 82,44 EUR

od 31.05.2013. na iznos od 74,90 EUR

od 30.06.2013. na iznos od 74,71 EUR

od 31.07.2013. na iznos od 76,56 EUR

od 31.08.2013. na iznos od 79,53 EUR

od 30.09.2013. na iznos od 83,64 EUR

od 31.10.2013. na iznos od 81,52 EUR

od 30.11.2013. na iznos od 83,02 EUR

od 31.12.2013. na iznos od 84,72 EUR

od 31.01.2014. na iznos od 1.468,39 EUR

koja kamata se obračunava od 1. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. god. pa do 31.12.2022.g. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. god. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka 1.248,62 € sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja prvostupanjske odluke, pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da su 11.01.2007. godine sklopile Ugovor o kreditu broj: 158-50-3873019 (dalje: Ugovor), temeljem kojeg Ugovora je tužitelju odobren i isplaćen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 30.261,55 CHF, obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan isplate (korištenja) kredita. Ugovoren je i rok otplate kredita od 84 mjeseca. Ugovorom o kreditu, u članku 7., ugovorena je valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) kod otplate mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti, na način da se povrat svih obveza iz Ugovora obračunava po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan dospijeća.

2. Tužitelj smatra da ga tuženik prije, niti u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o bitnim činjenicama i specifičnim rizicima valute CHF, relevantnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj informiranosti vezano uz tu valutu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima . Stoga smatra da je odredba članka 7. Ugovora u dijelu u kojem se anuiteti i obveze tužitelja po Ugovoru vežu uz valutu CHF, za tužitelja bila samo gramatički jasna i razumljiva. Radi se o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika na koju tužitelj nije mogao utjecati, a kojom tuženik otklanja svaku odgovornost i cijeli rizik vezan uz valutu CHF.

3. Kako tuženik tužitelja nije informirao o svim specifičnim rizicima vezanim upravo uz valutu CHF, to predmetna odredba Ugovora tužitelju nije bila razumljiva na način kako to propisuje odredba čl. 4. Direktive 93/13 i sukladno tumačenju iste. Naime, tužitelj je bio upoznat samo s općim načelom valutne klauzule, dok mu posebni rizici vezani uz valutu CHF nisu bili poznati, budući je informaciju o istima tuženik tužitelju svjesno prešutio i uskratio, slijedom čega je predmetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nerazumljiva, nepoštena, te sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ništetna.

4. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14.6.2018. u potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4.7.2013. u dijelu izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa su time tuženici postupali protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Ističe i da je skladu s odredbom čl. 502.c ZPP-a, prvostupanjski sud u ovom postupku vezan za utvrđenje iz prethodno navedene presude, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF.

5. Ništetnost odredbi Ugovora po kojima se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu CHF, već je pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, pa tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.078,09 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do ispate, te trošak postupka.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelju osporava svojstvo potrošača. Ističe prigovor zastare. Navodi kako je tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da se će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući da se radi o u cijelosti jasnoj i odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija. Također je tužitelj mogao odabrati i druge valute, pa i fiksnu kamatnu stopu, ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Valutna klauzula je u Ugovoru o kreditu ugovorena kao dvostrana klauzula koja ima učinak na način da prati kretanje CHF u odnosu na HRK u situacijama kada raste tečaj CHF, ali i u situacijama kada taj tečaj pada, slijedom čega se u konkretnom slučaju nikako ne može smatrati kako je ugovaranje te klauzule prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U konkretnom slučaju se uslijed više nepredvidivih faktora, na koje nije mogao utjecati tuženik i koji su bili neočekivani za mnogo veće gospodarske subjekte, dogodio rast CHF u odnosu na HRK, ali se moglo dogoditi i suprotno te bi u tom slučaju rata kredita bila umanjena. Presuda P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu izričito navodi kako se ista primjenjuje na određene kradite koji su rizični iz razloga što imaju dva skupna faktora, promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Predmetni tužbeni zahtjev je usmjeren na utvrđivanje ništetnosti obaju navedenih faktora iz čega proizlazi kako bi usvajanje jednog dijela predmetnog tužbenog zahtjeva samo po sebi rezultiralo upravo nemogućnošću usvajanja drugog po navedenoj presudi P-1401/12 jer bi se otklonio jedan od rizičnih faktora čime bi drugi prestao biti ništetan. Tuženik isto tako ovim putem naglašava kako je tužitelju stavio na znanje promotivne uvjete zaduženja te kako je tužitelj bio u mogućnosti podizanja kredita i u drugim valutama. Tuženik predlaže da se prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljena, vještaku naloži da uzme u obzir i eventualna razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa. Tuženik ovim putem podredno i opreza radi ističe prijeboj eventualne gore navedene razlike s zahtjevom koji u ovom postupku ističe tužitelj.

7. Tuženik podredno i opreza radi ističe prijeboj eventualne gore navedene razlike s zahtjevom koji u ovom postupku ističe tužitelj. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zahtjev za plaćanjem kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, što tuženik nije, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid ugovor o kreditu (list 9-13), otplatni plan (list 14-17), prijepis knjigovodstvene kartice (list 18-22), proveo financijsko vještačenje po vještaku Koraljka Cesarec Noršić (list 68-73), saslušao tužitelja (list 86), dok je tuženik odustao od prijedloga da se sasluša djelatnik tuženika, te javni bilježnik Ivica Čubelić koji je u međuvremenu preminuo, te sukladno čl 8 i 219 ZPP zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Sporno je jesu li tužitelju prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni svi rizici koji se tiču valute CHF te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko isti iznose. Sporan je tijek zakonskih zateznih kamata. Sporno je, u slučaju da sud prihvati stav da su ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne, da li bi se prilikom izračuna visine tužbenog zahtjeva trebale uzeti u obzir i razlike nastale uslijed smanjenja tečaja u odnosu na početni (tzv. negativne razlike

10. Na temelju iskaza tužitelja, te odredbe čl. 6 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je namjena kredita kupnja novih vozila, sud utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 ZZP-a (NN 96/2003). U konkretnom slučaju ispunjena su oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.

11. Mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač te je li nastupila zastara utuženih potraživanja.

12. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja ugovorne odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak sud je saslušao tužitelja koji u svom iskazu navodi da je prije uzimanja kredita bio klijent tuženika, trebao mu je automobil te je dobio ponudu u auto salonu "staro za novo" koja mu je bila prihvatljiva, nije niti bio u banci već je sve obavio u auto kući, samo je poslije išao kod javnog bilježnika. Nije pročitao ugovor već je prihvatio i nije razmišljao da će biti ikakav problem. Tek kada je dobio zadnju ratu išao je vidjeti što piše u ugovoru. Zadnja rata mu je bila 28.000 kn, a na početku 1.400 kn. Imao je trajni nalog . Nisam niti čitao ugovor. Nije s nikim iz banke komunicirao. Znao je da je isplata vezana uz CHF, ali tada su svi uzimali te kredite i nije ni razmišljao. To je bila povoljna rata. Nije imao nikakav obrt u trenutku podizanja kredita, radio je kao nastavnik u školi.

13. Utvrđeno je iz iskaza tužitleja i da tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

14. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužitelj navodi da su ga na tuženika uputili iz auto kuće te da mu nitko nije posebno objašnjava ugovorne odredbe već ga je čekao unaprijed pripremljeni ugovor. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko valutne klauzule niti mu je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužitelj mogao predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to je u pitanju ništetna ugovorna odredba koja je dovela do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja.

15. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužitelju, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da mu pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, jer tužitlej u banci nije niti bio, tužitelj je došao u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

16. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Koraljka Cesarec Norišić. Vještaku je dano u zadatak utvrditi pretplatu u odnosu na valutu tj. iznos koji je tužitelj kao korisnik kredita tuženiku platio na ime porasta tečaja CHF u odnosu na HRK / EUR tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužitelj kao korisnik kredita platio da je tečaj CHF u odnosu na HRK / EUR ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu, kao i da posebno iskaže razdoblja kada je tečaj CHF u odnosu od HRK bio niži od početnog ugovorenog.

17. U svom nalazu i mišljenju od 07.03.2024. vještak navodi daje mišljenje da od pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 5.280,74 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 762,54 EUR, što vještak uzima u obzir.

18. Tužitelj nije imao prigovora na opisani nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od dana 16.04.24. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da ostaje kod zahtjeva iz tužbe potražuje isplatu iznosa od 5.078,09 € koja se preplata odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta, sve kako je opisano u točci I. izreke ove presude, sud je tužitelju dosudio navedeni iznos u okviru zahtjeva (čl 2 st 2 ZPP). Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.

19. Vezano uz tzv. negativne razlike koje je vještak izračunao tuženik nije istaknuo određeni zahtjev u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a (u odgovoru na tužbu samo opreza radi). Vrhovni sud Republike Hrvatske je u vijeću od trinaest sudaca u odluci u predmetu pod brojem Rev-549/23 od dana 18.12.2023. zaključio da u situaciji kada tužena banka po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika nije istaknula protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, onda nema mjesta umanjivanju potraživanja tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sa onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog, samo na temelju općenitih prigovora tuženika materijalnopravne naravi u odnosu na visinu potraživanja tužitelja.

20. Tužitelj se tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem broj Revt 249/14-2 od 9.4.2015. odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018 od 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Također, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. 7. 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EURima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3.9.2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (NN br. 96/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

21. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.

22. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja valja reći da zastara počinje teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 632/2017 od 14.6.2018. kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od dana 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, od navedenog datuma počinje teći petogodišnji zastarni rok prema odredbi čl. 225. ZOO-a. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio dana 26.01.2023., pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.

25. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem . Odluka o zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna.

26. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1) podnesak 16.04.24 100 bod (Tbr. 8 t.1) i zastupanja na ročištima održanim 12.02.24. I 04.03.25 u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1), uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV-a, navedenom trošku treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 € EUR i plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,62 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.248,62 EUR.

27. Na dosuđeni parnični trošak pripada tužitelju zatezna kamata temeljem čl 30 OZ i čl 151 st 3 ZPP od dana donošenja ove presude, do isplate po stopi preciziranoj u toč II izreke.

U Zagrebu 29. travanj 2025.

Sutkinja:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.