Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-352/2024-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa odvjetnik Pavao Krmpotić iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, za MINISTARSTVO FINANCIJA, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom s prijedlogom za određivanje privremene mjere, nakon glavne javne rasprave zaključene 6. ožujka 2023. u nazočnosti tužitelja RA, zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Ladana odvjetnika u Zagrebu, Metalčeva ulica 5 i zamjenice općinskog državnog odvjetnika Gordane Račić, po objavi 29. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava određeni rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Ovr-951/2022-13 od 02. travnja 2024. godine, a po prijedlogu tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB 52634238587 kao ovrhovoditelja, temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine potvrđenog po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6 pod poslovnim brojem OU- 388/2006 dana 2. kolovoza 2006. i Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6, poslovni broj OV- 12826/06 od 2. kolovoza 2006. proglašavaju se nedopuštenim preko iznosa od 16.538,32 EUR.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.938,62 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

r i j e š i o j e

Prijedlog za izdavanje privremene mjere odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. travnja 2024. godine zaprimio rješenje o ovrsi Naslovnog suda, posl. br. 24 Ovr-951/2022-13 od 02. travnja 2024. godine na temelju kojega je određena ovrha protiv ovršenika sada tužitelja (i to kao nasljednika iza pok. ČA u odnosu na kojeg je prvotno podnesen prijedlog) u korist ovrhovoditelja sada tuženika, a radi naplate iznosa od 1.592.673,70 EUR-a s pripadajućim, a pogrešno opisanim, zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. listopada 2012. godine do isplate i to na temelju dvije ovršne isprave kako je navedeno upravo u petitu ovršnog zahtjeva:

• Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine (dalje u tekstu kao: „Ugovor“)

• Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona (dalje u tekstu kao: „Izjava“)

Dokaz: uvid u spis predmeta Naslovnog suda poslovni broj Ovr-951/2022

2. Protiv citiranog Rješenja o ovrsi tužitelj je u otvorenom zakonskom roku podnio žalbu te je Naslovni sud postupajući po žalbi tužitelja kao ovršenika, dana 06. svibnja 2024. godine donio Zaključak, posl. br. Ovr-951/2022-15 kojim je uputio tužitelja da u roku od 15 dana pokrene protiv tuženika parnični postupak radi proglašenja ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja nedopuštenom.

Dokaz: Zaključak naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022-15 od 06. svibnja 2024. godine (dalje u tekstu kao: „Zaključak“);

uvid u spis predmeta naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022

3. Tužitelj je navedeni Zaključak Naslovnog suda zaprimio dana 28. svibnja 2024. godine te u ostavljenom roku od 15 dana podnosi ovu tužbu.

Dokaz: Potvrda primitka pošiljke od 28. svibnja 2024.

4. OBRAZLOŽENJE TUŽBE I TUŽBENOG ZAHTJEVA

Tužitelj je u žalbi protiv Rješenja o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-951/2022, u bitnome, istaknuo da isprava na temelju koje je Pobijano rješenje doneseno nije ovršna isprava, da isprava na temelju koje je Pobijano rješenje doneseno nije stekla svojstvo ovršnosti, da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, pozvao se na sve razloge propisane odredbama parničnog procesnog prava koje se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. Ovršnog zakona, a posebno je tužitelj naglasio i istaknuo činjenicu da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz Duge Rese, R [adresa], posl. br. O-2685/22- 10, UPP-OS-2/23 od 30. ožujka 2023. godine proglašen jedinim nasljednikom iza pok. ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se pozvao na odredbu članka 139. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju na temelju koje nasljednik (u konkretnom slučaju tužitelj) odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

Dokaz: uvid u žalbu tužitelja kao ovršenika protiv Rješenja o ovrsi – prileži spisu predmeta Naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022;

uvid u spis predmeta Naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022

pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz [adresa], posl. br. O-2685/22-10, UPP-OS-2/23 od 30. ožujka 2023. godine

uvid u spis predmeta Općinskog suda u Karlovcu (Javni bilježnik Zdravka Bišćanin), poslovni broj O-2685/22

5. Tužitelj i dalje ustraje na svim ranije navedenim argumentima iz svoje žalbe protiv Rješenja o ovrsi te smatra kako je ovrha u konkretnom slučaju u cijelosti nedopuštena, a u krajnjem slučaju tužiteljeva je odgovornost ograničena do visine vrijednosti naslijeđene imovine sukladno striktnoj odredbi Zakona o nasljeđivanju. U bitnome, tužitelj svoj tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju temelji nekoliko procesnopravnih i materijalnopravnih prigovora i osnova.

6. Sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ako Ovršnim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju je vidljivo da je ovrhovoditelj u ovršnom postupku koji je prethodio pokretanju rubriciranog postupka Republika Hrvatska, a sam tuženik je kao ovrhovoditelj jasno u ovršnom prijedlogu naznačio osobni identifikacijski broj Republike Hrvatske što potvrđuje da tražbinu u konkretnom slučaju protiv tužitelja kao ovršenika nastoji prisilno ostvariti Republika Hrvatska. Budući da ovršna isprava na temelju koje je određeno Rješenje o ovrsi potječe iz građanskopravnog posla, a ne iz sudskog ili drugog postupka, tužitelj smatra da se tuženik prije pokretanja ovršnog postupka bio dužan obratiti tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odnosno sa zahtjevom tužitelju da bez pokretanja ovršnog postupka podmiri tražbinu koju tuženik nastoji prisilno ostvariti nedopuštenom ovrhom. Tužitelj smatra da je ispravnom primjenom mjerodavnog procesnog prava (odredbe članka 186.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona), tuženik bio dužan prethodno se obratiti tužitelju s pozivom za plaćanje, a tek onda u slučaju izostanka ispunjenja, pokrenuti ovršni postupak. Ovakvim pristupom, tužitelj je ostao uskraćen za pravo koje mu jamči Zakon o parničnom postupku (koji se u konkretnom slučaju treba primijeniti na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona), odnosno za mogućnost da se tražbina koju Republika Hrvatska kao ovrhovoditelj nastoji ostvariti, podmiri u mirnom postupku bez potrebe pokretanja ovršnog postupka. Tužitelj smatra da je ispravnom primjenom procesnog prava, ovršni sud trebao odbaciti podneseni prijedlog za ovrhu tuženika, budući da uz prijedlog za ovrhu nije bio dostavljen i dokaz da je tuženik pokušao mirnim putem podmiriti svoju tražbinu. S tim u vezi, ovrha se u konkretnom slučaju ukazuje nedopuštenom iz razloga što nisu bile ostvarene sve procesne pretpostavke.

7. Dakle, ovršna isprava na temelju koje tuženik nastoji ostvariti svoju navodnu tražbinu nije rezultat parničnog postupka pa da je tužitelj već imao i konzumirao pravo koje joj jamči odredba članka 186.a Zakona o parničnom postupku (da će se Republika Hrvatska u slučajevima ostvarenja tražbine prvo prethodno obratiti tuženiku sa zahtjevom za mirno rješavanje spora). Ovršna isprava u konkretnom slučaju je nastala na temelju pravnog posla građanskog prava te je tužitelj trebao biti pozvan od strane tuženika da prije pokretanja ovršnog postupka podmiri tražbinu kako bi se izbjegnuli troškovi. Konačno, tužitelj kao pravni slijednik iza pok. ČA nije sudjelovao niti u sklapanju Ugovora niti izdavanju Izjave, pa je tim više trebalo postupiti u smislu odredbi članka 186.a. Zakona o parničnom postupku. Budući da tuženik takav zahtjev prije pokretanja ovršnog postupka nedvojbeno tužitelju nije podnio, tužitelj smatra da se ovrha u konkretnom slučaju ukazuje nedopuštenom.

8. Tužitelj, opreza radi, izričito i u cijelosti osporava osnovu i visinu tuženikove tražbine.

9. Isto tako ističe se kako je prijedlog za ovrhom podnesen stvarno nenadležnom (općinskom) sudu budući da se radi o ugovornom odnosu koji proistječe iz poslovanja obrta pok. ČA odnosno raniji ovršenik je bio ČA, vlasnik obrta nad kojim obrtom je proveden stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te bi jedino Trgovački sud u Zagrebu bio stvarno i mjesno nadležan budući da se Ugovor i Izjava odnose na poslovanje obrta nad kojim je proveden stečaj.

Dokaz: rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-389/12 od 12. listopada 2012. – nalazi se u spisu predmeta Ovr-951/2022 odnosno dostavio ga je tuženik uz prijedlog za ovrhu

10. Nadalje, tužitelj kao pravni sljednik iza ranijeg ovršenika pok. ČA nije sudjelovao niti u sklapanju Ugovora niti izdavanju Izjave. Iz Ugovora je vidljivo da je javni bilježnik ovlašten na stavljanje potvrde ovršnosti Ugovora tek po dospijeću tražbine, a koje dospijeće se dokazuje ovjerovljenom potvrdom Kreditora o dospijeću i izvatkom iz poslovnih knjiga.

Dokaz: uvid u Ugovor koji se nalazi u spisu predmeta Naslovnog suda poslovni broj Ovr-951/2022

11. Dakle, javni bilježnik je bio ovlašten na izdavanje klauzule ovršnosti samo u slučaju ako je Kreditor prezentirao javnom bilježniku ovjerovljenu potvrdu o dospijeću zajedno s izvatkom iz poslovnih knjiga. Iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta nije vidljivo da je tako zaista i učinjeno, odnosno tko je to učinio (Karlovačka banka d.d. ili Fond za razvoj i zapošljavanje). Sukladno odredbi članka 70. Zakona o javnom bilježništvu propust u solemnizaciji privatne isprave dovodi do posljedice da ista ne predstavlja javnu ispravu. Budući da ovrhovoditelj nije dostavio i dokaze da je javnom bilježniku bila prezentirana ovjerovljena potvrda Kreditora o dospijeću zajedno s izvatkom iz poslovnih knjiga i tko je točno takvu potvrdu i izvadak dostavio, ovršenik sada tužitelj osporava da je i klauzula ovršnosti bila zakonito istaknuta na Ugovoru. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su ostvareni žalbeni razlozi iz odredbe članka 50. stavak 1. toč. 1. i 2. Ovršnog zakona odnosno da se ovrha ima proglasiti nedopuštenom.

12. Tužitelj ističe i prigovor zastare iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona. Ugovor i Izjava su izdani još 2006. godine, a sama Izjava nije solemnizirana već je na istoj samo ovjeren potpis pok. ČA kao prvotno ovršenika u ovom postupku. Ugovoreni iznos kredita stavljen je u otplatu 31. prosinca 2006. godine te je bilo predviđeno vraćanje kredita u ratama.

Dokaz: uvid u Ugovor – nalazi se u spisu predmeta Naslovnog suda poslovni broj Ovr- 951/2022

13. Sukladno odredbi članka 226. Zakona o obveznim odnosima, u ovakvim slučajevima je propisan trogodišnji zastarni rok kao posebno propisani rok zastare. Slijedom iznesenog, tužitelj ističe i prigovor zastare tuženikove tražbine.

14. Osim navedenog propusta, tužitelj ističe kako je tuženik za istu tražbinu već pokušao prisilnu naplatu te je od iste odustao i suglasio se da ovrha radi naplate tražbine nije dopuštena. Naime, uz Ugovor o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine, osim Izjave (o zapljeni primanja) izdana je i Zadužnica na kojoj je potpis tužitelja također (samo) ovjeren od strane javnog bilježnika pod posl. br. OV-12827/06. Tuženik je 2020. godine pokušao provesti ovrhu radi naplate tražbine koju sada ponovno nastoji ostvariti temeljem samog Ugovora i Izjave, ali tada je ta naplata pokušana na temelju Zadužnice posl. br. OV-12827/06. Postupajući po prijedlogu tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (sukladno odredbi članka 210. Ovršnog zakona), odnosno nakon podnesene tužbe sklopljena je sudska nagodba između tužitelja i tuženika kojom je ovrha radi naplate tražbine (dakle iste tražbine koju tuženik ponovno sada nastoji prisilno ostvariti) – proglašena nedopuštenom.

Dokaz: uvid u spis predmeta naslovnog suda posl. br. Ovr-382/2020;

uvid u spis predmeta naslovnog suda posl. br. P-244/2021;

preslika sudske nagodbe u postupku posl. br. P-244/2021 od 15. ožujka 2022. godine

15. Tužitelj smatra da je sklapanjem sudske nagodbe u postupku posl. br. P- 244/2021 tuženik jasno i nedvojbeno potvrdio da je prisilno ostvarenje tražbine koju tuženik temelji na Ugovoru o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine - nedopušteno. S obzirom na navedeno, ukazuje se kako tuženik kao ovrhovoditelj ponovno nastoji prisilno ostvariti tražbinu za što je u okviru nagodbe sklopljene s tužiteljem pred sudom potvrdio da je nedopušteno. Tužitelj smatra da sudska nagodba sklopljena u postupku posl. br. P-244/2021 konstituira pravomoćno presuđenu stvar u odnosu na tražbinu koju tuženik ponovno nastoji prisilno ostvariti u ovršnom postupku posl. br. Ovr-951/2022. Slijedom navedenog, tužitelj smatra kako i zbog navedenog ovrhu u konkretnom slučaju treba proglasiti nedopuštenom.

16. Tužitelj ističe da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je tražbina koju tuženik nastoji prisilno ostvariti prešla na Republiku Hrvatsku kao vjerovnika već na Ministarstvo financija kao posebnu pravnu osobu.

Dokaz: uvid u Sporazum o preuzimanju poslova bivše Samostalne službe za razvoj i zapošljavanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 15. ožujka 2012. godine sklopljen između Ministarstva financija i [obrt] – prileži spisu predmeta naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022;

uvid u spis predmeta naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022

17. Iz navedenog Sporazuma je vidljivo da je poslove, prava i obveze bivše Samostalne službe za razvoj i zapošljavanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva kao slijednika Fonda za razvoj i zapošljavanje preuzelo Ministarstvo financija. Neovisno o navedenom, tuženik je u prijedlogu za ovrhu naveo osobni identifikacijski broj Republike Hrvatske, a ne osobni identifikacijski broj Ministarstva financija. Iz Rješenja o ovrsi tako proizlazi da Republika Hrvatska izravno ima tražbinu prema predniku tužitelja što u konkretnom postupku nije slučaj, budući da je tražbina prešla na Ministarstvo financija, a ne na Republiku Hrvatsku. Slijedom navedenog, aktivna legitimacija tuženika (Republike Hrvatske) kao ovrhovoditelja nije dokazana te se i po navedenom kriteriju ovrha u konkretnom slučaju ukazuje nedopuštenom.

18. Tužitelj na ovom mjestu želi istaknuti i drugu odlučnu okolnost koja jasno ukazuje kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da je aktivna legitimacija tuženika za provođenje ovrhe sporna. Naime, tražbina o kojoj se raspravlja potječe iz jednog pravnog posla – Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine. Tu tražbinu koja potječe iz navedenog Ugovora, nastoji se ostvariti u ovršnom postupku koji je prethodio pokretanju rubriciranog postupka, ali se isto tako nastojala ostvariti i u ovršnom postupku koji je dovršen sklapanjem sudske nagodbe u postupku posl. br. P-244/2021. No, u postupku posl. br. P-244/2021 kao tuženik (u ovršnom postupku ovrhovoditelj) nije se javljala Republika Hrvatska, već Ministarstvo financija kao samostalna pravna osoba. Navedena činjenica je jasno vidljiva iz sadržaja sudske nagodbe sklopljene 15. ožujka 2022. godine, budući da je u sudskoj nagodbi naveden osobni identifikacijski broj Ministarstva financija (18683136487), a ne osobni identifikacijski broj Republike Hrvatske koji se navodi u prijedlogu za ovrhu (52634238587).

Dokaz: priklop spisa Naslovnog suda poslovni broj P-244/2021 te uvid u spis predmeta

19. Iz navedenog proizlazi kako u ovom postupku Republika Hrvatska kao posebna pravna osoba, a ne Ministarstvo financija nastoji prisilno ostvariti tražbinu na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine, a da tuženik u ovršnom postupku pri tome nije i dokazao da je tražbina prešla na Republiku Hrvatsku. Kako proizlazi i iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz prijedlog za ovrhu i iz sadržaja sudske nagodbe sklopljene u postupku posl. br. P- 244/2021, tražbina je prešla na Ministarstvo financija, a ne Republiku Hrvatsku iako tuženik u ovrsi ističe osobni identifikacijski broj Republike Hrvatske što upućuje da tražbinu ima Republika Hrvatska, a ne Ministarstvo financija. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako tuženik kao ovrhovoditelj nije dokazao i aktivnu legitimaciju.

20. PRIGOVOR U SMISLU ODREDBE ČLANKA 139. STAVKA 3. ZAKONA O NASLJEĐIVANJU

Tužitelj kao nasljednik odnosno pravni slijednik ranijeg ovršenika protiv kojeg je pokrenut postupak ovrhe odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine:

U prvom dijelu tužbe tužitelj je koristio i istaknuo sve one prigovore koje ima pravo koristiti kao univerzalni pravni slijednik pok. ČA koji je raniji ovršenik i stranka Ugovora te davatelj Izjave što su bili temelj za pokretanje osporavanog ovršnog postupka poslovnog broja Ovr- 951/2022.

Međutim, osim prigovora koje ima pravo istaknuti kao pravni sukcesor, tužitelj ima i zasebno svoje vlastite prigovore i to prije svega pravo pozvati se na odredbe Zakona o nasljeđivanju koje ograničavaju njegovu odgovornost za dugove ostavitelja, a kako je to tužitelj jasno i istaknuo u svojoj žalbi od 18. travnja 2024. u predmetu Ovr- 951/2022.

Dokaz: uvidu u žalbu ovršenika sada tužitelja u predmetu Naslovnog suda poslovni broj Ovr- 951/2022

21. Na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju poslovnog broja O- 2685/2022 od 30. ožujka 2023. tužitelj je iza pok. ČA naslijedio imovinu opisanu u točki I navedenog Rješenja. Napominje se kako je sadržaj navedenog rješenja bio poznat tuženiku budući da ga je koristio u postupku Ovr-951/2022 kako bi nastavio započeti pa radi smrti ranijeg ovršenika prekinuti ovršni postupak. Naime, sam tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja dostavio u spis navedeno rješenje o nasljeđivanju. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik, ovdje tužitelj odgovara za ostaviteljeve dugove (raniji ovršenik i ugovorna strana Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine te potpisnik Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona) do visine vrijednosti naslijeđene imovine nakon smrti ovršenika - ostavitelja. Vrijednost visine naslijeđene imovine iznosi 16.538,32 EUR te tužitelj kao nasljednik ranijeg ovršenika (pok. ČA) odgovara samo do navedenog iznosa.

Dokaz: - vještačenje po vještaku financijske struke po potrebi radi utvrđivanja visine naslijeđene imovine tužitelja kao nasljednika ranijeg ovršenika u ovom postupku vještačenje po vještaku za oružje i balistiku po potrebi

Zapisnik o vještačenju broj 18/2024 R.S. od 30. travnja 2024.

Stanje računa Croatia banke d.d. od 10. svibnja 2024.

Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. svibnja 2024

Potvrda Privredne banke Zagreb d.d. od 17. svibnja 2024.

Potvrda Komunalno Netretić d.o.o. od 13. svibnja 2024.

Stanje udjela Intercapital Asset Management d.o.o. od 17. svibnja 2024.

22. S obzirom na sve navedeno, iz priloženih dokaza nedvojbeno proizlazi kako visina vrijednosti naslijeđene imovine iznosi 16.538,32 EUR te je to iznos do kojeg tužitelj odgovara za dugove ostavitelja odnosno preko tog iznosa je ovrha u rubriciranom predmetu nesporno nedopuštena. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese sljedeću PRESUDU:

"I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Ovr-951/2022-13 od 02. travnja 2024. godine, a po prijedlogu tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB 52634238587 kao ovrhovoditelja, temeljem:

• Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine potvrđenog po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6 pod poslovnim brojem OU-388/2006 dana 2. kolovoza 2006.

i • Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6, poslovni broj OV-12826/06 od 2. kolovoza 2006. proglašavaju se nedopuštenim."

23. Podredno, ako sud ne utvrdi postojanje razloga koji bi opravdavali da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim u cijelosti predlaže se s pozivom na odredbe Zakona o nasljeđivanju donijeti sljedeću PRESUDU:

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

24. PRIJEDLOG ZA ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE

S obzirom na to da je Zaključkom Naslovnog suda od 6. svibnja 2024. u predmetu Ovr- 951/2022 odlučeno da pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine ovrhovoditelja (točka II izreke) a s obzirom na to da se predmetnom ovrhom protupravno nastoji naplatiti iznos od 1.592.673,70 EUR koji iznos s kamatama iznosi 2.999.607,86 EUR te posebno imajući u vidu činjenicu podnesene tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kao i vjerodostojnost navoda tužbe te nespornu i neotklonjivu činjenicu da će u svakom slučaju maksimalni iznos odgovornosti tužitelja s obzirom na nasljedno-pravni status biti 16.538,32 EUR, predlaže se odgoditi ovrhu određena rješenjem Naslovnog suda poslovnog broja Ovr-951/2022 od 2. travnja 2024. Tužitelj moli Naslovni sud da odredi privremenu mjeru kako bi ga zaštitio od očigledno nedopuštene ovrhe tuženika radi koje mu je ugrožena egzistencija blokadom svih računa odnosno.

Dokaz: očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate FINA od 11. travnja 2024.

25. Tužitelj predlaže Naslovnom sudu donošenje sljedeće mjere:

"I Odgađaju se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-951/2022 od 2. travnja 2024. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem poslovni broj Ovr-951/2022 Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 2. travnja 2024.

II Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-951/2022 od 2. travnja 2024 do pravomoćnog okončanja postupka radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem poslovni broj Ovr- 951/2022 Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 2. travnja 2024."

26. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao nakon vještačenja podneskom od 18. 11. 2024. u kojem navodi da iz mišljenja sudskog vještaka na stranici 5. nalaza i mišljenja proizlazi da je ukupna vrijednost sve naslijeđene imovine 16.538,32 EUR. Tužitelj je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka te ističe kako je to identičan iznos onome što ga je tužitelj specificirao svojim tužbenim zahtjevom, pa Naslovnom sudu predlaže donijeti sljedeću PRESUDU:

"1. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Ovr-951/2022-13 od 02. travnja 2024. godine, a po prijedlogu tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB 52634238587 kao ovrhovoditelja, temeljem:

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

27. Dakle, tužitelj je povukao prvo postavljeni tužbeni zahtjev radi proglašenja u cijelosti nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Ovr-951/2022-13 od 02. travnja 2024. godine, a po prijedlogu tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB 52634238587 kao ovrhovoditelja, temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine potvrđenog po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6 pod poslovnim brojem OU-388/2006 dana 2. kolovoza 2006. i Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6, poslovni broj OV-12826/06 od 2. kolovoza 2006., dok je ostao kod eventualno kumuliranog zahtjeva radi proglašenja nedopuštenim predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava preko iznosa od 16.538,32 EUR.

28. Tuženik u odgovoru navodi da tužitelj tužbom traži da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Ovr-951/2022-13 od 2. travnja 2024. po prijedlogu tuženika temeljem ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 1. kolovoza 2006. potvrđenog po javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, Vladimira Nazora 6 pod poslovnim brojem OU 388/2006 od 2. kolovoza 2006. i izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren po javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, Vladimira Nazora 6 poslovni broj Ov-12826/06 od 2. kolovoza 2006. proglašavaju nedopuštenim.

29. Kao vrijednost predmeta spora tužitelj u tužbi navodi iznos od 12.000.000,00 kuna/1.592.673,70 eura, koji iznos odgovara potraživanju u prethodnom ovršnom postupku i glavnici iz ugovora o dugoročnom kreditu, što tuženik smatra pogrešnim. Ovo iz razloga što tužbeni zahtjev u ovoj parnici nije isplata novčanog iznosa već proglašenje ovrhe nedopuštenom. Ova tužba ima karakteristike deklaratorne procesno pravne tužbe, pa je u konkretnom slučaju vrijednost predmetna spora previsoko naznačena. Tuženik stoga sukladno odredbi članka 40. stavak 3. Zakona o parničnom postupku prigovara navedenoj vrijednosti predmeta spora i predlaže da sud rješenjem odredi vrijednost predmeta spora. U prilog ovim navodima tuženik upućuje na sudsku praksu izraženu u rješenju Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1626/18-2 od 23. svibnja 2019.

30. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim. Procesno pravni prigovor kojim tužitelj tvrdi da je Republika Hrvatska prije pokretanja ovršnog postupka bila u obvezi obratiti se tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku tuženik smatra u cijelosti neosnovanim. Ovaj prigovor ne stoji budući je odredbom članka 186.a stavak 1. jasno i nedvojbeno propisano da „osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba“. Prema stavu 8. citiranog članka ZPP-a isto se odnosi i na slučajeve u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa]. Navedena odredba se nesporno odnosi na parnični postupak odnosno na situaciju kada Republika Hrvatska podnosi tužbu, što ovdje nije slučaj.

31. Predmetni ovršni postupak pokrenut je sukladno odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.) koju odredbi članka 21. stavak 1., a koju u tužbi citira tužitelj, propisuje da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Ovršni zakon u glavi III. propisuje pokretanje ovršnog postupka ovršnim prijedlogom, te propisuje što sve ovršni prijedlog treba sadržavati. Nigdje ne propisuje postupak mirnog rješenja spora prije podnošenja ovršnog prijedloga. Dakle, postupak pokretanja ovrhe u cijelosti je propisan Ovršnim zakonom pa se u tom dijelu ne primjenjuju podredno odredbe Zakona o parničnom postupku. Tuženik ovdje ističe da niti on u ovoj situaciji ne može osnovano istaknuti prigovor preuranjenosti ove tužbe budući je odredbom članka 55. stavak 1. Ovršnog zakona propisan rok za podnošenje tužbe, što je navedeno kao izuzetak od primjene članka 186.a Zakona o parničnom postupku.

Dokaz: uvid u ovosudni ovršni spis broj Ovr-951/22.

32. Nadalje, prigovor tužitelja – res iudicata, također nije osnovan.

Naime, tužitelj ovdje ističe da je 2020. bila pokrenuta ovrha temeljem zadužnice broj Ov-12827/06 kao sredstva osiguranja duga iz spomenutog ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 1. kolovoza 2006., te da je nakon što je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom zaključena sudska nagodba. Time smatra da se u ovom predmetu radi o pravomoćno presuđenoj stvari, što nije točno. Naime, sudskom nagodbom zaključenom pred naslovnim sudom u predmetu pod brojem P-200/21 nedopuštenom je proglašena konkretna pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenog temeljem zadužnice ovjerene pod brojem Ov-4085 od 7. srpnja 2008. Dakle, nagodbom je rješavana ovrha temeljem sredstva osiguranja i to zbog prigovara koji su se odnosili na zadužnicu kao sredstvo osiguranja. Nigdje nije nagodbom utvrđeno da se protiv ovdje tužitelja ne može pokrenuti neki drugi ovršni postupak temeljem druge ovršne isprave. Ovaj ovršni postupak vodi se u cijelosti neovisno od postupka koji se vodio povodom ovrhe temeljem zadužnice. Predmetni ovršni postupak nagodbom je proglašen nedopuštenim zbog ovršne isprave temeljem koje je vođen (zadužnice), te tom nagodbom nije tužitelju oprošten dug iz ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP- IV-60/06 od 1. kolovoza 2006. To ne znači da su i svi eventualni daljnji ovršni postupci koji se vode temeljem drugih ovršnih isprava, a ne zadužnice, proglašeni nedopuštenima.

Dokaz: uvid u ovosudne predmete broj Ovr-385/20 i P-200/21.

33. Nadalje, što se tiče prigovora tužitelja na tvrdnju da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, tuženik suprotno ovim navodima navodi da ugovor o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 1. kolovoza 2006. predstavlja ovršnu ispravu sukladno članku 23. točka 5. Ovršnog zakona, obzirom da je solemniziran od strane javnog bilježnika, smatra se u smislu članka 59. Zakona o javnom bilježništvu da se radi o javnobilježničkom aktu koji je stavljanjem klauzule ovršnosti stekao svojstvo ovršne isprave. Tužena ovdje upućuje na sudsku praksu iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-1198/22-2 od 4. studenog 2022. kojim je sud uvažio žalbu ovrhovoditelja u ovoj pravnoj stvari i u točki 8. obrazloženja jasno utvrdio da su ugovor i izjava od 2. srpnja 2008. ovršne isprave.

34. Što se pak tiče prigovora zastare tužitelja, tužena ističe da je ovršni postupak pokrenut temeljem ugovora zaključenog u formi javno bilježničkog akta u smislu Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009. i 120/2016.) s klauzulom exequendi, a koji sukladno članu 54. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu predstavlja ovršnu ispravu te stoga na predmetnu ispravu valja primijeniti zastarni rok 10 godina od dospijeća odnosno od dana stečajnog postupka od 17. veljače 2014.

35. Što se pak tiče prigovora tužitelja kojim tvrdi da tražbina koja se nastoji prisilno ostvariti nije prešla na Republiku Hrvatsku već na Ministarstvo financija kao posebnu pravnu osnovu, tužena ističe da isti nije osnovan. Naime, u sporazumu o preuzimanju poslova i ostaloj dokumentaciji na koju se tužitelj poziva kao potpisnik je jasno naznačena Republika Hrvatska, Ministarstvo financija. Prema Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“ broj: 85/2020.) ustrojavaju se tijela državne uprave i utvrđuje njihov djelokrug, a prema članku 2. tog zakona tijela državne uprave su ministarstva i državne upravne organizacije. Sva ta ministarstva i državne upravne organizacije su tijela Republike Hrvatske i imaju pravnu sposobnost. No, samo Republika Hrvatska ima i pravnu i procesnu sposobnost. Da li će se neki postupak pokrenuti u ime i za račun Republike Hrvatske bez navođenja konkretnog ministarstva koje Republika Hrvatska zastupa ili ne nije bitno za aktivnu legitimaciju Republike Hrvatske budući samo ona ima procesnu sposobnost. Ministarstva ne mogu samostalno nastupati kao stranka u postupku pred sudom, u svakom slučaju ispred mora biti navedeno Republika Hrvatska odnosno zastupa ih Republika Hrvatska. Kako je i što napisano u nekom drugom ovršnom ili parničnom predmetu nema utjecaja na aktivnu legitimaciju Republike Hrvatske u ovom predmetu.

36. Što se pak tiče prigovora tužitelja da kao nasljednik odnosno pravni sljednik ranijeg ovršenika protiv kojeg je pokrenut postupak ovrhe odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, tužena samoinicijativno određenoj visini naslijeđene imovine, stoga predlaže da se provede vještačenje kako bi se utvrdila prava vrijednost naslijeđene imovine.

37. U dokaznom postupku sud je pročitao Zaključak naslovnog suda posl. br. Ovr- 951/2022-15 od 06. svibnja 2024. godine, Potvrdu primitka pošiljke od 28. svibnja 2024., žalbu tužitelja kao ovršenika protiv Rješenja o ovrsi – u spisu predmeta Naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz [adresa], posl. br. O-2685/22- 10, UPP-OS-2/23 od 30. ožujka 2023. godine, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-389/12 od 12. listopada 2012. – nalazi se u spisu predmeta Ovr- 951/2022, Ugovor koji se nalazi u spisu predmeta Naslovnog suda poslovni broj Ovr- 951/2022, Sporazum o preuzimanju poslova bivše Samostalne službe za razvoj i zapošljavanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 15. ožujka 2012. godine sklopljen između Ministarstva financija i [obrt] – prileži spisu predmeta naslovnog suda posl. br. Ovr-951/2022, Zapisnik o vještačenju broj 18/2024 R.S. od 30. travnja 2024., Stanje računa Croatia banke d.d. od 10. svibnja 2024., Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. svibnja 2024., Potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. od 17. svibnja 2024., Potvrdu Komunalno Netretić d.o.o. od 13. svibnja 2024., Stanje udjela Intercapital Asset Management d.o.o. od 17. svibnja 2024., sud je pročitao spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-951/2022 (prije Ovr-538/2022), spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O-2685/22 spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-244/2021, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o. Karlovac, te dokaz saslušanjem tužitelja.

38. Nesporno je između stranaka da je rješenjem o ovrsi Naslovnog suda, posl. br. 24 Ovr-951/2022-13 od 02. travnja 2024. godine određena ovrha protiv ovršenika sada tužitelja (i to kao nasljednika iza pok. ČA u odnosu na kojeg je prvotno podnesen prijedlog) u korist ovrhovoditelja sada tuženika, a radi naplate iznosa od 1.592.673,70 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. listopada 2012. godine do isplate i to na temelju dvije ovršne isprave kako je navedeno upravo u petitu ovršnog zahtjeva: Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine i Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona., da je protiv navedenog Rješenja o ovrsi tužitelj u otvorenom zakonskom roku podnio žalbu te je Naslovni sud postupajući po žalbi tužitelja kao ovršenika, dana 06. svibnja 2024. godine donio Zaključak, posl. br. Ovr-951/2022-15 kojim je uputio tužitelja da u roku od 15 dana pokrene protiv tuženika parnični postupak radi proglašenja ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja nedopuštenom, a koji postupak se vodi u ovom predmetu.

39. Kako konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da sud proglasi nedopuštenima pljenidbu i prijenos novčanih sredstava određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Ovr-951/2022-13 od 02. travnja 2024. godine, a po prijedlogu tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB 52634238587 kao ovrhovoditelja, temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu broj SKGP-IV-60/06 od 01. kolovoza 2006. godine potvrđenog po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6 pod poslovnim brojem OU-388/2006 dana 2. kolovoza 2006. i Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja izdane u smislu odredbe članka 178. Ovršnog zakona na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren po Javnom bilježniku Marini Augustinović iz Karlovca, V. Nazora 6, poslovni broj OV-12826/06 od 2. kolovoza 2006. preko iznosa od 16.538,32 EUR, to sud u obrazloženju presude kao nepotrebno izostavlja prigovore tužitelja koji se odnose na neopuštenost pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u cijelosti, a koje je tužitelj naveo i u prigovoru i žalbi protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-951/2022-13 od 2. 4. 2024. u smislu odredbe članka 50. stavka 1., 2., 7. i 11. i članka 53. stavka 1. Ovršnog zakona.

40. Naime, i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je primio nasljedstvo iza pokojnog oca ČA iz sentimentalnih razloga posebno u odnosu na oružje među kojima ima djedovine, a i među kojima je oružje koje je njegov otac dobio od nekih dužnosnika s posvetom, dakle, radi se o čisto sentimentalnim razlozima, te je smatrao da svojim trenutnim imovinskim stanjem može platiti taj dug na ime oružja i ostavštine iza oca, vodeći se i saznanjem da nasljednik za dugove ostavitelja odgovara do vrijednosti naslijeđene imovine. Dakle, iz tužiteljevog iskaza proizlazi da ne izbjegava platiti dug, ali samo do vrijednosti naslijeđene imovine.

41. Iz izvedenih dokaza proizlazi slijedeće:

-Rješenjem Javnog bilježnika Zdravka Bišćanina poslovni broj O-2685/22 UPP-OS-

2/23 od 30. ožujka 2023. godine (spis list 29) utvrđuje se ostavinska imovina iz pok. ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se sastoji od:

1. pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Novigrad pod brojem 395, 2. potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, 3. ulog kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, broj računa [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu,

4. ulog kod Croatia banke d.d. Zagreb broj računa [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu,

5. ulog kod Croatia banke d.d. Zagreb broj računa [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu,

6. lovačka pušta s kombinir. cijevima marke Merke/Suhl 30 (drilling) tvornički broj [tvornički broj], kalibra .30-06 Springfield 12 (12/70),

7. lovačka pušta s užljeb. cijevima marke Crvena zastava M. 70 tvornički broj [tvornički broj], kalibra .300 Winchester magnum,

8. lovački pištolj marke HS 95, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 9mm dugi (Parabellum), 9. pištolj marke Beretta M. 92, tvornički broj BER 102545 Z kalibra 9 mm dugi (Parabellum),

10. revolver marke Smith&Wesson M.60-9, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra .357 Magnum,

11. lovački pištolj marke HS 200, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 9 mm (Parabellum), 12. lovačka puška s užljeb. cijevima marke Mauser M24 (Kraljevina J), tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 7,9 mm,

13. lovačka puška s užljeb. cijevima marke Crvena zastava, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 7,9 mm,

14. lovačka puška s užljeb. cijevima marke Parker-Hale 81 African, tvornički broj MAG- 53335, kalibra .300 Holand & Holand Mag,

15. lovački pištolj marke PHP MV, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 9 mm dugi (Parabellum), 16. lovački pištolj marke PHP, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 9 mm dugi (Parabellum),

17. lovački pištolj marke PHP MV, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 9 mm dugi (Parabellum), 18. lovačka puška s glatkim cijevima, marke Winchester 1400, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 12012x70 12/70,

19. lovačka puška s užljeb. cijevima marke Steyr-Mannlicher SSG 69, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra .208 Winchester (762x51),

20. lovačka puška s užljeb. cijevima marke TOZ M-17-01, tvornički broj [serijski broj oružja]. kalibra

5,6 mm (.22 long rifle),

21. športski pištolj marke Beretta M70, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 7,65 mm, Browning (.32 A),

22. športski revolver, marke Smith-Wesson M31-1, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra .32 Smith & Wesson,

23. športski pištolj marke FEG AP-66 Attila, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 7,65 mm Browning (.32 A),

24. športski pištolje marke HS 2000, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra .40 SW Smith & Wesson,

25. lovačka puška s užljeb. cijevima marke Fair Tecni-Mec, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 9,3x74 mm R,

26. lovačka puška s glatkim cijevima marke Franchi SPAS-12, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 12 (12/70),

27. lovački pištolj marke HS 2000, tvornički broj [serijski broj oružja], kalibra 9 mm dugi (Parabellum),

28. udjel S-999-141400 u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, broj pripadajućih udjela 47.6600, broj udjela na raspolaganju 51.5072.

-Njegovim nasljednikom proglašava se RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sin ostavitelja.

-Rješenje je postalo pravomoćno dana 30.3.2023. godine.

-Iz dopisa Croatia banke d.d. od 10.5.2024. (spis list 12) vidljivo je da je pok. FA kod ove banke imao otvorena dva računa: broj [broj bankovnog računa] i broj [broj bankovnog računa].

-Stanje na računu [broj bankovnog računa] na dan smrti ČA, **.**.2022., bilo je 2.786,29 HRK / 369,80 EUR, a na računu [broj bankovnog računa], 4.726,00 HRK / 627,29 EUR.

-Iz dopisa HZMO, Područni ured u Karlovcu, od 8.5.2024. (spis list 13), vidljivo je da je iza pok. ČA isplaćena mirovina po Rješenju o nasljeđivanju posl. br. O- 2685/22-10, UPP-OS-2/23 za razdoblje od 1.12.2022. do 31.12.2022. u iznosu od 1.504,03 EUR. Kod isplate je mirovina umanjena za porez u iznosu od 145,89 EUR i doprinos u iznosu od 45,12 EUR. Ukupno isplaćena mirovine po umanjenjima iznosi 1.313,02 EUR.

-Iz dopisa Privredna banke Zagreb d.d. od 17.5.2024. i popratnog prometa računa (spis list 14 do 16) vidljivo je da je stanje na računu [broj bankovnog računa] na dan smrti pok. Pavle Miljavca 18,91 HRK / 2,51 EUR.

-Iz obavijesti InterCapital Asset Managementa od 17.5.2024. (spis list 28) vidljivo je da je pok. FA na dan smrti posjedovao 50,9985 udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i da je cijena udjela na dan 6.12.2022. bila 69,49 EUR, slijedom čega vrijednost svih udjela koje je posjedovao pok. FA na dan 6.12.2022. iznosi 3.543,89 EUR.

-Iz potvrde TD Komunalno d.o.o. Netretić vidljivo je da je vrijednost dvostrukog grobnog mjesta na groblju Novigrad, prema Cjeniku grobnih naknada i mjesta od 3. siječnja 2023. godine 331,81 EUR. Nije iskazana vrijednost ove imovine na dan smrti ostavitelja. Vrijednost ove imovine na dan smrti ostavitelja mogla bi se utvrditi na osnovu cjenika koji je važio na dan 6.12.2022. godine

-Prema mišljenju stalnog sudskog vještačenja za oružje i balistiku, ŠA (spis list 33 – 40), ukupna vrijednost naslijeđenog oružja na dan izrade njegova nalaza je 10.350,00 EUR. Vještak u mišljenju navodi da se radi o „današnjoj“ tržišnoj vrijednosti.

-Nije iskazana vrijednost ove imovine na dan smrti ostavitelja. Vještak za oružje i balistiku može odgovoriti postoje li značajne razlike u vrijednosti između dana 30.4.2024. kada je rađen njegov nalaz i dana smrti ostavitelja – 6.12.2022.

-Vrijednost naslijeđene imovine iza pok. ČA po računima kod: Croatia banke, Privredne banke Zagreb, udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji, udjel S-999-141400, kod Intercapital Asset Menagement d.o.o. Zagreb i mirovine kod HZMO na dan smrti **.**.2022. iznosi 5.856,51 EUR R.br.

-Vrijednost ostale imovine: dvostrukog grobnog mjesta i oružja je 10.681,81 EUR

42. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja u ovom predmetu sudski vještak je utvrdio:

-da vrijednost naslijeđene imovine iza pok. ČA po računima kod: Croatia banke, Privredne banke Zagreb, udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji, udjel S-999-141400, kod Intercapital Asset Menagement d.o.o. Zagreb i mirovine kod HZMO na dan smrti **.**.2022. iznosi 5.856,51 EUR

-da vrijednost ostale imovine: dvostrukog grobnog mjesta i oružja iznosi 10.681,81 EUR.

-da je ukupna vrijednost sve naslijeđene imovine 16.538,32 EUR.

43. Sudski vještak je postupio po nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, stranke i nisu prigovarale nalazu i mišljenju, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Identičan iznos ukupne vrijednosti naslijeđene imovine tužitelj je specificirao u tužbi.

44. Dakle, tužitelj se osnovano poziva na odredbu članka 139. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2013., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015.i 14/2019. u nastavku teksta: ZN), kojom je propisano da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja samo do vrijednosti naslijeđene imovine.

45. Slijedom svega navedenoga temeljem odredbe članka 55. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.,114/2022. i 6/2024.) odlučeno je kao u izreci presude.

46. Tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora iz tužbe, naime, kao vrijednost predmeta spora tužitelj u tužbi navodi iznos od 12.000.000,00 kuna/1.592.673,70 eura, koji iznos odgovara potraživanju u prethodnom ovršnom postupku i glavnici iz ugovora o dugoročnom kreditu, što tuženik smatra pogrešnim. Vrijednost predmeta spora u parnici koja je pokrenuta radi proglašenja ovrhe nedopuštenom se ne određuje prema visini predmetne tražbine u ovrsi. Sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 16.538,32 EUR koji iznos smatra primjerenim.

47. Tužitelj je uspio u cijelosti sa eventualno kumuliranim zahtjevom, dakle, nije tražio da se prihvate oba zahtjeva, s obzirom da u odnosu na prvo postavljeni zahtjev nisu nastali posebni troškovi stoga tužitelj ima pravo na cjelokupni trošak u smislu čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP). Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 250 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje žalbe od 18. 4. 2024., zastupanje na ročištu 10. 9. 2024., sastavljanje podneska od 15. 11. 2024. i zastupanje na ročištu 6. 3. 2023. za svaku radnju 500,00 eura, zbrojeno 2.500,00 eura što uvećano za PDV iznosi 3.125,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 150,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu od 331,81 euro i za presudu od 331,81 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 3.938,62 eura.

48. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. OZ-a po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO.

U Karlovcu 29. travnja 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Pavao Krmpotić iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 16

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte