REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1719/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-549/2022-4 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1840/2020 od 22. veljače 2022., na sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-549/2022-4 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1840/2020 od 22. veljače 2022. postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„Da li se ništetnost-nepoštenost odredbe potrošačkog ugovora procjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora ili s obzirom na okolnosti do kojih je došlo ili pak nije došlo za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, odnosno da li ništetna ugovorna odredba protekom vremena može konvalidirati?“

pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Također navodi da su joj postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te se poziva na povredu čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od odredbe članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, odluka (Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.) na koju se tužiteljica u smislu razloga važnosti (čl. 387. st. 3. ZPP) poziva, odnosi se na okolnosti kada je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu koji je bio sklopljen s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom (konverzija) i kojom je izraženo pravno shvaćanje da nakon sklapanja konverzije tužitelj ne gubi pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, te stoga ne koincidira u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljano pravno pitanje je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Sudovi su također iznijeli pravno shvaćanje u odnosu na primjenu pravila o teretu dokazivanja, kao i okolnosti da je tužiteljica odustala od dokaznih prijedloga koje je predložila na okolnost utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbačen te je odlučeno kao pod II. izreke.

Zagreb, 29. travnja 2025.

: Predsjednica vijeća:

Renata Šantek