REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1772/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Strgačić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB 70133616033 iz Zagreba, Ulica Josipa Marohnića 1, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž R- 51/2024-3 od 9. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-71/2023 od 25. siječnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika podnesen zbog povrede temeljnog prava zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž R-51/2024-3 od 9. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-71/2023 od 25. siječnja 2024.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:

1. Regulira li članak 9. st. 3. Zakona o radu isključivo slučajeve kolizije različitih izvora prava kako bi se odabrao za radnika najpovoljniji izvor prava ili navedeni članak propisuje i način na koji bi se odabrani najpovoljniji propis trebao tumačiti? 2. Može li se praksa poslodavca smatrati izvorom (najpovoljnijeg) prava za radnika, u smislu odredbe čl. 9. st. 3. Zakona o radu?

3. Treba li sud pri tumačenju propisa uzeti u obzir praksu poslodavca te pri tome propise tumačiti u skladu sa uobičajenom praksom poslodavca?

Kao razloge važnosti pitanja navodi odluku ovoga suda broj Revr 139/18-2 od 20. veljače 2018., Revr 396/09-2 od 3. rujna 2009. i Revr 644/09-4 od 18. lipnja 2013.

Pored toga, tuženik ističe i da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe čl. 385.a i 389.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvim pitanjem tuženik zapravo traži tumačenje zakonskog teksta koji je u svom izričaju sasvim jasan. Drugim i trećim pitanjem polazi od subjektivnog shvaćanja o tome da bi u konkretnom slučaju praksa poslodavca bila od najvažnijeg značenja, što prema utvrđenjima sudova u primjeni najpovoljnijeg prava nije. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

4. U odnosu pak na povredu prava na pravično suđenje tuženiku valja ukazati da je pobijana odluka sasvim jasna i obrazložena pri čemu je odabir najpovoljnijeg prava za radnika detaljno obrazložen u točki 8. obrazloženja. Stoga svojim navodima nije učinio vjerojatnim povredu zaštićenog prava pa je na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek