REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1010/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mato Stjepanović, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, koga zastupa punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4078/2024-2 od 1. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-209/2022-28 od 12. lipnja 2024., na sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tužitelje je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4078/2024-2 od 1. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 209/2022-28 od 12. lipnja 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Kada se radi o tražbini koju bi radnik potraživao od svog poslodavca ili o tražbini na temelju police osiguranja od odgovornosti koju je poslodavac radnika zaključio s osiguravajućim društvom, da li se primjenjuje rok zastare iz Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) ili iz čl. 232. st. 2. ZR koji iznosi pet godina ili se primjenjuje odredba čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je rok zastare tri godine?

2. Da li je nastupila zastara naknade štete dok traje kazneni postupak protiv okrivljenika koji je odgovoran za štetu, ako se radi o tražbini na temelju police osiguranja od odgovornosti koju je poslodavac radnika zaključio s osiguranjem? 3. Da li zastara teče od dana završene nesposobnosti za rad (zaključeno bolovanje) ili od procjene vještaka kada je liječenje definitivno završeno?“.

1.2. Kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tužitelj ukazuje na pravno shvaćanje drugog drugostupanjskog suda - Županijskog suda u Splitu u odluci Gž R-465/2020 od 25. ožujka 2021., a u vezi drugog postavljenog pitanja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-2038/16 od 26. siječnja 2022. i dr.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP niti za jedno od pitanja navedena u prijedlogu.

4. Naime, prvopostavljeno pitanja polazi od pretpostavke da je između tuženika i poslodavca tužitelja zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti, međutim iz sadržaja pobijane presude (a i navoda tužitelja) proizlazi da tužitelj štetu potražuje na temelju police osiguranja osoba od posljedica nezgode koju je poslodavac sklopio s tuženikom (ovakva vrsta osiguranja smatra tipičnim osobnim osiguranjem, a ne osiguranjem poslodavca od odgovornosti za štetu, a iz činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi ne proizlazi drugo) pa od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu. Isto se odnosi i na drugopostavljeno pitanje, a budući da je već navedeno da se radi o potraživanju koje proizlazi iz ugovora o osiguranju, pa pitanje donošenja pravomoćne kaznene osude protiv štetnika ne utječe na tijek roka zastare. Naposljetku, za trećepostavljeno pitanje u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi se dalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a potrebne razloge ne mogu nadomjestiti tvrdnje kojima predlagatelj polemizira s obrazloženjem osporene presude, izražavajući nezadovoljstvo i ističući svoje viđenje pravilnog rješenja spora.

5. Zbog iznesenih je razloga riješeno je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić