REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-15/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, kojeg zastupa PI, službena osoba, radi poništenja rješenja tuženika, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/305, URBROJ: 513-04-23-2 od 10. listopada 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ-Služba za mobilne jedinice Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/21-18/540, URBROJ: 513-02-1973/65-21-1 od 28. lipnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/21-01/305, URBROJ: 513-04-23-2 od 10. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ-Služba za mobilne jedinice Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/21- 18/540, URBROJ: 513-02-1973/65-21-1 od 28. lipnja 2021.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je (toč. I. izreke) da UI nije registriran kao trošarinski obveznik te da je postupao protivno odredbama članka 133. stavak 1. točka 3. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" br. 106/18., 121/19. – dalje: Zakon), s trošarinskim proizvodima – 100 šteka cigareta FM Red i 100 šteka cigareta FM Blue, sve s duhanskim markicama R. Kosovo, na način da je nezakonito posjedovao, skladištio te prevozio navedene trošarinske proizvode, koji nisu označeni nadzornim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske u osobnom vozilu Mercedes 211, registracijskih oznaka [registarska oznaka], godina proizvodnje 2008., u vlasništvu JI iz [adresa] (sina tužitelja), prema podacima iz prometne dozvole broj [broj prometne dozvole]; (toč. 2. izreke) od UI, privremeno se oduzima osobno motorno vozilo marke MERCEDES 211, reg. oznaka [registarska oznaka], VIN oznake: WDB2110081B341982, vlasništvo JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], od UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], jer je korištena za prijevoz i skladištenje trošarinskih proizvoda, do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga, te da je o tome izdana potvrda; (toč. 3. izreke) specificira izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju isprava, nositelja podataka, predmeta ili uzoraka predmeta KLASA: 471- 01/21-18/2621 URBROJ: 513-02-1973/61-21-4 od 26. lipnja 2021.; (toč. 4. izreke) Ukoliko se podnese primjereni instrument osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva vratit će se osobi od koje su oduzeti . Ako se trošarinski dug u propisanom roku ne plati, dug će se naplatiti iz podnesenog instrumenta osiguranja; (toč. 5. izreke) Ukoliko instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva rješenjem će se trajno oduzeti radi prodaje i namirenja trošarinskog duga ili će se uništiti; (toč. 6. izreke) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2.1. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja zbog povreda pravila postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog nacionalnog i europskog prava. Smatra da je tuženik propustio ocijeniti sve žalbene navode, u smislu odredbe članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/23 – dalje: ZUP), posebice u odnosu na povrede ustavnih i konvencijskih prava. U tužbi, u bitnome ističe, da je izreka prvostupanjskog rješenja u toč. 5. proturječna sama sebi i obrazloženju rješenja, jer istovremeno navodi da će se privremeno oduzeti predmet trajno oduzeti radi prodaje i namirenja trošarinskog duga, ali i da se taj predmet može oduzeti te prodati ili uništiti. Smatra da tuženik (kao ni prvostupanjsko tijelo) nije naveo odlučne razloge koji bi opravdali razlog za privremeno oduzimanje predmeta odnosno postojanje opasnosti da će osobe postupiti protivno odredbama Zakona, odnosno spriječiti i otežati izvršenje obveza plaćanja trošarine. Smatra da ni tuženik u odluci po žalbi nije dao nikakve razloge, već u obrazloženju rješenja paušalno navodi kako je prvostupanjsko tijelo oduzelo predmetno vozilo jer iz svih okolnosti proizlazi da bi izvršenje obveze plaćanja trošarine moglo biti neizvjesno, te da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežana izvršenje naplate. U smislu primjene članka 122. stavak 1. Zakona ističe da je nužno utvrditi: 1. postojanje opasnosti (da će osoba koja je postupala protivno odredbama Zakona, raspolaganje imovinom, dogovor s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze plaćanja trošarine (dakle utvrditi i u čemu se ta opasnost konkretno očituje) ili da postoje druge okolnosti iz kojih to proizlazi, te koje su to konkretno okoInosti; 2. razmjernost svrsi koja se želi postići. Smatra da upravna tijela nisu dala ocjenu ispunjenja tih zakonskih pretpostavki, pri čemu je oduzimanje robe u svrhu osiguranja naplate trošarinskog duga fakultativna mogućnost, te je upravno tijelo moralo ocijeniti ima li osnove za oduzimanje vozila u tu svrhu, koje vozilo nije u vlasništvu poreznog obveznika. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 122. Zakona, jer izrečena mjera nije razmjerna svrsi koja se želi njome postići, niti je dokazano postojanje objektivne zapreke za izvršenje naplate, a samu naplatu tuženik niti prvostupanjsko tijelo nisu pokušali provesti od tužitelja.

2.2. Poziva se na sadržaj presuda ovoga suda poslovni broj Us I - 847/2022-6 od 2. studenog 2022. i poslovni broj Us I - 316/2023-6 od 16. svibnja 2023., u činjenično i pravno usporedivoj pravnoj stvari, dakle privremeno oduzimanje osobnog motornog vozila korištenog za neovlašteni prijevoz trošarinskog proizvoda od strane treće osobe radi osiguranja plaćanja trošarinskog duga trošarinskog obveznika, gdje je sud (istovjetno) zauzeo stav da je za primjenu članka 122. stavak 1. Zakona, odnosno za primjenu mjere oduzimanja i prodaju motornog vozila, moraju biti ispunjeni određene pretpostavke tj. uvjeti: mora postojati opasnost raspolaganja imovinom, otežana naplata, otežano izvršenje naplate trošarine i druge okolnosti, što znači da za primjenu te mjere, kao krajnjeg sredstva, oduzimanja i prodaje vozila prvo trebaju biti iscrpljene druge mogućnosti, tj. pokušaj naplate drugim sredstvima, te dokazati da postoje objektivne zapreke da se ta naplata ne može izvršiti. Tek tada bi takva mjera mogla biti „razmjerna svrsi koja se želi postići". Prema tome, Carinska uprava treba pružiti dokaze o pokušajima naplate i učiniti vjerojatnim da je ta naplata od trošarinskog dužnika otežana, neizvjesna ili nemoguća. Nadalje, postojanje opasanosti iz čl. 122. st. 1. prema stavku 2. istog članka Zakona smatra se osobito okolnost da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa, te da je to osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga, pri tome tuženik, a niti prvostupanjsko tijelo nije pokušao naplatu provesti od trošarinskog dužnika, niti je obrazložilo i dokazalo postojanje opasnosti iz čl. 122. st. 2. Zakona. Za primjenu odredbe čl. 122. st. 2. Zakona, na koje se tuženik poziva, potrebno je da prethodno budu ispunjeni uvjetni iz stavka 1. istog članka. Sud je, u obje navedene presude, naveo da citirani uvjeti nisu bili ispunjeni u konkretnom slučaju, odnosno tuženik nije dokazao postojanje opasnosti navedenih u stavku 2., te stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu mjere oduzimanja i prodaje motornog vozila niti kada je isto u vlasništvu trošarinskog obveznika, a pogotovu ne u vlasništvu treće osobe.

2.3. Tužitelj se poziva i na sadržaj odredbe članka 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), te navodi da je nepovredivost vlasništva predviđena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Prema članku. 16. Ustava, prava i slobode čovjeka, mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Nadalje, čl. 48. Ustava jamči pravo vlasništva, a članak 50. Ustava propisuje da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti, dok se poduzetnička sloboda i prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Poziva se i na sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIB-1373/ 2009 od 7. srpnja 2009. („Narodne novine", broj 88/09.) Ustavni sud podrobno je obrazložio ustavni okvir zaštite imovinskih prava u Republici Hrvatskoj utvrđujući da Ustav poznaje tri pravila o vlasništvu koja korespondiraju s istim takvim pravilima izgrađenima u praksi Europskog suda za ljudska prava kad je riječ o članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. 8/99. 14/02. i 1/06., dalje: Konvencija), koji glasi : Članak 1. Zaštita vlasništva: Svaka fizička ili pravna soba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila uporabu vlasništva u skladu s općim interesom. Privremeno oduzimanje osobnog vozila kojim je počinjen trošarinski prekršaj, u konkretnom slučaju oduzeto je u skladu s odredbom članka 122. stavka 1. i 2. Zakona o trošarinama, ali treće pravilo o kontroli korištenja imovine uvijek treba tumačiti u svjetlu općeg jamstva vlasništva propisanog u članku 48. stavku 1. Ustava i u prvoj rečenici stavka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, odnosno mora postojati razuman odnos između mjere koju su nadležna tijela primijenila da bi postigla legitimni cilj u općem interesu i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje njegovog vlasništva. Stoga je odlučno je li postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite prava vlasništva JI. Da bi oduzimanje i prodaja konkretnog vozila od te treće osobe kao vlasnika koji nije trošarinski dužnik bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju, potrebno je postići pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika. Tako Ustavni sud Republike Hrvatske navodi „Neovisno o tome, svako miješanje u pravo vlasništva, zasnovana na odredbama članka 50. Ustava, mora osigurati pravičnu ravnotežu između zahtijeva za poštovanjem i zaštitom ustavnog prava vlasništva privatnih osoba i zahtjeva koje postavljaju državni odnosno javni ili opći interesi zajednice ( „ .) u svakom pojedinom slučaju mora postojati razuman odnos razmjernosti između sredstava koja se koriste pri oduzimanju ili ograničavanju vlasništva i ciljeva koji se time nastoje postići. Sažeto, miješanje u vlasništvo mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju" (U­IIB-1373/2009, točka 8. obrazloženja). Dakle, da bi oduzimanje imovine bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju, nadležna državna tijela moraju postići pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika. Ta ravnoteža neće postojati ako vlasnik, odnosno osoba koja nije trošarinski dužnik, bez ikakve krivnje snosi prekomjeran pojedinačni teret, a što je upravo konkretni slučaj. Također se poziva na sadržaj odluke Ustavnog suda, broj : U-III-926/ 2020 od 13. srpnja 2022., donesene u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji oduzimanja vozila u vlasništvu treće osobe radi naplate trošarinskog duga, gdje se obrazlaže potreba postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

2.4. Smatra da je u provedenom postupku propušteno utvrditi da je u cilju naplate trošarinskog duga prema tužitelju, od treće osobe JI, privremeno oduzeto vozilo kojim je upravljao tužitelj kao vozač, dakle, da je od vlasnika koji nema nikakve veze sa prijevozom trošarinskih proizvoda oduzeto vozilo u njegovom vlasništvu u cilju namirenja duga za koji nije označen kao dužnik. Ovdje valja napomenuti kako je vozilo, iako se navodi da je oduzeto od tužitelja, zapravo oduzeto od stvarnog vlasnika vozila, JI, jer je njemu uskraćeno izvršavanja prava vlasništva nad stvari, a ne onome koji ta prava ni nema. Slijedom navedenog proizlazi da se za naplatu trošarine oduzima prijevozno sredstvo u vlasništvu druge osobe koja uopće nije porezni dužnik. Takvo rješenje formalnopravno ne može egzistirati niti može proizvoditi pravne učinke, jer takvo rješenje ne može proizvoditi učinke prema vlasniku vozila od kojeg vozilo nije niti oduzeto. Na temelju navedenog proizlazi da je rješenje neizvršivo, pri čemu valja naglasiti i da se ne radi o prekršaju, već o naplati trošarinskog duga, a to znači da se vlasništvo treće osobe ne može oduzeti radi naplate poreznog duga kojeg je obveznik druga osoba. Naime, u prekršajnom postupku moguće je i od ne vlasnika koji je počinio prekršaj oduzeti prijevozno sredstvo, ako je ono korišteno za počinjenje prekršaja, pri čemu se ne dira u prava vlasnika prema osobi počinitelja prekršaja. Međutim, navedeno nije dopušteno u postupku zaduženja obračuna i naplate poreznog duga, te nitko nije obvezan osobno ili svojom imovinom odgovarati za porezni dug druge osobe. Slijedom navedenoga, predmetno vozilo se ne može oduzeti od ne vlasnika, a radi naplate trošarinskog duga koji je navodno dužan platiti (također) ne vlasnik, samo zbog činjenice što je tužitelj kao ne vlasnik u predmetnom trenutku koristio vozilo koje je u vlasništvu treće osobe. Zaključno smatra da se takvim tumačenjem odredbe članka 122. Zakona krši čl. 48. i čl. 50 Ustava Republike Hrvatske. Također, činjenica da bi osoba od koje je naplaćen porezni dug (vlasnik auta) mogao protiv poreznog dužnika eventualno pokrenuti parnični postupak naknade štete ne umanjuje značaj činjenice da se od osobe koja nije porezni dužnik oduzima vlasništvo za naplatu poreznog duga od druge osobe, pri čemu je upitan i ishod eventualnog postupka ovrhe sudske odluke. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da sud naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi specificirani trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je održao raspravu 8. travnja 2025., primjenom članka 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 24/36 – dalje: ZUS) u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika (primjenom članka 91. stavak 3. ZUS-a). Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Na navedenoj raspravi tužitelj je ostao kod prethodno iznesenih navoda, te je naveo i da je (nepravomoćnom) presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-610/2021-40 od 16. prosinca 2024. tužitelj oslobođen optužbe da je 25. lipnja 2021. u 23,27 sati, u Bobovici, neposredno prije GP Bregana, zajedno i po prethodnom dogovoru s pokojnim EI, protivno odredbama članka 12. stavak 1. i 2. te članka 90. stavak 1. i 11. Zakona u cilju daljnje prodaje, u osobnom vozilu marke Mercedes 211, registarskih oznaka i broja [registarska oznaka], prenosio 20.000 komada cigareta marke FM Red sa duhanskim markicama Republike Kosovo te 20.000 komada cigareta marke FM blue sa duhanskim markicama Republike Kosovo, sve bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske i bez dokumentacije o porijeklu, iako je bio svjestan da se radi o robi čiji je promet ograničen i o robi koja nije podlegla mjerama carinskog nadzora, dakle, neovlašteno prenosio robu čiji je promet ograničen, a time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, nedozvoljenom trgovinom, opisano i kažnjivo po članku 264. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.: dalje: KZ/11).

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud je također pribavio i navedenu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-610/2021-40 od 16. prosinca 2024., iz eSpisa, te izvršio (i) dokaz čitanjem iste.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da su 25. lipnja 2021. u 23.27 sati, policijski službenici PU zagrebačke, PP Samobor, u mjestu Bobovica (odvojak sa autoceste A3), zaustavili osobno vozilo marke/tipa Mercedes 211, VIN oznake:

WDB21100818341982, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu fizičke osobe JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prema podacima iz prometne dozvole broj [broj prometne dozvole], kojim je upravljao UI (tužitelj) dok je kao suvozač u predmetnom vozilu zatečen EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

9. Nadalje, izvršenim pregledom navedenog vozila od strane policijskih službenika utvrđeno je da se na stražnjem sjedalu istog nalazi 1 (jedna) kartonska kutija ispunjena cigaretama marke „FM", dok se u prtljažnom prostoru nalaze još 2 (dvije) kartonske kutije također ispunjene cigaretama marke „ FM", te se daljnje postupanje preuzeli carinski službenici Područne jedinice - Službe za mobilne jedinice Zagreb, obzirom da je riječ o trošarinskoj robi iz nadležnosti Carinske uprave.

10. Dakle, nesporno je da su UI i EI osobnim vozilom marke marke/tipa Mercedes 211, VIN oznake : WD821100818341982, registarskih oznaka [registarska oznaka] i trošarinskom robom prepraćeni do službenih prostorija Područne jedinice - Službe za mobilne jedinice Zagreb, na GP Bregana, kako bi se utvrdilo činjenično stanje o čemu je načinjen Zapisnik o obavljenom nadzoru, KLASA: 471- 01/21-18/2621, URBROJ: 513-02-1973/23-21-2 od 26. lipnja 2021.

11. Sukladno članku 14. Zakona o carinskoj službi, izvršen je pregled predmetnog osobnog vozila prilikom čega je utvrđeno da se na stražnjem sjedalu istog nalazi 1 (jedna) kartonska kutija ispunjena sa ukupno 72 šteke cigareta, i to:

36 šteka (7.200 komada) cigareta FM Blue i 36 (7.200 komada) šteka cigareta FM Red, a sve sa duhanskim markicama R. Kosovo, dok su u prtljažnom prostoru vozila zatečene još 2 (dvije) kartonske kutije ispunjene cigaretama od čega je u prvoj kutiji pronađeno 64 šteke (12.800 komada) cigareta FM Red, a u drugoj 64 šteke (12.800 komada) cigareta FM Blue, a sve sa duhanskim markicama R. Kosovo. Dakle, ukupno je pronađeno 200 šteka (40.000 komada) cigareta i to: 100 šteka (20.000 komada) cigareta FM Red i 100 šteka (20.000 komada) cigareta FM Blue, a sve sa duhanskim markicama R. Kosovo. Navedeni trošarinski proizvodi privremeno su oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta KLASA: 471-01/21-18/2621 URBROJ: 513- 02-1973/65-21-03 od 26. lipnja 2021.

12. U postupku je (pravilno) utvrđeno i da je predmetno vozilo marke/tipa:

Mercedes 211, registarskih oznaka [registarska oznaka], VIN oznake (broja šasije):

WDB2110081B341982, godina proizvodnje 2008., prema podacima iz prometne dozvole broj [broj prometne dozvole] u vlasništvu JI, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], koje je korišteno za prijevoz gore navedenih trošarinskih proizvoda. Navedeno vozilo privremeno je oduzeto Potvrdom o privremenom oduzimanju KLASA: 471-01/21-18/2621 URBROJ: 513-02-1973/61- 21-4 od 26. lipnja 2021. kao mjera osiguranja naplate trošarine, sukladno članku 122. Zakona.

13. Kako u ovoj upravnoj stvari nije sporno da su pronađeni predmeti u naravi trošarinski proizvodi sud neće ponavljati pravilne zaključke prvostupanjskog tijela i tuženika u smislu odredbe članka 90. Zakona kao i članka 12. Zakona.

14. Uvidom u (nepravomoćnu) presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-610/2021-40 od 16. prosinca 2024. sud je utvrdio da je tužitelj doista oslobođen optužbe da je 25. lipnja 2021. u 23,27 sati, u Bobovici, neposredno prije GP Bregana, zajedno i po prethodnom dogovoru s pokojnim EI, protivno odredbama članka 12. stavak 1. i 2. te članka 90. stavak 1. i 11. Zakona u cilju daljnje prodaje, u osobnom vozilu marke Mercedes 211, registarskih oznaka i broja [registarska oznaka], prenosio 20.000 komada cigareta marke FM Red sa duhanskim markicama Republike Kosovo te 20.000 komada cigareta marke FM blue sa duhanskim markicama Republike Kosovo, sve bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske i bez dokumentacije o porijeklu, odnosno oslobođen je optužbe da je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, nedozvoljenom trgovinom, opisano i kažnjivo po članku 264. stavak 1. Kaznenog zakona. U citiranoj presudi je, između ostaloga navedeno, da je prilikom zaustavljanja vozila od strane policijske patrole upravo (sada pok.) EI samoinicijativno naveo da je sporna roba njegovo vlasništvo, te je stoga i potvrda o oduzimanju robe (cigareta) donesena na ime EI (što je isti i potpisao). Stoga (kazneni) sud nije mogao izvan svake sumnje kao jedinim potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi da je optuženi UI postupao na način kako ga se tereti u kaznenom postupku, odnosno da je bio svjestan da prevozi robu čiji je promet ograničen te koja nije podlegla mjerama carinskog nadzora, odnosno državno odvjetništvo, a na kojem je teret dokaza, nije izvan svake sumnje dokazalo da je optuženik kritične zgode znao što prevozi. Dakle, u kaznenom postupku nije dokazan subjektivni element inkriminiranog kaznenog djela, te je primjenom članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženi UI oslobođen optužbe za kazneno djelo iz članka 264. stavak 1. KZ/11.

15. Valja istaknuti da porezna tijela nisu vezana odlukama u kaznenim predmetima, ali razina utvrđene odgovornosti tužitelja predstavlja bitan element u ocjeni pretpostavki iz članka 122. Zakona.

16. Odredbom članka 122. Zakona, između ostaloga, propisano je da ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona (stavak 1.); Postojanjem opasnosti iz stavka 1. ovoga članka osobito se smatra okolnost: 1. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa 2. da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate 3. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osoba čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga 4. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema stalno prebivalište ili boravak u [adresa] ili 5. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema sjedište u [adresa] (stavak 2.). Stavkom 6. navedenog članka propisano je kada se nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine utvrdi da trošarina nije plaćena, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja iz stavka 5. ovoga članka. Ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, carinski ured će rješenjem o izvršenju trajno oduzeti predmete i sredstva iz stavka 1. ovoga članka i odrediti njihovu prodaju.

17. Sud ocjenjuje da je u ovoj upravnoj stvari sporno je li prvostupanjsko tijelo ovlašteno privremeno oduzeti motorno vozilo koje je korišteno za prijevoz i krijumčarenje trošarinskih proizvoda, a koje vozilo nije vlasništvo trošarinskog obveznika, te da se radi o činjenično i pravno usporedivoj situaciji o kakvoj je Visoki upravni sud već odlučivao u citiranoj presudi poslovni broj Usž-1242/2023-2 od 12. rujna 2023. (kao i u presudi poslovni broj Usž-2942/2022-2 od 1. veljače 2023.), odnosno da je riječ o situaciji da je oduzeto vozilo koje je u vlasništvu treće osobe (sina tužitelja) koja nije ni na koji način svojim postupanjem pridonijela nastanku trošarinske obveze.

18. Iz cjelokupnog provedenog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kao i tuženik nisu dokazali postojanje pretpostavki iz članka 122. stavak 1. i stavak 2. Zakona, te da doista, u ovoj upravnoj stvari, ne postoji razuman odnos između mjere koju su nadležna tijela primijenila da bi postigla legitimni cilj u općem interesu i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje njegovog vlasništva, kako to propisuje Ustav Republike Hrvatske kao i Protokol broj 1 uz Konvenciju.

19. Stoga sud, uzevši u obzir specifičnost ove upravne stvari, kao i mjerodavnu odredbu članka 122. Zakona smatra da zadržavanje predmetnog vozila nije bilo razmjerno svrsi koja se želi postići navedenom mjerom.

20. Također, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022. proizlazi (istovjetan) stav: Da bi oduzimanje imovine bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola broj: 1 uz Konvenciju, dostatno je da bude ispunjen zahtjev iz tih odredaba i da nadležna državna tijela postignu pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika(…) Nadalje Ustavni sud ocjenjuje da bi propust nadležnih tijela da pri donošenju odluke o oduzimanju teretnog vozila od prvotužitelja (prijevoznika i vlasnika teretnog vozila) utvrde pravičan odnos ravnoteže uzimajući u obzir stajališta Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava doveo je do povrede prava vlasništva zajamčenog člankom 48. stavkom 1. Ustava u njegovom proceduralnom aspektu.

21. Također, sud ocjenjuje osnovanim i tužbene navode o kontradiktornosti toč. 5. izreke prvostupanjskog rješenja, kao i navode o izostanku ikakvog obrazloženja u smislu pokušanih načina naplate trošarinskog duga.

22. Sud iz ukupnosti pribavljene dokumentacije zaključuje da je u ovoj upravnoj stvari doista riječ o ekstenzivnom formalizmu poreznih tijela vezanim uz pogrešnu primjenu (tumačenje) materijalnog prava.

23. Slijedom navedenog, s obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je sud na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev kao u toč. I. – toč. II. izreke presude.

24. Odluka suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe i radnja zastupanja na održanom ročištu, svaka radnja po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eura, odnosno ukupno 2.500,00 eura. Stoga je valjalo odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

U Osijeku 29. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku