Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-750/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Tolić, odvjetniku u Zadru, protiv 1. tuženika ET, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ŠT, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Boži Vrkić i Ivanu Šalina, odvjetnicima u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1972/2017 od 9. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1972/2017 od 9. studenog 2023. i predmet se vraća istome sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. Ukida se rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1972/2017 od 9. studenog 2023. i predmet se vraća istome sudu na ponovan postupak.

III. O troškovima u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku ad/1. JT i tuženiku ad/2. ŠT isplatiti tužitelju UT ukupni iznos od 120.000,00 kn, na način da tuženik ad/1. ET tužitelju UT isplati iznos od 60.000,00 kn, a tuženik ad/2. ŠT tužitelju UT isplati iznos od 60.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose od 60.000,00 kn od dana 1. travnja 2012.g. do 31. srpnja 2015.g. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Dužni su tuženik ad/1. ET i tuženik ad/2. ŠT isplatiti tužitelju UT troškove postupka po odluci Suda, svaki za 1⁄2 dijela dosuđenog iznosa, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos od dana donošenja ove Presude pa do isplate teče po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere koji glasi:

"I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 120.000,00 kn, određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku ad/1. JT i tuženiku ad/2. ŠT, obojici kao protivnicima osiguranja, da otuđuju i opterećuju, iznajmljuju i daju u zakup ili posudbu nekretnine oznaka k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica], obje PL 3471, obje k. o. [katastarska općina], te da na građevinama koje su sagrađene na istima poduzimaju ikakve građevinske, rekonstrukcijske, adaptacijske i ostale radove kojima bi se na bilo koji način izmijenio njihov položaj, oblik, status izgrađenosti i uređenosti, vanjski izgled, funkcionalnost, te smještaj i izgled u prostoru.

II. Ukoliko tuženik ad/1. ET i tuženik ad/2. U, kao protivnici osiguranja, ne udovolje zabrani iz toč I. ovog Rješenja, prijeti im se novčanom kaznom u iznosu od po 10.000,00 kn svakom, koju će na prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja posebnom odlukom izreći Sud, a u kojoj će odluci Sud ponovno izreći zabranu kakvu je izrekao u toč. I. ovog Rješenja, uz novu prijetnju novčanom kaznom u iznosu od po 10.000,00 kn ukoliko tuženik ad/1. ET i/ili tuženik ad/2. ŠT, kao protivnici osiguranja, ponovno postupe protivno zabrani, pa tako sve dok tuženik ad/1. -2. kao protivnici osiguranja ne postupe sukladno zabrani ili tužitelj kao predlagatelj osiguranja ne predloži promjenu sredstva osiguranja.

III. Privremena mjera iz toč. I. ovog Rješenja trajat će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke Suda.

IV. Žalba podnesena protiv ovog Rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere" II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 7.904,67 EUR / 59.553,78 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu vrijednosti ulaganja koje je izvršio radi adaptacije nekretnine tuženika i osposobljavanja za rad autopraonice temeljem ugovora o zakupu od 17. veljače 2012.

5.1. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja da pisanim Ugovorom o zakupu od 17. veljače 2012. i Anexom istog nije bilo ugovoreno izvođenje bilo kakvih radova od strane tužitelja na nekretnini zakupodavca da bi stavio autopraonicu u funkciju niti da tužitelj ima pravo na naknadu za utrošena sredstva za izvedene radove na navedenoj nekretnini, ocjenom provedenih dokaza zaključio da tužitelj nije dokazao da je sa tuženicima usmeno dogovorio da će za izvedene radove biti "obeštećen", već je radove izvodio samoinicijativno dok za vrijeme trajanja ugovornog odnosa tužitelj nije ispunjavao svoje obaveze preuzete ugovorom te je u predmetu toga suda poslovni broj P-181/20 pravomoćno utvrđeno da je zakupni odnos između stranaka prestao u svibnju 2015. zbog neplaćanja zakupnine od strane ovdje tužitelja, ali da je tužitelj unatoč navedenom nastavio bespravno koristiti predmetne nekretnine, slijedom čega je ocijenio da je neutemeljena tvrdnja tužitelja da su mu tuženici dužni nadoknaditi sve troškove ulaganja u poslovni prostor, a posebno jer je na temelju provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke utvrdio da izvedeni radovi koje je tužitelj izvršio kao pošten posjednik (tijekom 2012.) ne predstavljaju ni nužne niti korisne troškove za tuženike, u smislu odredbe čl. 164. ZVDSP te da nije dokazao da tuženici bez izvođenja tih radova ne bi mogli obavljati poslove pranja automobila kojim se sada nakon prestanka ugovora o zakupu bave. Vezano uz naknadno izvedene radove ocijenio je da ih je tužitelj izvodio bez prethodne pisane obavijesti zakupodavca o potrebi izvođenja istih, a zakupodavcu nije ostavio ni primjeren rok da ih on izvede ukoliko su bili potrebni pa prema tome, nema pravo na naknadu za izvršene radove pa kako nije utvrdio da je prava volja ugovornih stranaka glede naknade izvršenih ulaganja od strane tužitelja bila da tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova, a ne radi se o korisnim i nužnim troškovima odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

5.2. Prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan uz obrazloženje da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a da su navodi tužitelja da će tuženici rekonstruirati ili ukloniti predmetne građevine paušalni i nemaju značaj posebnih radnji usmjerenih na osujećivanje tužitelja u njegovoj (budućoj) naplati i da se stoga ne može smatrati da je time učinjena vjerojatnom opasnost, s obzirom da se za određivanje privremene mjere traži kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki iz čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ), a u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od propisanih kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere.

6. Zaključke suda prvoga stupnja nije moguće prihvatiti kao pravilne.

7. Naime, iz čl. 1. Ugovora o zakupu od 17. veljače 2012. proizlazi da zakupodavac predaje, a zakuporimac prima u zakup stambeni prostor - kuću neodređene namjene u mjestu [adresa], koju će koristiti u poslovne svrhe dok iz čl. 3. proizlazi da će zakuporimac predmetnu nekretninu koristiti isključivo za potrebe poslovnog prostora i to isključivo za obavljanje djelatnosti auto-praonice.

8. Tužitelj je u činjeničnim navodima tužbe istaknuo da prostor oko iznajmljenog objekta (kuća s okućnicom) nije bio uređen (sama zemlja u više nivoa) i nije bio pogodan za obavljanje nikakvih poslova, a osobito ne autopraonice, da je prije početka rada bilo potrebno cijeli prostor oko iznajmljene kuće sa sve 4 strane površine 256 m2 adaptirati, s čime su tuženici bili suglasni i isto su usmeno dogovorili te su čak predložili svoga šogora GT, vlasnika obrta za izvođenje radova, koji je radove i izveo, a tuženici su ih nadgledali, sadržaj kojih radova je detaljno opisao i pobrojao. Osim toga, dostavio je sudu fotografije nekretnine tuženika prije ulaganja tužitelja, a izvedeno stanje utvrđeno je tijekom očevida, te fotografijama koje su sastavni dio nalaza i mišljenja geodetskog vještaka kao i građevinskog vještaka FT, koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio sve stavke izvedenih radova i utvrdio je vrijednost izvedenih radova u iznosu od 109.573, 31 kn/14.542, 88 eur bez PDV, s time da amortizacija iznosi 8.060,00 kn, tako da razlika vrijednosti predmetne nekretnine prije i nakon uređenja dvorišta iznosi 101.513,31 kn/13.473,13 eur. Osim toga, tužitelj je u svom iskazu na ročištu dana 12. travnja 2023. naveo da je pored radova utvrđenih nalazom vještaka izgradio i sabirnu jamu sa separatorom.

9. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, odredbe ugovora o zakupu nisu u ovom slučaju jedino mjerodavne i presudne za odluku o tužbenom zahtjevu, jer su očito upravo na temelju tog ugovora i ugovorenu isključivu namjenu zakupa - obavljanje djelatnosti autopraonice, za obavljanje koje prije sklapanja ugovora o zakupu nekretnina tuženika nedvojbeno nije imala nikakvu infrastrukturu, a upravo je ta činjenica relevantna i odlučna za predmet i svrhu sklapanja ugovora o zakupu i međusobna prava i obveze stranaka iz njihovog ugovornog odnosa pa tako i u dijelu koji se tiče potrebnih ulaganja i radova na nekretnini tuženika kako bi se ona osposobila za obavljanje djelatnosti autopraonice neovisno o tome što o toj odlučnoj činjenici u pisanom ugovoru o zakupu nema ni riječi. Po ocjeni ovog suda imajući u vidu da je za realizaciju isključivo ugovorene namjene ugovora o zakupu bilo nužno izvršiti konkretna i specifična toj djelatnosti ulaganja na nekretninu tuženika radi osposobljavanja stambenog objekta i okućnice za obavljanje djelatnosti autopraonice, koji radovi su nedvojbeno izvedeni, koju činjenicu ni tuženici ne osporavaju, a obrtnik koji je sve te radove i izvodio, svjedok GT, koji je u tazbinskom srodstvu s I tuženikom, je u svom iskazu potvrdio da su svi radovi koje je izveo na nekretnini tuženika bili isključivo u svrhu otvaranja autopraonice, a tijekom njegovih dogovora s tužiteljem u vezi izvođenja potrebnih radova bili su prisutni i tuženici. I svjedok OT u svom je iskazu potvrdio da nekretnina tuženika prije sklapanja ugovora o zakupu s tužiteljem nije bila podobna za autopraonicu te ju je bilo potrebno dovesti u tu funkciju, što je tužitelj i učinio.

10. Kako dakle ni tuženici ne osporavaju da su čitavo vrijeme znali da je tužitelj vršio predmetna ulaganja za osposobljavanje zakupljene nekretnine za ugovorenu djelatnost autopraonice, te su ih čak i nadzirali, a nisu ga u tome sprječavali, po ocjeni ovog suda, tužitelj nedvojbeno nije samoinicijativno izvodio navedene radove nego je o izvođenju tih radova kako bi se ostvarila sama svrha sklopljenog ugovora o zakupu i prije i nakon sklapanja istog, između stranaka očito postojao usmeni dogovor, čiju valjanost tuženici neosnovano otklanjaju tvrdnjom da između njih nikada nije bilo govora o tome da bi oni istekom ugovora o zakupu bili dužni vratiti tužitelju neki dio novca na ime izvršenih ulaganja i nedostatkom ugovornih odredbi o tome u pisanom ugovoru o zakupu.

11. Iako je na okolnost usmenih pogodbi vezano uz pisani ugovor o zakupu o potrebi i izvođenju građevinskih radova radi prilagodbe predmetne nekretnine za obavljanje djelatnosti autopraonice proveden niz dokaza, pa i očevid i dva vještačenja te je sadržaj dokaza reproduciran u obrazloženju presude, u pobijanoj presudi izostala je njihova cjelovita ocjena i koje odlučne činjenice su izvedenim dokazima utvrđene, to izneseni zaključci prvostupanjskog nemaju uporišta u stanju spisa, a u obrazloženju pobijane presude izostali su jasni i valjani razlozi s obzirom da su navodi stranaka izneseni tijekom postupka o odlučnim činjenicama proturječni, a koja proturječnost nije razjašnjena.

12. Naime, po ocjeni ovog suda, ne nazire se nikakav logični razlog ni ekonomski interes tužitelja, koji bi opravdavao zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj saminicijativno protivno odredbama Ugovora o zakupu ulagao značajna novčana sredstva u nekretninu zakupodavaca koju su mu ovi dali u zakup isključivo radi obavljanja djelatnosti autopraonice, a koja nekretnina u času sklapanja ugovora o zakupu (stambeni prostor- kuća s okućnicom) nije imala potrebnu infrastrukturu za bilo koju poslovnu djelatnost, a osobito ne za specifičnu djelatnost autopraonice i time ne samo podignuo vrijednost njihove nekretnine, nego im je upravo izgrađena infrastruktura od strane tužitelja omogućila daljnje obavljanje iste djelatnost (nakon raskida ugovora o zakupu s tužiteljem), a koja se i dalje obavlja na predmetnoj nekretnini i pri tom se istovremeno obvezao na plaćanje ugovorene mjesečne zakupnine.

13. Upravo suprotno, pisani ugovor o zakupu očito sadrži i usmeno ugovorene dopune i pogodbe, a stranke nisu ikakvim sporazumom uvjetovale njihovu valjanost pisanom formom niti obveza pisane forme za njih proizlazi iz Zakona (čl. 289. i čl. 286. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO). Stoga izostanak pisane suglasnosti tuženika za izvedene radove u ovom slučaju ne može sam po sebi isključivati pravo tužitelja na isplatu jer među strankama mogu u takvom slučaju vrijediti i usmeno dogovorene dopune. Pri tome treba imati u vidu da u ovom slučaju u postupku nije utvrđeno da su se tuženici protivili izvođenju radova na adaptaciji njihove nekretnine iz stambene u poslovne svrhe kojoj su ugovorom u zakupu odredili prenamjenu isključivo za obavljanje djelatnosti autopraonice, da nisu tražili njihovu obustavu ili vraćanje u prvobitno stanje već upravo suprotno iz pojedinih dokaza proizlazi da su bili detaljno upoznati sa planiranjem i dinamikom izvođenja svih radova na njihovoj nekretnini te su čak i predložili obrtnika koji je u konačnici te radove i izveo, a oni su ih čitavo vrijeme nadzirali.

14. Zbog izloženog, u obrazloženju je izostala ocjena izvedenih dokaza i činjenica kao i zaključak o tome da li iz njih proizlazi da su radovi izvedeni suglasno volji obiju ugovornih strana i tko je od ugovornih strana odstupio od ugovorenog. U tom je smislu potpuno neprihvatljiv i bez uporišta u stanju spisa zaključak prvostupanjskog suda da nakon provedenog vještačenja od strane vještaka građevinske struke, nije našao da bi se radilo o nekome trošku koji bi bio nužan kao i da se nije radilo o korisnim troškovima za tuženike. Upravo suprotno svi troškovi koje je tužitelj uložio u izvedene radove bili su nužni za osposobljavanje nekretnine tuženika za obavljanje isključivo ugovorene djelatnosti - autopraonice, ali i korisni za tuženike koji i dalje ostvaruju koristi (prihode) na infrastrukturi koju je na njihovoj nekretnini izgradio tužitelj.

15. Kako zbog izostanka razloga o navedenim odlučnim činjenicama nije moguće ispitati pravilnost prvostupanjske presude ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koji u ovom slučaju ukazuje tužitelj.

16. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj ukazuje da je djelomično smanjio tužbeni zahtjev nakon provedenog građevinskog vještačenja za navesti je da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, a što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, pa u situaciji kada se tuženik protivio djelomičnom smanjenju tužbe, a kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 7. ožujka 2023., to je pravilno prvostupanjski sud meritorno odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe koji uključuje i dio zahtjeva za koji je tužitelj htio djelomično povući tužbu.

17. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi utvrđenja odlučnih činjenica i donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene presude, imajući u vidu i ostale žalbene navode tužitelja, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

18. I u pogledu rješenja o privremenoj mjeri tužitelj osnovano ističe nedostatak valjanih razloga za odluku prvostupanjskog suda o izostanku obiju kumulativnih pretpostavki za njeno izricanje (čl. 344. st. 1. OZ-a).

19. Kako zbog nedostatka razloga o ovim činjenicama ni pravilnost rješenja o privremenoj mjeri nije moguće ispitati ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, to je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP uvažena žalba tužitelja i ukinuto je prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak.

20. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić