Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4085/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI ZG d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 183, OIB: 43118119983, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Pradeganu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pradegan & Spicijarić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-535/2022-8 od 24. svibnja 2024., dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja STAMBENI ZG d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-535/2022-8 od 24. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja STAMBENI ZG d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-59/21 od 21. prosinca 2021. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 78,13 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 7. ožujka 2023. (list 65-66 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-11550/2021 od 21. prosinca 2021. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.245,00 kn (165,24 EUR–a[1] ), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. prosinca 2020. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 281,25 kn (37,33 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 352,58 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužitelj, kao upravitelj stambene zgrade na adresi [adresa] (u daljnjem tekstu: Zgrada), potražuje navedeni iznos glavnice od tuženice na ime troška popravka rukohvata dizala u Zgradi, a koji je plaćen iz sredstava zajedničke pričuve.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio sljedeće:

- da tužitelj, kao upravitelj Zgrade, smatrajući da je do puknuća rukohvata dizala u Zgradi došlo zbog neadekvatnog korištenja istog od strane maloljetnog djeteta tuženice, potražuje u ovom predmetu od tuženice, kao suvlasnice Zgrade, na ime troška popravka rukohvata iznos od 1.245,00 kn (165,24 EUR–a), a koji je plaćen iz sredstava zajedničke pričuve, pozivajući se pritom na odredbu iz čl. 10. st. 3. Međuvlasničkog ugovora od 1. rujna 2020. (u daljnjem tekstu: Međuvlasnički ugovor), u svezi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO),

- da je odredbom iz čl. 10. st. 3. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno da su suvlasnici suglasni da sve štete na zajedničkim dijelovima čija je sanacija plaćena iz pričuve, a koje je uzrokovao određeni suvlasnik, terete suvlasnika koji je za to odgovoran, da će upravitelj ispostaviti dodatno zaduženje (račun) suvlasniku koji je odgovoran za nastalu štetu u iznosu računa koji je plaćen za sanaciju iste te da će suvlasnik koji je uzrokovao štetu vratiti u zajednički fond zgrade iznos koji je plaćen za sanaciju štete,

- da tuženica u odgovoru na tužbu, kao i dalje tijekom postupka, osporava tužiteljevo potraživanje u cijelosti, navodeći u bitnom:

- da je rukohvat i ranije bio pokvaren jer je izlazio iz ležišta i padao te da je više puta bio popravljan,

- da je u studenom 2020. sa svojim maloljetnim sinom koristila dizalo, a koji se pritom naslonio na rukohvat koji je već bio iskrivljen, nakon čega je isti pao,

- da je o tome odmah obavijestila predstavnicu suvlasnika [adresa] JJ, a koja je ocijenila da su tuženica i njezino dijete iščupali rukohvat,

- da je upravitelj Zgrade naručio popravak lifta, a potom račun ispostavio tuženici,

- da su svjedokinja JJ (predstavnica suvlasnika Zgrade), svjedok HJ (suprug tuženice) i svjedok ŠJ (tuženičin susjed) iskazali u bitnom:

- da je u predmetnom liftu [adresa] i prije štete koja je predmet ovog spora više puta dolazilo do problema s rukohvatom, a koji je padao jer su vjerojatno pucale ''lulice'' koje su držale šipku, jer bi se ''odšarafio šaraf'' kojeg su svjedoci HJ i ŠJ ponovno pričvršćivali te jer su u nosač rukohvata ulazila dva ''štifta'' od meke legure koji su i prije pucali zbog upiranja, dizanja i vješanja,

- da iz snimke nadzorne video kamere, na kojoj je zabilježen predmetni štetni događaj, proizlazi:

- da je tuženica bila u liftu sa svojom djecom, da se jedno dijete (u to vrijeme staro devet godina) naslonilo na rukohvat leđima i rukama, da nije bilo potezanja rukohvata, vješanja i sjedenja po rukohvatu, odnosno da se, po ocjeni suda, nije primjenjivala nikakva sila koja se ne može očekivati i prilikom redovne uporabe lifta i funkcije rukohvata kojoj on i služi,

- da je ponašanje tuženice i njezine djece u dizalu bilo u skladu s uobičajenim ponašanjem ljudi koji se voze dizalom te da sporni rukohvat nije bio opterećen na način koji bi upućivao na to da je netko od prisutnih osoba svojim ponašanjem skrivljeno doveo do pada rukohvata, a kamoli da je štetu uzrokovao namjerno.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a donio pobijanu presudu kojom je u cijelosti ukinuo navedeni platni nalog, obrazlažući svoju odluku na sljedeći način:

- da uzrok pada rukohvata, odnosno nastale štete nije način na koji ga je tuženica sa svojom djecom koristila, već stanje rukohvata, i to konkretno držača koji je i ranije pucao, slijedom čega nije riječ o šteti za koju bi tuženica odgovarala sukladno odredbi iz čl. 10. st. 3. Međuvlasničkog ugovora, u svezi čl. 1045. ZOO–a,

- da je u konkretnom slučaju očigledno bio problem u neadekvatno montiranom rukohvatu ili neadekvatnim dijelovima rukohvata, zbog čega je do padanja, odnosno pucanja dolazilo i ranije, radi čega ga je trebalo reklamirati ili popraviti iz troška zajedničke pričuve u smislu odredaba iz čl. 90. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), radi čega je ista i formirana.

10. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su sukladni utvrđenom činjeničnom stanju, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe Međuvlasničkog ugovora i ZOO–a.

11. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

12. Nadalje, kako tužitelj sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio, tako isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.

13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da uzrok pada rukohvata, odnosno nastale štete nije način na koji ga je tuženica sa svojom djecom koristila, već stanje rukohvata.

14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović